50 godina

Meni je 53. Radila sam vikendom kao bar tender prije 15-tak godina tako da mi je klubova, kafana i dreke preko glave. Proputovala sam nešto malo i upoznala puno ljudi sa svih krajeva svijeta.

Sad imam unuku i mislim da je najljepše biti baka. Smori te sve i nekako polako opet postaješ djete. Sve manje me briga za sve kud sad me put nanese.
U ovim godinama možeš očekivati sve tako da si i ok sa svim.
Imam mali krug društva i stalno zovu da negdje idemo ali mi je i to dosadno. Stvarno mi nikad nije bilo dosadno sa sobom.

Nisam za small talk i površne priče. Volim misterije, toliko čuda što život krije.

Trenutno moje društvo misli da sam u depresiji jer se ne javljam a ja se ubi kucajući na Krstarici😅 Ne znaju da ja i Ljubo2 rješavamo pitanje kosmičke svjesti.

Pade mi na pamet Edit Piaf “No regrets” 😉
Odo da je pustim i zapalim jednu. 😉
 
fa0e9b41-6a8f-4ed0-9e95-63259a31cf8b.jpeg
 
...socijalno mrtav sa 50
Ovo nema veze sa godinama, taj uspeh se može postići i sa 20+

nego me boli jer vidim da gubim ljude, od*jebavaju me hladno, ne trebam više nikome
Više u tebi ne vide korist... možda zvuči grubo ali to je tako priroda stvorila... mi samo igramo tu ulogu kao bolji ili lošiji glumci...

Ljudski rod (kao i životinjski svet) se uvek udruživao zbog lične ili zajedničke koristi... pre više milenijuma razlog je bio banalno jednostavan "ja sam ne mogu uloviti mamuta ali nas 20 može" danas uz društveno uređenje, kulturu, obilje lepih reči (bez smisla i potrebe), zaobilaženja sirove istine kako se neko ne bi uvredio i slično... nalazimo se u okviru scenografije u kojoj ne razumemo šta je naša uloga, gde sami i samouki režiramo nadajući se uspehu...a kada uspeh izostane i predstava je već odigrana... sada se busamo u grudi da se predstava ponovi jer smo stekli iskustvo i ovaj put bi tu istu ulogu odigrali bolje (ili smo toliko tvrdoglavi i prepotentni da ne priznajemo da smo ulogu loše odigrali)...

P.S. muškarcima je, mislim, lakše.
...isti đavo...uvek mislimo da je onom drugom lakše... :)

Muškarac, 50 godina (udovac nažalost), 28 godina se gajila porodica i karijera da bi se penziju otišlo "pre penzije" i uživalo se u ostatku života koliko god on dugo trajao. U tom procesu se ponešto i zanemarivalo, kao što je to društveno-socijalno okruženje, prirodno je da se kroz život dosta toga "filtrira", nešto prinudno, nešto iznuđeno, a ostatak po ličnom izboru.
Sada se došlo u situaciju da si "sam", deca velika, društvo se uglavnom rasulo jer se nije "gajilo", prijatelji su tu, rodbina je tu, ali ti si i dalje "sam".
Uvek ima gde da se ode da se podruži, popije pivo ili palamudi o ovome ili onome, ali nema više te suštine i "(van)bračnog druga" sa kojim možeš o svemu i svačemu, bilo kada i bilo gde... a čovek nije stvoren da živi sam...

Kao što pomenu, "Eventualno bi se moglo reći da izgledam dobro" je slučaj i kod mene, uvek, pa i kao mlad, sam izgledao mladoliko (naravno sada malo zanemarimo pivski stomak, poneku sedu i poneku boru oko očiju) ali danas to više ništa ne znači... ovde u okruženju (generalizujem Srbiju) je oko 40% razvedenih, što će reći da je u proseku, pored neudatih i udovica, najmanje 4 od 10 žena slobodno ali isto tako 10 od 10 ljudi/poznanika iz okruženja ne poznaje nikoga od te 4 žene tako da sa pravom mogu reći da je slobodna (normalna po muškim standardima) žena kao sedmica na Loto - svi smo čuli da postoji ali je niko nikada nije video :roll: :hahaha:

Sa druge strane, čak i ako nađeš iglu u plastu sena, dođeš u situaciju da "zna šta neće i nema pojma šta hoće", a za oba ti treba magnetna ili evetualno CT skener da prepoznaš...a o dubokoumnom razgovoru i da ne komentarišemo jer se bilo kakva komunikacija svodi na "slušam te šta pričaš ili slušaš me šta pričam".

Tako se dolazi do definicije GAY-PARTY odnosno žene se druže u krdima sa ženama, a muškarci u krdima sa muškarcima, s' tom razlikom što je muško mnogo lakše izvući iz krda nego žensko...ali to ovde sad nije tema :)

Kao što @Frederick_ napisa, ima načina, ali za to po nepisanom pravilu ili nema vremena ili nema para... a da li se sada u ovim godinama baviti glumom kako smo odjednom postali samosvesni humanitarnog rada, planinskog pešačenja sa kilavim zglobovima, pumpanja kad god se negde pumpa... je isključivo lično pitanje :)
Mada, poštujem i podržavam predlog za motor :) ako danas nemaš ništa zanimljivo da radiš, sedneš sam i provozaš se bilo gde, Srbija ima prelepih mesta za videti a nedovoljno je slobodnih dana za sve to videti... tako da obilazimo jedno po jedno, a neka mesta i više puta :)

P.S. ako ima neka dokona baba-devojka da ima želju da se vozi motorom uglavnom imam jedno slobodno mesto do prozora :)
 
A mene obrnuto bio socijalno mrtav u 20te sad zivnuo jedino sto imam gomilu hronicnih nus pojava
Isto, ja sam malo mladji od autorice ove teme, imam zarucnicu, čekamo dijete, zujimo okolo po plažama, planinama i rijekama, imam i neke frendove s kojima katkada popijem kavu, odem biciklirati. I ja imam te nuspojave, strašno sam bio depesivan u 20- etima u subotu navečer, konzao svi sr zabavljaju a ja trulim u sobi. Uz to sam bio izložen i maltretiranju i poruzi što je isto ostavilo posljedice, ponekada me uhvati bijes, nažalost.
 
Vidi, pa i ti si tamo :kafa:
Nisi me očekivao u klubu srednjovjecnih konjina? Bio ja blizu 50, 40 ili možda 30 sigurno neću ili ne bi izlazio s drugaricom. Ajde možda se i može imati koja prijateljica ali biti s drugaricom do jutra, to mi bezveze, nisi pravo muško zapravo ako izlaziš u noćne klubove s drugaricom koja ti je uistinu samo drugarica. Mislim nije loše imati drugaricu i drugarice, s njima ne ideš u noćni klub, s njima odeš na kavu i u šetnju.
 
Nisi me očekivao u klubu srednjovjecnih konjina? Bio ja blizu 50, 40 ili možda 30 sigurno neću ili ne bi izlazio s drugaricom. Ajde možda se i može imati koja prijateljica ali biti s drugaricom do jutra, to mi bezveze, nisi pravo muško zapravo ako izlaziš u noćne klubove s drugaricom koja ti je uistinu samo drugarica. Mislim nije loše imati drugaricu i drugarice, s njima ne ideš u noćni klub, s njima odeš na kavu i u šetnju.
Šalio sam se?
 
Jesi ili nisi? Zapravo zaboli me znaš več šta. U biti velika većina forumasa je +40, na forume smo se registrirali tamo otprilike od 2000- 2010- e. Poslije toga popularnost foruma polako počinje opadati, raste utjecaj društvenih mreža, platforma za dopisivanje/ razgovor, a općenito mladima se baš ne čitaju duži postovi. Tako po mom mišljenju zadnja godišta koja su se zakacila za forume je otprilike 1988- 90, a ni oni više nisu toliko mladi. Niz forumasa je u 50- etima i 60 - etima, novi mladji baš i ne stižu pa je tako čisto biološki gledano forum vrsta u izumiranju.
 
Jesi ili nisi? Zapravo zaboli me znaš več šta. U biti velika većina forumasa je +40, na forume smo se registrirali tamo otprilike od 2000- 2010- e. Poslije toga popularnost foruma polako počinje opadati, raste utjecaj društvenih mreža, platforma za dopisivanje/ razgovor, a općenito mladima se baš ne čitaju duži postovi. Tako po mom mišljenju zadnja godišta koja su se zakacila za forume je otprilike 1988- 90, a ni oni više nisu toliko mladi. Niz forumasa je u 50- etima i 60 - etima, novi mladji baš i ne stižu pa je tako čisto biološki gledano forum vrsta u izumiranju.
Ako, baš lepo :D
 
Nisi me očekivao u klubu srednjovjecnih konjina? Bio ja blizu 50, 40 ili možda 30 sigurno neću ili ne bi izlazio s drugaricom. Ajde možda se i može imati koja prijateljica ali biti s drugaricom do jutra, to mi bezveze, nisi pravo muško zapravo ako izlaziš u noćne klubove s drugaricom koja ti je uistinu samo drugarica. Mislim nije loše imati drugaricu i drugarice, s njima ne ideš u noćni klub, s njima odeš na kavu i u šetnju.
Ne znam, možda si u pravu iz muškog ugla. Ja sam izlazila sa još 5 momaka (stalna "ekipa"), pa ne znam. Ne sećam se da sam ikad izašla samo sa jednim drugom. Mislim da nisam.
 
Primetila sam a i usput sa prolaznicima pričala da si socijalno mrtav sa 50 :(
Jedna žena u redu za plaćanje računa reče : da mi nije penzije i unučića, ja bih se ubila.
Nikome ne trebam, nikoga ne zanima kakva sam kao čovek, osoba, ne zanima ni moje a kamoli nepoznate, evo platim im ponekad račune, čuvam unuke, a i unuci iako su deca, navikli da im uvek kupim nešto od penzije, nisam očekivala da će ovako biti.

Meni je slično.
Eventualno bi se moglo reći da izgledam dobro ali uz dodatak "za moje godine", znači još mogu da nađem šemu za seks da to hoću ali pravog prijatelja ili pravu vezu... reče danas jedan forumaš u smislu "sa 50 godina što ti je život dao, to je to..." :(

Moja baba sa očeve strane se udala drugi put sa 60+.

Ne znam...nije meni cilj udaja pa pominjem babu nego me boli jer vidim da gubim ljude, od*jebavaju me hladno, ne trebam više nikome, pre 20 godina sam npr kad se probudim i uzmem mobilni, ono 25 propuštenih poziva i 18 poruka jbte, a sad mi mobilni telefon treba fazon da pozovem taksi.

Joj. Šta vi mislite, kako je vama?
P.S. muškarcima je, mislim, lakše.

Sad ću dopisati anegdotu zašto je bolje biti muškarac, istina je, ali eto šaljivo.
Grozno je imati 50+ em si pola veka procerdala ,em vise nema vremena za nikakve greske a dosadno je i jadno ,nagrizaju sve moguce boljke ,jedino da se prijavim za padobrancicu ali i tu nece da me prime jer me muci tahikardija a bas bi mi trebalo malo adrenalina u ovoj monotonoj svakodnevnici.
 

Back
Top