Adventisti sedmog dana

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
NIKAKO NE BEZIM EVO RASPRAVE:

OTPAD CRKVE:

Farbanje jaja

Da li znate da obojena jaja, u misticnim obredima starog Vavilona, imaju odredenu ulogu, baš kao i u današnjem vaskršnjem slavlju? Eto još jednog paganskog obicaja! Edvard Dejvis, u svojoj knjizi "Mitologija i obredi britanskih Druida" piše da su stari Druidi svuda nosili jaja sa sobom, pošto je to sveta amajlija njihovog idolopoklonickog reda. Jaja su svetinja kod mnogih drevnih civilizacija i sastavni deo religijskih ceremonija starih Egipcana i naroda sa Bliskog istoka. Džejms Bronvik piše:

"Jaja su se kacila u egipatske hramove. Bunsen skrece pažnju na svetovno jaje, simbol bujnog života koji izvire iz usta velikog boga egipatske zemlje.

Venus Ištar izlegla se iz misticnog vavilonskog jajeta koje je palo sa neba u reku Eufrat. Ofarbana jaja predstavljala su sveti uskršnji prinos u Egiptu. Isti obicaj održao se do današnjeg dana u Kini i Evropi. Uskrs ili prolece slavio se u cast preporoda neba i zemlje" ("Egipatska verovanja i savremena misao", str. 211-212).

Zašto ljudi, koji za sebe veruju da su hrišcani, farbaju jaja na Uskrs? Da li to cine pod pretpostavkom da Biblija nalaže ili zapoveda takav bezbožni obicaj? U Novom Zavetu nema ni spomena o farbanju jaja za Uskrs! Izvesno je da Hristos nije uveo takav obicaj. Apostoli i prvi hrišcani nisu cinili išta što bi nalicilo na takvu praksu. Zašto onda upražnjavati takav obicaj u današnje vreme? Zašto slediti paganizam, dok istovremeno pokušavate sebe da ubedite da ste hrišcanin, kada je vec sam Bog nazvao takve obicaje "gadovima"!?

Simvolika farbanje jaja vrši se u spomen na događaj kada je sveta Marija Magdalina Mironosica (to je ona devojka, koja je sa Presvetom Bogorodicom, neprekidno bila uz Hrista u toku njegovog golgotskog stradanja, i kojoj se Hristos prvoj javio po vaskrsenju), putovala u Rim da propoveda Jevanđelje, i posetila cara Tiberija. Tada mu je, u znak pažnje, kao novogodišnji poklon, predala crveno jaje, i pozdravila ga rečima: "Hristos Vaskrse". Crvena boja simvoliše Spasiteljevu, nevino prolivenu krv na Golgoti, ali je crvena boja istovremeno i boja vaskrsenja. Jer vaskrsenja nema bez stradanja i smrti. To je, dakle, prvenstveno boja hrišćana i crkve, bez obzira što su neki pojedinci i pokreti kroz istoriju pokušavali da ovu boju prisvoje i kompromituju.

smesan si nego da se vratimo na knjigu postanja,sedmi dan....ajmo glasnice sledbenice lazne prorocice mozes ti to....skupi mudasca svoja i kreni....
 

Istinita i lažna crkva


Novozavetno prorocanstvo opisuje dve crkve. Otkrivenje 17 konkretno govori o velikoj, mocnoj univerzalnoj crkvi, koja je deo ovoga sveta i koja zapravo upravlja politikom mnogih naroda, udruženim snagama sa "svetim Rimskim carstvom". U prorocanstvu ta crkva je predstavljena sa velikom pompom koja prati njen nastup i rituale, okicena porfirom, skerletom i zlatom, ponosita, svetska i nadmena. Knjiga Otkrivenja takode prikazuje ovu crkvu kao univerzalnog prevaranta, cijim su lažnim doktrinama duhovno opijeni svi narodi! Njena paganizovana ucenja i obicaji su do te mere otupeli moc duhovnog poimanja narodâ, da ljudi uopšte nisu u stanju da jasno razluce šta je istina! Ta crkva se hvali kako je prava, a u isto vreme je pijana od krvi svetih mucenika koje je pobila! Kako joj je onda uspelo da prevari ceo svet kao što je predskazala Božija Rec? Protestantski svet sigurno nije zavaran! Nažalost, jeste!

Obratite pažnju na peti stih u 17. poglavlju! Ta crkva je majka! Njene kcerke, crkve koje su je napustile iz protesta, u suštini su deo iste familije po svojim paganskim doktrinama i obicajima! I one su deo sveta, aktivno ucestvuju u svetskoj politici koja je njihovu majku ucinila "kurvom"! Citava ta otpadnicka familija - majka sa preko 400 srodnih i medusobno podeljenih denominacija u kojima vlada potpuna doktrinalna zbrka, ali i potpuno jedinstvo po pitanju glavnih paganskih doktrina i praznika - ima jedno porodicno ime! One za sebe kažu da su "hrišcanske", ali Bog ih naziva drukcijim imenom: "Tajna: veliki Vavilon"! Gde se onda krije istinita Crkva?
 

Istinita i lažna crkva


Novozavetno prorocanstvo opisuje dve crkve. Otkrivenje 17 konkretno govori o velikoj, mocnoj univerzalnoj crkvi, koja je deo ovoga sveta i koja zapravo upravlja politikom mnogih naroda, udruženim snagama sa "svetim Rimskim carstvom". U prorocanstvu ta crkva je predstavljena sa velikom pompom koja prati njen nastup i rituale, okicena porfirom, skerletom i zlatom, ponosita, svetska i nadmena. Knjiga Otkrivenja takode prikazuje ovu crkvu kao univerzalnog prevaranta, cijim su lažnim doktrinama duhovno opijeni svi narodi! Njena paganizovana ucenja i obicaji su do te mere otupeli moc duhovnog poimanja narodâ, da ljudi uopšte nisu u stanju da jasno razluce šta je istina! Ta crkva se hvali kako je prava, a u isto vreme je pijana od krvi svetih mucenika koje je pobila! Kako joj je onda uspelo da prevari ceo svet kao što je predskazala Božija Rec? Protestantski svet sigurno nije zavaran! Nažalost, jeste!

Obratite pažnju na peti stih u 17. poglavlju! Ta crkva je majka! Njene kcerke, crkve koje su je napustile iz protesta, u suštini su deo iste familije po svojim paganskim doktrinama i obicajima! I one su deo sveta, aktivno ucestvuju u svetskoj politici koja je njihovu majku ucinila "kurvom"! Citava ta otpadnicka familija - majka sa preko 400 srodnih i medusobno podeljenih denominacija u kojima vlada potpuna doktrinalna zbrka, ali i potpuno jedinstvo po pitanju glavnih paganskih doktrina i praznika - ima jedno porodicno ime! One za sebe kažu da su "hrišcanske", ali Bog ih naziva drukcijim imenom: "Tajna: veliki Vavilon"! Gde se onda krije istinita Crkva?

sto lazes ko pseto sektasi bezumni....
 
Simvolika farbanje jaja vrši se u spomen na događaj kada je sveta Marija Magdalina Mironosica (to je ona devojka, koja je sa Presvetom Bogorodicom, neprekidno bila uz Hrista u toku njegovog golgotskog stradanja, i kojoj se Hristos prvoj javio po vaskrsenju), putovala u Rim da propoveda Jevanđelje, i posetila cara Tiberija. Tada mu je, u znak pažnje, kao novogodišnji poklon, predala crveno jaje, i pozdravila ga rečima: "Hristos Vaskrse". Crvena boja simvoliše Spasiteljevu, nevino prolivenu krv na Golgoti, ali je crvena boja istovremeno i boja vaskrsenja. Jer vaskrsenja nema bez stradanja i smrti. To je, dakle, prvenstveno boja hrišćana i crkve, bez obzira što su neki pojedinci i pokreti kroz istoriju pokušavali da ovu boju prisvoje i kompromituju.

smesan si nego da se vratimo na knjigu postanja,sedmi dan....ajmo glasnice sledbenice lazne prorocice mozes ti to....skupi mudasca svoja i kreni....

A reference?

Pa sta mu je jos poklonila da i to farbamo?

ISTINA JE IPAK DRUGACIJA:


OTPAD izvorne CRKVE:

Farbanje jaja

Da li znate da obojena jaja, u misticnim obredima starog Vavilona, imaju odredenu ulogu, baš kao i u današnjem vaskršnjem slavlju? Eto još jednog paganskog obicaja! Edvard Dejvis, u svojoj knjizi "Mitologija i obredi britanskih Druida" piše da su stari Druidi svuda nosili jaja sa sobom, pošto je to sveta amajlija njihovog idolopoklonickog reda. Jaja su svetinja kod mnogih drevnih civilizacija i sastavni deo religijskih ceremonija starih Egipcana i naroda sa Bliskog istoka. Džejms Bronvik piše:

"Jaja su se kacila u egipatske hramove. Bunsen skrece pažnju na svetovno jaje, simbol bujnog života koji izvire iz usta velikog boga egipatske zemlje.

Venus Ištar izlegla se iz misticnog vavilonskog jajeta koje je palo sa neba u reku Eufrat. Ofarbana jaja predstavljala su sveti uskršnji prinos u Egiptu. Isti obicaj održao se do današnjeg dana u Kini i Evropi. Uskrs ili prolece slavio se u cast preporoda neba i zemlje" ("Egipatska verovanja i savremena misao", str. 211-212).

Zašto ljudi, koji za sebe veruju da su hrišcani, farbaju jaja na Uskrs? Da li to cine pod pretpostavkom da Biblija nalaže ili zapoveda takav bezbožni obicaj? U Novom Zavetu nema ni spomena o farbanju jaja za Uskrs! Izvesno je da Hristos nije uveo takav obicaj. Apostoli i prvi hrišcani nisu cinili išta što bi nalicilo na takvu praksu. Zašto onda upražnjavati takav obicaj u današnje vreme? Zašto slediti paganizam, dok istovremeno pokušavate sebe da ubedite da ste hrišcanin, kada je vec sam Bog nazvao takve obicaje "gadovima"!?
 
Poslednja izmena:
Znaci sve sto je neko nekome poklonio da farbamo?
Pa gde to pise u biliji, hoces li nam pokazati da su apsotoli i isus ucili da farabamo nesto sto je neko ili neka carica poklonila?
Ja bih rekao da su te slagali neo da nebi szanao PRAVU ISTINU A ONA JE VENUS ISTVAR.

Dokle da te lazu Neo?

Dokle ces da verujes boginji istvar i da joj farbas peraske???
 

Istinita i lažna crkva


Novozavetno prorocanstvo opisuje dve crkve. Otkrivenje 17 konkretno govori o velikoj, mocnoj univerzalnoj crkvi, koja je deo ovoga sveta i koja zapravo upravlja politikom mnogih naroda, udruženim snagama sa "svetim Rimskim carstvom". U prorocanstvu ta crkva je predstavljena sa velikom pompom koja prati njen nastup i rituale, okicena porfirom, skerletom i zlatom, ponosita, svetska i nadmena. Knjiga Otkrivenja takode prikazuje ovu crkvu kao univerzalnog prevaranta, cijim su lažnim doktrinama duhovno opijeni svi narodi! Njena paganizovana ucenja i obicaji su do te mere otupeli moc duhovnog poimanja narodâ, da ljudi uopšte nisu u stanju da jasno razluce šta je istina! Ta crkva se hvali kako je prava, a u isto vreme je pijana od krvi svetih mucenika koje je pobila! Kako joj je onda uspelo da prevari ceo svet kao što je predskazala Božija Rec? Protestantski svet sigurno nije zavaran! Nažalost, jeste!

Obratite pažnju na peti stih u 17. poglavlju! Ta crkva je majka! Njene kcerke, crkve koje su je napustile iz protesta, u suštini su deo iste familije po svojim paganskim doktrinama i obicajima! I one su deo sveta, aktivno ucestvuju u svetskoj politici koja je njihovu majku ucinila "kurvom"! Citava ta otpadnicka familija - majka sa preko 400 srodnih i medusobno podeljenih denominacija u kojima vlada potpuna doktrinalna zbrka, ali i potpuno jedinstvo po pitanju glavnih paganskih doktrina i praznika - ima jedno porodicno ime! One za sebe kažu da su "hrišcanske", ali Bog ih naziva drukcijim imenom: "Tajna: veliki Vavilon"! Gde se onda krije istinita Crkva?

I dođe jedan od sedam anđela koji imahu sedam čaša, i govori sa mnom govoreći mi: Hodi da ti pokažem sud ***** velike, koja sedi na vodama mnogima. 2 S kojom se kurvaše carevi zemaljski, i koji žive na zemlji opiše se vinom kurvarstva njena.

3 I uvede me duh u pusto mesto; i videh ženu gde sedi na zveri crvenoj koja beše puna imena hulnih i imaše sedam glava i deset rogova. 4 I žena beše obučena u porfiru i skerlet i nakićena zlatom i kamenjem dragim i biserom, i imaše čašu u ruci svojoj punu mrzosti i poganštine kurvarstva svog; 5 I na čelu njenom napisano ime: Tajna, Vavilon veliki, mati kurvama i mrzostima zemaljskim. 6 I videh ženu pijanu od krvi svetih i od krvi svedoka Isusovih; i začudih se čudom velikim kad je videh.

7 I reče mi anđeo: Što se čudiš? Ja ću ti kazati tajnu ove žene, i zveri što je nosi i ima sedam glava i deset rogova. 8 Zver koju si video beše i nije, i izići će iz bezdana i otići će u propast; i udiviće se koji žive na zemlji, kojima imena napisana nisu u knjigu života od postanja sveta, kad vide zver koja beše, i nije, i doći će opet. 9 Ovde je um, koji ima mudrost. Sedam glava, to su sedam gora na kojima žena sedi. 10 I jesu sedam careva. Pet je njih palo, i jedan jeste, a drugi još nije došao; a kad dođe za malo će ostati. 11 I zver koja beše i nije, i ona je osmi, i jeste od sedmorice i u propast ide. 12 I deset rogova, koje si video, to su deset careva, koji carstva još ne primiše, nego će oblast kao carevi na jedno vreme primiti sa zveri. 13 Ovi jednu volju imaju, i silu i oblast svoju daće zveri. 14 Ovi će se pobiti s Jagnjetom i Jagnje će ih pobediti, jer je Gospodar nad gospodarima i Car nad carevima; i koji su s Njim, jesu pozvani i izabrani i verni.

15 I reče mi: Vode, što si video, gde sedi *****, ono su ljudi i narodi, i plemena i jezici. 16 I deset rogova, što si video na zveri, oni će omrznuti na kurvu, i opustošiće je i ogoluzniti, i meso njeno poješće i sažeći će je ognjem. 17 Jer je Bog dao u srca njihova da učine volju Njegovu, i da učine volju jednu, i da dadu carstvo svoje zveri, dok se svrše reči Božije. 18 I žena, koju si video, jeste grad veliki, koji ima carstvo nad carstvima zemaljskim.

grad a ne crkva...
 
Znaci sve sto je neko nekome poklonio da farbamo?
Pa gde to pise u biliji, hoces li nam pokazati da su apsotoli i isus ucili da farabamo nesto sto je neko ili neka carica poklonila?
Ja bih rekao da su te slagali neo da nebi szanao PRAVU ISTINU A ONA JE VENUS ISTVAR.

Dokle da te lazu Neo?

Dokle ces da verujes boginji istvar i da joj farbas peraske???

ajmo postanje sine ajmo kao imas muda ....
 
Mala i raštrkana ISTINITA Crkva

Da li se izopacila i istinita Božija Crkva, crkva koju predvodi Hristos - njena živa Glava? Da nije i ona jednostavno otpala u gore opisani sistem? Ne! Kapije pakla (smrti) nikada nisu i nece prevagnuti protiv istinite Crkve Božije. Istinita Crkva nikada nije otpala od istine, niti se ugasila, ali je prorocanstvo ilustruje kao "malo stado". Novi Zavet opisuje tu crkvu kao organizaciju koju velike i popularne crkve neprekidno progone i preziru zato što ona nije od ovog sveta, ne ucestvuje u svetskoj politici - jednom recju, drži se neokaljana od tog istog sveta! Prava crkva oduvek drži Božije Zapovesti i veru Isusovu (Otkrivenje 12:17). Ona slavi Božije praznike, a ne paganske svetkovine. Njena snaga dolazi od Duha Božijeg, ali ona nikada nije postala velika i popularna kao što svet to pretpostavlja! Ta Crkva oduvek postoji, cak i dan danas! Ali kuda se dela ta crkva? Gde je nestala u srednjem veku i gde se nalazi danas?

Pre svega, ne zaboravite da istinita Crkva nikada nije postala velika, politicki mocna i u svetu poznata organizacija. Ona je duhovni organizam - nepoliticka organizacija - koja se sastoji od onih ljudi cija je srca i živote promenio Duh Božiji, bez obzira na to da li su oni vidno okupljeni na jednom mestu ili rasejani po svetu. Pod udarima neprestanog progona i otpora organizovanih sila ovoga sveta, bilo je teško za ljude u toj Crkvi da ostanu udruženi i organizovani pod "istom kapom". Danilo je prorekao da ce istiniti Božiji narod da bude rasejan po celom svetu (Knjiga proroka Danila 12:7). To su predskazala još dva proroka: Jezekilj (Knjiga proroka Jezekilja 34:5-12) i Jeremija (Knjiga proroka Jeremije 23:1-2). U Jevandelju po Mateju stoji Isusovo prorocanstvo da ce prava Crkva biti raštrkana (poglavlje 26, stih 31); i ubrzo nakon Njegove smrti nastupio je progon koji je doveo do rasejanja apostolske Crkve (Dela apostolska 8:1).
 
Znaci sve sto je neko nekome poklonio da farbamo?
Pa gde to pise u biliji, hoces li nam pokazati da su apsotoli i isus ucili da farabamo nesto sto je neko ili neka carica poklonila?
Ja bih rekao da su te slagali neo da nebi szanao PRAVU ISTINU A ONA JE VENUS ISTVAR.

Dokle da te lazu Neo?

Dokle ces da verujes boginji istvar i da joj farbas peraske???

dokle ces ti da verujes zeni koja se molila sotoni 29 dana a ne crkvi koju je osnovao Hristos?
 
Mala i raštrkana ISTINITA Crkva

Da li se izopacila i istinita Božija Crkva, crkva koju predvodi Hristos - njena živa Glava? Da nije i ona jednostavno otpala u gore opisani sistem? Ne! Kapije pakla (smrti) nikada nisu i nece prevagnuti protiv istinite Crkve Božije. Istinita Crkva nikada nije otpala od istine, niti se ugasila, ali je prorocanstvo ilustruje kao "malo stado". Novi Zavet opisuje tu crkvu kao organizaciju koju velike i popularne crkve neprekidno progone i preziru zato što ona nije od ovog sveta, ne ucestvuje u svetskoj politici - jednom recju, drži se neokaljana od tog istog sveta! Prava crkva oduvek drži Božije Zapovesti i veru Isusovu (Otkrivenje 12:17). Ona slavi Božije praznike, a ne paganske svetkovine. Njena snaga dolazi od Duha Božijeg, ali ona nikada nije postala velika i popularna kao što svet to pretpostavlja! Ta Crkva oduvek postoji, cak i dan danas! Ali kuda se dela ta crkva? Gde je nestala u srednjem veku i gde se nalazi danas?

Pre svega, ne zaboravite da istinita Crkva nikada nije postala velika, politicki mocna i u svetu poznata organizacija. Ona je duhovni organizam - nepoliticka organizacija - koja se sastoji od onih ljudi cija je srca i živote promenio Duh Božiji, bez obzira na to da li su oni vidno okupljeni na jednom mestu ili rasejani po svetu. Pod udarima neprestanog progona i otpora organizovanih sila ovoga sveta, bilo je teško za ljude u toj Crkvi da ostanu udruženi i organizovani pod "istom kapom". Danilo je prorekao da ce istiniti Božiji narod da bude rasejan po celom svetu (Knjiga proroka Danila 12:7). To su predskazala još dva proroka: Jezekilj (Knjiga proroka Jezekilja 34:5-12) i Jeremija (Knjiga proroka Jeremije 23:1-2). U Jevandelju po Mateju stoji Isusovo prorocanstvo da ce prava Crkva biti raštrkana (poglavlje 26, stih 31); i ubrzo nakon Njegove smrti nastupio je progon koji je doveo do rasejanja apostolske Crkve (Dela apostolska 8:1).

kako bezis ko pichka.....
 
dokle ces ti da verujes zeni koja se molila sotoni 29 dana a ne crkvi koju je osnovao Hristos?

Neo, dokle ces da slavis boginju Istvar?

Šta ignoriše vecina istoricara da bi sakrila otpad crkve?

Svetska istorija oskudeva podacima o istinitom Hristovom Telu! Ovaj svet slabo primecuje i pamti rad tog "malog stada", koje je mrzeo, prezirao i terao u pustinju; stado koje je uvek nailazilo na otpor i ciji clanovi su uglavnom živeli raštrkani po celom svetu! Ali, postoje mnoge istorijske reference o tome da je istinita Crkva postojala kroz vekove sve do danas! Knjiga Otkrivenja 12 konkretno govori o toj Crkvi.

Istinita Crkva je prikazana u duhovnom svetlu, slavi i sjaju Božijeg Duha, ali je u ovom svetu progonjena! Ta Crkva drži Deset Božijih zapovesti. U Srednjem veku je bila oterana u pustinju tokom 1260 godina! Cak i u vreme apostola Pavla mnogi clanovi Crkve u Antiohiji, Jerusalimu, Efesu, Korintu i drugim mestima poceli su da otpadaju od istine. Javile su se podele. Nepreobraceni ljudi, ili oni koji su se odvratili od Božije istine i pobožnog nacina života, nisu ni bili deo istinite Božije Crkve, mada su se naizgled okupljali sa onima koji to jesu. "Tajna bezakonja" je vec delovala unutar tih vidljivih crkava. Otpad je uzimao sve više maha po lokalnim crkvama (narocito tamo gde su se okupljali clanovi nejevrejskog porekla) tako da je vec oko 125. godine n.e. vecina nastavila da se drži mnogobrojnih drevnih paganskih verovanja i obicaja, mada su i dalje ispovedali hrišcanstvo! Sve manji i manji deo vidljive crkve (koja se nazivala "hrišcanskom") je ostajao odistinski veran Bogu i Njegovoj istini i nastavio da se potcinjava rukovodenju Božijeg Duha.

Kada je pocetkom cetvrtog veka Konstantin preuzeo kontrolu nad tom vidnom nazovi-hrišcanskom crkvom, ona se vec skoro sasvim paganizovala, a zatim je zapocela sa ekskomunikacijom (iskljucivanjem) i progonom onih koji su se držali istinite Božije Reci! Istinitim hrišcanima koji su, iako raštrkani po svetu, sacinjavali istinitu hrišcansku Crkvu, najzad nije preostalo ništa drugo do da pobegnu, kako bi odistinski mogli da služe Bogu! Tako se vidno organizovana Crkva uspela na tron moci i postala LAZNA Crkva - otpala žena iz Knjige Otkrivenja 17.
 
Uskrs, ubacen u otpalu Crkvu

Ne postoji živopisnija ilustracija o tome kako je Uskrs ubacen u Zapadnu Crkvu od ovog kratkog istorijskog prikaza u enciklopediji "Britanika" (11. izdanje, tom VIII, str. 828-829):

"Nema indikacija u Novom Zavetu da se u prvom veku u hrišcanskoj crkvi slavio Uskršnji praznik. O tome ne piše ni u delima crkvenih otaca... Prvi Hrišcani (izvorna istinita Crkva) su nastavili sa držanjem jevrejskih (to jest Božijih) praznika, mada u novom duhu - kao spomen na dogadaje koje su te svetkovine najavljivale. Tako se Pasha i dalje proslavljala u istinitoj Crkvi, ovog puta sa novom koncepcijom - istinitim pashalnim Jagnjetom - Hristom - vaskrslim prvencem iz mrtvih!

Iako je hrišcanska crkva slavila Uskrs još u vrlo ranom periodu, ubrzo izbija ozbiljan sukob izmedu hrišcana jevrejskog i neznabožackog porekla oko toga kada valja držati taj praznik, što je dovelo do duge i žestoke borbe. Za jevrejske hrišcane post se završavao 14. Nisana uvece, bez obzira na dan u sedmici, dok su nejevrejski hrišcani identifikovali prvi dan u sedmici sa vaskrsenjem Isusa Hrista (Rimska crkva, koja je tada pocela da zamenjuje prave hrišcanske doktrine paganizmom, upravo odatle vuce svoje korene). Oni su držali Veliki petak kao spomen na raspinjanje Isusa Hrista, bez obzira kog datuma je padao taj dan. Uopšteno govoreci, zapadne (katolicke) crkve držale su Uskrs u prvi dan nedelje, a istocne (gde je vecina ostala na putu istinite hrišcanske religije) su sledile jevrejsko pravilo. To znaci da su umesto paganskog Uskrsa istocne crkve svetkovale Pashu 14-og dana u prvom svetom mesecu.

Polikarp, biskup iz Smirne i ucenik jevandeliste Jovana, posetio je Rim 159. godine i sastao se sa Anisetusom, biskupom rimske parohije. Tema njihovog razgovora bio je Uskrs. Polikarp se zalagao za tradicionalno svetkovanje 14-og dana, onako kako je primio od apostola. Anisetus je, medutim, odbacivao ovaj apostolski obicaj. Cetrdesetak godina kasnije (197. godine), biskup rimski, Viktor, sastao se sa Polikratom, mitropolitom prokonzularne Azije (gde je apostol Pavle osnovao Crkve u Efesu, Galatiji, Antiohiji, Filadelfiji i one iz Knjige Otkrivenja 2 i 3). Raspravljalo se o istom pitanju. U to vreme hrišcanski svet je još samo u Aziji ostao privržen jevrejskom obicaju. Viktor je zahtevao da tamošnji hrišcani prihvate obicaj koji je u tom periodu preovladao u Rimu, što je Polikrat odlucno odbio priloživši mnogobrojne logicne razloge nasuprot rimskog obicaja. Nakon susreta Viktor je ekskomunicirao Polikrata, a sa njim i sve hrišcane koji su i dalje praktikovali izvorni obicaj (to jest, vodili pobožan nacin života po uzoru na Isusa, Petra, Pavla i celokupnu istinitu Crkvu iz prvog veka n.e.). Drugi biskupi su obuzdali Viktora da dekret o ekskomunikaciji ne stupi na snagu, pa su tako azijske crkve nastavile sa nesmetanim držanjem svog obicaja. Nakon ovog slucaja nalazimo da je jevrejski obicaj (istinita hrišcanska Pasha) s vremena na vreme iznova postajao predmet rasprave, ali u praksi nikada nije preovladao u nekim znacajnijim razmerama. Konacno rešavanje tog spora bio je jedan od razloga da Konstantin sazove Koncil u Nikeji 325. godine. U to vreme su jedini šampioni u držanju 14-og dana bili još samo Sirijci i Antiohijci.

Koncil je jednoglasno odlucio da ceo svet treba da slavi Uskrs u nedelju i da "od ovog casa niko ne treba da sledi zaslepljene Jevreje". Prosto receno, dekret je propisao da se nikome ne dopusti da sledi puteve Isusa Hrista koje je sledila istinita hrišcanska crkva! Nekolicina se kasnije odvojila od jedinstvenog stava vec tada politicki organizovane crkve i nastavila da se drži 14-og dana. U današnje vreme ti ljudi su poznati pod imenom "Quatrodecimani", a sam spor kao "Kvatrodecimanska kontroverza". Stoga možete da uocite na koji nacin je politicki organizovana crkva dospela do svoje velicine i moci - prihvatanjem popularnih paganskih obicaja kojima je postepeno iskorenila istinita biblijska ucenja, doktrine i praksu Isusa Hrista i istinite Crkve, barem što se tice kolektivnog držanja biblijskih obicaja.
 
Neo, dokle ces da slavis boginju Istvar?

Šta ignoriše vecina istoricara da bi sakrila otpad crkve?

Svetska istorija oskudeva podacima o istinitom Hristovom Telu! Ovaj svet slabo primecuje i pamti rad tog "malog stada", koje je mrzeo, prezirao i terao u pustinju; stado koje je uvek nailazilo na otpor i ciji clanovi su uglavnom živeli raštrkani po celom svetu! Ali, postoje mnoge istorijske reference o tome da je istinita Crkva postojala kroz vekove sve do danas! Knjiga Otkrivenja 12 konkretno govori o toj Crkvi.

Istinita Crkva je prikazana u duhovnom svetlu, slavi i sjaju Božijeg Duha, ali je u ovom svetu progonjena! Ta Crkva drži Deset Božijih zapovesti. U Srednjem veku je bila oterana u pustinju tokom 1260 godina! Cak i u vreme apostola Pavla mnogi clanovi Crkve u Antiohiji, Jerusalimu, Efesu, Korintu i drugim mestima poceli su da otpadaju od istine. Javile su se podele. Nepreobraceni ljudi, ili oni koji su se odvratili od Božije istine i pobožnog nacina života, nisu ni bili deo istinite Božije Crkve, mada su se naizgled okupljali sa onima koji to jesu. "Tajna bezakonja" je vec delovala unutar tih vidljivih crkava. Otpad je uzimao sve više maha po lokalnim crkvama (narocito tamo gde su se okupljali clanovi nejevrejskog porekla) tako da je vec oko 125. godine n.e. vecina nastavila da se drži mnogobrojnih drevnih paganskih verovanja i obicaja, mada su i dalje ispovedali hrišcanstvo! Sve manji i manji deo vidljive crkve (koja se nazivala "hrišcanskom") je ostajao odistinski veran Bogu i Njegovoj istini i nastavio da se potcinjava rukovodenju Božijeg Duha.

Kada je pocetkom cetvrtog veka Konstantin preuzeo kontrolu nad tom vidnom nazovi-hrišcanskom crkvom, ona se vec skoro sasvim paganizovala, a zatim je zapocela sa ekskomunikacijom (iskljucivanjem) i progonom onih koji su se držali istinite Božije Reci! Istinitim hrišcanima koji su, iako raštrkani po svetu, sacinjavali istinitu hrišcansku Crkvu, najzad nije preostalo ništa drugo do da pobegnu, kako bi odistinski mogli da služe Bogu! Tako se vidno organizovana Crkva uspela na tron moci i postala LAZNA Crkva - otpala žena iz Knjige Otkrivenja 17.

dokle ces kao sektaska pichka da bezis od knjige postanja....
 
Govoreći o planu spasenja 1851. godine Elena Vajt zapisuje jednu od svojih mnogobrojinh “vizija”

„Čitavo nebo je obuzela tuga kad se saznalo da je čovek izgubljen, da će se svet koji je Bog stvorio napuniti smrtnim bićima osuđenim na patnju, bolest i smrt, i da za prestupnike ne postoji put spasenja. Svaki potomak Adamov moraće da umre. Tada sam videla dragog Isusa i na Njegovom licu zapazila izraz saosećanja i tuge. Ubrzo posle toga primetila sam da se približio neuporedivo blistavoj svetlosti koja okružuje Oca."
(Rani Spisi, 125)





Nakon ovog sentimentalnog opisa sledi nešto veoma zanimljivo:

"Moj anđeo pratilac reče: „On ima prisan razgovor sa svojim Ocem.“ Izgledalo je kao da zabrinutost i strepnja anđela sve više rastu dok je Isus razgovarao sa Ocem. Tri puta ga je zaklanjala ta veličanstvena svetlost kojom je Otac obavijen i treći put kad se vratio od Oca mogli smo da vidimo Njegov lik. Njegovo lice je sada odavalo izraz spokojstva i, slobodno od svake zabrinutosti i patnje, blistalo je ljubaznošću koja se rečima ne može opisati.

Tada On stavi do znanja anđeoskom horu da se pronašao put za spasenje izgubljenog čoveka; da se On zalagao kod Oca i dobio dozvolu da svoj život položi kao otkup za pali ljudski rod, da ponese njihove grehe i na sebe preuzme smrtnu presudu, kako bi na taj način otvorio put kojim bi svaki od njih – zahvaljujući zaslugama Njegove prolivene krvi – mogao da nađe oproštaj za svoje pređašnje prestupe, da se pomoću poslušnosti ponovo vrati u vrt iz koga je čovek bio izgnan i opet dobije pristup prekrasnim plodovima sa drveta života na koja za sada nema nikakvog prava.

Tada se nebo ispuni neizrecivom radošću, a nebeski hor zapeva pesmu hvale i bezgranične ljubavi. ... Anđeo reče: „Misliš li da je Otac bez opiranja i borbe predao svog premilog Sina? Ne, ne.“ Čak je i za samog Boga to predstavljalo jednu borbu: da li će dozvoliti da krivci propadnu, ili će svog ljubljenog Sina predati da umre njih radi.“
(Rani Spisi, 125-127)

Kakav „veličanstven prizor“! Nakon Adamovog pada u greh, Isus pristupa Ocu sa jednom idejom. Tri puta Isus se zalaže kod Oca da dobije dozvolu da postane Spasitelj sveta, i konačno nakon Očevog opiranja i borbe Isus dobija dozvolu.

Da li je zaista „plan spasenja“ ovako nastao?
Da li se sve to dešavalo nakon što je Adam sagrešio, kako to Elena Vajt opisuje?
Da li je Isus morao da moli Oca da mu da dozvolu i prihvati taj plan?
Da li je Otac bio iznenadjen čovekovim grehom, i onda je morao brzo da napravi novi plan?







Pogledajmo šta Sveto Pismo kaže:

Koji je (Isus Hristos) određen još pre postanja sveta, a javio se u poslednja vremena vas radi.“
(1. Petrova 1:20)

ovo je i slepcu jasno koji ste vi otpad....
 
Poslednja izmena:
sad se pokazuje koja si ti obicna sektaska sisica koja nema muda da se suoci sa laznom doktrinom koju ovde uporno serviras....

Plasim? Nikako.

Evo:

stiniti hrišcani drže Pashu

Novi Zavet otkriva da su Isus, apostoli i svi clanovi novozavetne Crkve - bez obzira na svoje neznabožacko ili jevrejsko poreklo - držali Božije subote i praznike, to jest sedmicne i godišnje šabate! Uzmite Bibliju i pažljivo išcitajte Dela apostolska 2:1; 12:3-4; 18:21; 20:6, 16; Prva Korincanima 16:8.

Euzebije, crkveni istoricar iz ranog perioda hrišcanske crkve, piše da je istinita Crkva svetkovala Pashu 14. Nisana - prvog meseca po svetom kalendaru.

"U to vreme postavljalo se pitanje od ne male važnosti. Sve parohije u Aziji držale su, po staroj tradiciji, da cetrnaesti dan u mesecu, kada je Jevrejima zapovedeno da žrtvuju jagnjad, treba svetkovati kao praznik Spasiteljeve pashe... Azijski biskupi, na celu sa Polikratom, odlucili su da se drže starog obicaja koji su nasledili putem crkvene tradicije. U pismu Viktoru i rimskoj crkvi sam Polikrat ovako objašnjava nasledenu tradiciju:

'Mi svetkujemo tacan dan; niti dodajemo, niti oduzimamo. Jer i u Aziji su se ugasila velika svetla koja ce ponovo ustati na dan Gospodnjeg dolaska, kada bude došao sa neba da u slavi pozove sve svete. Medu njima je i Filip, jedan od dvanaest apostola, pa i Jovan, svedok i ucitelj koji se naslonio na grudi Gospodove. I Polikarp iz Smirne, biskup i mucenik i Trasije, biskup i mucenik iz Eumenije, ... biskup i mucenik Sagaris... blagosloveni Papirijus, ili Melito... Svi oni svetkovaše cetrnaesti dan kada je Pasha, u skladu sa Jevandeljem. Ni u jednom aspektu ne odstupaše, nego su sledili pravila hrišcanske vere.'" (Crkvena istorija, knjiga V, poglavlja XXIII i XXIV)

Ali, kako je lažna paganizovana crkva rasla u broju i politickoj moci, u cetvrtom veku naše ere doneti su dekreti kojima je nametnuta smrtna kazna za hrišcane koji su nadeni da svetkuju Božiju Subotu (Šabat) i Božije praznike. Najzad, da bi mogli da se drže istinitog Božijeg puta, mnogi hrišcani (koji su sacinjavali istinitu Crkvu) pobegli su da bi preživeli. Ipak, veliki deo istinite Crkve Božije je ostao u Rimskom Carstvu, mada su ti hrišcani ostali verni Božijoj istini i to su platili svojim životom umrevši mucenickom smrcu (Otkrivenje 2:13; 6:9; 13:15; 17:6; 18:24). Poslušnost Bogu bila im je draža od vlastitog života! Da li je to slucaj i sa Vama?
 

Šta je Bog zapovedio?


"Pricešce", cesto zvano i "vecera Gospodnja", zapravo je Pasha, što je pravilniji naziv za tu uredbu. U pogledu svetkovanja Pashe, kao i svih drugih obicaja, Juda upozorava "bodreci nas da se borimo za veru koja je jednom zauvek predana svetima". Sada kada nam je poznato pagansko poreklo uskršnjeg slavlja, uklonimo tone grešaka koje su zatrle istinu o svetkovanju Pashe - spomena na Hristovu smrt! Ispitajmo kako je Isus držao ovu uredbu, jer ako idemo Njegovim stopama necemo pogrešiti.

U Jevandelju po Luci 22:14-20 citamo: "A kad je došao cas, leže za trpezu i apostoli s njime... Tada uze hleb, zahvali Bogu, izlomi ga i dade njima govoreci: ovo je moje telo koje se daje za vas; ovo cinite za moj spomen. A isto tako i cašu posle vecere govoreci: ova caša je novi savez (zavet) mojom krvlju koja se proliva za vas".

Obratite pažnju da, "kad je došao cas", Isus uvodi beskvasni hleb i vino. On nam je dao primer time što je u odredeni dan i cas držao tu uredbu. Takode primecujete da im je zapovedio da je svetkuju recima: "Ovo cinite!" A zašto? "Za moj spomen", rekao je. Te tragicne noci, vece uoci svoje smrti, Isus je ustanovio novozavetni nacin praznovanja Pashe, opisan u Jevandelju po Luci. Matejev zapis u Bibliji pokazuje da je uredba uspostavljena u samo vreme starozavetne Pashe "kada su jeli" (Matej 26:2, 26). Isus je znao da je kucnuo Njegov cas, da je On naše pashalno jagnje (pasha) koje ce se prineti na žrtvu za nas (Prva Korincanima 5:7).

Pasha se uvek držala 14. Nisana uvece, a to je prvi Božiji mesec prema svetom (ili jevrejskom) kalendaru. Te noci završila se poslednja pashalna vecera posle koje Isus uvodi novozavetne simbole: beskvasni hleb i vino kao zamenu za jagnje koje je trebalo klati svake godine. Celovito objašnjenje o izvornoj Pashi koju je Bog uspostavio naci cete u drugim brošurama.

Ne zaboravite da je Isus zapovedio: "Ovo cinite za moj spomen". Zašto? Zato što je održavanje Pashe zapovedeno "zauvek". Pashu je trebalo svetkovati svake godine, kao i Praznik beskvasnih (presnih) hlebova. "Zato vrši zakon ovaj na vrijeme, od godine do godine" (Druga knjiga Mojsijeva 13:10). Isus nam je dao primer (Prva Petrova 2:21) tako što je držao uredbu o Pashi u odredeni dan jedanput godišnje (Luka 2:42). Pretpostavimo da su Izraelci, dok su još boravili u Egiptu, držali ovu uredbu nekog drugog dana od onoga koji je Bog propisao. U tom slucaju oni ne bi bili spaseni od andela smrti koji je te noci prošao uzduž i popreko Egipta! Bog sve radi na vreme i zato nam je dao tacno vreme kada treba držati uredbu o Pashi. "Kad je došao cas" Isus je uveo novozavetne pashalne simbole.
 
Uredba o poniznosti

Matej, Marko i Luka pominju upotrebu beskvasnog hleba i vina za Pashu. Jovan izveštava da postoji još jedan aspekat te uredbe. U 13. poglavlju Jovanovog Jevandelja primecujemo da, nakon pashalne vecere (2. stih), Isus uzima peškir (4. stih) i krece da opere noge svojim ucenicima (5. stih).

"A kad im opra noge, uze svoju gornju haljinu i leže opet za trpezu, pa rece: razumete li šta sam vam ucinio? Zovete me uciteljem i Gospodom, i dobro kažete, jer sam ja to. Pa kad sam ja, Gospod i ucitelj, oprao noge vama, i vi ste dužni da perete noge jedan drugome; jer vam dadoh primer da i vi cinite onako kako sam ja vama ucinio" (Jovan 13:12-15).

Ako ko razmišlja da li se ova uredba o poniznosti odnosi i na njega u smislu zapovesti, neka pogleda šta piše u Jevandelju po Mateju 28:19, 20 gde Isus kaže tim istim ucenicima: "Zato idite i nacinite sve narode mojim ucenicima, krsteci ih... uceci ih da drže sve što sam VAM naložio". Dakle Njegovi ucenici su trebali da nas nauce svetkovanju svega što im je On zapovedio!
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top