Ne postoji ništa posle smrti

I šta posle tog zaranjanja?

Ponovno izranjanje?

Uvid u osobine i "izgled" te mogućnosti svesti...Takođe ,otvoren put ka sagledavanju potisnutih sadržaja...
Kad izroniš,mnogo si jasniji sam sebi,a time ti je i jasnije ono šta sve opažaž kao tvoj način opažanja...
žReakcije imaš priliku i da obuzdaš i da ih "tempiraš"...Velika prednost u ponašanju.I vrlo praktično!

- - - - - - - - - -

Inače ,s ovim će se svi složiti (hteli ili ne!) smrt nije kraj,ali je kraj organizovane materije i energije! Nastavlja se neorganizovanost...;)
(Ko se ne slaže-nazad na lekciju iz patologije!;))
 
Uvid u osobine i "izgled" te mogućnosti svesti...Takođe ,otvoren put ka sagledavanju potisnutih sadržaja...
Kad izroniš,mnogo si jasniji sam sebi,a time ti je i jasnije ono šta sve opažaž kao tvoj način opažanja...
žReakcije imaš priliku i da obuzdaš i da ih "tempiraš"...Velika prednost u ponašanju.I vrlo praktično!

pretpostavljam da bi to možda bilo ono što se naziva - prosvetljenje.

ali mene zanima o Sopstvu.

ako je to stanje, da li smo to stanje - zapravo mi?

ili mi samo budemo u tom stanju?

zapravo, ono što me zanima je ko ili šta bude u tom stanju?

Buda nirvanu opisuje kao: istinu, slobodu, najveću sreću, zdravlje, ono što ne stari, neuslovljeno, neuprljano, nepropadljivo, nemanifestovano, mirno, besmrtno, uzvišeno, predivno, čudesno, smirenje strasti, zaštitu od patnje, drugu obalu, ostrvo, zaklon, utočište.

s druge strane, koliko sam shvatio - kaže da ne postoji trajno Sopstvo.

to su neka pitanja o kojim razmišljam...
 
Poslednja izmena:
Ako govoris o tome da su ostali tragovi, na osnovu kojih se moze rekonstruisati proslost svemira, slazem se, ali veci deo je recikliran i ugradjen u nove svetove.

Ako govoris da je neko/nesto zapisao sta se desavalo i to negde cuva ili neku varijaciju toga, zamilio bih te da tako kazes.

Sta podrazumevas pod "svom istorijskom otisku u ostatku sveta", jer ako je to iskustvo, onda se slazemo.

Kakve to veze ima sa dusom i zasto nam je potrebna za bilo sta o cemu pricamo?

ds to su tragovi o kojima je reč.

ali su oni dnamički i dvosmerni . jedan deo propagira sve dalje u univerzum. a drugi deo se permanentno reflektuje ka centru svoje uzročnosti. materija koju opažaš je kao stojeći talas. deo koji se vraća i deo koji se izrači su jednaki. pa je energetski bilans nula. kako ne možeš jednu jedinu česticu posmatrati bez njenog ostatka u prostoru tako ne možeš kompleksno telo kao što je biće.

vidiš. da bi se do kraja iskopiarao čovek mora se iskopirati i njegovi otisci po ostatku sveta. to ti je nekih sedamdesaet svetlosnih godina u prečniku. plus treba dodati roditelje i istoriju civilizacije. nekih par stotina hiljada svetlosnih godina.

kad telo čoveka prestane da funkcioniše ne prestaje sa svojom dinamikom istorija (otisak) o kojoj je bilo reči.

postoji i treći trag koji se ostavlja. on je u materiji. ovu arhivu ostavljaju oni ljudi koji imaju poroda. dok ona koja se istavlja u ostatku sveta zaslužuje naziv večnaja pamjat. ona o nama pamti sve.
 
Poslednja izmena:
pretpostavljam da bi to možda bilo ono što se naziva - prosvetljenje.

ali mene zanima o Sopstvu.

ako je to stanje, da li smo to stanje - zapravo mi?

ili mi samo budemo u tom stanju?

zapravo, ono što me zanima je ko ili šta bude u tom stanju?

Buda nirvanu opisuje kao: istinu, slobodu, najveću sreću, zdravlje, ono što ne stari, neuslovljeno, neuprljano, nepropadljivo, nemanifestovano, mirno, besmrtno, uzvišeno, predivno, čudesno, smirenje strasti, zaštitu od patnje, drugu obalu, ostrvo, zaklon, utočište.

s druge strane, koliko sam shvatio - kaže da ne postoji trajno Sopstvo.

to su neka pitanja o kojim razmišljam...

Besmrtno .a nije trajno...Ne shvatam ja reči previše ozbiljno.No svakako je Buda štošta razumeo u svojoj introspekciji i saznanju
na taj način o ljudima sebi,mogućnostima...Njegov srednji put uvažavam i jasno je da je iz nirvane ga sagledao...
Iz nirvane se vidi kao s dna mora i morski sadržaj i sve izvan mora,ako je more providno i ne prelama...Imam jednu priču na jednom od konkursa na pdf književnost,nalik tom pogledu-rakursu...

- - - - - - - - - -

STVARNOST KOJU VIDIMO - NE POSTOJI!

Sve je samo JEDNA MISAO koja nam je data!

Kada se ona prekine - vise nema nicega, ni nas ni stvarnosti koja nas je (kao) okruzivala.

:lol:Misliš-teo bi još nešto da kažeš,misao ti tu negde,ali ne možeš da otvoriš usta...;)
 
ah taj covekov egoizam

sve je tu samo zbog njega

bez njega ne bi nista postojalo

a sam je blajbi lepo rekao - ne secas se onoga pre rodjenja

nije te bilo , tvoje secanje ne postoji , ali je svasta drugo postojalo

koliko sam shvatio, neki ljudi su izjavljivali da mogu da se sete prethodnih života.

eo šta o je o tome rekao Kastaneda.

...

Pre nego što sam upoznao Karlosa, pod uticajem istočnjačkih učenja, bio sam pristalica učenja o reinkarnaciji. Ono je izgledalo kao logična alternativa hrišćanskom verovanju u uskrsnuće (vaskrs) tela. Ipak, u jednom od njegovih govora, on je smatrao da su dogme hrišćanstva i istočnjačkih religija nesumnjivo slične jer počinju od zajedničkog imenitelja: Straha od smrti.

Njegov komentar me je doveo u stanje zbunjenosti. To je bio potpuno nov pogled na nešto što me je oduvek zaokupljalo.
Kada sam ga upitao u vezi toga, Karlos je pokušavao da skrene moje zanimanje na druge teme, kao da nije voljan da govori o toj stvari. Ali kasnije, menjajući taktiku, rekao mi je da su sva moja verovanja o opstanku ličnosti rezultat socijalnih predloga.

“Rekli su ti da imamo vremena, da postoji druga šansa. Lažu!”

“Vidovnjaci tvrde da su ljudska bića poput kapi vode koje su odvojene od okeana života i pokušavaju da sijaju samostalno. Taj sjaj je tačka u kojoj se sastavlja opažanje. Ali, kada se te svetleće čahure rastope, lična svesnost se raspada i postaje kosmička. Kako se ona može povratiti? Prema čarobnjacima, svaki život je neponovljiv, ali ti se nadaš da ga ponoviš?”

“Tvoje ideje potiču iz visokog mišljenja koje imaš o svom sopstvenom jedinstvu. Ali, kao i sve ostalo, ti nisi čvrsta gromada, ti si promenljiv. Tvoje ‘ja’ je skup verovanja, jedno sećanje - ništa delotvorno!”

Upitao sam ga zašto religiozna učenja stvaraju veoma različita verovanja.

Odgovorio je:

“To je lako shvatiti, ona su odgovori na drevne strahove ljudskih bića. Svaka kultura stvara svoja osobena pravila objašnjavanja, ali samo su vidovnjaci iznad verovanja, jer oni lično doživljavaju te vidove Orlovih ispoljavanja.”

Objasnio je da postoje energetska grupisanja u univerzumu, u kojima smo mi raspoređeni kao što su zrna brojanice (krunice) poređana jedno do drugog. Mi smo kružni; mi smo otisak svetlećeg pečata, i svaki put kada se rodi novo biće, ono utelovljuje prirodu tog obrasca. Ali, taj lanac koji nas povezuje nije lične prirode; on ne uključuje sećanja ili osobnost ili bilo šta slično.”

“Da bi se opstalo posle smrti, neophodno je biti čarobnjak.
Zadovoljavajući Orla sa živom replikom, čarobnjaci su sposobni da sačuvaju plamen svoje osobne svesnosti tako da zauvek gori. Ali, to je podvig. Da li misliš kako to najveće postignuće ratnika može biti besplatan dar?”

Prokomentarisao sam da su najnovija istraživanja pokazala kako su neki ljudi, pod veoma posebnim okollnostima sposobni da se prisete događaja iz prošlog života.

On je tvrdio da je to pogrešno tumačenje činjenica.

“Istina je da neko može da se uskladi sa određenim životnim situacijama koje su se desile u drugim vremenima i da oseti kako nije živeo samo jedan, već mnogo života. Ali to je samo jedno među milionima mogućih usklađivanja.”
 
Na život gledam kao na svratište u kojemu se moram zadržati dok ne stigne
kočija što vodi u bezdan. Ne znam kamo će me odvesti, jer ništa ne znam. Mogao
bih ovo svratiš te shvatiti kao tamnicu, jer sam tu primoran čekati. Mogao bih ga
shvatiti kao mjesto za druženje, jer se ovdje susrećem s drugima. Međutim, nisam ni
nestrpljiv ni običan. Nemam ništa protiv onih koji se zatvaraju u sobe i mlitavo leže
na postelji u čekanju bez sna; nemam ništa protiv onih koji razgovaraju u sobama iz
kojih do mene dopire ugodna glazba i glasovi. Sjedim pred vratima i napajam oči i
uši na bojama i zvukovima krajolika, i polako, samo za sebe, pjevam pjesme koje
skladam dok čekam.
Svakome će doći noć i stići kočija. Uživam na povjetarcu što su mi ga dali i u
duši što su mi je dali da bih mogao uživati te više ne postavljam pitanja i ne tražim.
Ako ono što sam u ovoj knjizi napisao, a što će jednoga dana drugi čitati, može
zabaviti putnike koji također prolaze, dobro je. Ako ju ne pročitaju ili se ne zabave,
opet je dobro.


Fernando Pessoa - Knjiga nemira
 
fenomen * secanja na prosle zivote *

je zanimljiva stvar, ali pitanje je koliko je to izmisljotina novinara a koliko istina

citao sam o tome , o osobama koje su pocinjale da pricaju stranim jezicima , koje nisu ucili,

kao i o onima koji su znali detalje o nekim ljudima koji su umrli a koje su samo oni i bliski njima mogli znati
 
koliko sam shvatio, neki ljudi su izjavljivali da mogu da se sete prethodnih života.

eo šta o je o tome rekao Kastaneda.

...

Pre nego što sam upoznao Karlosa, pod uticajem istočnjačkih učenja, bio sam pristalica učenja o reinkarnaciji. Ono je izgledalo kao logična alternativa hrišćanskom verovanju u uskrsnuće (vaskrs) tela. Ipak, u jednom od njegovih govora, on je smatrao da su dogme hrišćanstva i istočnjačkih religija nesumnjivo slične jer počinju od zajedničkog imenitelja: Straha od smrti.

Njegov komentar me je doveo u stanje zbunjenosti. To je bio potpuno nov pogled na nešto što me je oduvek zaokupljalo.
Kada sam ga upitao u vezi toga, Karlos je pokušavao da skrene moje zanimanje na druge teme, kao da nije voljan da govori o toj stvari. Ali kasnije, menjajući taktiku, rekao mi je da su sva moja verovanja o opstanku ličnosti rezultat socijalnih predloga.

“Rekli su ti da imamo vremena, da postoji druga šansa. Lažu!”

“Vidovnjaci tvrde da su ljudska bića poput kapi vode koje su odvojene od okeana života i pokušavaju da sijaju samostalno. Taj sjaj je tačka u kojoj se sastavlja opažanje. Ali, kada se te svetleće čahure rastope, lična svesnost se raspada i postaje kosmička. Kako se ona može povratiti? Prema čarobnjacima, svaki život je neponovljiv, ali ti se nadaš da ga ponoviš?”

“Tvoje ideje potiču iz visokog mišljenja koje imaš o svom sopstvenom jedinstvu. Ali, kao i sve ostalo, ti nisi čvrsta gromada, ti si promenljiv. Tvoje ‘ja’ je skup verovanja, jedno sećanje - ništa delotvorno!”

Upitao sam ga zašto religiozna učenja stvaraju veoma različita verovanja.

Odgovorio je:

“To je lako shvatiti, ona su odgovori na drevne strahove ljudskih bića. Svaka kultura stvara svoja osobena pravila objašnjavanja, ali samo su vidovnjaci iznad verovanja, jer oni lično doživljavaju te vidove Orlovih ispoljavanja.”

Objasnio je da postoje energetska grupisanja u univerzumu, u kojima smo mi raspoređeni kao što su zrna brojanice (krunice) poređana jedno do drugog. Mi smo kružni; mi smo otisak svetlećeg pečata, i svaki put kada se rodi novo biće, ono utelovljuje prirodu tog obrasca. Ali, taj lanac koji nas povezuje nije lične prirode; on ne uključuje sećanja ili osobnost ili bilo šta slično.”

“Da bi se opstalo posle smrti, neophodno je biti čarobnjak.
Zadovoljavajući Orla sa živom replikom, čarobnjaci su sposobni da sačuvaju plamen svoje osobne svesnosti tako da zauvek gori. Ali, to je podvig. Da li misliš kako to najveće postignuće ratnika može biti besplatan dar?”

Prokomentarisao sam da su najnovija istraživanja pokazala kako su neki ljudi, pod veoma posebnim okollnostima sposobni da se prisete događaja iz prošlog života.

On je tvrdio da je to pogrešno tumačenje činjenica.

“Istina je da neko može da se uskladi sa određenim životnim situacijama koje su se desile u drugim vremenima i da oseti kako nije živeo samo jedan, već mnogo života. Ali to je samo jedno među milionima mogućih usklađivanja.”

Karlos dobro objašnjava dok ne počne i on o nekom orlu kog slobodne misli treba da sretnu bla bla...Podleganje egu .ali s malo većom zadrškom je priča Karlosa...
Kad sam ja u pitanju -onda sve može...:mrgreen::hahaha:
bog sebi bradu prvo,a što će nekom da zafali i ispadne iz reda-takav je život...:manikir:
A i ti čarobnjaci-što sebi ne bi namakli malo...:hahaha:

- - - - - - - - - -

Samo Bog da se moli da promeni kvalitet tvorevine jer to ona sama na sebi ne moze uciniti i onda narafski da nas digne iz mrtvih..jedini nacin da ponovo zivis zivot..

Mrkva kapa...:sad2::hahaha:
 
Poslednja izmena od moderatora:
Karlos dobro objašnjava dok ne počne i on o nekom orlu kog slobodne misli treba da sretnu bla bla...Podleganje egu .ali s malo većom zadrškom je priča Karlosa...
Kad sam ja u pitanju -onda sve može...:mrgreen::hahaha:
bog sebi bradu prvo,a što će nekom da zafali i ispadne iz reda-takav je život...:manikir:
A i ti čarobnjaci-što sebi ne bi namakli malo...:hahaha:

- - - - - - - - - -



Mrkva kapa...:sad2::hahaha:

Bez boga skroz ma skroz propast.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Klasični hinduizam, najstarija od svih postojećih religija (tri i po hiljade godina), najapatičnija je i najpesimističnija. Za nju je život u svim svojim manifestacijama – neposredno zlo, a smrt, nebiće – neosporno dobro. Idealni put duše je onaj koji omogućuje da se što brže (to jest uz minimalni broj ponovnih rađanja) ispuni svoj zemaljski dug i ulije se u Veliku Prazninu.
 
Kmšo, nismo samo telo, toliko bi valjalo znati... :lol: ...imamo moralni zakon duboko u nama...

:)

Zar i kod "patoloskih slucajeva" i onih "antiprotivnih" :)?

- - - - - - - - - -

Slažem se da nismo samo...Ali ne "telo" jer telo je iz triliona atoma i mnogo više kvarkova i struna od kojih svaki ima svoju inteligenciju-pamti sve svoje pozicije i prethodne i koje slede...
Čak su i pomešane...:mrgreen:
Reinkarnacija je nepotrebna-kvarkovi od kojih smo-večni su i neuništivi!
E sad...Nekom se to ,možda i ne svidi,ali to treba da shvati ,kako sam već rekao,da se njegov ego koprca kao riba na suvom da bi i dalje živeo! E ,ne moš!:mrgreen:

Sta biva sa "egovim" : jer bi i oni , valjda , bili "kvarkovi" ?

:)

Ako , vec , nisu Cvarkovi ...?
 
Poslednja izmena:
Uvid u osobine i "izgled" te mogućnosti svesti...Takođe ,otvoren put ka sagledavanju potisnutih sadržaja...
Kad izroniš,mnogo si jasniji sam sebi,a time ti je i jasnije ono šta sve opažaž kao tvoj način opažanja...
žReakcije imaš priliku i da obuzdaš i da ih "tempiraš"...Velika prednost u ponašanju.I vrlo praktično!

- - - - - - - - - -

Inače ,s ovim će se svi složiti (hteli ili ne!) smrt nije kraj,ali je kraj organizovane materije i energije! Nastavlja se neorganizovanost...;)
(Ko se ne slaže-nazad na lekciju iz patologije!;))

:whistling:

Nekada su "naucnici" tvrdili da je Zemlja centar Sveta a danas ima nekih koji grde i Kolumba i Nila Armstronga i Zil Verna i Kustoa ...


:think:

Cujem po nesto i za Valentinu Terjeskovu ...:)
 
Poslednja izmena:

Back
Top