ADHD ili hiperaktivnost kod dece

Drago mi je da delimo isto misljenje.....ali pricati o tome nas odvodi na sasvim drugu stranu,pitanje farmaceutske industrije i neke politike ''kako zavladati svetom'' (ubediti nas da nismo normalni, da ne upotrebim neki drugi termin).....No,idemo na ovu stranu,stajemo na stranu dece kojoj ni malo nije lako da odrastu u uvom ubrzanom tempu kojeg namece zivot.....nije ni nama ali nekeko plivamo....kljuc je u jednostavnim stvarima i osnovnim nacelima zivota. Pozdrav!
 
odgovor sam napisala ali sam zaboravila naznaciti za koga,pronacice te se.....
Najpre cestitke za stavove i veliko slaganje sa svim recenim.
Prva recenica me asocirala da postavim link veoma interesantne emisije HRT2 iz serijala "Na rubu znanosti". Predlazem da svi koji imaju nametnutu dijagnozu hiperaktivnosti kod svoje dece (a narocito oni kojima su prepisali "lekove" za to) pogledaju celu emisiju ili bar delic od 32. minuta. Za spas svoga deteta!!!
Da ne bude zabune, nemam ja problem sa savremenom medicinom i delom nekorumpiranih lekara ali....na zalost, sve se pretvorilo u ovo o cemu govori covek u ovoj emisiji i to covek insajder farmaceutske industrije.

 
Pozdrav svima! Ja Imam sina 10.god.sa ADHDom,i izgleda da mi sin 3god isto ima adhd(kod njega jos nije 100posto!!!) Pre 6meseci smo saznali da je to kod njega adhd,Ali kod nas u skoli jos nisu videli takvog deteta,pa nam je jako tesko ovaj period posto niko nezna kako to ide sa takvim detetom!!!! Drago mi je sto sam nasla ovaj forum,nadam se da cu vise saznati o ovoj temi!!
 
Pozdrav svima! Ja Imam sina 10.god.sa ADHDom,i izgleda da mi sin 3god isto ima adhd(kod njega jos nije 100posto!!!) Pre 6meseci smo saznali da je to kod njega adhd,Ali kod nas u skoli jos nisu videli takvog deteta,pa nam je jako tesko ovaj period posto niko nezna kako to ide sa takvim detetom!!!! Drago mi je sto sam nasla ovaj forum,nadam se da cu vise saznati o ovoj temi!!

Kako se to ispoljava kod Vase dece? Opisite malo detaljnije.
 
Stariji sin mi uvek bio nemiran,pun sa energiom,tvrdoglav,histerican,agresivan itd.Ali mislim da to postoji kod sva deca.Nisam ni sekirala zbog toga,mislila sam da ce to proci! Ono sto jos treba znati da nije prespavao ni jedan noc dok nije punio 5god! Najverovatnije sto je imao hidronefrozu i imao grceve (ali to ni lekari nisu znali sigurno,da li je to zbog ovog),imao operaciju sa 4godina. Kod nas problemi su javile u zabavistu,gde je uvek hteo biti u centru paznje,nije mogao da bude miran da saceka svoj red.Nije znao da igra sa drugim decom.Inace testove,zadatke je uradio sasvim brze i bolje nego drugi koji su bili naprimer godinu dana stariji od njega.I posto je roden u januaru krenuo je godinu dana ranije u skolu.Mogu reci,da nisam se radovala zbog toga,zatosto sam bojila da cemo imati problem u skolu zbog nemirnosti,ali ,,nas,, psiholog je rekla da mali nema nikakav problem sa ponasanjem,sigurno je jako razmazen zbog toga sto je bio bolestan,i zbog toga sto su roditelji usput razveli,pa kad krene skola sve ce lepo da nauci!!!!E tek posle su poceli borbe kod nas!Prvi i drugi razred nam proslo tako da mali nije hteo da uradi domace zadatke,u skoli pricao celo vreme na casu,ustao iz klupa ako mu bio vec dosadno itd.Ali su rekli jos uvek da je sve u redu samo dete nezna da se ponasa normalno.Ja sam kuci sve zivo probala da nauci red,da iskoristi energije,da ne histerise,lupa kad nesto nije tako kako on misli ali dzabe.U trecem razredu sam nasla jednog psihologa ko nam dala jako dobre savete. I mi radili vezbe kuci svaki dan,na vreme smo ucili,mali je poceo da trenira fudbal(inace nebi ni mogao da trenira zbog operadcije) itd.To smo radili vise od 6 meseci.Kad smo poceli moj sin sa 9god.je mogao da sedne ida slusa 8 minuta,u istom vremenu je obratio paznju na 5 mesta,nije uradio nikakav zadatak.A posle 6 meseci i posle puno vezbe smo dosli do rezultate da je mirno sedeo 13minuta i nista drugo.Znaci to za deteta koji ide u 4.razred nije dovoljno.I ono sto jos gore da je postao sve vise i vise agresivan.A u istom vremenu se desilo da u nasoj skoli jednog starijeg decaka (na koga jako lici mo)j su bacile iz skole zbog ponasanja(decak jimao samo jedinice).Oni su morali ici na neku komisiju da vide sta ce biti sa detetom i tamo su dobili uput kod psihijatra.Dobili su dijagnozu ADHD,sad ide u drugu skolu,i jako dobro uci.A nas psiholog je pre toga rekla da je ona vec videla hiperaktivno dete,ali taj decak nije to!!!!A onda sam i ja nedeljnom3puta bila u skoli zbog razlicitih stvari!Onda sam odlucila da cemo krenuti dalje i mi.Doktor je samo pitao od nas gde smo bili dosad?!Zatosto moj sin ima ADHD sta moramo sa lekom leciti.I odkad pije lek promenio se puno,ima i drugove,zna da igra,izdrzi casove mirno,uradi zadatke,nije agresivan.Smo nam je tesko to da moram ja savetovati ucitelje,uciteljice u cemu je prica.Puno od njih nezna ili ne zeli da zna kako treba ponasati sa takvim detetom. A sta se tice mladeg sina dosad je isti ko brat bio za ove godine,i doktor kaze da ima puno mogucnosti da i on ima ADHD,+Mali sa 3 i po god.moze da seta 4-5km.i posle ima jos energije da ceo dan trckara! Ali je on jos mali pa kad krece u zabavistu onda ce se to videti sigurno.Ali nadam se i ako je tako,da cemo kod njega moci to bez leka da resimo.Kod njega sam vec pocela sa vezbama. Biti majka deteta sa ADHDom je tezak posao!Ali ja vec vidim da sa punom posla stignemo do dobre rezultate!!!! I onda jos nisam pricala o tome sta dobijemo nazad od deteta!!
 
Pzdrav milaz321! Mi smo poceli sa vezbom da tete nauci da slusa,da koncentrise na nas.Na pocetku smo svaki dan otisli na setnju sami on i ja barem sat vremena, i usput pricali sta se desilo u skoli itd.,pa smo igrali igricu ko moze vise da cuti.Naprimer kad smo izasli uvece relkla sam mu da brojimo zvezde bez pricanja ili nesto slicno.A i kuci smo jos nesto igrali sa kartom ili crtali.Svaki dan smo zajedno gledali neki kratak crtani kad je morao da bude miran,i morao da cuti i slusa,posle mi je ispricao sta je vidio.A Nedeljnom jednom gledamo jedan duzi film ili crtani,barem sat vremena.Ali posle par meseci smo presli na to da on sam gleda tv.i posle mi isprica sve.Te vezbe su dobre zbog skole,da nauci kako treba izdrzati 45 minuta.UCENJE!!!-Na vreme smo poceli uciti,i kad je on imao volje.Kad stigao iz skole dogovorili smo se kad hoce da uci,i sta!Pa posle kad doslo taj vreme morao je da uradi zatosto je on tako hteo.Merila sam vreme kolko moze da koncentrise,i da sedne(naravno tolko vreme stvari normalno,a posle nista),kod nas to bio 8minuta.Kad je to proslo dobio je 10minuta da se odmori pa smo opet ucili,i tako dok nismo zavrsili.Posle nekoliko dana smo poceli da uci 9minuta par dana,pa 10minuta ....Posle 8 meseci mogu reci da bez problema izdrzi min.30minuta,ponekad i vise,ali jos uvek to posle dogovora,kad on ima volje.Svaki dan dobije neki zadatak kuci!I to smo poceli tako da je on birao sta hoce!Pravi red,ili ide u prdavnicu ili bilo sta.A posle par meseci sam pocela da ja biram sta mora da uradi.Od prilike to su te vezbe sta radimo.To nisu neke teske stvari ali ipak imaju rezultate posle nekoliko vremena.Za nas su bile ove najbolje,zatosto stvarno dete ni ne primeti kolko nauci a je samo igrao,setao ili gledao tv.I to nismo mogli svaki dan u jedno vreme da radimo,nego kad smo mi hteli.Mislim nazalost to nije resenje za sve ali pomaze detetu barem kuci.I mi pored ovoga moramo dati lek detetu,zatosto u skoli tesko izdrzava 6 casa,i bez leka NEMOZE tolko da koncentrise.I jos pored ovih stvari trenira fudbal,i ide 1-2 sata svaki dan osim vikenda kod jedne uciteljice ko daje privatne casove.Mi smo morali napraviti ceodnevni raspored da nam ide od prilike sve kako treba!!!!Mislim jako mi je tesko ponekad,imam troje dece,i kako sam rekla vec i mali mi je slican,ja nemogu otici raditi zbog ovoga zatosto nema ko da cuva ih,i umorna sam ALI!!Ali ako gledam rezultate od proslog Septembra kad smo poceli sa lekom i redovno radimo vezbe dete je puno promenio,nije uvek nervozan,ima dobro raspolozenje,i nije agressivan!I u skoli ima bolje rezultate. Ja mislim da znamo svi da to neprolazi lako,i da je ponekad jako tesko ali korak po korak moze biti bolje.
 
Hvala puno! Ovo sa prepricavanjem odlicna ideja! Jer zaista vezba izrazavaje, a naravno mora biti skoncentrisan celo vreme. Probacemo! Ako imas jos nesto saveta za nas rado cu prihvatiti. I moj sin bezi od obaveza, jako lose mu ide i crtanje i grafomotorika, a sad je predskolac. Samo me pita jesmo li zavrsili? kad nesto vezbamo, i cupka na stolici. I samo bi da trckara, nista pametno da poigra. Kockice ni ne moze da smisli...
Cekam tvoje savete!!
 
Nema na cemu milaz321! I ono sto sam zaboravila jos da kazem,kako pricamo! Uvek mora biti kontakt sa ocima inace nece da slusa kako treba.Na primer ja sednem a on stoji da nam oci budu bas u jednom liniji,da mi oci nebudu ni nize ni visi od njegove,i celo vreme mu drzim ruku,ili ga mazim.Tako moze da koncentrise na mene.To sam rekla i uciteljici u skoli,i ona kaze da tako bolje moze da prica sa njim!
 
Da to znam. Cesto kad mu nesto objasnjavam on kao da ne cuje, misli mu lutaju. Kada mu objasnjavam nesto uvek moram da mu gledam u oci, i da jasno i glasno govorim. Super sto imate takvu uciteljicu, da prihvati njegovu razlicitost. Kako je usvajao pisanje i citanje? Da li ste imali poteskoce?
 
Imamo jos uvek probleme sa citanjem,kad hoce nesto brzo da cita posle dve tri slove izmisli neku sasvim drugu recenicu sta pocinje te slovima!!! Pisanje sad vec ide,ali i to je bilo slicno.Inace odkad koristimo lek jako lepo piseépre toga nismo mogli procitati. A sta se tice uciteljicu,stvarno je ok.Ali dok nismo krenuli kod lekara ni ona nije svatila stvari.I zato mi je najvise zao da nismo krenuli na vreme kod lekara.Sad mi sin ide u cetvrti razred,a od petog ce imati druge nastavnike i neznam sta ce biti onda.Mislim dete sad lepo napreduje,ali jos uvek nije sustigao druge dece.I nisu svi nastavnici takvi da ce to tako svatiti.Ali videcemo!!! I to sam vec naucila da moram biti ja ona ko objasnjava ljude o cemu se radi i kako treba ponasati,zatosto stvarno ljudi nemaju pojma sta je to!!!(Mislim u nasoj okolini)
 
Sada se već dosta toga zna o ADHD-u, tj. nastavnici su sa time bolje upoznati nego pre 15 ili više godina,a ostalo je stvar pristupa,koliko
su voljni da sagledaju problematiku. Ljudi, volite i poštujte vašu dečicu i to je najvažnije! Ako im je već život postavio takvu prepreku, koja ih
sputava i u druženju,i u učenju,i u bavljenju sportom, a oni bi (to bar mi roditelji najbolje osećamo),samo želeli da se uklope i nađu svoje mesto
među vršnjacima,ne treba da se previše opterećujete njihovim uspehom u školi. Dugoročno gledano,zar je to bitno? Ali, ono što će kada odrastu
sigurno imati kao veliki deo slike o sebi,jeste količina ljubavi, nežnosti,poštovanja, koju im mi pružamo. To im je emotivna hrana za ceo život.
 
Daleko od toga da ne postujem svoje dete. Ja ga obozavam, bas takvog nestasnog! Ali samo me brine to ucenje , jer ne moze da fokusira. Eto pre neki dan mi dodje iz vrtica i kaze da jedan drug mu je rekao da je ponekad glup, a ponekad je pametan. Eto... Ja ga u svemu podrzavam ali deca, vrsnjaci, su surova.
Probali smo sa sportom, ali nije islo, izgubio se u grupi, nije pratio instrukcije, tako da sad ja kuci vezbam sa njim. Pravim mu poligone i sl. A vec vozi i bajs, samo je sad ruzno vreme. Toliko od mene. Pozzzz!
 
Naravno! Sorry,možda se nisam baš najbolje izrazila. z;) Mislila sam da na to treba staviti akcenat,jer
oko škole i svega ostalog, ne treba previše trošiti živce. Neophodno je raditi sa detetom, ali sačuvajte živce
i optimizam. Ja sam sa mojim ,,odbolovala,, svakog keca koji nije posledica neznanja nego brzopletosti
(matematika ponajviše),svaki rođendan na koji nije pozvan,a bilo ih je i previše,svaki odlazak na ekskurziju kada jedino on sedi sam,a ostali po dvoje.. Sad znam da nisam smela da se toliko udubljujem,jer na neke stvari
ne možeš uticati, biće kako bude,a mi njima trebamo još dugo... Pozdrav, samo hrabro i biće to dobro! z:)
 
Naravno! Sorry,možda se nisam baš najbolje izrazila. z;) Mislila sam da na to treba staviti akcenat,jer
oko škole i svega ostalog, ne treba previše trošiti živce. Neophodno je raditi sa detetom, ali sačuvajte živce
i optimizam. Ja sam sa mojim ,,odbolovala,, svakog keca koji nije posledica neznanja nego brzopletosti
(matematika ponajviše),svaki rođendan na koji nije pozvan,a bilo ih je i previše,svaki odlazak na ekskurziju kada jedino on sedi sam,a ostali po dvoje.. Sad znam da nisam smela da se toliko udubljujem,jer na neke stvari
ne možeš uticati, biće kako bude,a mi njima trebamo još dugo... Pozdrav, samo hrabro i biće to dobro! z:)
U pravu si!!! To stvarno nije tako bitno kakve ocene imaju,posto mislim da sva deca koja zive sa tim problemima ostali. I ja zelim sacuvati svoje zivce,i bas ne sekiram se zbog ocene,ali zbog toga jeste sto neke ljudi ga gledaju kao da je glup!! I po mom misljenju nisu krivi ni druga deca zbog toga,nego okolina njihova ko nezna ili nece da svati o cemu se radi.Moj sin hvala bogu ima skim da se druzi,ali oni znaju ga kakav je,i njihovi roditelji su puno pomogli da to bude tako!!! Ali i mom sinu jako boli kad dobije da je lud,ili nije normalan.I zbog toga sam rekla da me sekira skola.Mislim moj sin na nikoga nebi rekao da je lud ili nenormalan.Zbog toga su odrasli krivi,i isto zbog svakog rodendana na koji nije pozvan,ili jos gore kad on slavi rodendan i skoro niko ne dolazi!!! Zato sam rekla da moram da objanjavam ljude,zatosto ni to nije zdravo detetu da uvek mora preziveti takve situacije! pozz.
 
Naravno! Sorry,možda se nisam baš najbolje izrazila. z;) Mislila sam da na to treba staviti akcenat,jer
oko škole i svega ostalog, ne treba previše trošiti živce. Neophodno je raditi sa detetom, ali sačuvajte živce
i optimizam. Ja sam sa mojim ,,odbolovala,, svakog keca koji nije posledica neznanja nego brzopletosti
(matematika ponajviše),svaki rođendan na koji nije pozvan,a bilo ih je i previše,svaki odlazak na ekskurziju kada jedino on sedi sam,a ostali po dvoje.. Sad znam da nisam smela da se toliko udubljujem,jer na neke stvari
ne možeš uticati, biće kako bude,a mi njima trebamo još dugo... Pozdrav, samo hrabro i biće to dobro! z:)
Meni je jako žao što se vašoj porodici to dešava, ali mi je još više žao deteta kome se to dešava... Morate da budete svesni da je ADHD ozbiljan neurorazvojni poremećaj, da ne može da se izleči baš nikako (jedino je moguće lekovima delovati na simptome), i da će situacija u kojoj se Vaše dete sada nalazi biti sve teža i teža - već sada ima ozbiljnih problema u školi, već sada je izložen bojkotu od strane vršnjaka - ne možete očekivati da će svi biti puni razumevanja za njegove probleme. Šta će se dešavati u srednjoj školi? Na fakultetu? Šta sve može da proizađe iz ozbiljne impulsivnosti kad se jedno uđe u svet odraslih? Da li će poslodavac imati razumevanja za njegovo hronično kašnjenje - ne zakasniti je za nekog sa ADHD prosto nemoguća misija... Život sa netretiranim ADHD je pun teškoća i poraza, naročito to bude jasno kad vidite da neko sa velikim IQ-om jedva funkcioniše, a oni mnogo manje sposobni i inteligentni mnogo više postignu u životu jer mogu sve svoje snage da usmere na ono što je u tom trenutku najvažnije... Lako se padne u depresiju, u očajanje... Razmislite o tome pre nego što krenete bilo kakvim "alternativnim" putem umesto onim koji nudi medicina (naučna medicina ne nudi instant rešenja - nema ih, niti se pretvara da je krajnje ozbiljan poremećaj - ADHD - neki "dar", "posebna sposobnost", niti da je to sve "u granicama normale" -na žalost nije) - na kraju svakog "alternativnog puta", "lečenja vežbama (jesu korisne, samo protiv ADHD su 100% nemoćne, nije u pitanju "višak energije" nego problemi sa kontrolom impulsa, koncentracijom, i egzekutivnom funkcijom)" je razočarenje i gorčina - na kraju se shvati nije moralo da bude tako...
 
Drago mi je da delimo isto misljenje.....ali pricati o tome nas odvodi na sasvim drugu stranu,pitanje farmaceutske industrije i neke politike ''kako zavladati svetom'' (ubediti nas da nismo normalni, da ne upotrebim neki drugi termin).....No,idemo na ovu stranu,stajemo na stranu dece kojoj ni malo nije lako da odrastu u uvom ubrzanom tempu kojeg namece zivot.....nije ni nama ali nekeko plivamo....kljuc je u jednostavnim stvarima i osnovnim nacelima zivota. Pozdrav!
Pozdrav svima! Ja Imam sina 10.god.sa ADHDom,i izgleda da mi sin 3god isto ima adhd(kod njega jos nije 100posto!!!) Pre 6meseci smo saznali da je to kod njega adhd,Ali kod nas u skoli jos nisu videli takvog deteta,pa nam je jako tesko ovaj period posto niko nezna kako to ide sa takvim detetom!!!! Drago mi je sto sam nasla ovaj forum,nadam se da cu vise saznati o ovoj temi!!

Najtoplije bih Vam preporučio da se obratite članici WithdrawnWater, ona je dečji psihijatar (biopsihijatrijske orijentacije koliko vidim iz njenih postova što je jako bitno - hteli neki da priznaju ili ne, psihijatrija se deli na biološku psihijatriju i pseudonauku (fantastična proza Frojda i Junga i sl). Da neko ne bi pomislio da joj se dodvoravam i sl, moram da kažem da se uopšte ne poznajemo, i da živimo na različitim kontinentima. Ovde je bila izložena napadima, što od dežurnih sveznalica koje pojma nemaju skoro ni o čemu, ali im to ne smeta da budu uvek u pravu, kao i nekih (malo više) zavidljivih kolega, pa je prestala da piše postove, ali je moguće kontaktirati je privatnom porukom. Što se tiče farmaceutske industrije, to da žele da zarade što je više moguće je potpuno jasno, ali razne teorije zavere (o izmišljanu bolesti, o tome kako nas sve proglašavaju za nenormalne i sl) su nešto o čemu ne vredi ni raspravljati - prosto nije tačno, makar se ljubitelji teorija zavere i sl postavili na glavu...

Koliko vidim ova tema se pretvorila u mesto gde se jako zabrinuti roditelji jadaju jedni drugima (što je potpuno razumljivo), ali i jedni druge učvršćuju u uverenju da ADHD nije nešto strašno, da je to maltene normalno, da "danas svako ima ADHD jer je savremeni život tako ubrazan" i sl. Problem je, na žalost, daleko ozbiljniji nego što su roditelji spremni da sami sebi priznaju, ako se ne tretira nikada se neće povući sam od sebe, a kako vreme bude prolazilo i kako se od Vaše dece bude zahtevalo sve više i više biće sve teže i teže boriti se sa posledicama koje donosi netretirani ADHD. Srednja škola, fakultet, posao - neko može da kaže da je fakultet na kraju krajeva nebitan, ali odakle bilo kome pravo da oduzme tu životnu šansu npr nekome čiji je IQ i više nego dovoljan za to? - Bez tretamna ADHD je to skoro nezamislivo, a ako se i uspe studije se pretvaraju u pravi pakao koji traje godinama i godinama - trpi se neuspeh za neuspehom, tad više ni depresija nije daleko, a komorbidna depresija i ADHD dovode do takvog očaja da se odustaje i pred najmanjom preprekom. Posle toga sledi traženje posla - a ko može da očekuje da neko sa ADHD zadrži posao predugo kad je jako dobro poznato da ljudi koji žive sa ADHD skoro da ne mogu da ne zakasne baš uvek - uvek se nađe nešto da odvuče pažnju, osećaj za vremene je jako loš ako ga i ima, zbog toga i je planiranje ogroman problem - uvek se čini da ima dosta vremena sve dok se ne dođe u situaciju da ga više nema čak ni da se započne sa pripremama, i eto novih problema - ovakav život nije baš lak, složićete se?

Svima ovde najdobronamernije savetujem da umesto međusobnog hrabrenja da se "sami izbore sa tim" pomoć potraže od onih koji su jedini u stanju da je ukažu - psihijatra. Npr ono što izgleda kao krajnje ozbiljan slučaj ADHD može da bude i bipolarni poremećaj (to što se ne dijagnostifikuje kod dece uopšte ne znači da uopšte ne može da se javi, pa čak i kod dece mlađe od 10 godina!), a to je mnogo ozbiljiji problem i od ADHD. Da se u ovakvom slučaju postavi odgovarajuća dijagnoza - kad su, bar oni najuočljiviji, simptomi veoma slični, uopšte nije lako, i definitivno je nešto sa čime na kraj može da izađe samo specijalista.
 

Back
Top