"Život je kratak"?!

Nego, da li mislite da je tačno ono čuveno "Život je kratak"?
Svi, ali svi koje sam pitala to kažu, vi ste mi poslednja nada da nađem sebi slične...ja mislim da je mladost kratka ( i prekratka! I uvek sam "vukla napolje" drugare jer sam to shvatila), ali život? Ja imam 43, skoro 44 godine i em nikad nisam ni mislila da ću i ovoliko živeti, a kad pomislim da se ljudski vek generalno produžio, ono kao "Štaaaaa, još 20 godina?!" Meni je dug. Long as hell.
A nikad nisam radila šta je okolina očekivala, ah, naprotiv, i OPET mi predug.
Mišljenja?

Predug.
 
Guše se ljudi zbijeni u krtogu
i čekaju da sunce sine,
da im snagu da da žive.

Al' nikog nema da im kapke otvori,
da pokaže im oblak što im sunce zaklanja
da kaže da nije spas u "njemu".

Sve im je brige nemi strah pokosio,
navijaju da život prođe
da sam spadne teg od tuge.

Sam Bog da dođe ne bi ih ubedio
da svaki put je bolji od tog polumrtvog sna.

Da nije spas u "njemu",
da nije spas u "njoj".

Samo se deca smeju
jer još ne znaju da treba da porastu,
i da drugi izbor nemaju.

A mrak je prepun potpune izvesnosti
i možda potrebna je laž
da poveruju,
kad već znaju

Da nije spas u "njemu"
 
Nije kratak,dovoljno je dugacak.
Potrebno je samo na vreme poceti razmisljati o sustini zivota i postojanja na zemjli u ovom obliku,zagrebati tajnu o apsolutnoj istini i apsolutnoj slobodi...
Kada razgovaram sa ljudima i kada ih pitam sta misle o svom zivotu uglavnom su svi razocarani ,bogati i siromasni i skolovani i nepismeni,vecina se nikada nije zapitala sta ja ovde radim i koja je svrha mog postojanja...
Barem za mene tuzna cinjenica,prozivis 40/50 godina a i dalje si na nuli......
 
Kako za koga.
Šta znači na vreme početi razmišljati?
Kažeš da su odrasli ljudi nezadovoljni. Pitaj decu. Većina dece je zadovoljna.
Možda nezadovoljstvo odraslih leži u saznanju da će, sasvim sigurno, umreti... ne ostvarivši sve svoje želje.
Jer, život je kratak.
 
Nije kratak,dovoljno je dugacak.
Potrebno je samo na vreme poceti razmisljati o sustini zivota i postojanja na zemjli u ovom obliku,zagrebati tajnu o apsolutnoj istini i apsolutnoj slobodi...
Kada razgovaram sa ljudima i kada ih pitam sta misle o svom zivotu uglavnom su svi razocarani ,bogati i siromasni i skolovani i nepismeni,vecina se nikada nije zapitala sta ja ovde radim i koja je svrha mog postojanja...
Barem za mene tuzna cinjenica,prozivis 40/50 godina a i dalje si na nuli......

Ja sam pitala majku: "U čemu je smisao života" kada sam imala 5 ili 6 godina.
(Žena se šokirala, nije mi odgovorila)
I tako...sad imam 43 i još sebe nisam "našla".
Kad god pomislim da sam nešto shvatila, kad god przim jaja, uvek pomislim kako se od ovog belanceta i žumanceta stvori pile, sa kljunom, očima koje gledaju, svim unutrašnjim organima itd i opet se vratim na "Ja znam da ništa ne znam".
Da verujem u Boga, sigurno bi mi bilo kudikamo lakše, ali sam ateista.
Nisam nezadovoljna u tom smislu o kom ti pričaš (u pravu si za sve što si rekao), nego sam zbunjena, još uvek.

A kad god vidim jaje, pomislim da je bolje da prestanem da mislim o smislu života, jer je to prosto nešto van granica onoga što ja uopšte mogu da shvatim.
 
I ja se zapitam šta je smisao života i kako sve postoji i kako je sve nastalo i sam život ili ko je sve stvorio i zašto. Onda kao ti pomislim da treba da prestanem da razmišljam o smislu života i da se prepustim.
 
A, da, ovo nije tema o "smislu života"
Ali je povezano- s'obzirom da razmišljam na ovakav način, meni je dosta svega i vreme mi je da umrem kad već stojim godinama na jednoj tački i ne vidim nikakav smisao.
Nisam rekla na ogorčen način "dosta mi je svega", nego mi je stvarno dosta (svega). Ne želim više ništa i ne shvatam zašto postojim.
 
A, da, ovo nije tema o "smislu života"
Ali je povezano- s'obzirom da razmišljam na ovakav način, meni je dosta svega i vreme mi je da umrem kad već stojim godinama na jednoj tački i ne vidim nikakav smisao.
Nisam rekla na ogorčen način "dosta mi je svega", nego mi je stvarno dosta (svega). Ne želim više ništa i ne shvatam zašto postojim.
Pa ima povezanosti, kada pomislim o prolaznosti života upravo pomislim i o smislu života, ma ja ne želim ni da razmišljam o tome, starosti i slično, nisam dovoljno toga prošao. Nemoj da misliš da je vreme za kraj ako nisi postigla dovoljno u životu i doživela što osećaš da treba.
 
Ako smem da postavim link do teme koju sam otvorio na drugom forumu, možda ima veze sa ovom temom...dugo sam se bavio tim pitanjima...

http://www.galaksija.info/forum/viewtopic.php?f=26&t=4875

Ako ne sme, obrišite.

Hvala! :heart: :ok:

Daaaa, baš to- sve je igra, i svi pristajemo na to!
Kad te saobraćajac zaustavi- igramo se.
Kad se dvoje venčavaju, ona obučena u venčanicu- dodatna predstava.
Itd.
Upravo tako, upravo to, ja samo sedim sa strane i posmatram ljude kako nose svoje uloge tvrdoglavo.
Ja neću više da se igram, porasla sam i umorna sam.
 
Hvala! :heart: :ok:

Daaaa, baš to- sve je igra, i svi pristajemo na to!
Kad te saobraćajac zaustavi- igramo se.
Kad se dvoje venčavaju, ona obučena u venčanicu- dodatna predstava.
Itd.
Upravo tako, upravo to, ja samo sedim sa strane i posmatram ljude kako nose svoje uloge tvrdoglavo.
Ja neću više da se igram, porasla sam i umorna sam.

Preporučujem ti da pročitaš sve postove na toj temi, moje shvatanje se menjalo.
 
A, da, ovo nije tema o "smislu života"
Ali je povezano- s'obzirom da razmišljam na ovakav način, meni je dosta svega i vreme mi je da umrem kad već stojim godinama na jednoj tački i ne vidim nikakav smisao.
Nisam rekla na ogorčen način "dosta mi je svega", nego mi je stvarno dosta (svega). Ne želim više ništa i ne shvatam zašto postojim.

Draga M4j4,

Često sam nailazila na tvoje postove, i sad moram priznati da sam iznenađena ovakvim stavom.
I, generalno, kad vidim koliki raspon shvatanja o životu i doživljaja života samo na ovom forumu postoji...uhhhh...šarenilo, šarenilo....

Ne znam šta si toliko strašno doživela da bi mogla napisati nešto kao "Ne želim više ništa."
Nadam se da nije nešto prestrašno, iskreno se nadam. :(

E, ako nije to nešto takvo, onda šta god da je...ne misliš li da sebi duguješ jedan NOVI POČETAK?
Totalno novi. Ispretumbano, pocepano, razdrmano ili kako god NOVI.

A da ne reklamiram forumaše, poslaću ti na pp post o smislu života koji je meni nešto najbolje što sam ovde pročitala za ovih evo još malo 10 godina.

pozdravljam te u nadi da ne troluješ
ako troluješ, tebi na dušu z:mrgreen:
 
Kad god pomislim da sam nešto shvatila, kad god przim jaja, uvek pomislim kako se od ovog belanceta i žumanceta stvori pile, sa kljunom, očima koje gledaju, svim unutrašnjim organima itd i opet se vratim na "Ja znam da ništa ne znam".

E OVIM SI ME SLATKO NASMEJALA
mislim da ću te se setiti čim sledeći put budem pržila jaja :):):)
 
Evo kako izgleda život u kockicama

https://waitbutwhy.com/2014/05/life-weeks.html

Months1.jpg


Weeks.png
 
Kad god pomislim da sam nešto shvatila, kad god przim jaja, uvek pomislim kako se od ovog belanceta i žumanceta stvori pile, sa kljunom, očima koje gledaju, svim unutrašnjim organima itd i opet se vratim na "Ja znam da ništa ne znam".

E OVIM SI ME SLATKO NASMEJALA
mislim da ću te se setiti čim sledeći put budem pržila jaja :):):)

Pa, primer je odličan!
Prijatno :lol: ;)
 
Draga M4j4,

Često sam nailazila na tvoje postove, i sad moram priznati da sam iznenađena ovakvim stavom.
I, generalno, kad vidim koliki raspon shvatanja o životu i doživljaja života samo na ovom forumu postoji...uhhhh...šarenilo, šarenilo....

Ne znam šta si toliko strašno doživela da bi mogla napisati nešto kao "Ne želim više ništa."
Nadam se da nije nešto prestrašno, iskreno se nadam. :(

E, ako nije to nešto takvo, onda šta god da je...ne misliš li da sebi duguješ jedan NOVI POČETAK?
Totalno novi. Ispretumbano, pocepano, razdrmano ili kako god NOVI.

A da ne reklamiram forumaše, poslaću ti na pp post o smislu života koji je meni nešto najbolje što sam ovde pročitala za ovih evo još malo 10 godina.

pozdravljam te u nadi da ne troluješ
ako troluješ, tebi na dušu z:mrgreen:

1. Zar mora nešto strašno da se dogodi da čovek više ne želi ništa?
Dobro, jeste kliše, ali mnoge (strašne) stvari su se dogodile, iskreno. Zapravo i nisu toliko strašne koliko sam ja preemotivna...
2. Ipak mislim da nisam "ogorčena osoba", rekoh već da nisam na taj način rekla da mi je "dosta svega", samo mi se put odužio i postao beskrajno dosadan. Kad nije dosadno, onda je teško. Lepog nema.
3. "Novi početak"? Sa 44 godine?!
Ti me podseti na moju babu pokojnu, udala se drugi put iz ljubavi sa 60 i nešto. Nismo svi isti, ja se osećam kao da imam 144. Možda zato što nemam para, samim tim pogubih malo po malo i sve prijatelje.
4. Ne "trolujem", mada nisam sigurna 100% šta to znači...ne lažem ako se na to odnosi.
5. Citiracu za kraj pokojnu Sonju Savić: "Mi nismo bili srećni. Ja, lično, sam bila uslovno rečeno srećna samo onda kada upoznam ljude podjednako nesrećne kao ja".
 
1. Zar mora nešto strašno da se dogodi da čovek više ne želi ništa?
Dobro, jeste kliše, ali mnoge (strašne) stvari su se dogodile, iskreno. Zapravo i nisu toliko strašne koliko sam ja preemotivna...
po meni, da, da bi bilo opravdano to stanje. A drago mi je da "nisu toliko strašne" .Eto jedne činjenice - preemotiv
2. Ipak mislim da nisam "ogorčena osoba", rekoh već da nisam na taj način rekla da mi je "dosta svega", samo mi se put odužio i postao beskrajno dosadan. Kad nije dosadno, onda je teško. Lepog nema.
TREBAŠ NAĆI NEŠTO GDE ĆEŠ SE NAPAJATI - NEKI IZVOR

3. "Novi početak"? Sa 44 godine?!
naravno - novi početak prvenstveno mislim u stavovima, odnosu prema sebi i životu
pa to su ekstra godine...ti zezaš...z:lol:

Ti me podseti na moju babu pokojnu, udala se drugi put iz ljubavi sa 60 i nešto. Nismo svi isti, ja se osećam kao da imam 144. Možda zato što nemam para, samim tim pogubih malo po malo i sve prijatelje.
baba mi je super
kakvi su prijtelji ako odu kad nema para
Šta treba pravom prijatelju?

Šolja kafe, čaša vode...?
Osećaj da su nam važni, da smo mi tu za njih, i oni za nas, da podelimo i dobro i loše

4. Ne "trolujem", mada nisam sigurna 100% šta to znači...ne lažem ako se na to odnosi.
na to se odnosi
i ja sam tek nedavno tražila pojam trolovanje...našla na Vujakliji :)

5. Citiracu za kraj pokojnu Sonju Savić: "Mi nismo bili srećni. Ja, lično, sam bila uslovno rečeno srećna samo onda kada upoznam ljude podjednako nesrećne kao ja".

Znam ja da ne mogu u tvoju kožu, ali mislim da tebi samo malo fali - takav osećaj imam
Izvini što sam se umešala
Svako dobro z:)
 

Back
Top