- Poruka
- 6.081
razmišljam ovih dana o sledećem:
prvo je nešto što je napisao louiskrstic:
"Čovek se nikada ne žrtvuje za druge pa čak i kada mu se čini da to tako čini. Jer svako delo davanja od sebe je uvek za svoj duhovni rast i svoje pozitivno iskustvo."
drugo je nešto što je napisao oziman:
SAZALJENJE
To je nesto veoma zivo u nama i svako ga nalazi u sebi. To nije neka fantazmagorija , apstrakcija ili nesto iskrslo iz nicega. To nije ni kategoricki imperativ ili nesto sto se poziva na neke maksime koje moramo slediti itd.itd .. vec je to nesto sasvim realno, neposredna cinjenica svesti.
Ono sto u sebi nalazimo kao "Sazaljenje" jeste dakle izvor sveukupne moralnosti koja se suprostavlja "knezovima tame": egoizmu i zlobi.
Iz njega izviru dve "reke":
1) vrlina pravicnosti
2) vrlina covekoljublja
PRAVICNOST
Svako zivo bice pokretano je egoizmom i da bi njegove zelje (usmerene na sopstvenu dobrobit) bile ispunjene, cesto zahtevaju da dobrobit drugog zivog bica bude narusena. Tada se odjednom javlja osecaj sazaljenja poput nekog policajaca koji kaze STOP. Kao kordon postavljen ispred drugoga stitetici ga od rusilackog naleta naseg egoizma.
COVEKOLJUBLJE
Pored pravicnosti postoji jos jedna moralna pobuda koju mnogi filozofi nisu ni primecivali a to je covekuljublje.
Pravicnost se sastoji u nedelatnosti. Dovoljno je da zaustavimo nalet svog nadiruceg egoizma kako bi izbegli TUDJU patnju i bol koji bi bio izazvan njime. Covekoljublje se za razliku od pravicnosti ne sastoji u nedelatnosti.. u suzdrzavanju, vec u akciji kojom ne samo sto ogranicavamo svoj egoizam, vec i pokusavamo da dobrobot drugog zivog bica uvecamo tako sto cemo delovati ili sto cemo mu dati svoj rad, svoja dobra, pa cak i svoj zivot a da pri tome ne obracamo paznju na sopstvenu korist.
Da zakljucimo da postoje samo tri osnovne pobude volje.
1) Egoizam -koji hoce sopstvenu dobrobit.
2) Zloba - koja hoce tudje zlo
3) Sazaljenje - koje hoce tudje dobro
...
da li je sažaljenje ustvari - samosažaljenje?
prvo je nešto što je napisao louiskrstic:
"Čovek se nikada ne žrtvuje za druge pa čak i kada mu se čini da to tako čini. Jer svako delo davanja od sebe je uvek za svoj duhovni rast i svoje pozitivno iskustvo."
drugo je nešto što je napisao oziman:
SAZALJENJE
To je nesto veoma zivo u nama i svako ga nalazi u sebi. To nije neka fantazmagorija , apstrakcija ili nesto iskrslo iz nicega. To nije ni kategoricki imperativ ili nesto sto se poziva na neke maksime koje moramo slediti itd.itd .. vec je to nesto sasvim realno, neposredna cinjenica svesti.
Ono sto u sebi nalazimo kao "Sazaljenje" jeste dakle izvor sveukupne moralnosti koja se suprostavlja "knezovima tame": egoizmu i zlobi.
Iz njega izviru dve "reke":
1) vrlina pravicnosti
2) vrlina covekoljublja
PRAVICNOST
Svako zivo bice pokretano je egoizmom i da bi njegove zelje (usmerene na sopstvenu dobrobit) bile ispunjene, cesto zahtevaju da dobrobit drugog zivog bica bude narusena. Tada se odjednom javlja osecaj sazaljenja poput nekog policajaca koji kaze STOP. Kao kordon postavljen ispred drugoga stitetici ga od rusilackog naleta naseg egoizma.
COVEKOLJUBLJE
Pored pravicnosti postoji jos jedna moralna pobuda koju mnogi filozofi nisu ni primecivali a to je covekuljublje.
Pravicnost se sastoji u nedelatnosti. Dovoljno je da zaustavimo nalet svog nadiruceg egoizma kako bi izbegli TUDJU patnju i bol koji bi bio izazvan njime. Covekoljublje se za razliku od pravicnosti ne sastoji u nedelatnosti.. u suzdrzavanju, vec u akciji kojom ne samo sto ogranicavamo svoj egoizam, vec i pokusavamo da dobrobot drugog zivog bica uvecamo tako sto cemo delovati ili sto cemo mu dati svoj rad, svoja dobra, pa cak i svoj zivot a da pri tome ne obracamo paznju na sopstvenu korist.
Da zakljucimo da postoje samo tri osnovne pobude volje.
1) Egoizam -koji hoce sopstvenu dobrobit.
2) Zloba - koja hoce tudje zlo
3) Sazaljenje - koje hoce tudje dobro
...
da li je sažaljenje ustvari - samosažaljenje?
Poslednja izmena: