Sta biste ucinili za spas civilizacije?

Rekao je Nietzsche: trebace nam nove vrijednosti (ili cemo propasti), jer smo nastali iz vrijednosti i samo u vrijednostima se preporodjujemo. U svom Zaratustri nabrojao je zavidan broj vrijednosti.

No, da li je covjecvanstvo dovoljno nezavidljivo da moze da se izvini ubijenom Dionisu zbog pokusaja da spase Evropu?

Zavidan broj novih vrednosti
ili
Zavidan broj vrednosti

- - -
Odakle nove vrednosti? Jel to nešto alhemijski stvorim iz ničega, od jedne metafizike napravi dve ???

- - -
Tu ima žestoka greška ! Možemo probuditi uspavane stare vrednosti, ali ne možeš poroditi nove. Ako je grožđe kiselo, vremenom i sortiranjem možeš ga vratiti maksimalno u prvobitno stanje, i to je najbolje što možeš izvući iz njega, a ne možeš dobiti i fruktozu i da bude kao lubenica !!! A tradicionalizam to i kaže, ne tražimo nove vrline, već se vratimo starim, iz našeg najboljeg ishodišta.

Nešto tu tebi nije jasno ! Konfuzija ! :manikir:


Srećom pa sam ja tu .......:rotf:
 
Zavidan broj novih vrednosti
ili
Zavidan broj vrednosti

- - -
Odakle nove vrednosti? Jel to nešto alhemijski stvorim iz ničega, od jedne metafizike napravi dve ???

- - -
Tu ima žestoka greška ! Možemo probuditi uspavane stare vrednosti, ali ne možeš poroditi nove. Ako je grožđe kiselo, vremenom i sortiranjem možeš ga vratiti maksimalno u prvobitno stanje, i to je najbolje što možeš izvući iz njega, a ne možeš dobiti i fruktozu i da bude kao lubenica !!! A tradicionalizam to i kaže, ne tražimo nove vrline, već se vratimo starim, iz našeg najboljeg ishodišta.

Nešto tu tebi nije jasno ! Konfuzija ! :manikir:


Srećom pa sam ja tu .......:rotf:

Nove vrijednosti dolaze iz novog cilja. Kad civilizacija krepava, onda su vrijednosti poredane jedna pored druge i ne zna se koja je bila prva a koja poslednja. To je znak da civilizacija nema ciljeve i da vise ne odgaja svoju djecu. Da je nastao sholasticizam vrijednosti. Tako i tradicionalizam: upleo se u price postcivilizacijskog drustva, a zaboravio je na ciljeve i sredstva (odgoj vrlina). Kod Zaratustre se sasvim jasno vide metamorfoze vrijednosti. On ne poziva na sholasticko blejanje u djela predaka, nego trazi i navodi na nova djela. U sustini tvoji preci su se odrekli svoje vjere i obicaja radi ove nase stvarnosti, radi jevrejske civilizacije i ciljeva. Koliko god da su se borili u medjuvremenu, na kraju su ispali glupi i predstavljaju stid i podsmjeh svim proteklim civilizacijama. Evropski covjek je sam sebi protivrjecan, kao kad si mu izmijesao sve udove i organe, on cas prezire Jevreje, cas im se klanja. Tako zavezan u cvor nema sanse da se ocisti od vlastitih protivrjecnosti.

- - - - - - - - - -

Izmedju Rima i Judeje se mnogo ne razmislja.
 
USER UNFRIENDLY:

Ti uopste ne znas sta znaci rec "postojanje" vec je koristis ko igracku.

Zašto večina na ovom forumu pokušavaju da uče oca kako se deca prave? Evo ti pitanje da vidimo da li ti znaš šta znači "postojanje"?

Pitanje glasi: Uzmimo primer kretača koji se kreće, U ovom primeru imamo nešto dvoje - kretača i kretanje. Kretač je imenica, kretanje je radnja, tj. glagol. Odgovori, da li je kretač "postojanje" ili njegovo kretanje. Sličan primer: imaš mislioca koji misli. Da li je mislilac postojanje ili njegovo mišljenje? I treće, konkretno pitanje. Materija je kretanje i ceo svemir je napravljen od materije. Dakle, ceo svemir je kretanje. Kad kretanje počne, svemir nastane. Kad kretanje stane svemir nestaje. Pitanje glasi ŠTA, KO i GDE je ovde kretač. Može li klretanja da bude bez kretača? Može li svemira kao kretanja da bude bez kretača i da li svemir kao kretanje ima značenje postojanja ili kretač za kojeg nauka pojma nema ni da li ga ima, a kamo li da zna ko je i šta je, ili kako i zašto postoji.

Toliko da se vidi i zna ko ovde zna šta je "postojanje", a ko ne zna i ko zna logički da razmišlja, a ko ne zna.

Niti znas sta znaci razmisljati tj. izvoditi zakljucke na osnovu prethodno opazenog.

U prethodnom stavu sam ti objasnio šta znači znati izvoditi zaključke iz opaženog, a šta ne znati. Pa ti sada sam zaključi ko od nas dvojice zna izvoditi zaključke, a ko ne zna. Ako umeš da izvodiš zaključke?

Recimo, ne razumes da razmisljati znaci generalizovati ono sto nam je poznato kako bi doneli zakljucak u vezi nepoznatog.

Ja ne izvodim nikakve zaključke i ne izmišljam nikakvu novu logiku ni o čemu nepoznatom, zato jer ničeg nepoznatog nema. Sve je poznato. Ja samo povezujem iskustveno i naučno poznate i dokazane činjenice i argumente po sistemu "uzrok-posledica" i na taj način otkrivam logiku po kojoj sve postoji i sve se dešava. Upravo to je ono što naučnici i filozofi sveta ne umeju. Ne umeju sve ono što opažaju logički da povežu po sistemu "uzrok-posledica" i to je razlog što im je još uvek sve nepoznato. Oni su opazili da je sve napravljeno od materije, ali materija im je još uvek nepoznata, pa im je, samim tim i sve ono što je od materije napravljeno, nepoznato.

Konkretno, kada je reč o materiji kao kretanju i radnji od koje se sastoji svemir, ta ista materija i to isto kretanje, nije samo fizički proces, već i psihički. Imaš primer organske prirode u kojoj materijalne forme koje sve odreda, nisu samo fizički organizovani procesi kretanja, već i psihički procesi opažanja tog kretanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja. Ko je taj ko sve te psihičke procese i radnje vrši, naučnici i filozofi pojma nemaju. Pogotovo kad se uzme u obzir da i neorganska materija i priroda takođe raspolaže sa navedenim psihičkim sposobnostima, a ne samo fizičkim. Da nije tako evolucija materije i prirode ne bi bila moguća. Pretakanje neorganske materije u organsku ne bi bilo moguće. Naši elektronski uređaji i informatički sistemi i tehnologije takođe ne bi bili mogući.

Sve ovo naučnici i filozofi sveta opažaju, ali ne umeju da povežu fizičke i psihičke radnje i procese u smislenu celinu po sistemu "uzrok-posledica" i shvate da su fizički i psihički procesi uzajamno naizmenično i večno kauzalno uslovljeni i da se, uzajamno uslovljavajući, naizmenično večito ponavljaju.

I nije to sve. Ljudski organizam kao fizički organizovani proces kretanja, a uz to još i kao psihički proces opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja tog kretanja, veoma lako vančulnim opažanjem u sebi otkriva tog tajnastvenog i neopažljivog kretača i mislioca i naziva ga imenom "JA" ili "Svest". Naučnici i filozofi sveta svi redom znaju i priznaju da Svest postoji, ali pojma nemaju ŠTA je Svest, zato jer ne mogu da je opaze i izmere i zato jer istinom smatraju samo ono što je opažljivo, merljivo i eksperiomentom dokažljivo, a Svest to nije. Opažljive su, merljive i eksperimentom dokažljive samo fizičke i psihičke radnje Svesti u vreme dok ih vrši, a ona sama, koja uistinu kao vršilac svih fizičkih i psihičkih radnji, koji stoji i deluje iz nutrine svih tig radnji, nije. Kad prestane da vrši sve svoje fizičke i psihičke radnje, ceo svemir i život u njemu nestaju, a ona sama, Svest, i njene fizičke i psihičke sposobnosti, kao nevidljiva elektromagnetna svesna sila, kao kvantni vakuum, kao svemirska crna jama i dalje ostaje da "postoji". Sposobna da se uvek iznova napregne i pokrene i uz pomoć svojih fizičkih i psihičkih sposobnosti, po načinu samoorganizovanja svojih čestica ponovo sagradi svemir i život u njemu. I do danas jedino vredno otkriće u celoj svetskoj nauci i filozofiji u vezi postojanja Svesti je upravo ono Dekartovo: "Mislim, dakle, (Ja, Svest) postojim". I to dokazivanje postojanja Svesti "u sebi" je jedini mogući iskustveni dokaz njenog "postojanja". A ne njene fizičke i psihičke radnje, tj. Svemir i život u njemu, koji uvek iznova kao radnje Svesti mogu i da nastaju i nestaju.

I to nije sve što može da se kaže u vezi pojma "postojanje". Tek sad dolazi ono glavno, a to je otkrivanje Jedinstvenog i Univerzalnog Zakona, odnosno, logike po kojoj Svest " postoji". Tu logiku takođe otkrivamop po sistemu "uzrok-posledica" iz svega onoga do danas opaženog i poznatog. Što će reći da Svest "postoji" tako što uvek iznova i naizmenično, sama sebe uzrokuje kao fizičku pojavu i proces uz pomoć svojih psihičkih radnji i procesa i obrnuto. I za ovo u nauci postoje dokazi. U nauci je poznato da se život i svemir ne sastoje ni od čega drugog do od kretanja i informacija po kojima se ta kretanja odvijaju. I da kretanja bez informacija ne može da bude, niti informacija o kretanjima može da bude bez kretanja o kojima će te informacije da se kao životno iskustvo steknu. Imaš primer koke i jajeta. Tu ničeg drugog nema do koke koja je fizički proces kretanja materije i infomacije o koki (DNK) po kojoj materija gradi koku i oodržava je u životu. Isti slučaj je sa celim svemirom. Sve su samo kretanja i informacije po kojima se kretanja odvijaju. Gde imamo da su kretanja i informacije naizmenično večito uzajamno uslovljeni po sistemu "uzrok posledica". A sve to čini Svest uz pomoć svojih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti: naprezanja, kretanja, opaženja, osećanja, mamćenja, mišljenja i razumevanja tog svog kretanja.

Dakle, sve je već opaženo i poznato, ali ljudi sveta, naučnici i filozofi, umno još uvek nisu dovoljno sazreli da sve to što su opazili i iskustveno dokazali, povežu po sistemu "uzrok-posledica" u smislenu logičku celinu i tako saznaju Istinu o POSTOJANJU. Još uvek su na nivou da ne znaju ni šta je "postojanje", tj. na nivou da misle da su materija, život i svemir "postojanje". A oni to nisu. Oni su samo fizičke i psihičke radnje Svesti koja uistinu POSTOJI, a ne njene fizičke i psihičke radnje.

Daj bože da neko od vas na forumu sve ovo može da razume. Dve godine sam već na ovom forumu i iz dana u dan sve ovo uvek iznova objašnjavam, ali "mrka kapa". Sve uzalud. ne tražim ni od koga da me hvali, ni odaje priznanje, ali da me barem ne kude. Najviše me zbunjuje činjenica da ovako proste i očigledne stvari i logiku u vezi "postojanja" ne može niko da razume. Čak ni kad vam to neko detaljno objasni po ko zna koji put. A tek kako i kada bi vam pošlo za rukom da to sami otkrijete i saznate? Nikad.

Ne kapiras da je krajnja svrha razmisljanja predvidjanje buducnosti.
Ne spoznaja nekakve nedefinisane pojave kao sto je "apsolutno postojanje".
Sad da te pitam sta je to ne bi umeo da mi objasnis. Prosto zato sto je pojam besmislen.
Zamisljas da opazaji moraju da funkcionisu po odredjenim pravilima inace oni ne mogu da postoje.
Ne kapiras da smo mi ti koji trazimo pravilnosti unutar opazaja kako bi mogli da zakljucimo o nepoznatom.
Nego zamisljas da pravilnosti prethode opazajima, da opazaji ne mogu da se javljaju ukoliko odredjenih pravilnosti nema.
Mislim kakve nebuloze ti pises.

Ovo neću da komentarišem. Pročitaj nekoliko puta ovo moje objašnjenje, gore, u vezi "postojanja", pa ako uspeš da razumeš, sam na kraju proceni ko je od nas dvojice taj ko "nebuloze priča".

Da bi lakše razumeo ovo moje, gornje, objašnjenje o "postojanju", tj. da bi lakše razume da samo Svest uistinu "postoji" pogledaj ovaj video o "Tesli" i njegovom razumevanju "postojanja". Čućeš tu gde Tesla kaže da i "elementarne čestice imaju svest". U svom intervjuju novinaru iz 1898 godine Tesla na jednom mestu kaže "Sve je energija". Na drugom kaže: "Sve je svetlost". Na trećem kaže "sve je elektricitet". A u ovom videu Tesla, priznajući da i elemetarna čestica, tj. elektron, ima Svest, Na ovaj način Tesla ujedno tvrdi i to da je sve Svest. Dakle, energija, svetlost i elektricitet su istovremeno i Svest. Uz napomenu da su energija, svetlost i elektricitet samo fizičke i psihičke radnje Svesti koja deluje iz nutrine tih radnji i da uistinu "postoji" samo Svest, a energija, koja je istovremeno i svetlost i elektricitet je samo fizička i psihička radnja Svesti koja se povremeno pojavljuje i nestaje.

VIDEO O TESLI:
 
Poslednja izmena:
Platon je rekao da svemir pokrece bog, i da kad on zaspi pocnu da se desavaju lose stvari. No, ako izbacimo Platona iz igre, ostaje pitanje da li ima potrebe da se zamislja pojedinac pokretac. Dakle, do koje mjere mora beznacajni pojedinac da se naduvava do beskonacnosti? I sto je beznacajniji to mu je potrebnija visa sila da ga iskupi. Tako ce onaj koji je u svom zivotu bio gromada, div i pokretac svih djela i nedjela moci da u svemu zamislja taman onoliko pokretaca kolika je volja u svakom pojedincu. Drugim rijecima, moci ce da sudi o svima pravedno. Jer ako je bog u svima pokretac onda ces se najmanje usuditi da sudis bogu.

Moj prapradjed, seoski knez-sudija, koji je zveknuo nekog drznika prije 1940 izmijenio mu je licni opis tako da mu je lice ostalo iskrivljeno i u onom obliku kakvo je bilo u trenutku kad ga je udario pesnicom. Ja sam ga vidio 40ak godina kasnije.
 
Zašto večina na ovom forumu pokušavaju da uče oca kako se deca prave?

Ja ne ucim oca kako se deca prave iz prostog razloga zato sto ti nisi otac. Ti si samo neko ko misli da je otac.

Pitanje glasi: Uzmimo primer kretača koji se kreće, U ovom primeru imamo nešto dvoje - kretača i kretanje. Kretač je imenica, kretanje je radnja, tj. glagol. Odgovori, da li je kretač "postojanje" ili njegovo kretanje.

Prvo moras da definises pojam postojanja. U suprotnom ne mogu da ti odgovorim zato sto ne znam sta podrazumevas pod tim pojmom. Ocigledno je da ti taj pojam kapiras na jedan veoma neuobicajen, i moram dodati nepravilan, nacin.

Postojanje je prosto rec koju vezujemo za dve stvari:

1. za sve sto smo opazili
2. za sve sto nismo opazili a smatramo da bi mogli da opazimo

Recimo, ja sam opazio crvenu jabuku na mom stolu, dakle, crvena jabuka, u tom momentu u kojem sam je opazio, postoji.

Medjutim, ja u tom trenutku nisam opazio drvo koje se nalazi u mom dvoristu. Medjutim, ja smatram da, na osnovu prethodnih opazaja, kada bih mogao da se vratim vremenom unazad i svoju paznju usmerim na dvoriste, da bih opazio to drvo. Dakle, to drvo, u tom momentu u kojem ga nisam opazio, postoji.

To ti je cela prica.
Prosto i jednostavno.

Sto se tice kretaca i kretanja, pod uslovom da smo ih prethodno opazili ili da smatramo da bi mogli da ih opazimo, mozemo da kazemo da oni postoje.

Naravno, u slucaju neopazenog, nije dovoljno samo smatrati da bi mogli da ga opazimo. Naime, moramo logicki doci do zakljucka, generalizovanjem prethodno opazenog, da je moguce opaziti ga.

Sličan primer: imaš mislioca koji misli. Da li je mislilac postojanje ili njegovo mišljenje?

Isti odgovor kao gore.

I treće, konkretno pitanje. Materija je kretanje i ceo svemir je napravljen od materije. Dakle, ceo svemir je kretanje. Kad kretanje počne, svemir nastane. Kad kretanje stane svemir nestaje. Pitanje glasi ŠTA, KO i GDE je ovde kretač. Može li klretanja da bude bez kretača? Može li svemira kao kretanja da bude bez kretača i da li svemir kao kretanje ima značenje postojanja ili kretač za kojeg nauka pojma nema ni da li ga ima, a kamo li da zna ko je i šta je, ili kako i zašto postoji.

Kretanje je promena mesta. Kretanje nije nikakva magija. Vec jednostavno promena mesta.

Recimo, ako u jednom trenutku imas neku sekvencu opazaja kao sto je {1, 0, 0, 0, 0, 0} i onda u narednom trenutku dobijes jos jednu, zasebnu, sekvencu opazaja kao sto je {0, 1, 0, 0, 0, 0} onda mozes doci do zakljucka da se opazaj koji smo ovde identifikovali brojem 1 krece jer je promenio mesto. U realnosti, medjutim, to su dva razlicita opazaja. Ako spojimo ove dve sekvence u jednu to ce postati ocigledno: {1, 0, 0, 0, 0, 0, 0, 1, 0, 0, 0, 0}.

Sta to znaci?
To znaci da na najnizem nivou apstrakcije -- na nivou opazaja -- kretaca nema. A posto nema kretaca to znaci da nema ni kretanja.

Ono cega ima, kao sto je Dejvid Hjum davno rekao, to je sekvenca dogadjaja.

Kretac i kretanje postoje tek na visem nivou apstrakcije tj. na nivou interpretacije.

Pojam kretaca, i s tim pojam kretanja, nastaje tek kad se dva ili vise opazaja koji su dovoljno slicni protumace kao jedna stvar.

Tvoj problem je to sto ti koristis pojmove koji nisu definisani. Sasvim sam siguran da ne znas sta znaci pojam svemira.

Ja ne izvodim nikakve zaključke

Verujem.

[..] i ne izmišljam nikakvu novu logiku ni o čemu nepoznatom, zato jer ničeg nepoznatog nema. Sve je poznato.

Naravno, ti si Bog. Ti si sveznajuc. Ti sve znas. Za tebe nepoznato ne postoji. Samo poznato.
 
Ja samo povezujem iskustveno i naučno poznate i dokazane činjenice i argumente po sistemu "uzrok-posledica" i na taj način otkrivam logiku po kojoj sve postoji i sve se dešava.

Trebao bi da se zapitas sta pojmovi kao sto su uzrok i posledica predstavljaju. Onda bi ti bilo lakse da razumes sta pisem te da komuniciras sa mnom.

ničeg nepoznatog nema

Nepoznato je sve ono sto nismo opazili. Recimo, posto nikada nisam opazio tamnu stranu meseca, mogu da kazem da je tamna strana meseca meni nepoznata. Iako mogu, na osnovu prethodnih opazaja, da pretpostavim kako ona izgleda, ona je za mene nepoznata iz prostog razloga jer je nisam opazio. Cak i kada bih je opazio, ona bi meni bila poznata samo u tom trenutku, dok bi u svim ostalim trenucima ostala nepoznata.

Ti bi tu razliku da ukines. Mislis da ukoliko mozes nesto da pretpostavis da ga samim tim i poznajes.

Oni su opazili da je sve napravljeno od materije

Materija je slabo definisan pojam. Zato ga treba izbegavati.

Naučnici i filozofi sveta svi redom znaju i priznaju da Svest postoji, ali pojma nemaju ŠTA je Svest, zato jer ne mogu da je opaze i izmere i zato jer istinom smatraju samo ono što je opažljivo, merljivo i eksperiomentom dokažljivo, a Svest to nije.

Sve sto ne moze da se opazi, izmeri i eksperimentalno dokaze je bezvredno. Svest to nije. Svi znamo sta je svest mada mnogi tupe kako je svest nekakva misterija. To je njihov problem. Njihova zbunjenost.

Svest nije nista drugo nego sekvenca opazaja jednog pojedinca.

Rekao sam ti vec da na najnizem nivou apstrakcije -- na fundamentalnom nivou spoznaje -- ne postoji nista drugo nego sekvence opazaja. Ta sekvenca opazaja jeste nasa svest.

Za sad ne postoji tehnologija koja bi nam to omogucila, ali recimo kada bi mogli da "udjemo" ili "zaronimo" u tudju svest onda bi mogli direktno da opazimo tudju svest tj. mogli bi da unutar nase svesti (tj. unutar nasih opazaja) ukljucimo deo tudje svesti (tj. deo tudjih opazaja.)

Ti zapravo tvrdi da sve ima svest sto znaci da bi, uz pomoc gorenavedene tehnologija, da "udjemo" u svest bilo cega pa i u svest jednog kamena.

Ja se s tim ne slazem zato sto nema nikakvih dokaza da kamenje i ostala mrtva priroda ima svest.

Sad moram da idem na jutarnju fiskulturu.
Kad dodjem odgovoricu ti na ostatak posta (ako ima na sta da se odgovori.)

- - - - - - - - - -

Zbog cega diskutujemo bljuvu u ovoj temi? Zato sto su sve teme u poredjenju sa POSTOJANJEM JAO GLUPE?

Ja sam i zaboravio sta je tema . . .
Ljuba me odveo u drugi pravac.
Uglavnom, ne moze drugo da se diskutuje sa ovakvim diskutantima.
 
USER UNFRIENFLY:

Prvo moras da definises pojam postojanja. U suprotnom ne mogu da ti odgovorim zato sto ne znam sta podrazumevas pod tim pojmom. Ocigledno je da ti taj pojam kapiras na jedan veoma neuobicajen, i moram dodati nepravilan, nacin.

Postojanje je prosto rec koju vezujemo za dve stvari:

1. za sve sto smo opazili
2. za sve sto nismo opazili a smatramo da bi mogli da opazimo

Recimo, ja sam opazio crvenu jabuku na mom stolu, dakle, crvena jabuka, u tom momentu u kojem sam je opazio, postoji.

Medjutim, ja u tom trenutku nisam opazio drvo koje se nalazi u mom dvoristu. Medjutim, ja smatram da, na osnovu prethodnih opazaja, kada bih mogao da se vratim vremenom unazad i svoju paznju usmerim na dvoriste, da bih opazio to drvo. Dakle, to drvo, u tom momentu u kojem ga nisam opazio, postoji.

To ti je cela prica.
Prosto i jednostavno.

Ma nemoj mi reći? Tako mali Đokica zamišlja "postojanje". Recimo, mali Đokica na plaži napravi kulu od peska i ti naiđeš, opaziš kulu i kažeš "kula postoji". Malo sutra, "postoji". Naiđem ja i šutnem kulu od peska i pitam te: Gde je kula? Postoji li kula? Ne postoji, naravno. Nije nikad ni postojala. I pre kule i za vreme kule i posle kule postoji samo pesak. Kula je samo oblik peska koji može da bude ovakav ili onakv ili nikakav. Prema tome, odgovor na pitanje šta postoji, glasi: Postoji jedino onaj gradivni materijal od kojeg su svi oblici u svemiru, napravljeni. Po nauci, to je materija i postoji samo materija. Po činjeničnom stanju i po logici, ne postoji ni materija, jer materija je kretanje koje može i da nastane i nestane, kao i kula od peska. Kretanje ne može da postoji samo po sebi, već uvek i samo KRETAČ koji se kreće, za kojeg se u nauci ne zna ni da postoji. Odnosno, zna se, ako uzmemo u obzir da se u nauci zna da taj Kretač koji se kreće, nema samo sposobnost da se kreće, već i sposobnost da opaža svoje kretanje, oseća, pamti, misli i razume. Tako da će onaj krajnji zaključak uvek da glasi da postoji samo Svest. Jer iz iskustva sebe samih kao materijalnih i svesnih bića znamo da se ono, koje u nama, kao i u selom svemiru, vrši sve moguće fizičke i psihičke radnje i prosese, zove imenom JASTVO ili SVEST.

Sto se tice kretaca i kretanja, pod uslovom da smo ih prethodno opazili ili da smatramo da bi mogli da ih opazimo, mozemo da kazemo da oni postoje.

Kretanje je opažljivo, kretač nije, zato jer je kretač Jastvo, tj. Svest koja kao psihička sila i pojava deluje iz nutrine kretanja i čini ga mogućim i opažljivim. Ali bez obzira što Svest kao psihička sila nije nije opažljiva, ipak ona je ta koja uistinu postoji, a ne njeno kretanje koje je opažljivo, jer kretanja bez Svesti kao kretača ne može da bude, isto kao ni kule bez peska.

Kretanje je promena mesta. Kretanje nije nikakva magija. Vec jednostavno promena mesta.

Baš si mudar. Još samo kad bi znao odgovo na pitanje šta je to što "postoji" i ima sposobnost da se kreće i menja mesto?

Recimo, ako u jednom trenutku imas neku sekvencu opazaja kao sto je {1, 0, 0, 0, 0, 0} i onda u narednom trenutku dobijes jos jednu, zasebnu, sekvencu opazaja kao sto je {0, 1, 0, 0, 0, 0} onda mozes doci do zakljucka da se opazaj koji smo ovde identifikovali brojem 1 krece jer je promenio mesto. U realnosti, medjutim, to su dva razlicita opazaja. Ako spojimo ove dve sekvence u jednu to ce postati ocigledno: {1, 0, 0, 0, 0, 0, 0, 1, 0, 0, 0, 0}.

Sta to znaci?
To znaci da na najnizem nivou apstrakcije -- na nivou opazaja -- kretaca nema. A posto nema kretaca to znaci da nema ni kretanja.

Ono cega ima, kao sto je Dejvid Hjum davno rekao, to je sekvenca dogadjaja.

Kretac i kretanje postoje tek na visem nivou apstrakcije tj. na nivou interpretacije.

Pojam kretaca, i s tim pojam kretanja, nastaje tek kad se dva ili vise opazaja koji su dovoljno slicni protumace kao jedna stvar.

Sa ovom zavrzlamom od beznačajnih reči i pojmova samo pokazuješ da znaš da ništa ne znaš. Kretač i kretanje jesu nedljivi. I u nauci vlada stav da je kretanje "samokretanje", ali taj stav ne objašnjava da kretanja ne može da bude bez kretača, već naprotiv, njime naučnici sugeriraju da može. Što je obična nebuloza. To i jeste razlog što fizičari još uvek pojma nemaju šta je materija, tj kretanje, ni kako je samokretanje moguće. Pojma nemaju da kretač postoji i da kretanja ne može da bude bez kretača, a kretača bez kretanja, može. Kvantni vakum kao prostor bez kretanja, tj. bez materije i materijalnih formi, je kretač koji miruje, Koji, kad se napregne i pokrene, samopreobražava se u materiju, tj. postaje elementarna čestica, energija, svetlost, elektricitet i na kraju biće i svemir.

Tvoj problem je to sto ti koristis pojmove koji nisu definisani. Sasvim sam siguran da ne znas sta znaci pojam svemira.

A ti li znaš definiciju pojma "svemir" ili pojma "materija", odnosno, "Svest"? Naravno da ne znaš i to nije moj problem, već tvoj i problem prirodnih nauka koje ne znaju šta je ni materija, ni Svest, ni svemir. Zato u nauci i ne postoje ispravne definicije ovih pojmova. Moja definicija i materije i Svesti je ispravna, jer ja prilikom njihovog definicanja koristim ne samo opažljive fizičke procese kretanja, već i čulno neopažljive psihičke procese opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja tog kretanja, koji su stvarni i nedeljivi od fizičkih procesa kretanja, bez kojih kretanje nije moguće, i bez kojih nije moguće ni dati ispravnu definiciju ni materije, ni Svesti. I sada tebi se moja definicije Svesti i materije ne dopada, zato jer iza nje ne stoji nauka kojoj ti veruiješ i koja je za tebe autoritet, a Ljubo nije. Iako znanje nije stvar verovanja, već proveravanja i razumevanja, bez obzira ko to znanje pezentira. naravno, samo za one koji su sposobni da nešto razumeju, a ne samo veruju.

Ja ne izvodim nikakve zaključke
Verujem.

Što odmah ne kažeš, da znam s kim razgovaram?

Naravno, ti si Bog. Ti si sveznajuc. Ti sve znas. Za tebe nepoznato ne postoji. Samo poznato.

Sve što pričam i tvrdim, poznato je. Svi delovi mehanizma zvanog POSTOJANJE su u nauci poznati. Ko je kriv svetskim naučnicima, filozofima i teolozima što ne umeju te delove da sastave kako treba i valja, da taj mehanizam može da im radi.

 
Nista Useru, pusti ljubu da se igra u pijesku s pijeskom, a onda dodjes i napravis staklo od pijeska i kazes ljubi "ljubo, gdje je pijesak? e pa nije nikad ni postojao!"

Nego, imam ja novu foru. Odlucio sam da ponudim pojam NESTOJI, neka mi neko dokaze da bilo sta u svemiru ima mogucnost stajanja. Evo, ovaj mali ljubo klinac prvi ne moze.
 
Pitanje glasi: Uzmimo primer kretača koji se kreće, U ovom primeru imamo nešto dvoje - kretača i kretanje. Kretač je imenica, kretanje je radnja, tj. glagol. Odgovori, da li je kretač "postojanje" ili njegovo kretanje. Sličan primer: imaš mislioca koji misli. Da li je mislilac postojanje ili njegovo mišljenje? I treće, konkretno pitanje. Materija je kretanje i ceo svemir je napravljen od materije. Dakle, ceo svemir je kretanje. Kad kretanje počne, svemir nastane. Kad kretanje stane svemir nestaje. Pitanje glasi ŠTA, KO i GDE je ovde kretač. Može li klretanja da bude bez kretača? Može li svemira kao kretanja da bude bez kretača i da li svemir kao kretanje ima značenje postojanja ili kretač za kojeg nauka pojma nema ni da li ga ima, a kamo li da zna ko je i šta je, ili kako i zašto postoji.

Одговор је може да постоји кретање без кретача. Кретање је сама стварност а кретач је опажај, слика у нечијој сазнајућој свести коју он ређа поред осталих слика и која се НЕ КРЕЋЕ.
Нико никада није опазио кретање. Никада ти ниси опазио тело које се креће из тачке а у тачку б. Већ си увек имао посла са сликама поређаних уздуж те линије од тачке а до тачке б. То није кретање, нити је то перцепција кретања. То је скуп слика које је створила твоја сазнајућа свест и које КРЕТАЊЕ НИСУ.

Кретање је дакле нешто сасвим друго независно од слике. Сазнање ти исто није пружило, нити ти може пружити. (Оно ти пружа низ поређаних слика једне до друге). Дакле, појам "кретање" своје извориште нема , нити је икада имао у сазнању. Већ он потиче из нечег другог. Из онога што је Бергсон звао "интуиција трајања".

Кретање се дакле не опажа, оно се интуитивно осећа. И то што се тако интуитивно осећа нема везе са телима у простору која се крећу. Тако нешто не постоји нити је икада постојало. Већ је то нешто сасвим другачије, Својеврсно.

То је кретање.... интуиција. Онај ко се креће додат је ту у виду непокретне слике у нашем сазнању и ту једино постоји. И зато Бергсон закључује и зато морамо на основу тога закључити.

цитирам:
Sve je mračno u pojmu stvaranja ako se misli na stvari koje bi bile stvorene i na stvar koja stvara, kao što se to obično čini, i kao što se razum ne može uzdržati da to ne čini. Mi ćemo, u našoj idućoj glavi, pokazati poreklo ove iluzije. Ona je prirodna našoj inteligenciji, funkcija u suštini praktična, stvorena da predstavljamo stvari i stanja pre nego menjanja i aktove. Ali, stvari i stanja samo su pogledi koje naš duh uzima sa postajanja. Ne postoje stvari, postoje samo akcije.

Бергсон Стваралачка еволуција

Знам да ти је овако нешто потпуно ново. Ово је другачије од свега до чега си својим индивидуалним сировим здравим разумом , могао доћи. Али то ти и показује колико је филозофија изнад могућности истог. Изнад могућности обичног, сировог разума, који сам покушава да прокљуви тајне света и живота. Ти ето мислиш да је јасно да не постоји кретање без кретача. А истина је видиш сасвим другачија.

Нема кретача, већ има кретања. И оно се суштински разликује од слика поређаних једних до других у простору где "кретач" једино постоји и где се не креће.
 
USER UNFRIENDLU:

Trebao bi da se zapitas sta pojmovi kao sto su uzrok i posledica predstavljaju. Onda bi ti bilo lakse da razumes sta pisem te da komuniciras sa mnom.

Tvoje definicije pojmova "uzrok i posledica" me ne zanimaju iz razloga jer nisu ispravne. Jer ne znaš da svi fizički i psihički procesi i radnje od kojih se svemir sastoji imaju značenje POSLEDICE, a ono jedino koje postoji i ima spososbnost sve moguće fizičke i psihičke radnje da vrši, a to je Svest, ima značenje UZROKA.

Nepoznato je sve ono sto nismo opazili. Recimo, posto nikada nisam opazio tamnu stranu meseca, mogu da kazem da je tamna strana meseca meni nepoznata. Iako mogu, na osnovu prethodnih opazaja, da pretpostavim kako ona izgleda, ona je za mene nepoznata iz prostog razloga jer je nisam opazio. Cak i kada bih je opazio, ona bi meni bila poznata samo u tom trenutku, dok bi u svim ostalim trenucima ostala nepoznata.
Za tebe i za ceo svet je problem što ne shvatate da vam apsolitno ništa nije poznato, od svega što ste opažali i pamtili, od kad jste se rodili, I neće da vam bude poznato sve god ne budete razumeli Zakon po kojem POSTOJI to što postoji. Uz napomenu da vi još uvek čak ne znate ni šta je to što uistinu i apsolutno postoji. Vi još uvek trice i kučine smatrate postojanjem.

Materija je slabo definisan pojam. Zato ga treba izbegavati.

Znači, priznaješ da ništa ne znaš. Jer ako ne znaš šta je materija, onda ništa ne znaš. Zato jer sem žive i svesne materije od koje je sve sagrađeno, ne postoji ništa drugo o čemu bi se znanje moglo steći. Ali po tebi, hajde da se pravimo blesavi, izbegbnmo to zahebano znanje o Svesti i materiji, smišljajmo razna verovanja i pravimo se kao da sve znamo.

Svest nije nista drugo nego sekvenca opazaja jednog pojedinca.

Ovo što si rekao ti je velika greška. Svest nije "sekvenca opažaja pojedinca", već sam pojedinac koji POSTOJI i ima sposobnost da nešto opazi, oseti, zapamti, misli o tome što je opazio i razume i na taj način sebe uz pomoć svega toga dovede u stanje svesnosti.

Za sad ne postoji tehnologija koja bi nam to omogucila, ali recimo kada bi mogli da "udjemo" ili "zaronimo" u tudju svest onda bi mogli direktno da opazimo tudju svest tj. mogli bi da unutar nase svesti (tj. unutar nasih opazaja) ukljucimo deo tudje svesti (tj. deo tudjih opazaja.)

Svest nisu opažaji, zapamti to. Opažaji i njihovo pamćenje su informacije, tj znanja. To su sve fizički i psihički procesi. Svest je ono što ima sposobnost sve fizičke i psihičke procese da stvara. Proveri to na primeru svoje vlastite svesti, tj. svog vlastitog Jastva.

Ti zapravo tvrdi da sve ima svest sto znaci da bi, uz pomoc gorenavedene tehnologija, da "udjemo" u svest bilo cega pa i u svest jednog kamena.

Svest ne može ući u neku drugu i od sebe odvojenu Svest, ali u njenu svesnost, pa i u svesnost kamena, može, a to je uvek informacija, tj. znanje. Na tom principu rade naši informatički sistemi i tehnologije. Šta je drugo harddrive našeg kompjutera, do Svest koja ima oblik običnog kamena, koja ima sposobnost da opaža, prima i pamti informacije ili da ih isporučuje.

Ja se s tim ne slazem zato sto nema nikakvih dokaza da kamenje i ostala mrtva priroda ima svest.
To nije stvar slaganja ili ne slaganja, već naučnog istraživanja, proveravanja i dokazivanja. Eno i Tesla kaže da se čak i elementarne čestice ponašaju kao svesni entiteti. Kad materija od koje je ceo svemir sagrađen ne bi imala sposobnost da opaža, oseća, pamti, misli i razume, ona nikada od sebe same ne bi putem samoorganizovanja mogla da napravi tako svršen organizam kao što je, na primer, čovečiji.

Citat Original postavio Thucydides Pogledaj poruku
Zbog cega diskutujemo bljuvu u ovoj temi? Zato sto su sve teme u poredjenju sa POSTOJANJEM JAO GLUPE?
Ja sam i zaboravio sta je tema . . .
Ljuba me odveo u drugi pravac.
Uglavnom, ne moze drugo da se diskutuje sa ovakvim diskutantima.

Da bi mogli ravnopravno da diskutujete sa mnom, morate još malo da porastete. Sve ovo što pričam IMA VEZE sa temom spašavanja civilizacije, jer civilizacija nema od čega drugog da se spašava već od silnog neznanja koje vlada u svim oblastima ljudskog delovanja. Ljudi svojim silnim neznanjem osnovnih zakona i pravila postojanja deluju pogrešno i ugožavaju sami sebe, tj. civilizaciju. Jer generalno uzevši, neznanje još uvek vlada svetom i preti mu da ga uništi. A neznanje zasigurno nije sve ovo što ja pričam, već sve ono što vi pričate i u svom neznanju veujete.

 
OZIMANE, tvoje postove ne želim više ni da čitam, a kamo li na njih odgovaram jer redovno obiluju nepodnošljivim lupetanjem. Evo već prva rečenica kojom si počeo svoj gornji post, gde tvrdiš da kretanja može da bude bez kretača, je najobičnija nebuloza, pa makar u njenom potpisu stavio sve najpoznatije autoritete iz svetske nauke i filozofije. Zašto malo ozbiljnije ne obratiš pažnju i ne počneš sa razumevanjem da proučavaš Zakon postojanja i saznaš šta je prava i neobrova nauka i filozofija. A ne da nam stalno prezentiraš kojekakva belsvetska verovanja i ispod njih potpisiješ imena kojekavih tikvana koji nisu znali ni gde su šuplji, a kamo li da znaju da nikakve veze sa zdravom pameću nema tvrdnja da kretanja može da bude bez kretača. Jer ovde nije reč o opažanju kretanja, već njegovom uzrokovanju.
 
OZIMANE, tvoje postove ne želim više ni da čitam, a kamo li na njih odgovaram jer redovno obiluju nepodnošljivim lupetanjem. Evo već prva rečenica kojom si počeo svoj gornji post, gde tvrdiš da kretanja može da bude bez kretača, je najobičnija nebuloza, pa makar u njenom potpisu stavio sve najpoznatije autoritete iz svetske nauke i filozofije. Zašto malo ozbiljnije ne obratiš pažnju i ne počneš sa razumevanjem da proučavaš Zakon postojanja i saznaš šta je prava i neobrova nauka i filozofija. A ne da nam stalno prezentiraš kojekakva belsvetska verovanja i ispod njih potpisiješ imena kojekavih tikvana koji nisu znali ni gde su šuplji, a kamo li da znaju da nikakve veze sa zdravom pameću nema tvrdnja da kretanja može da bude bez kretača. Jer ovde nije reč o opažanju kretanja, već njegovom uzrokovanju.

Кретање је нешто сасвим другачије и независно од слике. Појам "кретање" своје извориште нема , нити је икада имао у сазнању. Већ он потиче из нечег другог. Из онога што је Бергсон звао "интуиција трајања".
Кретање се не опажа, оно се интуитивно осећа. И то што се тако интуитивно осећа нема везе са телима у простору. Већ је то нешто сасвим другачије, Својеврсно.

Дакле, право кретање које је супстанција свега и до кога долазимо интуицијом не може имати узрок. Узрок и последица важе само у области представе ,тј. у области слика које се као што видиш ....не крећу.

Право кретање не познаје каузалитет... узрок и последицу.
 
Ево за Љубу, који није никада прочитао књигу у животу, информација о нечему до чега су филозофи давно дошли и што показује проблематичност онога што сирови разум зове "кретање тела из тачке а у тачку б".

U Antickoj Grckoj u vreme kada je filozofija tek otvorila oci, ljudi su primetili nesto sto rusi samu predstavu o kretanju i svetu uopste. Prvi je to primetio Parmenid a Zenon elejski je to formulisao u svojim aporijama.

Verovatno svi znaju za Zenonove primere ali ovde cu preneti nekoliko:
The Dichotomy: There is no motion, because that which is moved must arrive at the middle before it arrives at the end, and so on ad infinitum.
Ako moram sada ustati i otici do vrata moje sobe. Moram preci onu tacku koja je bas na polovini izmedju mene i vrata. Kada dodjem do te tacke ceka me jos jedna tacka na polovini. Kada dodjem do te tacke... smanjio sam put..ali me polovina opet ceka.
Mogu se pribliziti vratima na razdaljinu od metar...moram opet preci onu tacku na pola metra.
Mogu se pribliziti vratima na milimetar, opet me ceka tacka od pola milimetra i tako u beskonacnost...in infinitum. A nikada necu na taj nacin stici do vrata.
Jer moram uvek preci polovinu od sledece razdaljine.
gohar1_zps09a179ad-1.gif


Objasnjenje Zenonovog paradoksa dala je tek filozofija dvadesetog veka. I to Bergson koji je ,predavajuci studentima upravo taj paradoks, dosao tada na ideju trajanja , sto je kasnije stvorilo njegovu filozofiju i njega kao jednog od najvecih filozofa covecanstva.
Dakle i ovde ,kao i uopste u filozofiji, ne tebamo obratiti paznju na brojeve , apstrakcije i jednacine, vec na neposredno iskustvo. A u tome ce nam najbolje pomoci ovaj jedan Zenonov fragment :
Ono sto se krece - krece se ili u onom mestu u kome jeste ili u onom mestu u kome nije. Ali ne krece se ni u mestu u kome jeste ni u mestu u kome nije. Stoga se nista ne krece.
Zenon Elejski
Upravo je ovaj fragment taj koji pogadja u sustinu stvari i koji se odnosi ,ne na eksperimente, vec na neposredno iskustvo, a kao takav.... on je definitivan. I ako razmisljate o Zenonovim aporijama, razmisljajte pre svega o ovom fragmentu.

Zenonov paradoks je oduvek bio sofizam koji ne objasnjava sustinu stvari ali njegova vrednost je u tome sto on prilikom provere njegove istinitosti PADA ali pri tom padu, povlaci za sobom i nesto mnogo vece i skrivenije.. Povlaci za sobom uobicajeno misljenje o svetu i zivotu koje se zasniva na uverenju da je moguce kretati se linijama u prostoru, i da je moguce izjednacavati kretanje u vremenu sa linijom u prostoru. Kretanje nije zbir nepokrentih tacaka. Trajanje nije isto sto i prostor. KRETANJE JE NESTO DRUGACIJE od onoga kako smo navikli da ga zamisljamo.

Zenonov paradoks otkriva da je misljenje da ja mogu linijom doci do sledece tacke paradoks i da se to sto ja zamisljam u svojoj svesti zapravo ne desava, to je iluzija.
Zivot , kretanje , vreme... je nesto drugacije od linije, od nepokretnih polozaja u prostoru... zivot je intuicija trajanja.
 
Ljubo:
Ma nemoj mi reći?

Kad ti kazem.

Tako mali Đokica zamišlja "postojanje". Recimo, mali Đokica na plaži napravi kulu od peska i ti naiđeš, opaziš kulu i kažeš "kula postoji". Malo sutra, "postoji". Naiđem ja i šutnem kulu od peska i pitam te: Gde je kula? Postoji li kula? Ne postoji, naravno. Nije nikad ni postojala.

U pravu je mali Djokica. Vidis da je i mali Djokica pametniji od tebe? Dakle, kula je postojala pre nego sto si ti doso i sutnuo je i prestala je da postoji onda kada si ti doso i srusio je. Svakako nije tacno da nikada nije postojala. Problem je u tome sto ti ne priznajes nista sto nije vecno kao postojanje. Sve sto ima svoj vremenski rok -- pocetak i kraj -- za tebe kao da nikada nije ni postojalo. Samo ono sto je vecno mozemo priznati kao postojanje. A interesantno je to da je sam pojam vecnosti -- apsoluta -- besmislen. Pojam se ne odnosi ninasta konkretno. Ne samo sto niko nikada nije video nesto sto je vecno vec je prosto nemoguce videti nesto sto je vecno jer je sam pojam nedefinisan.

Apsolut, vecnost, kretac . . . sve su to nazivi za tvorca tj. za Boga. Ti bez Hriscanstva mozda mozes ali bez Boga ne mozes.

I pre kule i za vreme kule i posle kule postoji samo pesak.

Pesak postoji, slazem se, ali to ne znaci da kula ne postoji. Mozes da kazes da je pesak gradivni element kule u smislu da mozes da predvidis mnoge aspekte kule na osnovu peska. Drugim recima, mozes da kazes da su pesak i kula korelati. Nikako ne mozes da kazes da samo pesak postoji. To je glupost.

Prema tome, odgovor na pitanje šta postoji, glasi: Postoji jedino onaj gradivni materijal od kojeg su svi oblici u svemiru, napravljeni. Po nauci, to je materija i postoji samo materija.

Na tebi je da jasno, nedvosmisleno, definises pojmove kao sto su "gradivni element", "materija" i "svemir" kako bi, ne samo nama pomogao da te razumemo, vec i dokazao da tvoje reci imaju smisla.

Definisati pojam znaci opisati uz pomoc reci sekvencu dogadjaja na koju se on odnosi.

Ti to izbegavas ocigledno zato sto se ti ne bavis logikom vec iskljucivo retorikom. Ti ne zelis da iznosis argumente, tj. da podelis sa nama nacin na koji si dosao do svojih zakljucaka, vec iskljucivo zelis da iznosis sofizme ciji je cilj da nateraju publiku da prihvate ono sto propovedas manipulacijom njihovih emocija.

Nemas ti nikakve argumente.
Ti imas samo deklaracije.

Kretanje ne može da postoji samo po sebi, već uvek i samo KRETAČ koji se kreće, za kojeg se u nauci ne zna ni da postoji.

Tako je. Kretanje bez kretaca ne postoji. Medjutim, to ne znaci da je kretac sustinski element. Kao sto sam vec rekao -- nije. Ni kretanje ni kretac. Zato sto ti pojmovi postoje samo na visem nivou apstrakcije tj. na nivou modela realnosti. Na nivou opazaja takvih stvari JEDNOSTAVNO NEMA. Na nivou opazaja postoje samo dogadjaji, a oni se ne krecu tj. nisu kretaci.

Tako da će onaj krajnji zaključak uvek da glasi da postoji samo Svest.

Jos jedna nedefinisana rec. Sta je to "Svest" sa velikim slovom "S"?

Baš si mudar. Još samo kad bi znao odgovo na pitanje šta je to što "postoji" i ima sposobnost da se kreće i menja mesto?

Odmah sam ti odgovorio na to pitanje.
Na sta si ti odgovorio sa:

Sa ovom zavrzlamom od beznačajnih reči i pojmova samo pokazuješ da znaš da ništa ne znaš.

Sa tom takozvanom "zavrzlamom" od takozvanih "beznacajnih" reci samo pokazujem da ne razumes o cemu govorim i da nisi u stanju da priznas da ne znas nego si prinudjen da glumatas da znas o cemu pricam (tj. da ne govorom o nicemu.)

Mogu ja da se spustim na nivo vrtica ako treba.
Sve cu natenane da ti objasnim kako se ne bi zamarao.

Uzmimo recimo monitor.
U svakom trenutku, na monitoru se prikazuje jedna slika.
Ta slika, mozemo da kazemo, sacinjena je od nekoliko malih sijalica.
Svaka sijalica predstavlja jednu tacku na slici i svaka sijalica u svakom trenutku emituje svetlo odredjene boje.
Recimo pustimo neki film da ide i ono sto cemo ubrzo primetiti to je ljudi koji se krecu.
Dakle, imamo kretace i kretanje.
A pritom znamo da se sijalice ne krecu vec da miruju.
Sta se zapravo desava?
Desava se to da mozak tumaci sekvencu skupa tacaka (koje cine sliku) na odredjeni nacin tj. pocinje da uocava kretace koji se krecu.
To cini tako sto povezuje tacke koje su slicne jedna drugoj u jednu apstraknu celinu koju nazivamo kretac.
Tu se vidi da kretaci i kretanje ne moraju da budu sustinski.

To se moze jednostavno predstaviti sekvencom dogadjaja kao sto je {1, 0, 0}. Svaki broj predstavlja jedan dogadjaj. Svaki dogadjaj je jedinstven ali je takodje u odredjenim aspektima slican drugima. Recimo, vidimo nekoliko nula. Svaka nula je jedinstven dogadjaj ali je u isto vreme slicna svakom dogadjaju koji se takodje predstavlja kao nula. E sad, kako prolazi vreme, tako nadolaze novi dogadjaji. I posle nekog vremena mi imamo sledecu sekvencu dogadjaja: {1, 0, 0, 0, 1, 0}. Prva stvar koju ce mozak uraditi to je da ce sve nule protumaciti kao prazan prostor dok ce jedinice protumaciti kao materiju. Takodje, podelice ovu sekvencu na dve podsekvence tj. na {1, 0, 0} i {0, 1, 0} gde svaka podsekvenca predstavlja jedan trenutak u vremenu. To znaci da ce svaka tri dogadjaja protumaciti kao jedan dogadjaj tj. tumacice ih kao da se odvijaju istovremeno. Na kraju ono najbitnije: jedinice ce protumaciti kao jednu stvar koja ili miruje ili se krece. U nasem slucaju, jedinica se krece jer je "promenila" svoje mesto u podsekvenci. To je cela prica.

A ti li znaš definiciju pojma "svemir" ili pojma "materija", odnosno, "Svest"?

Na tebi je da definises svoje pojmove.
Ti ih koristis.

Ja znam sta je svest (sa malim slovom "s".) Materiju ne upotrebljavam tako da nemam neku jasnu definiciju tog pojma. Dok je pojam svemira besmislen.

Sve što pričam i tvrdim, poznato je. Svi delovi mehanizma zvanog POSTOJANJE su u nauci poznati. Ko je kriv svetskim naučnicima, filozofima i teolozima što ne umeju te delove da sastave kako treba i valja, da taj mehanizam može da im radi.

Previse smaras deklaracijama.
Daj neke argumente . . . ako ih imas.

Nemas ti nista.
Isti kao Oziman.
Zaludjene budale.
 
Oziman:
Zenonov paradoks otkriva da je misljenje da ja mogu linijom doci do sledece tacke paradoks i da se to sto ja zamisljam u svojoj svesti zapravo ne desava, to je iluzija.

Zenonov paradoks nam "otkriva" da se iz tacke A ne moze stici u tacku B ukoliko je tacka B beskonacno udaljena od tacke A.
Zenon od nas ocekuje da beskonacno putujemo da bi stigli do tacke B . . . i onda iz toga zakljucuje da je nemoguce stici do tacke B.
Cinjenica je da je pojam beskonacnosti besmislen.
 
Zenonov paradoks nam "otkriva" da se iz tacke A ne moze stici u tacku B ukoliko je tacka B beskonacno udaljena od tacke A.
Zenon od nas ocekuje da beskonacno putujemo da bi stigli do tacke B . . . i onda iz toga zakljucuje da je nemoguce stici do tacke B.
Cinjenica je da je pojam beskonacnosti besmislen.

Не. Него да би стигао у тачку Б мораш проћи половину сваке следеће етапе до ње. А на тај начин никада не можеш стићи до исте.

The Dichotomy: There is no motion, because that which is moved must arrive at the middle before it arrives at the end, and so on ad infinitum.
Ako moram sada ustati i otici do vrata moje sobe. Moram preci onu tacku koja je bas na polovini izmedju mene i vrata. Kada dodjem do te tacke ceka me jos jedna tacka na polovini. Kada dodjem do te tacke... smanjio sam put..ali me polovina opet ceka.
Mogu se pribliziti vratima na razdaljinu od metar...moram opet preci onu tacku na pola metra.
Mogu se pribliziti vratima na milimetar, opet me ceka tacka od pola milimetra i tako u beskonacnost...in infinitum. A nikada necu na taj nacin stici do vrata.
Jer moram uvek preci polovinu od sledece razdaljine.
gohar1_zps09a179ad-1.gif


А ако те ово збуњује једноставнмо га склони на страну као што гомила ради вековима. Јер ради се о нечему од чега препарирано мишљење бежи као ђаво од крста. Тј о нечем једноставном а што руши саме темеље уобичајног погледа на свет.
 
Da bi pojedinac napredovao..tj da bi covek napredovao udruzivao se u grupe.to jeste plemena. Napredak jednog.znacio je i napredak drugog clana u zajednici.
Danas!! Danas ljudi zive u zajednicama ..ali napredak jednog ne podrazumeva napredak drugog clana...vec se to tumaci kao dobijena moc i dominacija nad drugim clanom istog tima. danas zivimo u samodestruktivnim zajednicama.
Ono sto zaista mislim da bi spasilo svet jeste da se u skolama uvede predmet Samilost..gde ce se deca voditi i volontirati u ustanovama kao sto je prihvatiliste za zivotinje .ljude...bolesnu decu..i svratista
Na taj nacin bi im se izgradio osecaj za druge .a i za svoje mesto u drustvu.Tako bi naucili da nista nije bogom dato.i da uvek ima ljudi i bica kojima treba pomoc
 
Ne postoji nikakav Zenonov paradoks.
Postoji Zenonov algoritam koji navodno treba da te dovede do cilja (tj. do tacke B) ali koji, ako ga bolje pogledamo, zapravo to nema za cilj.

Zenonov algoritam zapravo uopste nema cilj.
To je u stvari ono sto se u matematici zove "beskonacni red".
Zenonov red je naprostiji moguci red koji se moze zapisati kao 1/2 + 1/4 + 1/8 + 1/16 + . . . = 1 gde broj 1 predstavlja vrednost beskonacnog reda, tj. njegovu takozvanu granicu, sto nije nista drugo nego broj kojem nijedan parcijalni zbir nije jednak ali kojem parcijalni zbirovi "teze".

Uglavnom, ono sto je bitno to su dve stvari:

1. da se Zenonov algoritam nikada ne zavrsava (tj. nikada ti ne govori kada trebas da prestanes da ga pratis)
2. da Zenonov algoritam nikada ne dostize cilj vec ga namerno izbegava

Ako je razdaljina izmedju dva tacke A i B ukupno 4 metara onda da bi stigao do tacke B moras da predjes ukupno 4 metra.
Zenon ti daje algoritam kojim je nemoguce preci 4 metra.
Ne zato sto je to nemoguce u praksi vec prosto zato sto ti Zenon ne dozvoljava to da uradis.
On ti kaze ovako: idi 4/2 metra (to je 2 metra) pa 4/4 metra (to je 1 metar) pa 4/8 metra (to je pola metra) i tako u beskonacnost.
Svaki put ides pola od preostale duzine tako da NIKADA ne mozes da stignes na cilj.
Mozes da mu se priblizis, tj. smanjis razdaljinu, ali ne mozes nikako da stignes.
Nema to nikakve veze s realnoscu vec sa Zenonovim algoritmom.
 
Da bi pojedinac napredovao..tj da bi covek napredovao udruzivao se u grupe.to jeste plemena. Napredak jednog.znacio je i napredak drugog clana u zajednici.
Danas!! Danas ljudi zive u zajednicama ..ali napredak jednog ne podrazumeva napredak drugog clana...vec se to tumaci kao dobijena moc i dominacija nad drugim clanom istog tima. danas zivimo u samodestruktivnim zajednicama.
Ono sto zaista mislim da bi spasilo svet jeste da se u skolama uvede predmet Samilost..gde ce se deca voditi i volontirati u ustanovama kao sto je prihvatiliste za zivotinje .ljude...bolesnu decu..i svratista
Na taj nacin bi im se izgradio osecaj za druge .a i za svoje mesto u drustvu.Tako bi naucili da nista nije bogom dato.i da uvek ima ljudi i bica kojima treba pomoc

Mоралност се не може научити. На нечију вољу се може утицати једино мотивима. Тј. зависно од нечијег карактера презентовати му мотив који ће га покренути на нешто или га спречити у томе. А сама реакција на мотив не може се променити сем другим јачим мотивом.
Зато водити децу по свратиштима и прихватилиштима јесте без икакве сврхе. Онај ко нема морала тиме неће постати моралан.
 
Ne postoji nikakav Zenonov paradoks.
Postoji Zenonov algoritam koji navodno treba da te dovede do cilja (tj. do tacke B) ali koji, ako ga bolje pogledamo, zapravo to nema za cilj.

Зенонов алгоритам не претендује да те доведе до циља него да ти покаже да не можеш стићи до циља.

Zenonov algoritam zapravo uopste nema cilj.

Има циљ који се указује као недостижан

Uglavnom, ono sto je bitno to su dve stvari:

1. da se Zenonov algoritam nikada ne zavrsava (tj. nikada ti ne govori kada trebas da prestanes da ga pratis)

Треба да престанеш оног момента када стигнеш у тачку Б, а то се као што видиш не може десити.

Ako je razdaljina izmedju dva tacke A i B ukupno 4 metara onda da bi stigao do tacke B moras da predjes ukupno 4 metra.
Zenon ti daje algoritam kojim je nemoguce preci 4 metra.
Ne zato sto je to nemoguce u praksi vec prosto zato sto ti Zenon ne dozvoljava to da uradis.
On ti kaze ovako: idi 4/2 metra (to je 2 metra) pa 4/4 metra (to je 1 metar) pa 4/8 metra (to je pola metra) i tako u beskonacnost.
Svaki put ides pola od preostale duzine tako da NIKADA ne mozes da stignes na cilj.
Mozes da mu se priblizis, tj. smanjis razdaljinu, ali ne mozes nikako da stignes.

Да, То је опис Зеноновог парадокса.

Nema to nikakve veze s realnoscu vec sa Zenonovim algoritmom.

Има везе са оном реалношћу у којој сматраш да се тела крећу по путањама из једне до друге тачке. А то је као што видиш заблуда. Кретање је нешто сасвим друго од начина на који га уобичајено третирамо.

И да.. ево ти овог фрагмента да га претвориш у једначину.

Ono sto se krece - krece se ili u onom mestu u kome jeste ili u onom mestu u kome nije. Ali ne krece se ni u mestu u kome jeste ni u mestu u kome nije. Stoga se nista ne krece.

Zenon Elejski

Знонов парадокс НЕГИРА КРЕТАЊЕ на начин како га уобичајено мишљење третира.
 
Не. Него да би стигао у тачку Б мораш проћи половину сваке следеће етапе до ње. А на тај начин никада не можеш стићи до исте.


Ako moram sada ustati i otici do vrata moje sobe. Moram preci onu tacku koja je bas na polovini izmedju mene i vrata. Kada dodjem do te tacke ceka me jos jedna tacka na polovini. Kada dodjem do te tacke... smanjio sam put..ali me polovina opet ceka.
Mogu se pribliziti vratima na razdaljinu od metar...moram opet preci onu tacku na pola metra.
Mogu se pribliziti vratima na milimetar, opet me ceka tacka od pola milimetra i tako u beskonacnost...in infinitum. A nikada necu na taj nacin stici do vrata.
Jer moram uvek preci polovinu od sledece razdaljine.
gohar1_zps09a179ad-1.gif


А ако те ово збуњује једноставнмо га склони на страну као што гомила ради вековима. Јер ради се о нечему од чега препарирано мишљење бежи као ђаво од крста. Тј о нечем једноставном а што руши саме темеље уобичајног погледа на свет.
Kad bi ti znao Ozi kako kvanti menjaju pozicije...
Tu ne postoji vreme samo superpozicija i pozicija!
A trkač je skup milijardi i biliona kvanta...
Iz subjektivnog rakursa posmatrača,taj oblak kvanta koji on zove trkač menja pozicije nevremeno...
Složenost tih skupova je neuhvatljiva ljudskim senzorima.Itd...
(Dalje bih morao o Hilbertovom matematičkom prostoru,ali to je preterano za forum...)

- - - - - - - - - -

Tako da Zenonov paradoks okači Tukiju o rep...
 
Da bi Zenon mogao da dokaze da ne mozes da dodjes do cilja (tj. do tacke B) mora da pokusa da te do njega dovede.
Zenonov algoritam (tj. instrukcije) uopste ne pokusavaju da te do tog cilja dovedu.
U tome se krije madjionicarski trik.
Naizgled deluje kao da pokusava da te dovede do cilja, medjutim, u realnosti, on te samo priblizava tom cilju vodeci racuna da te do njega nikada ne dovede.

Ti si inace izuzetno dosadan covek zato sto nikada ne slusas svog sagornika vec ponavljas svoje stavove ko pokvarena ploca muziku.
 

Back
Top