Književnost Šta trenutno čitate - utisci i preporuke II

Kad su cvetale tikve.

Osim što me je još jednom vratila na razmišljanja o kompletnom besmislu te proklete Jugoslavije, nekako me je vratila i u studentske dane po Beogradu, mada se period opisan u knjizi i period u kojem sam studirao nalaze ui različitim milenijumima :mrgreen:
Naravno, čim sam pročitao poslednju stranicu, prešao sam na Čizmaše, nešto mi trenutno leži stil pisanja Dragoslava Mihailovića.
 
Josif Brodski - Tuga i razum
Iako je Brodski pre svega poznat kao pesnik, on je bio i izuzetan esejista. U ovoj knjizi su
sabrani eseji koji su nastali tokom poslednje decenije njegovog života.
Jedan deo čine tekstovi posvećeni analizi stihova njegovih omiljenih pesnika, a drugi su
autobiografski intonirani tekstovi i besede, uključujući i govor prilikom uručenja Nobelove
nagrade za književnost.
 
Erich Maria Remark - Noć u Lisabonu

Ovo je jedan od istorijski-dramskih klasika, koji nikada ne izađu iz mode. Stimulativno štivo, moram reći. Život u ratom opkoljenom Evropom, kroz mračnu zbilju, ljubav i smrt, ova "književna muzika", predstavlja
jednu od talasavih, a opet katkad, na svojiim peak-ovima, neverovatno omamljujuća proza, iz pera jednog od najvećih pisaca ikada.
U moru lažnih klasika i šund literature, ovo vam moram preporučiti.
Još podataka: http://www.novosti.rs/vesti/kultura.71.html:541838-Remark-ponovo-na-srpskom

Bremasoni - Mirjana Đurđević

Ne bih da se uhvatim u zamku navođenja suvoparnih podataka koje inače možete naći na internetu, više bih se uhvatio forme (nedovoljno izjednačena kombinacija drame i komedije) i stila koji vas katkad
i više nego nagrađuje za vaš čitalački napor, a s vremena na vreme upada u "zonu dosade i samo delimično uspešnog povezivanja mikrodelića romana i njegovih likova u jednu celinu", kroz interakciju poznatih i nepoznatih motiva koje čine sasvim fino, ali u svojoj želji za pitkošću povremeno promašeno
štivo. 7/10

Gabrijel Garsija Markes - Sto Godina Samoće

Markes je bio novinar, erudita, i vrhunski kolumbijski pisac. Sto godina samoće je nešto najneverovatnije što se desilo latinoameričkoj književnosti, i jedan od onih romana kome ćete se vraćati, jer je premijerna euforija zagarantovana. Zanimljivo je da je, autor, pored velikih suma, odbio da da prava za film. U današnjem svetu svi natovareni obavezama, retko ili nimalo ne čitaju, ali u ovom surovom svetu jedna ovakva gorko-slatka priča, prezentovana izbrušenim stilom,
daće vam više od sve sile drugih knjiga. 9/10
Više na
 
Vilijam S. Barouz - Queer
Ovaj roman je Barouz napisao tokom 50-ih, ali je objavljen tek 1985. zbog toga
što piše o svojoj homoseksualnosti.
Ko nije čitao Barouza najbolje da krene od ove knjige ili Džankija, jer u njima nema
eksperimentisanja sa formom kao u drugim delima, i radnja teče linerano, što u
ostalim delima uglavnom nije slučaj.
 
Skoro svi ruski autori su skloni predugim knjigama, na pamet mi pada možda samo Solženjicin koji nije, nisam primetio da ruskim čitaocima to smeta, možda je do mentaliteta ''OGROMNE'' zemlje gde je sve sporo i široko, ali ostale nacije imaju problema sa čitanjem.


Da, ovde je vidiš Tolstoj naveo da Rusi žive drugačije od Evropljana pa su i primorani da pišu drugačije.
 
Maurizio de Giovani - I bastardi di Pizzofalcone

Италијански крими роман о Инспектору Лохакону и његовој екипи која је формирана након што је откривено да су им претходници корумпирани. Тек што започех роман, комплексни случајеви тек следе.
 
Jutros sam završila knjigu "Aleksandar od Jugoslavije" Vuka Draškovića.

Knjiga je odlična. Napisao ju je kao roman, ne kao istorijsku literaturu. Pogodna je za svakoga koga zanima lik Aleksandra. A trebalo bi većinu da zanima. Lagano i fino štivo. Vuk je još jednom pokazao da je odličan pisac.

Kraj je tako upečatljiv! Tito i njegov monolog pred Aleksandrovim portretom. Najtoplije preporučujem.
 
Damir Karakaš - Sjajno mjesto za nesreću
Jedina knjiga koju sam od njega čitao pre ove je Blue moon, koja je dobra,
ali mi se ova za sada više dopada.
Radnja se događa u Parizu, glavni lik je pisac koji želi u Parizu objaviti roman,
upravo pod nazivom "Sjajno mjesto za nesreću", za to vreme preživljavajući
crtajući karikature turistima.
Po atmosferi me je pomalo podsetila na Niko i ništa u Parizu i Londonu,
Džordža Orvela.
 
kojih informacija? :) u Mekartievim knjigama nema informacija, samo kratkih prostih recenica i akcije... ali je svejedno dobr i takav

Znam, ima specifican stil pisanja, bez ikakvih dodatnih objasnjenja od strane autora, samo opisivanje radnje glavnih junaka. Ipak, knjiga je opseznija, sadrzi neke scene i dijaloge koji nisu prisutni u filmu pa samim tim i vise saznajemo o likovima, na to sam mislio.
 

Back
Top