Veza sa mormonstvom
Mormonizam je nastao nekoliko godina pre adventističkog pokreta. Osnivač mormonizma, Džozef Smit (1805–1844), tvrdio je da mu se ukazao anđeo Moroni i pokazao zlatne ploče zakopane u brdu Komora u državi Njujork. Na njima je, navodno, bio zapisan „Knjiga Mormona“, istorija drevnih naroda na američkom kontinentu.
Smit je izjavljivao da je ploče preveo „božanskim nadahnućem“. Njegovi sledbenici su verovali da je to novo otkrivenje jednako Bibliji, a kasnije su ga stavljali i iznad nje. „Knjiga Mormona“ ubrzo je postala osnova nove religije – Crkve Isusa Hrista svetaca poslednjih dana.
U isto vreme, nekoliko godina kasnije, nastao je i adventistički pokret. I ovde je centralnu ulogu igrala ličnost koju su sledbenici priznali kao proroka – Elen Vajt. Ona je, poput Smita, tvrdila da prima božanska otkrivenja putem vizija. Njen veliki broj knjiga i spisa dobio je status obaveznog autoriteta u adventističkoj crkvi.
Kao što mormoni smatraju da „Knjiga Mormona“ dopunjuje ili prevazilazi Bibliju, tako su i mnogi adventisti smatrali spise Elen Vajt dodatnim božanskim otkrivenjem. Oba pokreta su razvila uverenje da su jedini pravi Božji narod poslednjih vremena, sa posebnom misijom u istoriji spasenja.
I mormoni i adventisti imali su proroke čiji je autoritet bio neprikosnoven. Njihove vizije i učenja određivala su život zajednice. Njihove odluke smatrane su božanskim zapovestima, pa im se sledbenici nisu usuđivali protiviti.
Oba pokreta nailazila su na podsmeh i kritiku iz spoljnog sveta. Doživljavali su raskole i unutrašnje podele, ali su istovremeno gradili mitove o svojim prorocima – mitove koji su učvršćivali autoritet vođa i održavali osećaj posebne misije.
Na taj način su adventizam i mormonizam, iako različiti u učenjima, pokazali isti obrazac razvoja: prorok sa božanskim vizijama, sticanje sledbenika, sukobi i progonstva, a zatim učvršćivanje crkvene strukture i naglašavanje vlastite jedinstvenosti.
I adventizam i mormonizam rođeni su u Americi u isto vreme, u atmosferi verskog buđenja XIX veka. Oslanjali su se na proroka i na „posebna otkrivenja“, koja su se smatrala božanskim. U oba pokreta razvila se ideja da oni predstavljaju jedini pravi Božji narod poslednjih vremena.
Zajedničke crte su jasne: prorok kao osnivač i vođa, vizije i otkrivenja kao temelj, stvaranje posebne zajednice sa osećajem jedinstvene misije i oblikovanje mitova koji opravdavaju i učvršćuju veru sledbenika.
Izvor:
https://azbyka.ru/otechnik/sekty/ellen-g-uajt-mif-i-pravda/#0_82