ADHD ili hiperaktivnost kod dece

To je teško pitanje. Često uz ADHD idu još neke, pridružene dijagnoze, koje u sklopu mogu da rezultiraju i ovako, tj. da je dete
izrazito agresivno. Ne znam koji ,,ste,, razred i nije lako dati neki savet generalno, jer svako dete je priča za sebe, ali je tvoj
stav za svaku pohvalu . Najlakše je živeti u neznanju i prekorevati,a tako većina roditelja,nažalost, prihvata tuđe probleme.
(Kod mog sina nikad nije bilo ni trunke agresivnosti više nego kod bilo kog drugog deteta. Ustvari, i manje nego kod mnoge
dece,jedino što impulsivnost i nedovoljna procena okolnosti katkad dovode do toga da mimo svoje volje,ipak upadne u neprilike.)
Dakle, evo kako bih ti savetovala:neka se druži sa njim dok je klinja ...u ,,+,, fazi. :)Ako dete želi da se druži ,sigurno da ga treba prihvatiti,jer
izbegavanje je ono što najviše boli, S druge strane,ako krene sa iživljavanjem (ujedanje,tuča...),treba se odbraniti na sve moguće načine,a zatim i reći učiteljici.
Znači:"kad je dobar,igraj se sa njim.Kada ti traži neku pomoć u vezi gradiva,pomozi mu,ali kad nije dobar,pravi se da ga ne primećuješ.Ako krene
da te udari,ujede i sl. ne treba mu vraćati istom merom,ali ga odgurni i podvikni na njega.Mora shvatiti da mu to neće prolaziti kod drugara".
Suština je da tvoje dete(I ostali drugari,naravno) nemaju lošu sliku o njemu.Da ističete neke njegove dobre osobine, jer ovo su najčešće
veoma inteligentna i osećajna deca i nimalo im nije lako.S druge strane,ako je agresivan, treba mu dati do znanja da tako ne može, uostalom kao
i svakom drugom detetu.
 
Zaista se izvinjavam sto ovako upadam u temu, ali ne znam gde da se obratim. Naime imam 19 godina i zaista mislim da imam neki poremecaj paznje. Oduvek su mi bile ocene slabe jer zaista nisam mogao da se skoncentrisem. To me je toliko frustriralo da sam jednostavno odustajao od bilo kakvog ucenje. zbog losih ocena (prosek mi je uvek bio 4,0 i malo jaci, ali i roditelji i svi u skoli su me kritikovali i govorili da mogu vise, sto je naravno stvaralo jos frustracije) polako sam padao u depresiju, koja je vodila do samo povredjivanja, pa cak i do nekoliko pokusaja samoubistva. Znaci to je veliki problem za mene. Ali nije to samo u skoli, vec i u uobicajnim medjuljudskim odnosima. nekada jednostavno ne mogu da pratim razgovore, pa ispada kao da me nista ne zanima, sto naravno vodi ka izolaciji... sve u svemu, moj period depresije, samo povrdjivanja je trajao 5 godina. resio sam da prestanem da budem takav i da zelim promenu. tokom ovih 5 god sam zaboravio svoj razlog depresije, tako da kad sam dosao do neuro psihiatra, samo sam pricao o tome. proslo je evo 2 meseca, osecam se super, ali sada shvatam uzrok svega ovoga. mislio sam da zbog depresivnosti sam latargican, demotivisan i da ne mogu da se skoncentrisem. ali nije tako. sada kada mi je bolje imam istih problema, samo jos frustracija. ne mogu da ucim za prijemni i za skolu, jer zaista ne mogu da se skoncentrisem. juce sam 4 sata citao 10 stranica, naglas, ali nisam nista zapamtio. a nije da nisam inteligentan. radili smo bili testove u skoli i ja sam izvan proseka. Zato sada molim sve vas, ako mozete da mi pomognete, kako da ja sve ovo objasnim svom psihiatru, a da on shvati da nisam vise depresivan i da mi je ovo glavni problem? Takodje, da li mislite da mu ja predlozim da mi da neki lek za koncentraciju, tipa Concerta? Da ga malo uputim na dobar pravac? I da, koliko kosta taj lek? Izvinite sto sam se ovako raspisao, ali ovo mi je zaista veliki problem i ne znam kako da postupim, pa od svih vas trazim savet.
 
Psihiatar trbalo bi da zna sta je taj bolest!!!Ako mu objasnis da nemozes koncentrisati i td.....mislim da ce uraditi testove za adhd,i iskreno mu reci da ti mislis da je to to.Inace kod dece kad nije lecen hiperaktivnost kazu da imaju vise sansu za depresiju,mozda i kod tebe je to desilo.Pozdrav
 
Danas pre podne idem kod lekara, i zaista se nadam da ce mi pomoci. Ja zaista se nadam da ce shvatiti doktor da mi je to neverovatan problem i da ce mi prepisati neki takav lek. U buducnosti cu se jos vise potruditi da se skoncentrisem i da obracam bolje paznju. Verujem da se ovo moze resiti trudom i vezbanjem, ali zaista sada niti mogu, niti imam vremena. Za manje od 2 meseca mi je prijemni, a za manje od mesec dana mi je matura. Sa ovakvim ne kvalitetnim ucenjem (a nije zbog nedostatka truda) ja bolje da ni ne polazem prijemni. Zasto da trosim skoro 100e na prijavu ako znam da necu proci? Danas je dan kada saznajem sta ce doktor uciniti. Hvala vam puno na savetima, stvarno mi puno znace. Jos.jednom hvala. :)
 
Evo i verovatno poslednjeg unosa upste. Danas sam bio kod lekara, tj neuropsihiatra i pokusao sam da mu objasnim u cemu je problem. Stalno me je prekidao, ali ne sa medicinskim pitanjima, nego samo prekinuo. Neke od glavnih simptoma sam uspeo da mi kazem, ali ne i sve, jer nisam imao priliku. Rekao sam mu da smatram da zaista smatram da imam poremecaj paznje. Rekao sam mu da me testira za to na sta je on samo odmahnuo glavom. Zar je zaista psihiatar, otprilike jedini lekar koji stvarno treba da vas slusa, mene ovako otkacio? Napisao je u izvestaju da se zalim na nemogucnost koncwntrisanja. Poslao me je na EEG i da odem u bolnicu u Krusevcu u dispanzeru za mentalno zdravlje. Pozovem ja krusevacku bolnicu i ona sestra je pocela da se dere na mene da idem kod psihoatra u gradu. Kod istog psihiatra koji.me je uopste poslao kod njih. Obajsnim ja zeni da me je upravo i on poslao, i ona mi da br nacelnika bolnice da mu se javim sl nedelje da vidimo da li moze da se nekako primim. Eeh sam zakazao za mesec dana od sada. Zaista mi nije jasan doktor. Sto je najgore, meni se simptomi ne poboljsavaju iposto ne mogu da ucim, a sve vise njoh pitahu ja sam samo pod vecim stresom! Trenutno sam besan, ma sta besan, popizdeo! Usracu skolsku godinu bezveze samo zato sto doktor iz nekog nepoznatog razloga ne zeli da mi pomogne. A da ne pominjem prijemni!!! Stres, stres i jos vise stresa! I ako dobijem ikakve lekove koji bi mi pomogli, bice prekasno. Ne zelim da upisem nesto drugo samo da bi upisao nesto, a isto ne bih voleo da provedem kuci celu godinu i da ucim za sledeci prijemni. Voleo bih samo da imam nekako magicno concertu da bi mogao da sednem i da ucim. Cak sam u na tren pomislio da odem do.nekog narko dilera da ga pitam da li ima nesto takvo, ali naravno nikada ne bih uradio tako nesto. Samo govorim pod kolikim sam pritiskom da sam na tren razmisljao o tim stvarima...
 
Danas pre podne idem kod lekara, i zaista se nadam da ce mi pomoci. Ja zaista se nadam da ce shvatiti doktor da mi je to neverovatan problem i da ce mi prepisati neki takav lek. U buducnosti cu se jos vise potruditi da se skoncentrisem i da obracam bolje paznju. Verujem da se ovo moze resiti trudom i vezbanjem, ali zaista sada niti mogu, niti imam vremena. Za manje od 2 meseca mi je prijemni, a za manje od mesec dana mi je matura. Sa ovakvim ne kvalitetnim ucenjem (a nije zbog nedostatka truda) ja bolje da ni ne polazem prijemni. Zasto da trosim skoro 100e na prijavu ako znam da necu proci? Danas je dan kada saznajem sta ce doktor uciniti. Hvala vam puno na savetima, stvarno mi puno znace. Jos.jednom hvala. :)

Nema na cemu! I javi nam sta je bilo kod lekara!!!
 
Eh, svi smo mi ovo prosli ,samo sa decom...
Sta kazu roditelji? Zar ne mozes sa njima na preglede? Mozda bi te shvatili ozbiljnije?
Koncerto nije magicni lek! I sto dalje od njega! Samo kad ti nema druge!
Probaj nesto da uzmes u apoteci za koncentraciju, i paznju. Imas razne preparate na biljnoj bazi za stres, sto ne uspavljuje samo te smiri. Preparati sa zinkom i magnezijumom su odlicni. Ja mom detetu dajem omegu3,6,9 plus mg, zn.
 
Kapiram ja da nema magicnog leka, niti mislim da je concerta magicna. Moji roditelji znaju za sve ovo, ali nisu mogli sa mnom kod lekara jer su radili. Probao sam sve moguce biljne stvari, od vitamina do nekih kapi pa sve do ginko tabletica... Zaista ne uspevaju. Sledece nedelje bih trebao da pozovem tog doktora i da ga izmolim da me primi u Krusevac, iako realno ne bi trebao jer imamo psihiatra ovde koji me je i poslao za KS. Zaista mi nije jasno. Ici cu sa majkom u bolnicu, ali ne volim da se zalim, tako da ona ne shvata koliko mi ovo smeta. Valjda ce sledeca nedelja doneti bolje vesti. Hvala svima za savet i videcu za te kapi, ako ih vec nisam pio... :)
 
Poslednja izmena:
Тај твој психијатар је за отказ.:evil:
Од тих нестручних и незаинтересованих по домовима здравља људи не могу ни да дођу до неког ко би им могао помоћи.
Шта да радиш, сачекај тих месец дана.
 
Sacekao ili ne, Concertu nece moci da dobije, jer nije odobrena za populaciju preko 18 godina (odobrena je za decu od 6 do 18 godina). To je naravno zato što se poremećaj pažnje leči kroz celu osnovnu školu i srednju školu, zato što problem opada u intenzitetu sa odrastanjem, i zato što je broj slučajeva intenzivnog ADDa vrlo mali u odraslom uzrastu (za koji bi lekovi bili neophodni) ali i zato što živimo u Srbiji gde je sve komplikovanije nego u svetu normalnih ljudi pa i ovo. No gore navedeni slučaj meni po opisu ne deljue kao ADD a posebno ne kao nesto sto je za Concertu. Uspeh 4.0 kroz osnovnu i srednju školu teške forme ADDa ne mogu da ostvare, a da se sete bas na mesec dana pred prijemni...pa ne znam bas. U svakom lsucaju, decko, lekove nećžeš dobiti sve i da ti se ustanovi ADD (ne postoji testiranje na ADD), postoje druge forme (kognitivno bihevioralne, neurofidbek, tehnike vežbanja pažnje itd) kojima te mogu tretirati ako se radi o problemu pažnje, ali za dati momenat predlažem ti da nadjes društvo za učenje (bilo svog uzrasta bilo nekog privatnog profesora), zagrejes stolicu i bacis se ti na spremanje prijemnog, ako si odlučan da ne sediš cele godine dokon i spremaš prijemni, kako si rekao i sam. tek posle toga, položio ili ne, možes se baciti na lečenje ADDa ako si stvarno od toga bolestan, ali opet to nece biti lekovima. A i d amožes da dobijes Concertu, za mesec dana ne može d ati pomogne da ti se stanje čarobno popravi i da položiš prijemni, na žalost ne radi se o takvom leku.
 
gledala sam neki video, ne mogu sad da ga nadjem, rusi imaju taj problem i prema njihovim istrazivanjima hiperaktivnost je povezana sa natrijum glutaminatom - E621...to je koliko se secam pojacivac ukusa i ima ga svuda u industrijskoj hrani od hrane za bebe do supa u kesicama...i coca colu i gazirana pica su pominjali
 
Poslednja izmena:
Ne verujem da hiperaktivnost povezana sa aditivima. Ja kao trudnica sam veoma pazila sta sam jela. A dete sam dojila dugo, i nikad mu nisam kupovala gotovu hranu. Uvek sam sama spremala. Ma vodila sam racuna o svemu! Ipak....Imamo taj problem i niko ne zna zasto. Prvo su nam rekli da zbog kandide. Izlecili smo uspesno a ponasanje i dalje traje. Pre bih rekla da zbog carskog reza. Mozda je to. A ko ce znati? Ni lekari ne znaju, samo nagadjaju...
 
Istina je da jos niko nezna od cega je to sve.Samo znaju da postoji!!!
I ja sam puno citala o temi,ali pisu svugde nesto drugo.
Sta se tice hranu,i ja sam pazila kad sam bila trudna,i posto mi sin imao problem sa bubregom uvek sam morala paziti sta jede!!! On ni slatkise nikad nije jeo puno,i evo ima Adhd.
 
Ne verujem da hiperaktivnost povezana sa aditivima. Ja kao trudnica sam veoma pazila sta sam jela. A dete sam dojila dugo, i nikad mu nisam kupovala gotovu hranu. Uvek sam sama spremala. Ma vodila sam racuna o svemu! Ipak....Imamo taj problem i niko ne zna zasto. Prvo su nam rekli da zbog kandide. Izlecili smo uspesno a ponasanje i dalje traje. Pre bih rekla da zbog carskog reza. Mozda je to. A ko ce znati? Ni lekari ne znaju, samo nagadjaju...

Генетика?
Ако се не варам, писано је о томе на овој теми. :think:
Мислим да је чак и WW писала о томе, нек' ме исправи ако грешим.
 
ne znam da li nagadjaju ali u rusiji je zabranjena prodaja takve hrane po skolama... slucajno sam naletela na taj video guglajuci o aditivima posto sam radila test intolerancije na hranu a aditivi su mi na listi glavnih alergena

То им је паметно, не само због адхд већ због општег здравственог стања. Искрено се надам да ће и код нас увести такве норме, у скорашње време.
 
Postovani,

Bicu slobodna da vam se obratim pitanjem u vezi sa hiperaktivnoscu kod dece. Majka sam decaka od 19 meseci i u poslednjih mesec, dva sam pocela isprva da razmisljam o tome da moje dete mozda ima neki problem, a evo sada sam pocela polako da se informisem na ovaj nacin, jer jos uvek ne znam da li da se zvanicno obratim doktorima.
Znam da je dete jos uvek malo i da je mozda rano za uspostavljanjem dijagnoze, ali zelela bih da navedem samo neke od cinjenica...
Jos kao beba, moj sin je konstantno plakao i kenjkao, uglavnom bez razloga. Dugo je sisao, do 14 meseci, nije bio gladan, ja sam ga uvek tetosila, mazila, kao i suprug, da ne pominjem bake i deke, ali kao da nista nije moglo da ga umiri i oraspolozi. Situacija se donekle popravila kada je prohodao i to sa 10 meseci i kao da je konacno nasao neku zabavu, poceo je da trci, vrslja po kuci i da manje place...a vise se smeje...Medjutim, od kako je prohodao, nas sin ne staje. Jos uvek prihvata kolica i setnje, ne dugo, jer pocne da se vrpolji, ali cim ga izvadimo iz kolica on samo nadje cistinu i trci, trci, trci. Nikada sa njim ne mozemo da sednem u kafic, restoran....jer on jednostavno ne sedi! Dok ga hranimo ja moram da ga zabavljam, da mu citam, pevam, igram leti-leti ili da mu pustim crtani da bi nesto pojeo. Van kuce, ne moze da jede....od uzbudjenja!
I sve bih ja to nekako i izgurala bez preispitivanja da nas ne muce i drugi problemi...jednostavno sa nasim detetom sve je problem. On place kada treba da se obuce, kada treba da mu se promeni pelena, kada ga vadimo iz kadice u kojoj se kupao, kada ugasimo crtic, kada treba da spava...kada treba da se obuje, da sedne u sedalicu u auto....stalno place i histerise.
Igracke ga gotovo ne zanimaju, najvise voli da vrslja po kuhinji i kupatilu i da dira ono sto zna da ne sme.
Jedino se umiri kada gleda Pepu i kada mu ja citam pesmice, ponekad izdrzi da mu procitam i citavu Jezevu kucicu Branka Copica.
Zelim da napomenem da smo i muz i ja izuzetno smirene osobe, nikada se ne svadjamo, u nasoj kuci se ne vice, tako da zaista ne znam gde je on mogao da vidi ili usvoji te modele ponasanja.
Inace, njega cuvaju baka i deda, koji su, mada se ne zale, totalno iscrpljeni.
Pokusali smo da ga vodimo u vrtic i isao je par meseci, ali je bio konstantno bolestan, pa smo odlozili to za jesen. Ono sto je meni bilo zanimljivo jeste da su vaspitacice imale samo reci hvale za njega...da lepo jede, spava, igra se ?!
Naravno, naidje i period "dobrih dana" kada je malo lakse sa njim, ali generalno....nije lako!
Ponekad nas u parkicu drugi roditelji pitaju " Jel vase dete uvek ovako zivo"?
Jos bih volela da istaknem da je kao beba nas sin imao tezi oblik atopisjkog dermatitisa, i da mu je u nekim periodima 90% koze bilo prekriveno ekcemima, to je proslo, ali je sad izuzetno bolesljiv, u poleednjih par meseeci je mozda par dana bio skroz zdrav, isli smo na malo detaljnije pretrage i ustanovljeno je da je malokrvan, tako da sada pije gvodze...
Nadam se da vas nisam ugnjavila, volela bih kada biste mi barem malo pomogli i dali savet da li bih trebala da se obratim lekarima?
Puno pozdrava i hvala unapred
 

Back
Top