Adventisti ("subotari") bez maske

Autoritet Elen G. Vajt

Adventisti tvrde da je Elen Vajt imala „duh proroštva“.
Problem:
Njeni spisi se formalno smatraju „manjim svetlom koje vodi ka većem (Bibliji)“, ali u praksi imaju ogroman doktrinarni autoritet.
Brojne njene izjave bile su kasnije revidirane, a postoje i dokazi o plagijatima.
Neka njena „proročanstva“ nisu se ispunila ili su bila teološki kontradiktorna.
Konfuzija: Ako je jedino Pismo „merilo vere i prakse“, zašto se toliko oslanjaju na Vajtinu hermeneutiku i vizije?
 
Paruzija i „Veliko razočaranje“

Pokret je nastao iz neuspešnog proročanstva o Hristovom dolasku 1844.
Problem:
Objašnjenje da je Hristos „zaista došao, ali u nebesko svetilište“ često se vidi kao retroaktivno spasavanje teologije.
Time se istorijski promašaj pretvara u novu doktrinu, što deluje kao teološka racionalizacija, ne otkrivenje.
Konfuzija: Ako se datum nije odnosio na drugi dolazak, zašto su svi prvi vernici bili uvereni da jeste – i kako to ne potkopava njihovu proročku legitimnost?
 
Sotona kao „nosilac greha“ (Azazel)​

U tumačenju Levitske knjige, adventisti identifikuju „jarca za Azazela“ sa Sotonom, koji „nosi grehe naroda“.
Problem:
To bi impliciralo da Sotona učestvuje u čišćenju greha, što je teološki paradoksalno.
U biblijskom kontekstu Azazel je simbol zla koje se uklanja, ne entitet koji odrađuje otkupninu.
Konfuzija: Kako može zli duh imati ulogu u završnom činu spasenja?
 
Sotona kao „nosilac greha“ (Azazel) u adventističkoj teologiji: teološka analiza i kontradikcije

Uvod​

Jedno od najosobenijih i najkontroverznijih učenja u sistemu verovanja Crkve adventista sedmog dana jeste ideja da Sotona, personifikovan kroz biblijskog Azazela, u završnoj fazi Božjeg plana spasenja postaje „nosilac greha“. Ovo učenje nije samo marginalna tumačiteljska zanimljivost, već ključni deo šireg adventističkog koncepta „nebeskog očišćenja“ i „istražnog suda“. Njegovo teološko poreklo i logičke implikacije duboko utiču na način na koji adventisti razumeju prirodu Hristovog dela, završetak spasenja i moralno opravdanje Božje pravde pred svemirom. Ipak, upravo ova doktrina pokazuje jedno od najočiglednijih mesta napetosti i konfuzije unutar adventističke teologije.
Biblijski i istorijski kontekst
U središtu ove doktrine nalazi se Levitska knjiga 16, koja opisuje obred Dana očišćenja (Jom Kipur). U ovom drevnom ritualu pojavljuju se dva jarca: jedan „za Gospoda“ i drugi „za Azazela“. Sveštenik je prvog jarca žrtvovao kao žrtvu za greh, dok je drugog, pošto je na njega položio ruke i simbolično „prenio“ grehe naroda, otpuštao u pustinju.
U hebrejskom tekstu, termin Azazel ima višeznačno značenje. Dok većina biblijskih egzegeta vidi u njemu pojam „potpunog uklanjanja“ (tj. jarac za odstranjivanje greha), rani adventistički tumači, pod uticajem Elen G. Vajt i njenog koncepta „velike borbe“, identifikovali su Azazela sa Sotonom — palim anđelom koji je postao uzročnik greha i njegovog širenja u svemiru.
U tom okviru, Hristos je simbolisan „jarcem za Gospoda“, koji svojom krvlju obezbeđuje oproštenje, dok Sotona, u ulozi „jarca za Azazela“, na kraju istorije „nosi“ grehe koji su oprošteni i preneti u nebesko svetilište, pre nego što bude uništen u „ognjenom jezeru“. Taj čin, prema adventističkoj eshatologiji, predstavlja završno očišćenje svemira od prisustva i posledica greha.
 
Teološka struktura i argumentacija​

Adventistički teolozi smatraju da ova simbolika ne implicira da Sotona ima ulogu u spasenju, već u konačnom uklanjanju greha. Po njihovom shvatanju, Hristos na krstu obezbeđuje oproštenje, ali pravda zahteva da uzročnik greha snosi krajnju odgovornost. Sotona, kao pokretač pobune i neposlušnosti, postaje „pravedno opterećen“ posledicama zla koje je izazvao.
U tom smislu, Azazel ne „otkupljuje“, nego „odnosi“. Greh je već oprošten vernicima, ali mora biti „iznešen“ iz svemira. Adventistička teologija time pokušava da pomiri Božju milost i kosmičku pravdu: Bog oprašta, ali zlo ne ostaje nekažnjeno.
Ovakav sistem deo je šireg koncepta istražnog suda (od 1844. godine), u kojem Hristos „čisti nebesko svetilište“ — metaforički prostor gde su zapisani ljudski gresi. Po završetku tog procesa, greh se prenosi na Sotonu, koji ga „nosi“ u pustinju i biva uništen, čime svemir postaje očišćen od svake moralne nečistoće.
 
Kritička analiza i kontradikcije​

Uprkos logičkoj ambiciji da se prikaže sveobuhvatan sistem božanske pravde, ovo učenje otvara niz teoloških problema:

Dvosmislenost uloge Hrista i Sotone​

Ako Hristos „uzima grehe sveta“ (Jovan 1:29) i „jednom zauvek očisti grehe“ (Jevrejima 9:26), svaka naknadna faza u kojoj Sotona „nosi“ grehe implicira nepotpunost Hristovog dela. To podriva samu srž evanđelja – završno Hristovo izgovaranje „Svršeno je“ na krstu.

Hermeneutička problematika​

Tekst iz Levitske 16 nikada ne identifikuje Azazela sa Sotonom. U istoriji tumačenja, Azazel se ponekad razumevao kao demon pustinje, ali češće kao simbol potpunog uklanjanja greha. Time je adventistička identifikacija Azazela sa đavolom više teološka konstrukcija nego egzegetski zaključak.

Soteriološki paradoks​

Uvođenjem Sotone u završni čin „čišćenja“ greha, on se, makar posredno, uključuje u proces spasenja. To je u direktnoj suprotnosti sa novozavetnim učenjem o Hristu kao jedinom posredniku između Boga i ljudi (1. Tim. 2:5). Time se granica između Hristove isključive spasonosne uloge i uloge kosmičkog neprijatelja zamagljuje.

Teološka implikacija pravde​

U pokušaju da zaštiti Božju pravednost, adventistička teologija paradoksalno daje Sotoni ulogu „egzekutora“. Umesto da Božja svetost sama uništi greh, to čini greh kroz svog tvorca — što je moralno i logički neodrživo.
 
Savremeni pokušaji reinterpretacije​

Suočeni s kritikama, savremeni adventistički teolozi — poput Ángela Rodrígueza, Richarda Davidsona i Gerharda Hasela — pokušali su reinterpretirati ovo učenje. Njihov naglasak pomera se sa „soteriološke“ na „pravne“ i „kozmičke“ aspekte.
Rodríguez, na primer, tvrdi da Sotona ne „nosi“ grehe u smislu pomirenja, već u smislu krajnje odgovornosti: on je „izvor i uzrok greha“ i kao takav mora snositi konsekvence. U toj logici, Hristos spasava, ali Sotona biva osuđen — čime se pokazuje da je Božja pravda dosledna.
Međutim, i ova reinterpretacija ostaje problematična, jer u konačnici ne otklanja simboličku nejasnoću: ako Sotona ima ikakvu ulogu u uklanjanju greha, makar pasivnu, on postaje deo procesa koji Biblija pripisuje isključivo Hristu.

Zaključak​

Doktrina o Sotoni kao „nosiocu greha“ (Azazelu) u adventističkoj teologiji pokazuje karakterističnu napetost između želje za sistemskom koherencijom i potrebe da se održi biblijska jednostavnost evanđelja. Nastala kao pokušaj da se objasni razlika između oproštenja greha i njihovog „uklanjanja iz svemira“, ova ideja je, međutim, dovela do dvosmislenog učešća zla u Božjem planu spasenja.
Premda savremeni adventistički autori insistiraju da Sotona nije „otkupitelj“, već „krivac“, simbolika ostaje teološki neodrživa: u trenutku kada se neprijatelju pripisuje bilo kakva uloga u završetku Božjeg dela, poruka krsta gubi svoju apsolutnost.
Na taj način, doktrina Azazela otkriva ne samo hermeneutičku, već i soteriološku pukotinu u adventističkom sistemu — onu koja razdvaja dosledno hrišćansko shvatanje Hristovog dovršenog dela od pokušaja da se Božja pravda objasni pravnim mehanizmima ljudske logike.
 
Dokle vise to ne znanje?

Imamo dva zakona u Starom zavetu i dve subote.
Obredni i moralni zakon.
Pa tako obrednu i moralnu subotu.


Cak i tvoja crkva se nije usuila da ukine subotu, vec samo vi njeni ne upuceni vernici to radite.
Kupilo kopjuter i misli sada je dr.teologije?

Tvoja crkva govori nesto drugo od vas internet vernika.

Pogledajte prilog 1796551
Pogledajte prilog 1796552
E, ta obredna subota je ispunjena, dok je moralna ili duhovna ili večna subota ostala u NZ.

Bre, eto razotkrio si nas, foliramo se, ovamo kao nedelja dok tajno slavimo subotu. z:mrgreen:
 
Breeeeee...... :besna:

Jel možeš da razumeš, ovo, da žena porodilja kada rodi muško dete ona je nečista, i treba obrezanje za muško dete, i treba da prinese krvnu žrtvu svešteniku.

I, žena porodilja rodi žensko dete i takođe je nečista, i treba takođe da prinese krvnu žrtvu svešteniku, ali ipak nema obrezanje jer je žensko.

I, koji je onda ovde zaključak :think:, pa krvna žrtva nije vezana za obrezanje jer je to poseban verski obred, jer je krvna žrtva i za žensko dete iako nema obred obrezanja.

I, još, ovo, da li razumeš, da po tvojoj teoriji ako je prinos krvna žrtva vezana za obrezanje, ako obrezanje treba krvnu žrtvu, i ako verski obred obrezanje može da se obavi i na dan subote, šta je onda subota, pa u subotu takođe može da bude i prinos obred verni krvna žrtva, i , šta, onda, pa, eto ti tvoje da subota nema dodirne tačke sa prinosom krvne žrtve, iapk ima dodirne tačke preko obrezanja koje po tebi ima prinos krvna žrtva.

I, onda ne važi za subotu da je samo obredna bez krvnih žrtava, i onda važi da je ukinuta, kao što je ukinuto i obrezanje koje ima krvnu žrtvu - kada je došao NZ.

Eto, gde te je odvela tvoja teorija, opet sečeš granu na koju sediš. :aha:

Ima, još, nismo završili. :metla:

Ovo je tvoj citat :

"Za razliku od ove uredbe,zapovest o ljudskoj ishrani ili recimo one deset Bozje zapovesti definitivno nisu sadrzali elemenat krvnog zrtvovanja po osnovu formulacije same zapovesti ( ljudi su prinosili svakdavne zrtve svaki dan ukljucujuci i subotom ali je to nesto sasvim drugo jer kada je Hristos dosao prestale su te krvne zrtve ali je recimo subota jos uvek spomenik stvaranja - to je dan kada je Bog pocinuo nakon stvaranja )."

Ako su prinos krvne žrtve svagašnje za subotu prestale kada je došao Hristos jer je on prineo svoju krv i žrtvu koja je večna i zamenjuje ovu svagdašnu i posebnu krvnu žrtvu u Starom Zavetu, onda je Hristos zamenio i prinos krvnu žrtvu koja po tebi postoji i kod obrezanja.

Ali, ako je obrezanje ispunjeno, onda je ispunjena i subota, jer imaju krvnu žrtvu koja je ispunjena u Hristosu, i ako je ispunjeno obrezanje, onda je ispunjena i subota - jer oba imaju isti položaj u odnosu na ispunjenje zakona i proroka u Hristosu.

Eto, eto gde te je opet dovala ova tvoja druga teorija, opet sečeš granu na kojoj sediš...... :malav:... (ja sam ti ova trojka z:shock:)

Pogledajte prilog 1796440

6. Kad onda prođu dani očišćenja njezina, neka donese, bilo za sina ili za kćer, na ulaz u Šator sastanka svećeniku jednogodišnje janje za žrtvu paljenicu i golubića ili grlicu za žrtvu radi grijeha.

6. And when the days of her purifying are fulfilled, for a son, or for a daughter, she shall bring a lamb a year old for a burnt-offering, and a young pigeon, or a turtle-dove, for a sin- offering, unto the door of the tent of meeting, unto the priest:

6. καὶ ὅταν ἀναπληρωθῶσιν αἱ ἡμέραι καθάρσεως αὐτῆς ἐφ᾽ υἱῷ ἢ ἐπὶ θυγατρί προσοίσει ἀμνὸν ἐνιαύσιον ἄμωμον εἰς ὁλοκαύτωμα καὶ νεοσσὸν περιστερᾶς ἢ τρυγόνα περὶ ἁμαρτίας ἐπὶ τὴν θύραν τῆς σκηνῆς τοῦ μαρτυρίου πρὸς τὸν ἱερέα

ὁλοκαύτωμα - Преглед вештачке интелигенције

ὁλοκαύτωμα (holokáutoma) je starogrčka reč koja znači „potpuno paljenje“ ili „žrtva paljenica“, a prvobitno se odnosila na ritual u kojem se nešto u potpunosti spaljivalo kao žrtva bogovima, dok je danas najpoznatija po svojoj upotrebi u reči Holoaust, koja opisuje istrebljenje oko šest miliona evropskih Jevreja tokom Drugog svetskog rata.


Etimologija i prvobitno značenje:

  • Reč ὁλοκαύτωμα (holokáutoma) je složenica od dve starogrčke reči:
    • ὅλος (hólos): što znači „ceo“ ili „potpun“.
    • καῦσις (kausis) / καῦστον (kauston): što znači „paljenje“.
  • U drevnom kontekstu, odnosilo se na ritualnu žrtvu paljenicu, gde je žrtvovana životinja ili drugi prinos bio u potpunosti spaljen, bez ostatka, kao prinos bogovima.
Savremena upotreba:

  • Izraz je najpoznatiji po tome što je osnova reči "Holoaust", kojom se označava genocid nad evropskim Jevrejima koji su nacisti sproveli tokom Drugog svetskog rata.
  • Dakle, dok je prvobitno značenje bilo vezano za religijski ritual potpunog spaljivanja, savremena upotreba, preko reči "Holoaust", nosi značenje sistemskog i masovnog uništavanja, a ne samo žrtvovanja.

https://biblehub.com/greek/3646.htm

Meaning and Concept
Ὁλοκαύτωμα denotes a sacrifice entirely consumed by fire on the altar. Nothing was retained for priest or worshipper; the whole offering ascended in smoke, symbolizing total devotion to God.

Burnt Offerings in Israel’s Covenant Worship

• Daily rhythm: A lamb every morning and evening (Exodus 29:38–42).
• Festal emphasis: Extra burnt offerings on Sabbaths, new moons, and pilgrim feasts (Numbers 28–29).
• Personal consecration: Voluntary offerings expressing gratitude, atonement, and surrender (Leviticus 1).

Because the victim was wholly given to God, the burnt offering stood at the heart of Israel’s worship, visually preaching that the LORD deserves the worshipper’s undivided life.

Holokautōma in the Septuagint

The translators of the Old Testament into Greek consistently chose ὁλοκαύτωμα for Hebrew ‘olah, preserving the idea of a “whole” (holos) offering “burned” (kaiō). This vocabulary prepared Greek-speaking Jews and, later, Christians to grasp the theological freight carried by the burnt offering motif.

6. וּבִמְלֹ֣את׀ יְמֵ֣י טָהֳרָ֗הּ לְבֵן֮ א֣וֹ לְבַת֒ תָּבִ֞יא כֶּ֤בֶשׂ בֶּן־שְׁנָתוֹ֙ לְעֹלָ֔ה וּבֶן־יוֹנָ֥ה אוֹ־תֹ֖ר לְחַטָּ֑את אֶל־פֶּ֥תַח אֹֽהֶל־מוֹעֵ֖ד אֶל־הַכֹּהֵֽן׃

לְעֹלָ֔ה

https://biblehub.com/hebrew/5930.htm



4.Moj.12

10. To je subotna žrtva paljenica, što se mora prinijeti svake subote uz redovitu žrtvu paljenicu i naljev svoj.

10. this is the burnt-offering of every sabbath, besides the continual burnt-offering, and the drink- offering thereof.

10. ὁλοκαύτωμα σαββάτων ἐν τοῖς σαββάτοις ἐπὶ τῆς ὁλοκαυτώσεως τῆς διὰ παντὸς καὶ τὴν σπονδὴν αὐτοῦ

10. ‏עֹלַ֥ת שַׁבַּ֖ת בְּשַׁבַּתּ֑וֹ עַל־עֹלַ֥ת הַתָּמִ֖יד וְנִסְכָּֽהּ׃ ס

Žrtva paljenica - ista reč i za subotnu žrtvu paljenicu i ista reč i za žrtvu paljenicu kod žene porodilje, tako da ovo potvrđuje poentu ova gornja poruka od ovog Boki. :aha: z:D
 
E, ta obredna subota je ispunjena, dok je moralna ili duhovna ili večna subota ostala u NZ.

Bre, eto razotkrio si nas, foliramo se, ovamo kao nedelja dok tajno slavimo subotu. z:mrgreen:
Nije ona duhovna vec i duhovna i bukvalna.
Jer da je sano duhovna ne biste uvodili bukvalnu nedelju, papski dan odmora iz 3 veka na njeno mesto.

Ona je deo 10 zapovesti i u nebeskoj svetinji.
I po tome ce Bog suditi svetu.
Bice plac i skrkut zuba.

Jer po tom obrazu je napravljena skinija Mojaijeva.

Otkrivenje 11,19 I otvori se crkva Božija na nebu, i pokaza se KOVCEG zavjeta njegova u crkvi njegovoj; i biše sijevanja munja, i glasovi, i gromovi, i tresenje zemlje, i grad veliki.

Posle toga se izlivaju 7 zala na zemlju i na zalost pocinje skrkut zubima bezakonika.

2. Mojsijeva 25,10 Neka načine kovčeg od drveta sitima, u dužinu od dva lakta i po, a u širinu od podrug lakta, i u visinu od podrug lakta.

Izlazak 25,16 U kovčeg stavi zakon, što ću ti ga dati.

Izlazak 25,40 Pripazi, da to izvedeš točno po uzorku, što ti je bio pokazan na gori


Ali kakve veze vi imate saBiblijom?
Vi ste to prakticno odavno odbacili.
 
Nije ona duhovna vec i duhovna i bukvalna.
Jer da je sano duhovna ne biste uvodili bukvalnu nedelju, papski dan odmora iz 3 veka na njeno mesto.

Ona je deo 10 zapovesti i u nebeskoj svetinji.
I po tome ce Bog suditi svetu.
Bice plac i skrkut zuba.

Jer po tom obrazu je napravljena skinija Mojaijeva.

Otkrivenje 11,19 I otvori se crkva Božija na nebu, i pokaza se KOVCEG zavjeta njegova u crkvi njegovoj; i biše sijevanja munja, i glasovi, i gromovi, i tresenje zemlje, i grad veliki.

Posle toga se izlivaju 7 zala na zemlju i na zalost pocinje skrkut zubima bezakonika.

2. Mojsijeva 25,10 Neka načine kovčeg od drveta sitima, u dužinu od dva lakta i po, a u širinu od podrug lakta, i u visinu od podrug lakta.

Izlazak 25,16 U kovčeg stavi zakon, što ću ti ga dati.

Izlazak 25,40 Pripazi, da to izvedeš točno po uzorku, što ti je bio pokazan na gori


Ali kakve veze vi imate saBiblijom?
Vi ste to prakticno odavno odbacili.
Jeste, advent ima veze sa Biblijom, dok, apostolski učenici i naslednici, prvi hrišćanski mučenici, prve hrišćanski apolegete, prvi hrišćanski izvori, svi oni nemaju veze sa Biblijom. Oće to. :zper:


I, šta onda imamo, bukvalno dan nedelje i bukvalno dan subote, ne može i jedno i drugo, zar ne, i onda prvi dan sedmice u koji je bilo Vaskrsenje je taj jedini bukvalni dan, jer je vera u Vaskrsenje najbitnija stvar u veri, to je ako gledaš bukvalno.

Ali, taj prvi dan sedmice (koji je kasnije promenom Rimskog kalendara postao dan nedelja) je bitan jer se u taj dan dogodilo Vaskrsenje koje je osnova naše vere, bez vere u vaskrsenje nemamo uopšte ni veru u Boga, moramo da verujemo u vakrsenje mrtvih i tela i pobedi nad grehom i smrću i truležnosću, i to nije ogranićeno duhovno na jedan poseban dan, to moramo da verujemo svim danima i kroz ceo naš život, to je i značenje za duhovna subota i nedelja, jesu posebni dani, ali imaju svoju duhovnu i moralnu stranu koja je najbitnija u veri i nije ograničeno samo na jedan dan.


Samo još nešto prvo da raščistimo, ovo, oko prevoda, црква Божија, jer, svi prevodi to prevode kao, hram Božiji :

https://svetopismo.pouke.org/biblija.php?lang=ekavski&lang2=sinod&book=66&chap=11

19. I otvori se hram Božji u nebu, i vidje se kovčeg zavjeta njegova u hramu njegovu, i nastade sijevanje munja, i glasovi, i gromovi, i potres zemlje, i tuča velika.

Ovo je Vukov prevod, crkva Božija, i samo on tako prevodi :

19. I otvori se crkva Božija na nebu, i pokaza se ćivot zavjeta njegova u crkvi njegovoj; i biše sijevanja munja, i glasovi, i gromovi, i tresenje zemlje, i grad veliki.


19. καὶ ἠνοίγη ναὸς τοῦ θεοῦ (hram Božiji) ὁ ἐν τῶ οὐρανῶ, καὶ ὤφθη ἡ κιβωτὸς τῆς διαθήκης αὐτοῦ ἐν τῶ ναῶ αὐτοῦ· καὶ ἐγένοντο ἀστραπαὶ καὶ φωναὶ καὶ βρονταὶ καὶ σεισμὸς καὶ χάλαζα μεγάλη

ναὸς - Преглед вештачке интелигенције

The Greek word ναός (naós) means temple, sanctuary, or the inner part of a temple where a deity's statue is housed. It refers to a dwelling place of a god or the sacred enclosure within a larger temple structure, often called the cella in classical architecture.

Key Meanings and Usages:
  • Ancient Greek and Religious Context:
    In ancient Greece and Egypt, a naos was a sacred shrine or the inner sanctum of a temple, housing the deity's image.

  • Biblical Context:
    In the New Testament, naos can refer to the Temple in Jerusalem or, in a broader sense, to a house of worship or a dwelling place of God. It can also be used metaphorically for individuals as temples of the Holy Spirit.

  • Architectural Term:
    In architecture, a naos specifically denotes the principal enclosed chamber of a classical temple, also known as the cella.
https://biblehub.com/greek/3485.htm

Foundational Background
The term Ναός (Strong’s Greek 3485) denotes the sanctuary proper—the dwelling place of God—rather than the wider temple precincts. Scripture consistently presents it as the unique sphere of divine presence, holiness, sacrifice, and worship, themes that converge and culminate in Jesus Christ, His people, and the eternal state.

Literal Sanctuary in Jerusalem

Naos first appears in the New Testament with reference to the Second Temple, particularly its inner courts:
Matthew 23:16, 21, 35 highlight oaths sworn “by the temple,” exposing empty ritualism.
Luke 1:9, 21–22 records Zechariah ministering “in the temple” when Gabriel announces John’s birth, underscoring priestly service and expectation of redemption.
• The Synoptic passion narratives (Matthew 26:61; Mark 14:58; 15:29; Matthew 27:5, 40) recount accusations that Jesus threatened to destroy the naos, revealing both misunderstanding of His mission and antagonism toward genuine authority.
• The rending of the veil (Matthew 27:51; Mark 15:38; Luke 23:45) signals open access to God as the old covenant gives way to the new.


- Преглед вештачке интелигенције

In ancient Greek, ὁ (ho) is the masculine nominative singular form of the definite article, primarily meaning "the". It can also function as a demonstrative pronoun meaning "this" or "that," or as a personal pronoun meaning "he". Combined with its feminine (ἡ) and neuter (τό) forms, it functions as the definite article with various meanings and usages, including turning adjectives or participles into nouns.

Meanings of ὁ:
  • The: Its most common use is as the definite article, equivalent to the English "the".

  • This/That: It can also act as a demonstrative pronoun, pointing to something as "this" or "that".

  • He/She/It: As a personal pronoun, it can substitute for "he," "she," or "it".
Usage Examples:
  • As "the":
    In the phrase "ὁ μὲν ... ὁ δέ" (ho men ... ho de), it means "the one ... the other".

  • As a pronoun:
    The phrase "ὁ ὢν καὶ ὁ ἦν καὶ ὁ ἐρχόμενος" (ho ōn kai ho ēn kai ho erchomenos) from the Bible translates to "the One who is and who was and who is coming".

  • As a noun converter:
    The definite article can be placed before an adjective or participle to turn it into a substantive, giving it the force of a noun, such as "the good" or "the doing".

https://biblehub.com/greek/3588.htm

ho, hé, to: the

Overview
The Greek definite article ὁ, ἡ, τό functions far beyond an English “the.” It signals specificity, identity, and sometimes qualitative force. It appears with nouns, adjectives, participles, infinitives, prepositional phrases, clauses, and even entire concepts. Because Koine Greek lacks an indefinite article, ὁ, ἡ, τό often distinguishes a particular person or thing from others, or elevates a concept to categorical importance....

Historical Connection to the Septuagint (LXX)

New Testament writers absorbed LXX idiom, where the article often translates the Hebrew definite article (הַ). Thus phrases like ὁ νόμος (“the law”) mirror הַתּוֹרָה, linking Christian Scripture to its Old Testament foundation and reinforcing continuity of revelation.

Svi naši prevodi osim Vuka, prevode to kao, hram Božiji, takođe Grčka reč, ναὸς, označava, hram, ali, ne označava širi prostor hrama, nego još više označava, posebni unutrašnji deo hrama, sveti prostor, glavna zatvorena prostorija hrama, jedinstven ambijent božanske prisutnosti, svetosti, žrtve i poštovanja.

Ova Grčka reč, ναὸς , se u NZ odnosi na Drugi Hram, posebno na njegovu unutrašnjost.

I, sobzirom da je ova reč, hram, spojena sa, Kovčeg zaveta, i da piše, da se otvara hram i da se tek onda pokazuje i vidi Kovčeg zaveta, to sve ukazuje da je to slika onoga što je bilo i na zemlji gde je Kovčeg zaveta bio sakriven od očiju ljudi u unutrašnjosti Hrama u Jerusalimu, nalazio se u svetinji nad svetinjama, najsvetijem mestu u Hramu.

I, ova Grčka reč, , koja stoji ispred reči, ναὸς (hram) , ta reč, , označava određeni član, koji često razlikuje određenu osobu ili stvar od drugih ili uzdiže koncept do kategoričke važnosti, i to ukazuje da ovaj, hram, nije običan hram kao i svi drugi hramovi, nego je to hram koji se razlikuje od drugih hramova, to je hram koji je najvažniji kod Jevreja, i to je naravno Hram u Jerusalimu.

I, svi Engleski prevodi imaju, the temple of God, koji je, the , u Engleskom takođe određeni član, definicija :

Određeni član (definite article)
the se koristi da označi pojam koji je poznat, ili jedinstven,

Kada se koristi određeni član?​

Određeni član u engleskom jeziku koristi se:

9. Ispred poznatih zgrada, umetničkih dela, muzeja i spomenika

the British Museum

the Eiffel Tower


I, tako se isto i koristi za poznati Hram u Jerusalimu, the temple of God.

Što sve na kraju znači, prvo, da se ovaj stih iz Otrkivenja odnosi samo na hram i Jevreje i njihovu najveću svetinju Kovčeg zaveta, ne odnosi se sad i na neke druge stvari, nema veze sa drugim stvarima, kao na primer sa nama hrišćanima, to je Jevrejska verska svetinja.

I, kako onda može da bude po tvome, da će Bog da sudi svetu po deset zapovesti koje su u Kovčegu zaveta kada se pokaže kovčeg po opisu Otkrivenja, kada je ovo opis Jevrejskog hrama i Kovčega zaveta koji se tiče samo njih i njihove istorije i vere.

Takođe, to za sud i Kovčeg zaveta, to ti i ne piše literalno u tim stihovima Otkrivenja. :ne:


P.S. Moram druga poruka, ima previše karaktera u poruci, opet pišem romane. :aaa:
 
Nastavak :


Jer, u tom istom Otkrivenju ima (ali ti to ne čitaš) :

11. I vidjeh veliki bijel prijestol, i onoga što sjeđaše na njemu, od čijega lica bježaše nebo i zemlja, i mjesta im se ne nađe.
12. I vidjeh mrtvace male i velike gdje stoje pred Bogom, i knjige se otvoriše; i druga se knjiga otvori, koja je knjiga života; i sud primiše mrtvaci kao što je napisano u knjigama, po dijelima svojima.
13. I more dade svoje mrtvace, i smrt i pakao dadoše svoje mrtvace; i sud primiše po djelima svojima.
14. I smrt i pakao bačeni biše u jezero ognjeno. I ovo je druga smrt.
15. I ko se ne nađe napisan u knjizi života, bačen bi u jezero ognjeno.

Evo, ti ko sudi, Onaj koji sedi na velikom belom prestolu, i kako se sudi, po tome kako je napisano u knjigama života njihova ljudska dela, kakav sad zakon i subota i Kovčeg zaveta. :huh:


16. Na dan kada Bog uzasudi tajne ljudske po jevanđelju mojemu preko Isusa Hrista.

22. Jer otac ne sudi nikome, nego sav sud dade Sinu.

31. Jer je postavio dan u koji će suditi vasionome svijetu po pravdi preko čovjeka koga odredi, i dade svima vjeru vaskrsnuvši ga iz mrtvijeh.

8. Dalje dakle meni je pripravljen vijenac pravde, koji će mi dati Gospod u dan onaj, pravedni sudija; ali ne samo meni, nego svima koji se raduju njegovu dolasku.

1. Zaklinjem te dakle pred Bogom i Gospodom našijem Isusom Hristom, koji će suditi živima i mrtvima, dolaskom njegovijem i carstvom njegovijem:

10. Jer nam se svima valja javiti na sudu Hristovu, da primimo svaki što je koji u tijelu činio, ili dobro ili zlo;

10. A ti zašto osuđuješ brata svojega? Ili ti zašto ukoravaš brata svojega? Jer ćemo svi izići na sud pred Hrista.

5. Nego svojom drvenosti i nepokajanijem srcem sabiraš sebi gnjev za dan gnjeva u koji će se pokazati pravedni sud Boga.

36. A ja vam kažem da će za svaku praznu riječ koju reku ljudi dati odgovor u dan strašnoga suda.

31 - 33. A kad dođe Sin čovečiji u slavi svojoj, i svi sveti anđeli s Njim, tada će sesti na presto slave svoje; i sabraće se pred Njim svi narodi, i razlučiće ih među sobom kao što pastir razlučuje ovce od jaraca; i postaviće ovce sebi s desne strane, a jarce s leve.


U suštini, treba samo da googlaš i pronađeš, imaš i AI, sve danas imaš, ali tako je to kada su advent i bakica iznad svega. :huh:
 
file_000000009acc62469e854397d9a4aea9.png


Adventistički totem
 
Jeste, advent ima veze sa Biblijom, dok, apostolski učenici i naslednici, prvi hrišćanski mučenici, prve hrišćanski apolegete, prvi hrišćanski izvori, svi oni nemaju veze sa Biblijom. Oće to. :zper:


I, šta onda imamo, bukvalno dan nedelje i bukvalno dan subote, ne može i jedno i drugo, zar ne, i onda prvi dan sedmice u koji je bilo Vaskrsenje je taj jedini bukvalni dan, jer je vera u Vaskrsenje najbitnija stvar u veri, to je ako gledaš bukvalno.

Ali, taj prvi dan sedmice (koji je kasnije promenom Rimskog kalendara postao dan nedelja) je bitan jer se u taj dan dogodilo Vaskrsenje koje je osnova naše vere, bez vere u vaskrsenje nemamo uopšte ni veru u Boga, moramo da verujemo u vakrsenje mrtvih i tela i pobedi nad grehom i smrću i truležnosću, i to nije ogranićeno duhovno na jedan poseban dan, to moramo da verujemo svim danima i kroz ceo naš život, to je i značenje za duhovna subota i nedelja, jesu posebni dani, ali imaju svoju duhovnu i moralnu stranu koja je najbitnija u veri i nije ograničeno samo na jedan dan.


Samo još nešto prvo da raščistimo, ovo, oko prevoda, црква Божија, jer, svi prevodi to prevode kao, hram Božiji :

https://svetopismo.pouke.org/biblija.php?lang=ekavski&lang2=sinod&book=66&chap=11

19. I otvori se hram Božji u nebu, i vidje se kovčeg zavjeta njegova u hramu njegovu, i nastade sijevanje munja, i glasovi, i gromovi, i potres zemlje, i tuča velika.

Ovo je Vukov prevod, crkva Božija, i samo on tako prevodi :

19. I otvori se crkva Božija na nebu, i pokaza se ćivot zavjeta njegova u crkvi njegovoj; i biše sijevanja munja, i glasovi, i gromovi, i tresenje zemlje, i grad veliki.


19. καὶ ἠνοίγη ναὸς τοῦ θεοῦ (hram Božiji) ὁ ἐν τῶ οὐρανῶ, καὶ ὤφθη ἡ κιβωτὸς τῆς διαθήκης αὐτοῦ ἐν τῶ ναῶ αὐτοῦ· καὶ ἐγένοντο ἀστραπαὶ καὶ φωναὶ καὶ βρονταὶ καὶ σεισμὸς καὶ χάλαζα μεγάλη

ναὸς - Преглед вештачке интелигенције

The Greek word ναός (naós) means temple, sanctuary, or the inner part of a temple where a deity's statue is housed. It refers to a dwelling place of a god or the sacred enclosure within a larger temple structure, often called the cella in classical architecture.

Key Meanings and Usages:
  • Ancient Greek and Religious Context:
    In ancient Greece and Egypt, a naos was a sacred shrine or the inner sanctum of a temple, housing the deity's image.

  • Biblical Context:
    In the New Testament, naos can refer to the Temple in Jerusalem or, in a broader sense, to a house of worship or a dwelling place of God. It can also be used metaphorically for individuals as temples of the Holy Spirit.

  • Architectural Term:
    In architecture, a naos specifically denotes the principal enclosed chamber of a classical temple, also known as the cella.
https://biblehub.com/greek/3485.htm

Foundational Background
The term Ναός (Strong’s Greek 3485) denotes the sanctuary proper—the dwelling place of God—rather than the wider temple precincts. Scripture consistently presents it as the unique sphere of divine presence, holiness, sacrifice, and worship, themes that converge and culminate in Jesus Christ, His people, and the eternal state.

Literal Sanctuary in Jerusalem

Naos first appears in the New Testament with reference to the Second Temple, particularly its inner courts:
Matthew 23:16, 21, 35 highlight oaths sworn “by the temple,” exposing empty ritualism.
Luke 1:9, 21–22 records Zechariah ministering “in the temple” when Gabriel announces John’s birth, underscoring priestly service and expectation of redemption.
• The Synoptic passion narratives (Matthew 26:61; Mark 14:58; 15:29; Matthew 27:5, 40) recount accusations that Jesus threatened to destroy the naos, revealing both misunderstanding of His mission and antagonism toward genuine authority.
• The rending of the veil (Matthew 27:51; Mark 15:38; Luke 23:45) signals open access to God as the old covenant gives way to the new.


- Преглед вештачке интелигенције

In ancient Greek, ὁ (ho) is the masculine nominative singular form of the definite article, primarily meaning "the". It can also function as a demonstrative pronoun meaning "this" or "that," or as a personal pronoun meaning "he". Combined with its feminine (ἡ) and neuter (τό) forms, it functions as the definite article with various meanings and usages, including turning adjectives or participles into nouns.

Meanings of ὁ:
  • The: Its most common use is as the definite article, equivalent to the English "the".

  • This/That: It can also act as a demonstrative pronoun, pointing to something as "this" or "that".

  • He/She/It: As a personal pronoun, it can substitute for "he," "she," or "it".
Usage Examples:
  • As "the":
    In the phrase "ὁ μὲν ... ὁ δέ" (ho men ... ho de), it means "the one ... the other".

  • As a pronoun:
    The phrase "ὁ ὢν καὶ ὁ ἦν καὶ ὁ ἐρχόμενος" (ho ōn kai ho ēn kai ho erchomenos) from the Bible translates to "the One who is and who was and who is coming".

  • As a noun converter:
    The definite article can be placed before an adjective or participle to turn it into a substantive, giving it the force of a noun, such as "the good" or "the doing".

https://biblehub.com/greek/3588.htm

ho, hé, to: the

Overview
The Greek definite article ὁ, ἡ, τό functions far beyond an English “the.” It signals specificity, identity, and sometimes qualitative force. It appears with nouns, adjectives, participles, infinitives, prepositional phrases, clauses, and even entire concepts. Because Koine Greek lacks an indefinite article, ὁ, ἡ, τό often distinguishes a particular person or thing from others, or elevates a concept to categorical importance....

Historical Connection to the Septuagint (LXX)

New Testament writers absorbed LXX idiom, where the article often translates the Hebrew definite article (הַ). Thus phrases like ὁ νόμος (“the law”) mirror הַתּוֹרָה, linking Christian Scripture to its Old Testament foundation and reinforcing continuity of revelation.

Svi naši prevodi osim Vuka, prevode to kao, hram Božiji, takođe Grčka reč, ναὸς, označava, hram, ali, ne označava širi prostor hrama, nego još više označava, posebni unutrašnji deo hrama, sveti prostor, glavna zatvorena prostorija hrama, jedinstven ambijent božanske prisutnosti, svetosti, žrtve i poštovanja.

Ova Grčka reč, ναὸς , se u NZ odnosi na Drugi Hram, posebno na njegovu unutrašnjost.

I, sobzirom da je ova reč, hram, spojena sa, Kovčeg zaveta, i da piše, da se otvara hram i da se tek onda pokazuje i vidi Kovčeg zaveta, to sve ukazuje da je to slika onoga što je bilo i na zemlji gde je Kovčeg zaveta bio sakriven od očiju ljudi u unutrašnjosti Hrama u Jerusalimu, nalazio se u svetinji nad svetinjama, najsvetijem mestu u Hramu.

I, ova Grčka reč, , koja stoji ispred reči, ναὸς (hram) , ta reč, , označava određeni član, koji često razlikuje određenu osobu ili stvar od drugih ili uzdiže koncept do kategoričke važnosti, i to ukazuje da ovaj, hram, nije običan hram kao i svi drugi hramovi, nego je to hram koji se razlikuje od drugih hramova, to je hram koji je najvažniji kod Jevreja, i to je naravno Hram u Jerusalimu.

I, svi Engleski prevodi imaju, the temple of God, koji je, the , u Engleskom takođe određeni član, definicija :

Određeni član (definite article)
the se koristi da označi pojam koji je poznat, ili jedinstven,

Kada se koristi određeni član?​

Određeni član u engleskom jeziku koristi se:

9. Ispred poznatih zgrada, umetničkih dela, muzeja i spomenika

the British Museum

the Eiffel Tower


I, tako se isto i koristi za poznati Hram u Jerusalimu, the temple of God.

Što sve na kraju znači, prvo, da se ovaj stih iz Otrkivenja odnosi samo na hram i Jevreje i njihovu najveću svetinju Kovčeg zaveta, ne odnosi se sad i na neke druge stvari, nema veze sa drugim stvarima, kao na primer sa nama hrišćanima, to je Jevrejska verska svetinja.

I, kako onda može da bude po tvome, da će Bog da sudi svetu po deset zapovesti koje su u Kovčegu zaveta kada se pokaže kovčeg po opisu Otkrivenja, kada je ovo opis Jevrejskog hrama i Kovčega zaveta koji se tiče samo njih i njihove istorije i vere.

Takođe, to za sud i Kovčeg zaveta, to ti i ne piše literalno u tim stihovima Otkrivenja. :ne:


P.S. Moram druga poruka, ima previše karaktera u poruci, opet pišem romane. :aaa:
Kakvo menjanje kalendara?
Vi ste prihvatili hebrejsku sedmicu.
Dan vaskrsenja nema nikakve veze sa subotom.
Niti ga kao takvog nalazimo u Bibliji niti prvih 3,5 veka, niti je on nekome problem..
Nemoguce je ta dva poiima mesati kao sto se ne mogu mesati babe i zabe.
Dok ti ovde pokusavas da kazes da moze.
Sam si sebe diskvalifikovao kao neozbiljan diskutant i vernik.
Veze ti sa Biblijom i hriscanstvom nemas.
Odbacio si Bozji zakon i srbe deklarisao kao bezakonik.
To je to.
Screenshot_20250815-113527~3.png
 
Advent je u trećem planu. U prvom planu je obožavanje subote, u drugom planu proučavanje babinih dela (baba je pretekla po pisanju čak i klasike marksizma - Marksa, Engelsa i Lenjina) i onda dolazi advent u trećem planu. Opsednutost zdravim životom (i da se što duže živi) je čak možda i ispred adventa.
Ova izjava je zako religiozno nepismena i naivno zla.
Imate stotine praznika iz neznabostva koji veze sa Biblijom i hriscanstvom nemaju, sto si tako sam sebe ovim gore osudio da ste najveci obozavaovi dana i praznika.
Osim toga imate desetine baba koje ste protivno bozjoj zapovesti proglasili svecima i molite im se i obozavate ih.
To su vam bogcici.
Da imas nesto u svoj pamet i i malo stida, ne bi nikome pominjao babe, vec samo cutao jer ih imas gomilu.
Cisto bestidno i bezobrazno lupetanje i zametanje svadje.
Tvoja vera se sastoji u izazivanju svadje i sirenju mrunje.
Sto je tako svakome jasno da tvoja vera nena veze sa hriscanstvom.
Za babu mozes samo da skicis jer nemas sta da joj prebacis vec samo izmisljas.
Dok tvoja crkva ceni babina dela i preuzima ih.


3. Mojsijeva 19,30 Držite subote moje, i svetinju moju poštujte. Ja sam Gospod.
 

Back
Top