delovi teksta iz knjige "Masoni u Jugoslaviji 1764-1980" od Zorana Nenezićа
MAJSKI PREVRAT 1903. I SLOBODNI ZIDARI
Politički događaji, brzina kojom su se odvijali, šarolikost isprepletanih interesa, kako onih unutarpolitičkih, tako i inostranih, rast krupnog kapitala, ponovo buđenje mlađih i školovanih generacija i njihovog jugoslovenstva, obeležili su Srbiju na prelazu iz 19. u 20. vek. U svim tim događajima jedna ženidba, istina kraljeva, "ubrzala je tok političkih događaja u Srbiji" (D. Đorđević, Milovan Milovanović, 130.).
Kako to slikovito opisuje isti autor, pišući o Milovanu Milovanoviću," osmog jula 1900. godine prostrujala je Beogradom vest da je kralj verio Dragu mašin i da je vlada u ostavci. Kraljeva ženidba, potajno spremana i na prepad izvedena, potpuno je izmenila političku situaciju u zemlji. Stanje se promenilo preko noći; jedan neuspeli atentat bacio je nevine ljude u okove; jedna ženidba uništila je njihove tužioce. Glavna opasnost kraljevu braku nije pretila od radikala, već od kralja milana i sve što je bilo za njega, potonulo je s njim" (D. Đorđević, n.d., s.57.).
........
Za uspostavljanje sa knezom Petrom Karadjordjevićem zaverenici su se obratili dr. Jakovu Jaši Nenadoviću, rođaku Petra Karađorđevića, koji je od 1894. godine živeo u političkoj emigraciji u Beču zbog njegovog učešća u Čebinčevoj zaveri i dobijanje njegovog pristanka "da će se po izvršenju prevrata primiti prestola".
.........
Nasilno uklanjanje Aleksandra Obrenovića izvršili su oficiri zaverenici (u zaveru su, na ovaj ili onaj način bila uključena 102 vojna lica i 5 civila, a za zaveru su znala i petorica civila) načijem se čelu, svojom aglinošću i odlučnošću, nalazio kapetan Dragutin Dimitrijević Apis, ličnost oko čije će se uloge u političkoj istoriji ne samo Srbije, naširoko i često kontradiktorno raspravljati sve do naših dana.
........
Na poseban način u pripremanju zavere, pored pored pomenutih slobodnih zidara, učestvovali su još i Vasa U. Jovanović, Šarl Duse i Nikola Lunačak (sva trojca, takođe, članovi lože "Pobratim").
........
Neku godinu pre majskog prevrata i smene dinastija, koja je ujedno, označila i izmenu spoljnopolitičke orijentacije Kraljevine Srbije, srpski su slobodni zidari uspostavili vrlo bliske odnose sa engleskim poslanstvom u Beogradu.
.......
Od tada su pojedini slobodni zidari, u ime lože, bili u stalnom kontaktu sa engleskim poslanstvom, a o sadržajima tih razgovora nije moguće govoriti na osnovu nepotpune građe koja je iz tog perioda sačuvana. Ono što je sasvim jasno to je da je i engleska politika, baš kao i srpski slobodni zidari, uviđala značaj Srbije, pa i slobodnih zidara u njoj, za svoje političke ciljeve na istoku, odnosno Balkanu.
Nije bez značaja da je i novoizabrani kralj Petar I Karađorđević bio, takođe, slobodan zidar i to još od vremena boravka i Francuskoj i njegovog dobrovoljačkog učešća u bosanskom ustanku pod imenom Petra Mrkonjića ( ovo je ime tridesetak godina kasnije dobio slobodnozidarski venčić u Sarajevu). Takođe se zna da je "na primer Đorđe Vajfert, (koji je) posle državnog udara pomagao porodice poginulih zaverenika", (V. Dedijer Sarajevo 1914. knj II, s 231.), a o tome postoje i dnevnički zapisi kapetana Milovana novakovića: "Otpočeo sam ozbiljno da radim na tome, da oni oficiri, koji su najviše kompromitovani oko zavere i sadanje korupcije i pretorijanstva u vojsci, skinu mundire. Ovo zahtevaju i mir i spoljini i unutrašnji interesi otadžbine, Kralja i vojske... Jutros doznadoh od mog klasnog druga i aktivnog zaverenika Dragutina Stojanovića, da je potpukovnik Stojko Đurić bio jedan od "Najžešćih". Od njega doznadoh i to da je učesnik u zaveri bio Đorđe Vajfert (dakle od civila: Avakumović, Genčić, Aca Novaković i Rajković sa Vajfertom) i da je on dao 50.000 dinara da se podeli kao nagrada oficirskim porodicama onih koji budu pri izvršenju dela poginuli" (D. Vasić n. d., s. 172).
Đorđe Vajfert (nem. Georg Weifert; 15. juna 1850. Pančevo - 12. januara 1937. Beograd) je bio srpski industrijalac nemačkog porekla.