50 godina

Meni je 53. Radila sam vikendom kao bar tender prije 15-tak godina tako da mi je klubova, kafana i dreke preko glave. Proputovala sam nešto malo i upoznala puno ljudi sa svih krajeva svijeta.

Sad imam unuku i mislim da je najljepše biti baka. Smori te sve i nekako polako opet postaješ djete. Sve manje me briga za sve kud sad me put nanese.
U ovim godinama možeš očekivati sve tako da si i ok sa svim.
Imam mali krug društva i stalno zovu da negdje idemo ali mi je i to dosadno. Stvarno mi nikad nije bilo dosadno sa sobom.

Nisam za small talk i površne priče. Volim misterije, toliko čuda što život krije.

Trenutno moje društvo misli da sam u depresiji jer se ne javljam a ja se ubi kucajući na Krstarici😅 Ne znaju da ja i Ljubo2 rješavamo pitanje kosmičke svjesti.

Pade mi na pamet Edit Piaf “No regrets” 😉
Odo da je pustim i zapalim jednu. 😉
 
fa0e9b41-6a8f-4ed0-9e95-63259a31cf8b.jpeg
 
...socijalno mrtav sa 50
Ovo nema veze sa godinama, taj uspeh se može postići i sa 20+

nego me boli jer vidim da gubim ljude, od*jebavaju me hladno, ne trebam više nikome
Više u tebi ne vide korist... možda zvuči grubo ali to je tako priroda stvorila... mi samo igramo tu ulogu kao bolji ili lošiji glumci...

Ljudski rod (kao i životinjski svet) se uvek udruživao zbog lične ili zajedničke koristi... pre više milenijuma razlog je bio banalno jednostavan "ja sam ne mogu uloviti mamuta ali nas 20 može" danas uz društveno uređenje, kulturu, obilje lepih reči (bez smisla i potrebe), zaobilaženja sirove istine kako se neko ne bi uvredio i slično... nalazimo se u okviru scenografije u kojoj ne razumemo šta je naša uloga, gde sami i samouki režiramo nadajući se uspehu...a kada uspeh izostane i predstava je već odigrana... sada se busamo u grudi da se predstava ponovi jer smo stekli iskustvo i ovaj put bi tu istu ulogu odigrali bolje (ili smo toliko tvrdoglavi i prepotentni da ne priznajemo da smo ulogu loše odigrali)...

P.S. muškarcima je, mislim, lakše.
...isti đavo...uvek mislimo da je onom drugom lakše... :)

Muškarac, 50 godina (udovac nažalost), 28 godina se gajila porodica i karijera da bi se penziju otišlo "pre penzije" i uživalo se u ostatku života koliko god on dugo trajao. U tom procesu se ponešto i zanemarivalo, kao što je to društveno-socijalno okruženje, prirodno je da se kroz život dosta toga "filtrira", nešto prinudno, nešto iznuđeno, a ostatak po ličnom izboru.
Sada se došlo u situaciju da si "sam", deca velika, društvo se uglavnom rasulo jer se nije "gajilo", prijatelji su tu, rodbina je tu, ali ti si i dalje "sam".
Uvek ima gde da se ode da se podruži, popije pivo ili palamudi o ovome ili onome, ali nema više te suštine i "(van)bračnog druga" sa kojim možeš o svemu i svačemu, bilo kada i bilo gde... a čovek nije stvoren da živi sam...

Kao što pomenu, "Eventualno bi se moglo reći da izgledam dobro" je slučaj i kod mene, uvek, pa i kao mlad, sam izgledao mladoliko (naravno sada malo zanemarimo pivski stomak, poneku sedu i poneku boru oko očiju) ali danas to više ništa ne znači... ovde u okruženju (generalizujem Srbiju) je oko 40% razvedenih, što će reći da je u proseku, pored neudatih i udovica, najmanje 4 od 10 žena slobodno ali isto tako 10 od 10 ljudi/poznanika iz okruženja ne poznaje nikoga od te 4 žene tako da sa pravom mogu reći da je slobodna (normalna po muškim standardima) žena kao sedmica na Loto - svi smo čuli da postoji ali je niko nikada nije video :roll: :hahaha:

Sa druge strane, čak i ako nađeš iglu u plastu sena, dođeš u situaciju da "zna šta neće i nema pojma šta hoće", a za oba ti treba magnetna ili evetualno CT skener da prepoznaš...a o dubokoumnom razgovoru i da ne komentarišemo jer se bilo kakva komunikacija svodi na "slušam te šta pričaš ili slušaš me šta pričam".

Tako se dolazi do definicije GAY-PARTY odnosno žene se druže u krdima sa ženama, a muškarci u krdima sa muškarcima, s' tom razlikom što je muško mnogo lakše izvući iz krda nego žensko...ali to ovde sad nije tema :)

Kao što @Frederick_ napisa, ima načina, ali za to po nepisanom pravilu ili nema vremena ili nema para... a da li se sada u ovim godinama baviti glumom kako smo odjednom postali samosvesni humanitarnog rada, planinskog pešačenja sa kilavim zglobovima, pumpanja kad god se negde pumpa... je isključivo lično pitanje :)
Mada, poštujem i podržavam predlog za motor :) ako danas nemaš ništa zanimljivo da radiš, sedneš sam i provozaš se bilo gde, Srbija ima prelepih mesta za videti a nedovoljno je slobodnih dana za sve to videti... tako da obilazimo jedno po jedno, a neka mesta i više puta :)

P.S. ako ima neka dokona baba-devojka da ima želju da se vozi motorom uglavnom imam jedno slobodno mesto do prozora :)
 
A mene obrnuto bio socijalno mrtav u 20te sad zivnuo jedino sto imam gomilu hronicnih nus pojava
Isto, ja sam malo mladji od autorice ove teme, imam zarucnicu, čekamo dijete, zujimo okolo po plažama, planinama i rijekama, imam i neke frendove s kojima katkada popijem kavu, odem biciklirati. I ja imam te nuspojave, strašno sam bio depesivan u 20- etima u subotu navečer, konzao svi sr zabavljaju a ja trulim u sobi. Uz to sam bio izložen i maltretiranju i poruzi što je isto ostavilo posljedice, ponekada me uhvati bijes, nažalost.
 

Back
Top