Adventisti sedmog dana

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Dobro jutro cenjeni prijatelji,
pa vi ste justros maratonvi, dok sam ja spavao vi ste se napricali za seo dan.

Pozdravljam Neo The Chosen One i drago mi je da si nam se vratio.

BESMRTNOST DUSE I SPIRITIZAM


Gotovo sve mnogobozacke religije veruju u neku vrstu nastavka zivota odmah posle smrti.
Kuda ljudi idu posle smrti?

Neki ljudi trazeci odgovor na postavljeno pitanje, da bi pronasli utehu za onima koje su voleli, a koji su oteti iz njihovog zagrljaja; obracaju se spiritistima, koji obecavaju mnogo za radoznale, znatizeljne i neupucene.
Mlad covek me je upitao: "Ozenio sam se jedinocom kcermkom, koja je neobicno vezana za svoga oca da se nikako ne moze odvojiti od njega. Pre sest meseci njen otac je iznenada dobio srcani udar i umro. Moja supruka nikako se ne moze pomiriti da je izgubila oca. Pretila je opasnost da izvrsi samoubijstvo. Ja i moja supruga oboje smo pravoslavci.

U toj nasoj velikoj nevolji, jedna suseda joj je preporucila da se obrati spiritistima, jer ce joj oni omoguciti da nastavi da odrzava vezu sa svojim ocem. Niko nije bio srecniji od nje, odmah se upoznala sa spiritistima, i istog dana, preko medijuma uspela da razgovara sa "svojim ocem". Ja znam sta je spritizam. Da li biste mogli doci da razgovarate sa mojom suprugom, ali ne mojte se iznenaditi ako vas istera iz stana?"
Posao sam da ih popsetim. "Njegova supruga bila je vrlo uctima i pazljiva. Pokazala mi je knjigu od 600 stranica koju neprestano proucava. Vodili smo razgovor do kasno u noci. Bila je vrlo iznenadjena mojim izlaganjem i dokazima koji do temelja ruse njeno novo uverenje. Nije se protivila, ali u svome jadu i bolu imala je stotine pitanja, a tako nesta sam i ocekivao. Na kraju razgovora pruzila mi je onu veliku knjigu i rekla: "Hvala vam sto ste mi otvorili oci da shvatim ovu veliku zabludu, molima vas uzmite ovu knjigu, nosite je, jer mi vise nije potrebna".

Svakako ce vas zanimati sta je to sto je ovoj mladoj zeni u njenoj tuzi otvorilo oci pa je donela odluku da odbaci ono sto je do toga vecera smatrala svetinjom? Zasto je tako brzo prezrela sredstvo koje joj je pomoglo da razgovara sa pokojnim ocem koga je toliko volela? Navescu biblijske dokaze koje sam izneo one veceri ozaloscenoj kcerki, a na vama je da odlucite ko je u pravu, svedocanstva Svetoga pisma ili spiritisti.

Bog je preko proroka Isaije dao ovaj savet: "I ako vam reku: pitajte vrace, i gatare, koji sapucu i mrmljaju; recite; ne treba li narod da pita Boga svojega? ili ce pitati mrtve mesto zivih? Zakon i svedocanstva trazite. Ako li ko ne govori tako, njemu nema zore." (Isaija 8,19.20) Prorok savetuje da se cuvamo onih koji umesto da pitaju zive, obracaju se mrtvima. Isto tako savetuje da bi bilo dobro ispitati kako se oni koji tvrde da odrzavaju vezu sa pokojnicima odnose prema Bozjem zakonu. "Zakon i svedocanstva trazite", poziva prorok Isaija.

Jos je patrijarj Jov izjavio: "Kao sto se oblak razilazi i nestaje ga, tako ko sidje u grob, nece izaci. Nece se vise vratiti kuci svojoj, niti ce ga vise poznati mesto njegovo." (O Jovu 7,9.10) Prema tome, nemoguce je uspostaviti bilo kakavu vezu sa pokojnicima.

Biblija otkriva pravo stanje pokojnika. "Jer zivi znaju da ce umreti, a mrtvi ne znaju nista niti im ima plate, jer im se spomen zaboravio. I ljubavi njihove i mrznje njihove i zavisti njihove nestalo je, i vise nemaju dela nigde ni u cemu sto biva pod suncem." (Propovednik
 
Poslednja izmena:
Nastavak:

9,5.6) I psalmista potvrdjuje ovu izjavu: "Ne uzdajte se u knezove, i u sina covecijega, u kojega nema pomoci. Izadje iz njega duh, i vrati se u zemlju svoju; taj dan propadnu sve pomisli njegove." (Psalam 146,3.4)

"Ako je tako," upitala je uplakana majka, "s kim sam ja razgovarala koji mi se prestavio da je moj sin?" Dobro je da zapamtite, iako je nesto nadprirodno to ipak ne znaci da potice od Boga.

Prva spiritisticka seansa zabelezena je u Bibliji. Zmija je Evi postavila pitanje: "Je li istina da je Bog kazao da ne jedete sa svakog drveta u vrtu? A zena rece zmiji: mi jedemo rod sa svakoga drveta u vrtu; samo roda s onoga drveta usred vrta, kazao je Bog, ne jedite i ne dirajte u nj, da ne umrete. A zmija rece zeni: necete vi umreti." (1.Mojsijeva 3,1-4) Da li ste ikada culi zmiju da govori? Ja nisam. Da li je zaista zmija razgovarala sa Evom? Nije. Ako nije zmija, ko je? Sotona je upotrebio zmiju kao medijuma; tako preko zmije sotona je govborio Evi. Da je to tako, potvrdjuje izjava apostola Jovana: "I uhvati azdahu, staru zmiju, koja je djavo i sotona." (Otkrivenje 20,2) Sotona ima vise imene, u Bibliji je nazivn i azdajom i zmijom. Dakle, umesto da razgovara sa voljenim sinom, uplakana majka je razgovarala sa sotonom. Zmija je Evi prenela glavnu poruku: "necete vi umreti", potpuno subrotno Bozjoj izjavi, koji je rekao ako sagresis "umreces". Ovu laznu vest sotona i danas propoveda, samo vise ne preko zmije, vec preko svih onih koji tvrde da dusa ne umire vec zivi posle smrti.

Iskustvo cara Saula najbolje pokazuje mogucnost spiritisticke prevare. "I upita Saul Gospoda, ali mu Gospod ne odgovori ni u snu ni preko Urima, ni preko proroka." Ovaj tekst jasno ukazuje na cinjenicu da od tada Saul nije imao nikakve veze sa Bogom ni Njegovim slugom.

"A Saula rece slugama svojim: trazite mi zenu s duhom vracarskim, da otide k njoj i upitam je. A sluge mu rekose: eno u Endoru ima zena u kojoj je duh vracarski." (1. Samuilova 28,6.7) Posto je Gospod ostupio od Saula on se obraca drugoj sili. On trazi zenu s duhom vracarskim, da od nje dobije savet u vreme krize.

Sta se desilo za vreme susreta sa medijumom? Saul se presvukao da ga zena ne prepozna. Cim je Saul stigao od medijuma je trazio: "Hajde vracaj mi duhom vracarskim, i dozovi mi onoga koga ti kazem." (stih, 8) Jasno se vidi da Saul nije trazio od vracare da uspostavi vezu sa Bogom, vec sa suprotnom silom.

Iako vracara nije prepoznala Saula, cim je pocela da vraca, desilo se prvo cudo, demon ju je obavestio da covek koji s njom razgovara je car Saul. Zato je zena uzviknula: "Zasto si me prevario? Ta ti si Saul." (stih 12) Saula je bio impresioniran "znanjem" vracare - medijuma.

Saul je od vracare trazio da uspostavi vezu sa pokojnim prorokom Samuilom. Kada ga je vracara prepoznala, Saul je rekao: "Ne boj se; nego sta si videla? A zena rec Saulu: bogove sam videla gde izlaze iz zemlje.On joj opet rece: kakav je? Ona mu rece: star covek izlazi ogrnut plastem. Tada razume Saul da je Samuilo, i savi se licem do zemlje i pokloni mu se." (Stih 13.14)

Kome se Saul poklonio? Svakako nije proroku Samuilu. Da li ste i vi iz vracarne izjave, "bogove sam videla", dakle u mnozini, i na pitanje "kakav je" odgovor je glasio: "Star covek izlazi ogrnit plasetem" mogli razumeti da je to bio prorok Samuilo? Svakako da niste. Vracarin odgovor je bio konfuzan. Cas upotrebljava mnozinu, "bogove" cas jedninu, "star covek", ali Saul to uopste nije primetio, jer je bio opcinit demonskim duhom. Saul se poklonio demonui, umesto proroka Samuila, i to je bio jos jedan udarac njegove propasti.
 
Poslednja izmena:
Nastavak

Demon, umesto Samuila vodi ceo razgovor sa Saulom: "A Samuilo rece Saulu: zasto si me uznemirio i izazvao? Odgovori Saul: u nevolji sam velikoj...a Bog je odstupio od mene... A "Samuilo" rece: pa sta mene pitas, kad je Gospod odstupio od tebe i postao ti neprijatelj... Gospod ce predati Izrailja s tobom u ruke Filistejima; te ces sutra ti i sinovi tvoji biti kod mene. A Saul ujedanput pade na zemlju koliko je dug, jer se vrlo uplasi od rerci Samuilovih i ne bese snage u njemu." (stih 15-19)

Pre svega, posle smrti, prorok Samuila spava smrtnim snom i ne ucestvuje nige ni u kakvim zbivanjima. Drugo, svakako da jedna vracara nije imala nikakvog pristupa Samuilu. Boziji prorok ceka dan vaskrsenja i do tada mirno spava. Umesto Samulila, Saul je razgovarao sa demonom. Demon ga je u stvari ubio, zastrasujucom izjavom da ce sledeceg dana izgubiti bitku, i poginuti zajedno sa svojim sinovima.

Sledeceg dan demonsko prorocanstvo se ispunilo: U boju "stigose Filisteji Saula i sinove njegove; i pogubise Filisteji Jonatana i Avinadava i Melhi-Suva, sinove Saulova... Tada Saul uze mac, i baci se na nj." (1. Samuilova 31,2-4) Biblija izvestava zasto je Saul poginuo. "I tako pogibe Saul za bezakonje svoje, koje ucini Gospodu i sto trazi da pita duh vracarski." (1. Dnevnika 10,13) Eto to je kraj onih koji traze da razgovaraju sa pokojnicima, i veruju da medijum moze razgovarati sa mrtvima. Ovo verovanje temelji se na sotoninoj izjavi u Raju: "Necete vi umreti". Zar nije iznenadjujuce da su i neki dobri hriscani prihvatili ovu demonsku izjavu!

Gospod Isus Hristos nas uverava: "Jer ide cas u koji ce svi koji su u grobovima cuti glas sina Bozjega, i izaci ce koji su cinili dobro u vaskrsenje zivota, a koji su cinili zlo u vaskrsenje suda." (Jovan 5,28.29) Po reci Gospodnjoj, hriscani ne veruju u zagrobni zivot, vec cekaju Hristov dolaza i vaskrsenje mrtvih. U tome se hriscanstvo razlikuje od neverstva i spiritizma.

Kult "Nebeska vrata"
Godine 1997. javnost je bila zapanjena vescu da je 39 osoba, pripadnika kulta "Nebeska vrata" izvrsilo samoubijstvo. Vodja ove grupe tvrdio je da je pre dvadeset godina bio pakrenut misticnim duhom da pocne ispitivanjem okultizma; onoga sto je skriveno, tajno, sto se culima ne moze objasniti i sto je izvan prirodnih zakona. Vodja je bio profesor muzike, a njegova zena bolnicarka. Za njih okultizam je bio domen viseg duhovnog dostignuca.

Za kratko vreme uspeli su da oko sebe okupe grupu kulturnih ljudi. Verovali su da se svi ljudi nalaze u procesu misticnih promena. Verovali su u zagrobni zivot, da dusa zivi posle smrti. Tvrdili su da postoji svet duhova u kome ljudi zive kao andjeli i oni koji se posvete proucavanju tajnog misticizma, mogu dostici visi stepen u duhovnom svetu. Verovali su u evolicione prpmene i da svako od njih moze dostici nirvanu. Iz ovoga se vidi da su pomesali hriscanstvo i budizam.

Od svojih pristalica zahtevali su da se odreknu svega ovozemaljskoga: osecanja, materijalnih dobara, uzivanja pa i samog zivota. Posto su verovali u besmrtnost duse, njihova lozinka je bila: "Odbaci sve sto znas i verujes; oslobodi se svega sto te je do sad privlacilo i zadrzavalo i predaj se misticizmu, koji ce te povesti putem velikih promena."

Ova grupa iznajmila je dvorac u San Dijegu za koji je mesecno placala kiriju dset hiljada dolara. Pripremali su programe za kompjutere i od toga su ziveli. Njihove musterije tvrde da su se uvek ponasali uljudno i korektno. Nocu su ustajali i pomocu teleskopa, na severoistocnoj strani posmatarali zvezde, jer su verovali da se tamo nalai njihov dom.

U to vreme pojavila se nekakva kometa sto je za ovaj kult bio znak, da vasionski brod prati kometu i dolazi da uzme one koji su spremni da se odreknu svega sto imaju na ovome svetu pa cak i samog zivota. Posto nista drugo i nisu imali, nisu se imali cega drugog odreci, vec vlastitog zivot. Da bi DUSU oslobodili od tela, resili su da izvrse samoubijstvo, verujuci da ce se odmah ukrcati u vasionski brod koji se nalazi iza spomenute komete.

Uzeli su otrov sa hranom i alkoholom, legli na ledjima i umrli. Pored svakog mrtvaca nalazila se crna torba sa najpotrebnijim priborom i pet dolara sa malo sitnog novca, za koje su verovali da ce ih poneti sa sobom.
Svi su oni bili fakultetski obrazovani.

Ovo je neverovatno! Obrazovani ljudi da poveruju u ovakve gluposti! Eto, viodite do kakve tragedije vodi verovanje, koje je sotona objavio u Raju, da dusa zivi posle smrti. Verovanje u zagrobni zivot je osnova spiritizma. To ce se desiti sa svima koji odbace Boga i Njegovu rec i potraze da na sotoninom tlu zadovolje svoju radoznalost. To potvrdjuje i apostol Pavle: "Jer kad poznase Boga, ne proslavise ga kao Boga niti mu zahvalise, nego zaludese u svojim mislima, i potamnje nerazumno srce njihovo. Kada se gradjahu mudri poludese." (Rimljanima 1,21.22)

Preko proroka Jezekilja Bog je rekao: "Koja dusa zgresi ona ce umreti." (Jezekilj 18,4) Gospod je rekao: "Jer si prah i u prah ces se vratiti." (1. Mojsijeava 3,19) Jedino sotona je rekao, "Necete vi umreti."
Da je covek za vreme smrti u besvesnom stanju to potvrdjuje izjava naseg Gospoda Isusa Hrista: "Lazar nas prijatelj spava, nego idem ga da probudim." (Jovan 11,11) Kada Isus govori o budjenju umrilih, ne misli na spiritisticke seanse, vec na vaskrsenje. On je Lazara probudi tako sto ga je vaskrsnuo iz groba i tek tada je mogao snjim razgovarati. Jos je prorok Danilo izneo ovu veliku istinu. "I mnogo onih koji spavaju u prahu zemaljskome probudice se, jedni na zivot vecni a drugi na sramotu i prekor vecni." (Danilo 12,2) Isus je obecao: "Ide cas u koji ce svi koji su u grobovima cuti glas sina Bozjega. I izaci ce svi koji su cinili dobro u skrsenjije zivota." (Jovan 5,28.29) Vaskrsenje mrtvih je hriscanskla nada, a nije zagrobni zivot i spiritizam.
Novi zavet sadrzi mnoge tekstove o vaskrsenju: 1. Solunjanima 4,16-18;
1. Korincaniam 15,51-56; i mnogi drugi.

U nase vreme spiritizam se javlja u stotine razlicitih formi. Da ga dobri i iskreni ljudi ne bi prepoznali, presvalaci se u razlicite uniforme i javlja se preko mnogih posrednika i pod mnogim imenima. U raju je govorio preko zmije. Saulu je progovori preko vracare imitirajuci pokojnog proroka Samuila. U nase vreme moze da govori preko nevernika i preko verskih fanatika. On ne pravi nikakvu diskriminaciju, svako ko nije oprezan moze pasti pod njegov uticaj. Za vreme Hristovog stradanja upotrebio je jevrejske svestenike, cak i poglavara svestenickoga, a za vreme Hristovog rodjenja upotrebio je Iroda da pobije nevinu decu u Vitlejemu. Danas spiritisti govore o Hriust, Bibliji, istini, itd, ali sve to izvrcu sa ciljem da, prevare neupucene. Oni su se uvukli u mnoge hriscanske crkve. Mnogi dobri i iskreni ljudi, samo zato sto ne poznaju Bibliju, su prevareni.

Najlakse cemo se oslobotiti ovih zamki i zabluda ako sledimo Gospoda Isusa Hrista i Njegovu rec. On je rekao: "Pregledajte pisma." (Jovan 5,29) "Ako vi ostanete na mojoj besedi, zaista cete biti ucnici moji, i poznacte istinu i istina c vas izbaviti."(Jovan 8,31.32)
 
Poslednja izmena:
Nastavak

OTKRIVENJE I BESMRTNOPST DUSE

"I kad otvori peti pecat, videh pod oltarom duse pobijenih za rec Bozju i svedocanstvo koje imahu. I povikase glasom velikim govoreci: dokle Gospodaru sveti i istiniti! ne sudis i ne kajes krvi nase na ovima sto zive na zemlji? I dane bese svakome od njih haljine bele i receno im bi da POCINU jos malo vremena, dokle se ne navrse i drugari njihovi i braca njihova, koji valja da budu pobijeni kao i oni." Otkrivenje 6,9-11.

Neki hriscani na osnovu ove izjave zakljucuju da su duse posle smrti zive.
"Duse pod oltarom". Ovo je simbolicna slika, isto kao sto i u predhodnim stihovima konji razlicitih boja i svaki od njih ima svoje posebno znacenje. Vecina Otkrivenja je izrazeno u slikama. Sedam pecata, sedam truba, sedam crkava. Nista od toga nije doslovno vec sve slikovito. Zatim zver sa sedam glava i deset rogov i na rogovima carske krune. (13, 1-5) Da li ste u zivotinjskom svetu ikada videli takvu zver. Svakako da niste, jer ne postoji. Ona predstavlja veliku politicku i versku silu. Isto je tako i sa ovim dusama, one su simbolicne.

Duse pod oltarom na nebu. Dobro je da znamo da u nebeskom Hramu nema zrtvenika ili oltara, jer je Zrtva otkupljenja vec prineta. Ovo je samo personifikacija isto kao i u Knjizi proroka Avakuma: "Jer ce kamen iz zida vikati i cvor na drvetu svedocice." Avakum 2,11.

Da li ste ikada slusali kamen kakio vice? Svakako da niste, jer kamen i ne moze da vice. Da li ste ikada slusali cvor kako svedoci? Svakako da niste, jer ni on ne moze da svedoci.

Ovaj oltar moze da predstavlja nasu Zemlju koja je primila krv Gospoda Isusa Hrista i milione hriscanskih mucenika. Krv pobijenih mucenik vapi za osvetom ubica kao i nekada Aveljova krv: "Bog rece: sta ucini! glas krvi brata tvojega vice sa zemlje k meni."1. Mojsijeva 4,10. Da li je u vreme Aveljovog ubistva zbilja krv znala da govori? Svakako da nije. To je slikoviti izraz koji pokazuje da sve ocekuje Bozju pravednu osudu i osvetu nad prestupnicima.

Apostol Pavle uporedjuje svedocanstvo Aveljove i Hristove krvi: "I k Isusu posredniku zaveta novoga, i krvi kropljenja, koja bolje govori nego Aveljova."Jevrejima 12,24.
Prem tome, ovo sto smo do sada rekli, nedvosmisleno pokazuje da su "duse pod oltarom"simbolicne, a ne doslovne.
 
Poslednja izmena:
Nastavak

OTKRIVENJE I BESMRTNOPST DUSE

"I kad otvori peti pecat, videh pod oltarom duse pobijenih za rec Bozju i svedocanstvo koje imahu. I povikase glasom velikim govoreci: dokle Gospodaru sveti i istiniti! ne sudis i ne kajes krvi nase na ovima sto zive na zemlji? I dane bese svakome od njih haljine bele i receno im bi da POCINU jos malo vremena, dokle se ne navrse i drugari njihovi i braca njihova, koji valja da budu pobijeni kao i oni." Otkrivenje 6,9-11.
Neki hriscani na osnovu ove izjave zakljucuju da su duse posle smrti zive.
"Duse pod oltarom". Ovo je simbolicna slika, isto kao sto i u predhodnim stihovima konji razlicitih boja i svaki od njih ima svoje posebno znacenje. Vecina Otkrivenja je izrazeno u slikama. Sedam pecata, sedam truba, sedam crkava. Nista od toga nije doslovno vec sve slikovito. Zatim zver sa sedam glava i deset rogov i na rogovima carske krune. (13, 1-5) Da li ste u zivotinjskom svetu ikada videli takvu zver. Svakako da niste, jer ne postoji. Ona predstavlja veliku politicku i versku silu. Isto je tako i sa ovim dusama, one su simbolicne.
Duse pod oltarom na nebu. Dobro je da znamo da u nebeskom Hramu nema zrtvenika ili oltara, jer je Zrtva otkupljenja vec prineta. Ovo je samo personifikacija isto kao i u Knjizi proroka Avakuma: "Jer ce kamen iz zida vikati i cvor na drvetu svedocice." Avakum 2,11.
Da li ste ikada slusali kamen kakio vice? Svakako da niste, jer kamen i ne moze da vice. Da li ste ikada slusali cvor kako svedoci? Svakako da niste, jer ni on ne moze da svedoci.
Ovaj oltar moze da predstavlja nasu Zemlju koja je primila krv Gospoda Isusa Hrista i milione hriscanskih mucenika. Krv pobijenih mucenik vapi za osvetom ubica kao i nekada Aveljova krv: "Bog rece: sta ucini! glas krvi brata tvojega vice sa zemlje k meni."1. Mojsijeva 4,10. Da li je u vreme Aveljovog ubistva zbilja krv znala da govori? Svakako da nije. To je slikoviti izraz koji pokazuje da sve ocekuje Bozju pravednu osudu i osvetu nad prestupnicima.
Apostol Pavle uporedjuje svedocanstvo Aveljove i Hristove krvi: "I k Isusu posredniku zaveta novoga, i krvi kropljenja, koja bolje govori nego Aveljova."Jevrejima 12,24.
Prem tome, ovo sto smo do sada rekli, nedvosmisleno pokazuje da su "duse pod oltarom"simbolicne, a ne doslovne.

Ma da nije mozda i Hristov drugi dolazak simbolika?:think:
 
Da nije zivo onda bi telo funkcionisalo nakon napustanja duse a kao sto i sam znas telo se raspada u umire nakon toga.
Evo za tebe jednog pitanja.Da li je misao besmrtna i odakle ona dolazi?

Nisi rszumeo.

Telo bez jevrejski Ruah, dah zivota za koji kazes dusa, nemoze da zivi.

Nesto kao TV i struja. Sam TV nema sliku niti struja ima sama bez TV sliku i glas. Ali kada se spoje zajedni daju sliku i glas.

Tako slicno telo i dusa. Samo zajedno daju zivot.

ZAPAZI OVO:

I dunu Bog u coveka Ruah. i posta covek NEFES. dusa ziva. Zivo bice
Bog nije dunuo Nefes u coveka vec Ruah. Dah zivota.

To kaze pravi biblijski tekst.



Nekazem ja to niti adventisti. Bog kaze. Njegova rec kaze.
 
Poslednja izmena:
Св. Јован Дамаскин: "Душа је суштина жива, проста, бестелесна, бесмртна, служи се органским телом... променљива с обзиром на вољу, јер је створена. Све је то душа по природи добила од благодати Створитеља, од које благодати је добила и биће и нарочиту врсту природе." (Тачно изложење Православне вере 11,12)

Св. Кирило Јерусалимски: "Душа је прекрасно саздање Божје, боголико слободно, бесмртно, нетрулежно, по благодати Божјој; тело је оружје душе, нека врста одеће и покривача душе." (Катихезе IV, 18 и 23)

Св. Иринеј Лионски: "Дајући живот телу, сама душа не престаје живети." (Против јереси 11,4)

Св. Атанасије Велики: "Тело је као харфа, на којој душа, разумна и бесмртна свира као музичар... Јер душа се не подвргава смрти, него умире тело, услед раздвајања душе од њега... Приводећи себе у покрет, она (душа) ће по неопходности живети и по смрти тела..." (Против варвара 32,33)

Св. Григорије Богослов: "Јер, ако, по њиховим речима, оно што има крај, има и почетак, онда оно што нема крај, свакако нема ни почетак. Шта онда рећи о души или о ангелској природи? Ако имају почетак, имаће и крај. А ако немају крај, онда, као што се види из њиховог тврђења, нису имали ни почетак. Но оне (душа и Ангелска природа) имају почетак, али немају крај. Дакле, нетачна је њихова тврдња да оно што има крај, има и почетак." (29. беседа, 13)

Св. Јустин Ћелијски: "Друга реалност, највећа после Бога, јесте човек, његова бесмртна душа, његова личност. Кад је Бог прва реалност, онда је бесмртност душе друга реалност. Бесмртност душе је логична и природна као и постојање Бога. За словенског пророка Достојевског, бесмртност душе је главни извор свих непролазних вредности људских." (Достојевски - свечовек)
 
Блаженог Максима Монаха

О ДУШИ

Пре свега ћу поставити критеријуме којима душа може бити схваћена. Затим, кроз шта се показује њено постојање. После тога, да ли она има своју одређену суштину, или је њена суштина неодређена. Иза тога следи, да ли је (душа) проста или сложена. Затим, да ли је смртна или бесмртна. И најзад, да ли је она разумна или неразумна. Сва ова питања, у већини случајева, би се поставила у разговору о души, јер су то најглавнија питања која могу окарактерисати њено својство. Као доказе за утврђивање онога што истражујемо користићемо опште појмове, којима ће јасно бити потврђено оно што имамо у рукама[1]. А ради краткоће и ради користи држаћемо се само оних расуђивања која су неопходна за предмет истраживања који ће сада бити доказан. Да би схватање било јасно и лако, увешћемо и извесну спремност за суочавање са супротним аргументима. Дакле, започнимо слово.

Шта је критеријум за схватање душе?

Све што постоји спознаје се чулима, или се поима умом. И оно што потпада под област чула, има довољан доказ саму чувственост, јер заједно са уочавањем у нама се ствара и представа о датом предмету. Али оно што се поима умом не спознаје се само по себи, него на основу супротнога[2]. Тако и душа, будући непозната, не спознаје се сама по себи, него управо из својих пројава.

Постоји ли душа?

Тело наше покренуто, или се покреће споља или изнутра. А да се не покреће споља јасно је по томе што се оно не покреће на начин као кад га неко гура или вуче, као што се, на пример, померају бездушни предмети. Изнутра, опет, покретано, не покреће се на природан начин, као, на пример, ватра. Јер ватра не престаје да се креће све док не престане да буде ватра, као што тело, поставши мртво, не креће се, остајући телом. Према томе, ако се тело не покреће споља, као што се померају бездушни предмети, нити природно као, на пример, ватра, онда је очигледно да га покреће душа, која му и живот даје. Ако се, дакле, показује да душа даје живот нашем телу, онда је јасно да се сама по себи душа спознаје на основу онога што јој је супротно[3].

Да ли је душа суштина?

Да је она суштина показује се из следећег: најпре, природно, треба да буде речено шта је дефиниција суштине, будући да је она суштина. Затим, каква је та суштина будући да је једна и иста по броју, али је способна да прима стања супротна једно другом.

По свему је јасно да душа прима супротна стања иако не одступа од своје природе. У њој се могу видети праведност и неправедност, храброст и плашљивост, целомудреност и неуздржаност, стања која су супротна једно другом. Ако се, дакле, својство суштине изражава у способности примања стања која су супротна једно другом, онда је јасно да и за душу важи иста таква дефиниција. Дакле, душа је суштина. Затим, ако је тело суштаство, онда је неопходно да је и душа суштаство. Јер не може бити да оно што се оживљава има суштину, а оно што га оживљава да нема суштину. Зар се може рећи да ће оно што је ништа и нема своју суштину бити узрок онога што има своју суштину? Или, опет, ако нешто има живот у другоме, и без тог другог не може постојати, који ће онда безумник рећи да је оно узрок тог другога од кога има живот?

Да ли је душа бестелесна?

Горе је показано да се душа налази у телу. Треба, дакле, видети како се она налази у телу? Ако је додата телу као што камичак стоји уз камичак, онда је и душа тело. Онда се не може говорити да је читаво тело прожето душом, јер је (у том случају) душа додата само једном његовом делу. А ако се она помешала и стопила са њим, онда за душу треба рећи да је сложена из много делова, а не да је проста, што се одбацује самим појмом душе. Јер оно што је састављено из више делова може бити и дељиво. Оно што може бити дељиво, то је и растављиво. Оно што може бити растављено, то се састоји из делова. Оно што се састоји из делова, то има три димензије. Оно што има три димензије, то је тело. Кад се тело дода телу, то ствара гомилу. А душа која се налази у телу не ствара гомилу, него га оживљава. Није, дакле, душа тело, него је бестелесна.

Још: ако је душа тело, да ли се она покреће изнутра или споља? Нити се покреће споља, зато што се не гура и не вуче као бездушни предмети; нити се покреће изнутра, као што се покрећу бића са душом, јер би било неумесно говорити „о души душе“. Она, свакако, није тело: дакле, бестелесна је.

И опет: ако је душа тело, има ли (она) чулна својства и храни ли се? Не, она се не храни. И ако се храни, не храни се телесно, као (што се храни) тело, него бестелесно, јер се храни речју и мишљу[4].

Стога, она нема чулна својства, јер (очима) се не може видети ни праведност, ни храброст, нити ишта од таквих појава, јер су оне својства душе. Она, заиста, није тело. Дакле, она је бестелесна.

Да ли је душа проста?

Да је душа проста показује се, углавном, оним чиме је доказано да је бестелесна. Ако она није тело, јер је свако тело састављено, а оно што је састављено сложено је из делова, а она (душа) није многоделна. Будући бестелесна она је проста, јер није састављена из делова.

Да ли је душа бесмртна?

Ја мислим да ономе што је просто (по својој природи) следује бесмртност. А на који начин долазимо до таквог закључка? Слушај. Ниједно од постојећих бића није пропадљиво само од себе, будући да у почетку тога није било. Јер оно што је пропадљиво пропада деловањем нечега супротног њему. Због тога све што је пропадљиво, то је растављиво. А растављиво је сложено. А сложено је многоделно. Оно што је из делова састављено, јасно је да се састоји из различитих делова. А оно што је различито, то није истоветно. Према томе, будући да је душа проста и није састављена из различитих делова, те будући да је несложена и нерастављива, она је због тога непропадљива и бесмртна.

И опет, оно што се покреће од нечег другог, нема у самом себи животно начело, него га добија од покретача, и постоји све док је поседовано од те покретачке силе. А распада се чим престане то дејствујуће начело. Оно, пак, што се не покреће од нечег другог, него има способност кретања само од себе, као што је душа самопокретна, никада не престаје да буде, јер ономе што је самопокретно следује то да је увек покретно[5]. Оно што се увек креће, непрестано је. Оно што је непрестано, бескрајно је. Бескрајно је непропадљиво. А непропадљиво је бесмртно. Према томе, ако је душа самопокретна, као што је горе показано, онда је она непропадљива сагласно приложеном закључку.

И још: ако све пропадљиво пропада због сопственог зла, онда оно што не пропада сопственим злом, непропадљиво је. Зло је оно што се противи добру, стога га оно и разрушава. Јер тело нема другог зла осим страдања, болести и смрти, као што су и његове врлине – лепота, живот, здравље и снага. А зла душе су страшљивост, раскалашност, завист и томе слично. Па ипак, све то не лишава њу живота и кретања. Дакле, она је бесмртна.

Да ли је душа разумна?

Да је наша душа разумна, свако ће показати на основу много чега, а пре свега по томе што је сама и пронашла (разне) вештине[6] које су корисне у животу. Јер нису се вештине појавиле тек тако, или случајно, јер нико не може рећи ни доказати да су оне неделотворне и бескорисне за живот. Дакле, ако вештине доприносе ономе што је корисно у животу, онда то што је корисно заслужује да буде похваљено. А оно што је за похвалу створено је разумом. Вештине су открића душе. Дакле, наша душа је разумна.

Затим, пошто наша чула сама по себи нису[7] довољна за поимање ствари, показује се да је наша душа разумна. Јер, за разумевање бића ми се не задовољавамо само чулним доживљајима, јер не желимо да будемо обманути у погледу њих. Ево, на пример: ствари које су различите по природи, - да ли су једнаке по облику и сличне једна другој по боји? – чулно осећање је немоћно да расуди. Будући неразумна, чулна осећања могу да нам пруже само лажну представу о стварима, док их ми постижемо разумом. А да је заиста све тако, видимо по томе што оне појаве чије постојање, облик, боју и тд. органи чула преносе уму (чиме се и ограничава њихова улога) душа затим уме да употреби на корист, да направи избор и претвори их у оно што нама одговара. Према томе, ако постојећим стварима органи чула, будући неразумни, могу дати лажну представу[8], постоји ум[9] који о свему расуђује, и све истински спознаје као што јесте. Ум је разумни део душе. Дакле, душа је раумна.

Још: ми ништа не спроводимо у дело од онога што најпре нисмо себи представили. То није ништа друго до вредност душе. Јер ум јој није придодат споља, као и спознаја постојећих ствари, него као да она сама мисаоним силама, из саме себе, уређује ствари. Због тога се у њој најпре прави преднацрт неке ствари, а затим се спроводи у дело. Вредност душе није ништа друго до да све чини са разумом. Јер је већ показано да она прави разлику између спознаја које јој пружају органи чула. Дакле, душа је разумна[10].

Шта је душа?

Суштина бестелесна, разумна, која обитава у телу, саузрок живота.

Шта је ум (νους)?

Део душе најчистији и разуман за созерцавање ствари и онога што је раније доживљено (преко органа чула).

Шта су размишљања (φρενες)?

То су силе душе према нечему што се тиче ствари, које се путем разума доносе (нека врста усаглашених појмова).

Шта је то начин (обичај) (τροπος)[11]?

То је оно стање душе, што је произашло из навике.

Шта је то осећање?

Орган душе, сила чула која је у стању да прима утиске од спољних ствари.

Шта је то дух (πνευμα)[12]?

Суштина без форме, која претходи сваком покрету.

Крај (дела) Блаженог Максима Монаха „О души“[13]
 
Je li el Hristos laze kada prica o lazaru i bogatasu?

Postovaje prijatelju,
taj tvoj nik je suvise dugacak pa ne mogu da zap-atim kako da speluej,
Ja visoko cenim tvoje zauzimanje i aktivno ucesce na ovoj temi kao inas prijatelj Samuel.

Drago mi je sto si spomenuo Hristovu pricu o bogatasu i ubogom Lazaru.

PAKAO – Zagrobni zivot !


AKO ZELITE DA SAZNATE ISTINU O PAKLU I STA BIBLIJA STVARNO UCI O TOME; UZMITE PAR MINUTA I PROCITAJTE OVAJ TEKST SA BIBLIJSKIM DOKAZIMA:

Da li spasene majke gore na nebu gledaju muèenje i èuju krike svoje sopstvene dece, izgubljene dole u paklu? Stanite pa razmislite malo! Da li biste zaista želeli da provedete veènost na nebu gde biste bili primorani da stalno posmatrate svoje voljene koji su izgubili spasenje i da slušate njihov mahnit vrisak za vašu pomoæ koju neæete moæi da im pružite, dok neprestano posmatrate njihovu neopisivu agoniju, a oni gore u vatri - sagorevaju do smrti - a da nikad stvarno ne izgore? Da li bi vas to uèinilo sreænim?

Pa, uprkos tome, upravo jednu takvu vrstu „neba" oslikava veæina crkava i sveštenstva! Da bi potkrepili svoje uèenje po kome „spaseni" odmah prilikom smrti idu na nebo, dok oni koji su izgubili spasenje napuštaju svoja tela i bivaju baèeni u veène muke pakla i vatre, zagovornici doktrine o paklu se u svom uverenju oslanjaju više na Isusov izveštaj o Lazaru i bogatašu nego na bilo koji drugi biblijski tekst.

Šta KAŽE Biblija?

Oni koji porièu da se u momentu smrti ide na nebo ili u pakao, kažu da je izveštaj o Lazaru i bogatašu ništa više do obiène parabole. Ali zagovornici „besmrtnosti duše" insistiraju na tome da ovo nije parabola! Oni tvrde kako je Isus govorio o èinjenicama koje su se zaista dogodile. Dakle, hajde da se pretvaramo da ovo nije parabola. Hajde da je uzmemo doslovno! Isus je svakako mislio upravo ono što je i rekao. Ali On nije rekao ono što veruju široke mase!

Ako je Isus rekao: „A bio je neki bogat èovek", onda je takav èovek zaista i postojao! Isus je definitivno rekao da se baš ovaj bogataš „oblaèio u skerlet i skupoceno platno i veselio se sjajno svaki dan". On je stvarno živeo u raskoši i sjaju (Jevanðelje po Luci 16:19)!

Isus je takoðe rekao: „A pred njegovim vratima ležao je jedan siromah po imenu Lazar, pun èireva, želeæi da se nasiti onim što je padalo sa bogataševe trpeze; uz to su i psi dolazili i lizali njegove rane" (stihovi 20-21). Da, bilo je puno takvih siromaha u Palestini u Isusovo vreme.

Šta se dogodilo?


Potom Isus opisuje šta im se dogodilo: „A kad umre siromah, anðeli ga odvedoše u Avraamovo naruèje. Umro je i bogataš i sahraniše ga" (22. stih). Obojica su umrli. Ovo je upravo ono što je Isus rekao. Sada to proèitajte ponovo. Da li je Isus rekao da je siromah otišao na nebo? Svakako da nije! On je rekao da siromaha „anðeli odvedoše u Avraamovo naruèje".

Da li je siromah otišao na nebo?

Sada se postavlja pitanje šta je „naruèje"? Ako otkrijete šta je „naruèje" - u ovom sluèaju Avraamovo naruèje - saznaæete gde je odveden siromah.

Naruèje znaèi èoveèije poprsje, obgrljivanje rukama, kada neka osoba zagrli rukama drugu iz ljubavi, prisan odnos. Dakle, Lazar je odveden u prisan odnos sa Avraamom. Ovde je Lazar opisan kao neznabožac koji je primio spasenje. Da li neznabošci, nakon što se preobrate i postanu Hristovi, ulaze u bilo kakav prisan odnos sa Avraamom? Odgovor je potvrdan! Onima u Crkvi u Galatiji, koji su roðeni kao neznabošci, Pavlova poslanica definitivno kaže: „Ako ste pak vi Hristovi, onda ste Avraamovo potomstvo (njegova deca), naslednici po obeæanju" (Galatima 3:29). Oni su posredstvom Hrista postali Avraamova deca. Kroz veru svi mi postajemo „Avraamovi sinovi" (Galatima 3:7). To je jedan prisan odnos sa Avraamom i podrazumeva da èovek biva odnesen u Avraamovo naruèje!

Dakle, Avraam je Božiji NASLEDNIK. Bog je Avraamu dao OBEÆANJE. Pogledajte (Galatima 3:29), oni koji kroz Hrista postaju Avraamova deca su naslednici - ali naslednici u skladu sa obeæanjem koje je Bog dao Avraamu!

Nebo nije OBECANA zemlja!

Šta je, dakle, Bog obeæao Avraamu? Kakvog je obeæanja ovaj siromah postao naslednik? Je li Bog Avraamu i njegovoj deci obeæao NEBO? Nemojmo pridavati nikakva tumaèenja svetoj Božijoj Reèi. Nijedan deo Svetog Pisma nije ni za kakvo lièno tumaèenje - svaki deo se tumaèi drugim delovima Pisma i èovek ne bi trebao da ga tumaèi na svoju ruku. Da bismo saznali šta je to Bog obeæao Avraamu, moramo da okrenemo Prvu knjigu Mojsijevu, glava 12: „I uze Avram Saru ženu svoju,... i poðoše u zemlju Hanansku, i doðoše u nju. ...I javi se Gospod Avramu i reèe: tvojem semenu daæu ZEMLJU OVU" (Prva knjiga Mojsijeva 12:5-7).

„Zemlja Hananska" se danas zove PALESTINA. Ona se nalazi na planeti Zemlji, a ne na nebu. A siromah je kroz Hrista postao „Avramovo seme" - u prisnom odnosu koji uživa svako Avraamovo dete. Stoga je Bog mislio i na siromaha kada je rekao: „Tvojem semenu daæu ZEMLJU OVU".

Bog je kasnije ponovo obeæao Avramu: „Jer svu ZEMLJU što vidiš tebi æu dati i semenu tvojemu DO VEKA" (Prva knjiga Mojsijeva 13:15). Nešto kasnije obeæanje se ponavlja: „Taj dan uèini Gospod zavet s Avramom govoreæi: semenu tvojemu dadoh zemlju ovu od vode Misirske (odnosno reke egipatske) do velike vode, vode Efrata (Eufrata)" (Prva knjiga Mojsijeva 15:18). Na ovom mestu Bog je u sporazum (u „imovinsku knjigu") zapisao same meðe imanja. Naravno, izraz „tvoje seme" se odnosi naroèito na Hrista, ali pošto je ovaj siromah bio Hristov, on je takoðe bio i „Avramovo seme i naslednik po obeæanju".

OBEÆANJE nije bilo nebo, veæ palestinska zemlja, na planeti Zemlji. Obeæanje je zauvek, dakle ukljuèuje i veèni život i veèno nasleðe (Jevrejima 9:15). OBEÆANJE je dakle bilo VEÈNI ŽIVOT NA PLANETI ZEMLJI!

Samo naslednik po obeæanju!


Sada obratite pažnju na važnu stvar: siromaha su anðeli odneli u Avraamovo NARUÈJE - to jest, po biblijskom objašnjenju, on je postao jedan od Avraamove dece i stoga NASLEDNIK po obeæanju, koji æe naslediti ZEMLJU NA OVOJ PLANETI i VEÈNI ŽIVOT. On još uvek nije bio posednik - još uvek nije uživao nasledstvo - bio je samo NASLEDNIK po obeæanju!

Sledeæe pitanje glasi: kada æe siromah naslediti - posedovati VEÈNI ŽIVOT u OBEÆANOJ ZEMLJI? U prièi o Lazaru i bogatom èoveku Isus ne iznosi ove pojedinosti. On je samo rekao šta se desilo, ali ne i kada. Odgovor moramo da naðemo ne u ljudskoj mašti ili lažnim uèenjima, veæ U BIBLIJI!

Sin, koji je naslednik po obeæanju imovine svoga oca ne može naslediti tu imovinu pre nego što je njegov otac ne nasledi. Ovaj siromah, odveden u prisan odnos koji uživa svaki Avraamov sin, nije mogao da nasledi ni veèni ŽIVOT, niti ZEMLJU, pre nego što njegov otac Avraam ne dobije isto što mu je obeæano. Kada je Avraam zapravo primio ova obeæanja? Zapanjujuæi odgovor koji nam daje Sveto Pismo pokazuje da Avraam ni do dan danas nije nasledio ono što mu je obeæano!
 
Poslednja izmena:
NASTAVAK


KADA nasledujemo obecanje?


Pismo otkriva odgovor kroz nadahnut govor prvog hrišcanskog mucenika, Stefana, koji je usmrcen kamenovanjem zbog sledecih reci: „On pak rece: braco i oci, cujte. Bog slave pokazao se našem ocu Avramu... i rece mu: izidi iz svoje zemlje i od svoga roda, pa hajde u ZEMLJU koju cu ti pokazati. Tada izide iz zemlje Haldejske... u ovu zemlju u kojoj vi sada stanujete (Palestina). Ali mu ne dade nasledstva u njoj... nego mu samo obeca... da ce je dati u posed njemu i njegovom potomstvu posle njega" (Dela apostolska 7:2-5).

Ova zapanjujuca cinjenica je ponovo izrecena u poglavlju o VERI - Jevrejima 11: „Verom Avraam posluša kad bi pozvan da izide na mesto koje je imao da primi u nasledstvo... Verom se naseli u obecanoj ZEMLJI kao u tudoj zemlji i nastani se u šatorima sa Isaakom i Jakovom, sunaslednicima istog obecanja... Shodno veri pomreše svi ovi ne primivši obecanja, nego ih samo izdaleka videše i pozdraviše, i priznaše da su stranci i došljaci na zemlji" (Jevrejima 11:8-13).

Avraam je umro, ali do današnjeg dana nije nasledio svoje obecanje! Avraam je umro i bio je još uvek MRTAV, nije živeo ni na zemlji ni na nebu niti bilo gde drugde - vec je bio još uvek MRTAV i u vreme Isusove službe na Zemlji. U Jevandelju po Jovanu 8:52 piše: „Avraam je umro". U to vreme - vekovima nakon što je umro, Avraam JE I DALJE BIO MRTAV! On i danas leži mrtav. Pa kada, onda, treba da nasledi obecanja? U vreme VASKRSENJA pravednih, naravno! Carstvo Božije je vlada koja ce se nakon Hristovog dolaska uspostaviti U PALESTINI da vlada svim narodima. „Jer ce sam Gospod (...) sici sa neba, te ce mrtvi u Hristu vaskrsnuti prvo" (Prva Solunjanima 4:16). Za vreme Drugog Hristovog dolaska smrtnici u Hristu, živi i mrtvi, primice vecni život - besmrtnost - OBECANJA koja je Bog dao Avraamu. To je trenutak kada ce se oni obuci u besmrtnost! „A ovo, braco, kažem da meso i krv (ljudski smrtnici) ne mogu da naslede Carstvo Božije, niti raspadljivost nasleduje neraspadljivost. Evo kazujem vam tajnu: necemo svi pomreti, ali cemo se svi izmeniti, u momentu, u tren oka, kad zatrubi poslednja truba. Truba ce, naime, zatrubiti, i mrtvi ce (ukljucujuci i Avraama i siromaha) biti vaskrsnuti neraspadljivi, a mi cemo se izmeniti. Jer ovo raspadljivo treba da se obuce u neraspadljivost, i ovo smrtno da se obuce u besmrtnost" (Prva Korincanima 15:50-53).

Pogledajte ponovo kada ce Avraam i njegova deca, sunaslednici, konacno naslediti obecanja - Carstvo Božije, na planeti Zemlji, u Palestini: „A kada dode Sin coveciji u svojoj slavi i svi andeli s Njime" - pogledajte, ovo je Drugi Hristov dolazak - i svi ANÐELI dolaze s Njime - „ONDA ce sesti na presto slave Svoje... TADA" - ali ne do tada - „ce reci Car onima s desne strane: hodite, blagosloveni Oca Moga, NASLEDITE CARSTVO koje vam je pripremljeno od postanka sveta" (Jevandelje po Mateju 25:31-34).

Isus je rekao da ce Avraam primiti obecanja, ukljucujuci i vecni život, kroz VASKRSENJE: „A za uskrs mrtvih niste li citali šta vam je Bog rekao: 'Ja sam Bog Avraamov i Bog Isaakov i Bog Jakovljev'? Bog nije Bog mrtvih nego živih" (Jevandelje po Mateju 22:31-32). Isus nije tvrdio da je u trenutku kada je izrekao tu parabolu Avraam bio negde živ. Ali stvari koje je Bog obecao su toliko sigurne da se može racunati kao da su vec ispunjene. Avraam je, kao što je pokazano u Pismu ranije, bio i još uvek je MRTAV, ali Isus je govorio ovo o Avraamu „za USKRS mrtvih". Avraam ce VASKRSNUTI.

Isus je rekao farisejima da ce videti Avraama u Carstvu (Jevandelje po Luci 13:28), zato što ce Avraam, koji je sada MRTAV, VASKRSNUTI iz mrtvih kada dode vreme Božijeg Carstva!
 
Poslednja izmena:
Mika1932;21920980]NASTAVAK


KADA nasledujemo obecanje?

Pismo otkriva odgovor kroz nadahnut govor prvog hrišcanskog mucenika, Stefana, koji je usmrcen kamenovanjem zbog sledecih reci: „On pak rece: braco i oci, cujte. Bog slave pokazao se našem ocu Avramu... i rece mu: izidi iz svoje zemlje i od svoga roda, pa hajde u ZEMLJU koju cu ti pokazati. Tada izide iz zemlje Haldejske... u ovu zemlju u kojoj vi sada stanujete (Palestina). Ali mu ne dade nasledstva u njoj... nego mu samo obeca... da ce je dati u posed njemu i njegovom potomstvu posle njega" (Dela apostolska 7:2-5).

Ova zapanjujuca cinjenica je ponovo izrecena u poglavlju o VERI - Jevrejima 11: „Verom Avraam posluša kad bi pozvan da izide na mesto koje je imao da primi u nasledstvo... Verom se naseli u obecanoj ZEMLJI kao u tudoj zemlji i nastani se u šatorima sa Isaakom i Jakovom, sunaslednicima istog obecanja... Shodno veri pomreše svi ovi ne primivši obecanja, nego ih samo izdaleka videše i pozdraviše, i priznaše da su stranci i došljaci na zemlji" (Jevrejima 11:8-13).

Avraam je umro, ali do današnjeg dana nije nasledio svoje obecanje! Avraam je umro i bio je još uvek MRTAV, nije živeo ni na zemlji ni na nebu niti bilo gde drugde - vec je bio još uvek MRTAV i u vreme Isusove službe na Zemlji. U Jevandelju po Jovanu 8:52 piše: „Avraam je umro". U to vreme - vekovima nakon što je umro, Avraam JE I DALJE BIO MRTAV! On i danas leži mrtav. Pa kada, onda, treba da nasledi obecanja? U vreme VASKRSENJA pravednih, naravno! Carstvo Božije je vlada koja ce se nakon Hristovog dolaska uspostaviti U PALESTINI da vlada svim narodima. „Jer ce sam Gospod (...) sici sa neba, te ce mrtvi u Hristu vaskrsnuti prvo" (Prva Solunjanima 4:16). Za vreme Drugog Hristovog dolaska smrtnici u Hristu, živi i mrtvi, primice vecni život - besmrtnost - OBECANJA koja je Bog dao Avraamu. To je trenutak kada ce se oni obuci u besmrtnost! „A ovo, braco, kažem da meso i krv (ljudski smrtnici) ne mogu da naslede Carstvo Božije, niti raspadljivost nasleduje neraspadljivost. Evo kazujem vam tajnu: necemo svi pomreti, ali cemo se svi izmeniti, u momentu, u tren oka, kad zatrubi poslednja truba. Truba ce, naime, zatrubiti, i mrtvi ce (ukljucujuci i Avraama i siromaha) biti vaskrsnuti neraspadljivi, a mi cemo se izmeniti. Jer ovo raspadljivo treba da se obuce u neraspadljivost, i ovo smrtno da se obuce u besmrtnost" (Prva Korincanima 15:50-53).

Pogledajte ponovo kada ce Avraam i njegova deca, sunaslednici, konacno naslediti obecanja - Carstvo Božije, na planeti Zemlji, u Palestini: „A kada dode Sin coveciji u svojoj slavi i svi andeli s Njime" - pogledajte, ovo je Drugi Hristov dolazak - i svi ANÐELI dolaze s Njime - „ONDA ce sesti na presto slave Svoje... TADA" - ali ne do tada - „ce reci Car onima s desne strane: hodite, blagosloveni Oca Moga, NASLEDITE CARSTVO koje vam je pripremljeno od postanka sveta" (Jevandelje po Mateju 25:31-34).

Isus je rekao da ce Avraam primiti obecanja, ukljucujuci i vecni život, kroz VASKRSENJE: „A za uskrs mrtvih niste li citali šta vam je Bog rekao: 'Ja sam Bog Avraamov i Bog Isaakov i Bog Jakovljev'? Bog nije Bog mrtvih nego živih" (Jevandelje po Mateju 22:31-32). Isus nije tvrdio da je u trenutku kada je izrekao tu parabolu Avraam bio negde živ. Ali stvari koje je Bog obecao su toliko sigurne da se može racunati kao da su vec ispunjene. Avraam je, kao što je pokazano u Pismu ranije, bio i još uvek je MRTAV, ali Isus je govorio ovo o Avraamu „za USKRS mrtvih". Avraam ce VASKRSNUTI.

Isus je rekao farisejima da ce videti Avraama u Carstvu (Jevandelje po Luci 13:28), zato što ce Avraam, koji je sada MRTAV, VASKRSNUTI iz mrtvih kada dode vreme Božijeg Carstva!



Samo ne mislim da je dobro sto pitas: "Da li Hristos laze?" Hristos i laz nemaju nista zajednickoga.
On je bez greha.


Ali ajde da zajedno pogledamo i tu pricu:



Pogledaćemo ali prvo da mi kažeš kog doktora i gde je doktorirao Teologiju si ti ovde citirao da znam sa kim razgovaram.

„A za uskrs mrtvih niste li citali šta vam je Bog rekao: 'Ja sam Bog Avraamov i Bog Isaakov i Bog Jakovljev'?


Kaži mi još jednom dal je ovo taj Isus numerično jedini svemogući Bog YHWH koji je umro na krstu za vaše spasenje ili neki drugi Bog iz množine?

Samo ne mislim da je dobro sto pitas: "Da li Hristos laze?" Hristos i laz nemaju nista zajednickoga.
On je bez greha.


Pa ko nas onda to ovde vara i laže crkvenom naukom(ljudskim fantaziranjem) ako Isus nema greha? ispada da sami sebe osuđujete šta misliš pastore Mico imam li ja pravo?
 
Poslednja izmena:
Zaista nije lepo da se tema zatrpava ovolikim kopiranjima.


No ja cu vam navesti jedan primer iz Biblije, ali bez ovolikih tekstova:

10. А Саул јој се закле Господом говорећи: Тако жив био Господ! Неће ти бити ништа за то.

11. Тада рече жена: Кога да ти дозовем? А он рече: Самуила ми дозови.

12. А кад жена виде Самуила, повика гласно, и рече жена Саулу говорећи: Зашто си ме преварио? Та ти си Саул.

13. А цар јој рече: Не бој се; него шта си видела? А жена рече Саулу: Богове сам видела где излазе из земље.

14. Он јој опет рече: Какав је? Она му рече: Стар човек излази огрнут плаштем. Тада разуме Саул да је Самуило, и сави се лицем до земље и поклони се.
15. А Самуило рече Саулу: Зашто си ме узнемирио и изазвао? Одговори Саул: У невољи сам великој, јер Филистеји завојштише на ме, а Бог је одступио од мене, и не одговори ми више ни преко пророка ни у сну, зато позвах тебе да ми кажеш шта ћу чинити.
16. А Самуило рече: Па што мене питаш, кад је Господ одступио од тебе и постао ти непријатељ?
17. Господ је учинио како је казао преко мене; јер је Господ истргао царство из твоје руке и дао га ближњему твом Давиду;
18. Јер ниси послушао глас Господњи, нити си извршио жестоки гнев Његов на Амалику; зато ти је данас Господ то учинио.
19. И Господ ће предати и Израиља с тобом у руке Филистејима; те ћеш сутра ти и синови твоји бити код мене; и логор израиљски предаће Господ у руке Филистејима.
20. А Саул уједанпут паде на земљу колики је дуг, јер се врло уплаши од речи Самуилових, и не беше снаге у њему, јер не беше ништа јео сав дан и сву ноћ.
 
Detalji Koje Subotari Kriju kao Zmija Noge


--------------------------------------------------------------------------------

- Da su oni ti koji organizuju seminar. Uvek je to “seminar o Hristu”.

- Subotari sebe smatraju “jedinom istinskom crkvom ostatka”. Svi drugi ce da budu prokleti…

- Spasenje zavisi o tome da li se svetkuje subota ili ne, i to iskljucivo kroz sektu.

- Ukoliko “primite” Hrista kroz sektu subotara, oprastaju se gresi samo do tog momenta. Svi gresi posle ulaska u sektu nece biti oprosteni.

- Subotari su trenutno u periodu "istraznog suda" (o kome nema ni reci u Bibliji), i sve sto urade ili ne urade se zapisuje i ostavlja za strasni sud.

- Bice sudjeni cak i za "dangubljenje", jer su mogli biti korisniji (za sektu naravno).

- Bicete podsticani da postanete vegetarijanac.

- Ignorisace deo Biblije u kome pise "…onaj ko je slab u veri jede zelje" (Rim. 14,2)

- Ocekivace da se postuje guru Helen Vajt, za koju smatraju da je bila prorok.

- Nikada nece reci da je isti guru dokazani plagijator i lazni prorok. Rane sramotne izjave gurua su prepravljene u svrhu prikrivanja.

- Nece reci da u pocetku nisu verovali u Sveto Trojstvo. U to vreme su verovali da je Isus Hrist zapravo – Arhandjel Mihajlo.

- Planirali su da ovu jeres da je Hrist zapravo Arh. Mihajlo pokriju manipulisuci sa Biblijom, tako da izjave gurua Helen Vajt da je Arh. Mihajlo Starozavetno ime Isusa Hrista ima biblijsku podrsku. Senka jehica…

- Sakrice da su rani subotari bili braca sa jehicima, imajuci izvore u laznim prorocima. Pogresni proracun vremena Hristovog dolaska je uzrokovao razlaz.

- Sakrice da su rani subotari ocekivali Hrista da ce da se vrati 1843. i 1844. godine. Razocaranje je bilo katastrofalno.

- Sakrice da su jeresi "nebeske svetinje", "istraznog suda" proizvedene kako bi se objasnio razlog Hristovog ne-dolaska. Umesto da se javno pokaju zbog greha u koji su upali, izmislise tu jeres.

- Sakrice da je lazni prorok i guru Helen Vajt u periodu izmedju 1843. i 1844. tvrdila kako su vrata spasenja bila zatvorena (jeres “zatvorenih vrata”). Posle 1844. i Hristovog ne-dolaska, objasnjenja su izmenjena kako bi se sve pokrilo i zabasurilo.

- Sakrice da je bivsi subotarski pastor Walter Rea, objavio knjigu na temu plagijata gurua Helen Vajt ukljucujuci i skice i crteze njenih "vizija" koje je precrtala od drugih autora.

- Sakrice da je preko 80% tekstova gurua Helen Vajt zapravo plagijat.

- Obajsnjenje za plagijate ce naci u cinjenici da u to vreme nije postojao copyright, pa je to sasvim legalno. Da li to opravdava plagijat ?

- Sakrice da seldeca izjava nikada nije povucena: "Verujemo da su otkrovenje i inspirisanost Biblije i napisanija Helen Vajt na jednakom nivou. Inspirisanost i nadahnuce Svetim Duhom je jednako i identicno u oba slucaja." Toliko o Soli Skripturi.

- Sakrice das u izbacili pastora koji je odabrao Bibliju umesto napisanija gurua Helen Vajt.

- Sakrice da je naglasak gurua Helen Vajt bio na jelu, i da je ona izjavila : "ukoliko jedemo meso zivotinja, pocinjemo da poprimamo njihovu prirodu".

- Ignorisace Bibliju gde pise: “Jedite sve sto je u mesnici…”

- Sakrice da je vecina tekstova na temu hrane pisala zbog "preteranog interesa za seks kod muskaraca".

- Sakrice da je posvetila stranice i stranice u svojim delima na temu masturbacije, koju je krivila za mnoge bolesti.

- Dr. Kelog i njegov brat su a osnovu tih upustava proizveli "cuvene" hladne pahuljice, koje su navodno potpuno nestimulativne.

- Sakrice da je guru Helen Vajt isla kod frenologa (okultna nauka) da joj "procita" kvrge na njenoj glavi.

- Sakrice da zajedno sa jehicima propovedaju jeres "uspavanih dusa" i da negiraju postojanje pakla.

- Sakrice da je njihova biblija pod imenom " Clear Word Bible" zapravo prepravljena Biblija tako da su ucenja gurua Helen Vajt ubacena u sam tekst. Onaj ko cita tu njihovu bibliju ne moze da razlikuje Bozje reci od ucenja njihovog gurua.

- Sakrice da se zahteva vodjenje zivota koji u sebi inkorporise sve restrikcije Starog Zaveta, koji je vazio samo do Hristovog dolaska i to za Jevreje.

- Sakrice da se oslanjaju na Stari Zavet iako nam je Hrist doneo blagodat.

- Uce da svojom smrcu na krstu Hrist nas nije iskupio za grehe, nazivajuci Ga time lazovom kada je rekao: “Svrsi se”.

- Uce da cemo biti sudjeni od Boga direktno bez medijatora.

- Ignorisace ciat Biblije koji kaze: “…ako ko sagriješi, imamo zastupnika kod oca, Isusa Hrista pravednika “ (1 John 2,1)

- Sakrice da sebe smatraju duhovno superiornim u poredjenju sa ne-subotarima.
 
I sta to ima veze sa dusom?

Da nije Hristos dosao sa zemlje a ne iz Nebeskih dvorova?

Bog je stvorio materijalna i duhovna bica.

Coveka i andjele. Nista izmedju.

Da je dusa nesto zivo, svesno , onda netreba coveku mozak.

Duhovno biće suštinski različito od tela. " A stvori Gospod Bog čoveka od praha zemaljskog (prvi akt stvaranja čoveka) i dunu mu u nos duh životni (drugi akt stvaranja čoveka) i posta čovek duša živa ".

Kao što se vidi iz teksta na koji se sektaši pozivaju, postoje dva akta pri stvaranju čoveka. Prema tome, jasno je i nesumljivo da Biblija prikazuje čoveka ne kao neko biće jedinstveno po svome sastavu, nego dvojno po sastavu svoje prirode. Jedan deo čovekovog bića je materijalan. Drugi deo je duhovne prirode, i on je nosilac čovekovog života, njegove svesti i ličnosti.
 
Ljudi. To sto pricate su samo ljudske filzofije.

Bozje reci Pisma nema nigde???

Emanuilo kaze da pise dusa se povratila u dete.

A nece da pogleda originalni biblijsku tekst sta to znaci?

Kako se ta rec ispravno prevodi ???

I sta se pidrazumeva pod pojam dusa.

Priblem je sto vi gledste pojam duse kroz platonizam a ne kroz Bozju rec i pravo znacenje tog pojma.

Ja kažem da se duh i duša koriste često kao sinonimi i dao sam ti jasne primere.
 
Nemate argumentovane odgovore na moja pitanja što znači da niste sigurni u TEOLOGIJU koju ovde manifestirate! Dobro je to, svi mi vidimo da nešto u tu TEOLOGIJU ne štima.

To se zove "DEZORIJENTACIJA" ogreničenog uma kod subotara iako su slobodni i bez kontrole opet ni jedan se ne usudi iskoristiti dobru pliku i da nas upozna sa učenjem adventa sedmog dana.

Idemo dalje.

„A kada dode Sin coveciji u svojoj slavi i svi andeli s Njime" - pogledajte, ovo je Drugi Hristov dolazak - i svi ANÐELI dolaze s Njime - „ONDA ce sesti na presto slave Svoje... TADA" - ali ne do tada - „ce reci Car onima s desne strane: hodite, blagosloveni Oca Moga, NASLEDITE CARSTVO koje vam je pripremljeno od postanka sveta" (Jevandelje po Mateju 25:31-34).



Zašto Sin čovečiji zar to sada nije više taj numerično jedini Bog Isus svemogući YHWH?
Gde će sesti jedini Bog Isus(jer nema ih TRI) i gde je taj njegov presto slave? Ko mu je uredio taj presto slave(On sam jer nema ih valjda TRI)
Ko je Otac jedinom Bogu nad Bogovima Bogu Isusu numerično jednom YHWH?

Konkretno: Šta kažeš pastore Mico po subotarskoj Teologiji ko vam rodi tog jedinog Boga Isusa YHWH jer nemate i valjda TRI? ako imaš koju referencu postiraj je pa da je zajedno prostudiramo.


 
Pitam se, zašto im i dalje održavate temu u životu!? :roll:
Sve je već rečeno i ispričano. Svako je ostao pri svojim pređašnjim stavovima, i to je to!!!

Zaobilazite na dalje ovu temu, i ona će sama po sebi da ode u zaborav gde joj je i mesto; skupa sa njenim sledbenicima i njihovom ćaknutom "proročicom".

Ja odoh prvi ... :hvala:


Srecan ti put Ixtisu,

Vrati ces se ti uskoro, ne mozes ti bez nas.

Pre svega, nismo mi adventisti postavili ovu temo nego nasa braca pravoslavci.
Mi nikome nista ne namecemo, nego vi od nas trazite da odgovaramo na vasa pitanja.
Pa onda sami prosudite, ko je pokretac ove teme i zasto nam zemrite ako udovoljavamo vasoj zeli?

Sve najbolje
 
Poslednja izmena:
Posto je IXTIS pobeagao a nije mogao da odgovori na moja sledeca pitanja,
postiracu ih ponovo i nadam se da ce oni revniji mozda dati odgovor na nji.

Daj molim vas da meni objasnite ovi: "A kad umre siromah odnesose ga andjeli u narucje Avramovo.. (bogatas) ugleda iz daleka AVRAMA I LAZARA U NARUCJU NJEGOVU." Luka 16,22.23.

Vi koji mislite i verujete da je u ovoj prici sve doslovno, pokusajte da odgovorite na sledeca pitanja:

Prvo, Verujes li ti da ce i tebe kad umres odneti u "narucje Avramovo"?

Drugo, da li si vrsio istrazivanje, koliki je kapacitet Avramovog narucja? Tj da li ce u isto vreme moci da drzi tebe i meni i milijarde drugih osoba ?

Trece, Zasto bas Avram da je gazda i da smo on prima spsene, zasto ne Sveti Sava, Joivan Zlatousi ili neki pravoslavac?
Zar ce i gore Jevreji imati privilegoiju?

A sada mi reci, da li je prica doslovna ili je simbolicna?

Zelim vam sve najbolje
 
Poslednja izmena:
Zaista nije lepo da se tema zatrpava ovolikim kopiranjima.


No ja cu vam navesti jedan primer iz Biblije, ali bez ovolikih tekstova:

10. А Саул јој се закле Господом говорећи: Тако жив био Господ! Неће ти бити ништа за то.

11. Тада рече жена: Кога да ти дозовем? А он рече: Самуила ми дозови.

12. А кад жена виде Самуила, повика гласно, и рече жена Саулу говорећи: Зашто си ме преварио? Та ти си Саул.

13. А цар јој рече: Не бој се; него шта си видела? А жена рече Саулу: Богове сам видела где излазе из земље.

14. Он јој опет рече: Какав је? Она му рече: Стар човек излази огрнут плаштем. Тада разуме Саул да је Самуило, и сави се лицем до земље и поклони се.
15. А Самуило рече Саулу: Зашто си ме узнемирио и изазвао? Одговори Саул: У невољи сам великој, јер Филистеји завојштише на ме, а Бог је одступио од мене, и не одговори ми више ни преко пророка ни у сну, зато позвах тебе да ми кажеш шта ћу чинити.
16. А Самуило рече: Па што мене питаш, кад је Господ одступио од тебе и постао ти непријатељ?
17. Господ је учинио како је казао преко мене; јер је Господ истргао царство из твоје руке и дао га ближњему твом Давиду;
18. Јер ниси послушао глас Господњи, нити си извршио жестоки гнев Његов на Амалику; зато ти је данас Господ то учинио.
19. И Господ ће предати и Израиља с тобом у руке Филистејима; те ћеш сутра ти и синови твоји бити код мене; и логор израиљски предаће Господ у руке Филистејима.
20. А Саул уједанпут паде на земљу колики је дуг, јер се врло уплаши од речи Самуилових, и не беше снаге у њему, јер не беше ништа јео сав дан и сву ноћ.

POSTOVANJE BOKYSTAMY,
IZGLEDA DA TI NE CITAS NASE KOMENTARE.
VRATI SE GORE UPRAVO NA TAJ TEKST DAO SAM OPSIRAN KOMENTAR.
TAMO SU TI ODGOVORI.

Sve najbolje
 
OVO TI JE TAJ KOMENTAR:

Iskustvo cara Saula najbolje pokazuje mogucnost spiritisticke prevare. "I upita Saul Gospoda, ali mu Gospod ne odgovori ni u snu ni preko Urima, ni preko proroka." Ovaj tekst jasno ukazuje na cinjenicu da od tada Saul nije imao nikakve veze sa Bogom ni Njegovim slugom.

"A Saula rece slugama svojim: trazite mi zenu s duhom vracarskim, da otide k njoj i upitam je. A sluge mu rekose: eno u Endoru ima zena u kojoj je duh vracarski." (1. Samuilova 28,6.7) Posto je Gospod ostupio od Saula on se obraca drugoj sili. On trazi zenu s duhom vracarskim, da od nje dobije savet u vreme krize.

Sta se desilo za vreme susreta sa medijumom? Saul se presvukao da ga zena ne prepozna. Cim je Saul stigao od medijuma je trazio: "Hajde vracaj mi duhom vracarskim, i dozovi mi onoga koga ti kazem." (stih, 8) Jasno se vidi da Saul nije trazio od vracare da uspostavi vezu sa Bogom, vec sa suprotnom silom.

Iako vracara nije prepoznala Saula, cim je pocela da vraca, desilo se prvo cudo, demon ju je obavestio da covek koji s njom razgovara je car Saul. Zato je zena uzviknula: "Zasto si me prevario? Ta ti si Saul." (stih 12) Saula je bio impresioniran "znanjem" vracare - medijuma.

Saul je od vracare trazio da uspostavi vezu sa pokojnim prorokom Samuilom. Kada ga je vracara prepoznala, Saul je rekao: "Ne boj se; nego sta si videla? A zena rec Saulu: bogove sam videla gde izlaze iz zemlje.On joj opet rece: kakav je? Ona mu rece: star covek izlazi ogrnut plastem. Tada razume Saul da je Samuilo, i savi se licem do zemlje i pokloni mu se." (Stih 13.14)

Kome se Saul poklonio? Svakako nije proroku Samuilu. Da li ste i vi iz vracarne izjave, "bogove sam videla", dakle u mnozini, i na pitanje "kakav je" odgovor je glasio: "Star covek izlazi ogrnit plasetem" mogli razumeti da je to bio prorok Samuilo? Svakako da niste. Vracarin odgovor je bio konfuzan. Cas upotrebljava mnozinu, "bogove" cas jedninu, "star covek", ali Saul to uopste nije primetio, jer je bio opcinit demonskim duhom. Saul se poklonio demonu, umesto proroka Samuila, i to je bio jos jedan udarac njegove propasti.

Demon, umesto Samuila vodi ceo razgovor sa Saulom: "A Samuilo rece Saulu: zasto si me uznemirio i izazvao? Odgovori Saul: u nevolji sam velikoj...a Bog je odstupio od mene... A "Samuilo" rece: pa sta mene pitas, kad je Gospod odstupio od tebe i postao ti neprijatelj... Gospod ce predati Izrailja s tobom u ruke Filistejima; te ces sutra ti i sinovi tvoji biti kod mene. A Saul ujedanput pade na zemlju koliko je dug, jer se vrlo uplasi od rerci Samuilovih i ne bese snage u njemu." (stih 15-19)

Pre svega, posle smrti, prorok Samuila spava smrtnim snom i ne ucestvuje nige ni u kakvim zbivanjima. Drugo, svakako da jedna vracara nije imala nikakvog pristupa Samuilu. Boziji prorok ceka dan vaskrsenja i do tada mirno spava. Umesto Samulila, Saul je razgovarao sa demonom. Demon ga je u stvari ubio, zastrasujucom izjavom da ce sledeceg dana izgubiti bitku, i poginuti zajedno sa svojim sinovima.

Sledeceg dan demonsko prorocanstvo se ispunilo: U boju "stigose Filisteji Saula i sinove njegove; i pogubise Filisteji Jonatana i Avinadava i Melhi-Suva, sinove Saulova... Tada Saul uze mac, i baci se na nj." (1. Samuilova 31,2-4)

Biblija izvestava zasto je Saul poginuo. "I tako pogibe Saul za bezakonje svoje, koje ucini Gospodu i sto trazi da pita duh vracarski." (1. Dnevnika 10,13) Eto to je kraj onih koji traze da razgovaraju sa pokojnicima, i veruju da medijum moze razgovarati sa mrtvima. Ovo verovanje temelji se na sotoninoj izjavi u Raju: "Necete vi umreti". Zar nije iznenadjujuce da su i neki dobri hriscani prihvatili ovu demonsku izjavu!

Gospod Isus Hristos nas uverava: "Jer ide cas u koji ce svi koji su u grobovima cuti glas sina Bozjega, i izaci ce koji su cinili dobro u vaskrsenje zivota, a koji su cinili zlo u vaskrsenje suda." (Jovan 5,28.29) Po reci Gospodnjoj, hriscani ne veruju u zagrobni zivot, vec cekaju Hristov dolaza i vaskrsenje mrtvih. U tome se hriscanstvo razlikuje od neverstva i spiritizma.
 
U Bibliji je jasno napisano:

"Neka se ne nadjer u temi koji bi vodio sina svojega ili kcer svoju kroz oganj,
ni vracar, ni koji gata po zvedama, nikoji gata po pticama, ni urocnik, ni bajac,
NI KOJI SE DOGOVARA SA ZLIM DUHOVIMA, ni obsenar, NI KOJI PITA MRTVE.
JER JE GAD PRED GOSPODOM KO GOD TAKO CINI." 5. Mojsijeva 18,11.12.
 
Duhovno biće suštinski različito od tela. " A stvori Gospod Bog čoveka od praha zemaljskog (prvi akt stvaranja čoveka) i dunu mu u nos duh životni (drugi akt stvaranja čoveka) i posta čovek duša živa ".

Kao što se vidi iz teksta na koji se sektaši pozivaju, postoje dva akta pri stvaranju čoveka. Prema tome, jasno je i nesumljivo da Biblija prikazuje čoveka ne kao neko biće jedinstveno po svome sastavu, nego dvojno po sastavu svoje prirode. Jedan deo čovekovog bića je materijalan. Drugi deo je duhovne prirode, i on je nosilac čovekovog života, njegove svesti i ličnosti.

Nije baš tako kako navodiš.

Propovjednik 3:19 - Jer kakav je kraj sinovima ljudskim, takav je kraj i životinjama — svima je isti kraj. Kako umiru oni, tako umiru i one. I svi imaju isti duh...

Vidiš, taj isti DUH ŽIVOTNI - na koji se pozivaš u kontekstu svijesti i osobnosti bića - imaju i životinje, kako sad to ?
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top