Bespuća i stranputice zakona indogermanističke komparativne lingvistike

Možemo ovako dovijeka ali osnovni problem se na ovoj i sličnim temama razaznaje - na ovom forumu imamo manjak lingvista.

I to je zapravo srž...a mi možemo filozofirati do 2020. godine sa malo ikakvog pomaka.

Ne, problem je germano centricni pristup lingvistici. I ovo je odlicna tema, bravo za Mrkalja.

A i na genetskim temama bi bilo shodno da ih objelodanimo kao azijate orjentalce. Izgledaju ko zuti kinezi sa plavom kosom i kosim ocima. Ja ih zovem evro eskimi.
 
Možemo ovako dovijeka ali osnovni problem se na ovoj i sličnim temama razaznaje - na ovom forumu imamo manjak lingvista.

I to je zapravo srž...a mi možemo filozofirati do 2020. godine sa malo ikakvog pomaka.

Zaključak teme glasi:

Nije bilo metateze likvida kod Slovena u 8-9. veku već se radi o specifičnom slovenskom r i l, koji niko drugi tako ne izgovara, pa pre kritičnog perioda zapisuje po svome, tj. u metatezi koja se danas pogrešno interpretira kao originalno stanje, a originalno stanje se interpretira kao metateza (dakle, gord nastaje od početnog grad, a ne obrnuto). Sa počecima slovenske pismenosti počinje proboj ka pisanoj reči stvarnog slovenskog oblika koji je originalan, a ne metateziran, nasuprot današnjem zvaničnom propovedanju. Zato te oblike susrećemo nakon 9. veka, dok naporedo sa njima u prvom slovenskom standardu koji su izdali Grci i dalje imamo pogrešno pisanje.

Specifičnost slovesnkih r i l sastojala se u tome da su, pored n, već tada to bili sonanti, što nije bio slučaj u germanskim i (tadašnjim) italskim jezicima. To, jednostavno zanči, da pri izgovoru srpskog r, jezik najmanje dva puta učini udar (a učini i više udara). U današnjem španskom, na primer, glas r ima samo jedan udar jezikom. Zbog nemogućnosti da izgovore na srpski način, pisci su pre kritičnog perioda, a i posle njega, redovno zapisivali smo onako kako su oni to mogli da izgovore - u metateznom obliku (to je ono što danas smatraju osnovnim oblikom, nemetateziranim).

Ovakvo shvatanje stvari otvara mogućnost da su Germani, Italci, Heleni i drugih narodi koji su sa Slovenima dolazili u dodir od njih usvajali vokabular tj. slovensku kulturološku terminologiju, a ne obrnuto kako se do sada tvrdilo. Takođe, otvara mogućnost slovenskog hronološkog prvenstva u Evropi, veću izglednost slovenskog porekla zabeležene toponpomastike itd.
 
Zaključak teme glasi:

Nije bilo metateze likvida kod Slovena u 8-9. veku već se radi o specifičnom slovenskom r i l, koji niko drugi tako ne izgovara, pa pre kritičnog perioda zapisuje po svome, tj. u metatezi koja se danas pogrešno interpretira kao originalno stanje, a originalno stanje se interpretira kao metateza (dakle, gord nastaje od početnog grad, a ne obrnuto). Sa počecima slovenske pismenosti počinje proboj ka pisanoj reči stvarnog slovenskog oblika koji je originalan, a ne metateziran, nasuprot današnjem zvaničnom propovedanju. Zato te oblike susrećemo nakon 9. veka, dok naporedo sa njima u prvom slovenskom standardu koji su izdali Grci i dalje imamo pogrešno pisanje.

Specifičnost slovesnkih r i l sastojala se u tome da su, pored n, već tada to bili sonanti, što nije bio slučaj u germanskim i (tadašnjim) italskim jezicima. To, jednostavno zanči, da pri izgovoru srpskog r, jezik najmanje dva puta učini udar (a učini i više udara). U današnjem španskom, na primer, glas r ima samo jedan udar jezikom. Zbog nemogućnosti da izgovore na srpski način, pisci su pre kritičnog perioda, a i posle njega, redovno zapisivali smo onako kako su oni to mogli da izgovore - u metateznom obliku (to je ono što danas smatraju osnovnim oblikom, nemetateziranim).

Ovakvo shvatanje stvari otvara mogućnost da su Germani, Italci, Heleni i drugih narodi koji su sa Slovenima dolazili u dodir od njih usvajali vokabular tj. slovensku kulturološku terminologiju, a ne obrnuto kako se do sada tvrdilo. Takođe, otvara mogućnost slovenskog hronološkog prvenstva u Evropi, veću izglednost slovenskog porekla zabeležene toponpomastike itd.

Ah those idiots who could not pronounce our language were so wrong, but we, the eternally true and pure ones, have always been and always will be the same.

Распитај се мало о данашњим балтичким језицима: шта нам они говоре о PIE и о словенском.
 
Очито се мора опет поновити како у трима словеенским гранама налазимо неуједначено стање и огроман број остатака старијега непреметнутога стања. То непреметнуто стање налазимо у свим, и то дословно свим, осталим индоевропским језицима осим у словенскима. Уз то, о ранијем стању у Словена сведоче нам посуђенице и записи.

Мркаљева хипотеза изазвала би само подсмех код језикословаца, јер има толико рупа и заиста је тешко одлучити одакле га почети исправљати. Но, нико му не може забранити да се игра.
 
Poslednja izmena:
To smo prošli. Govore o tekovinama usvajanja baltoslovenskog na njegovoj periferiji.

Po mom mišljenju balto-slovenski jezik se odvojio jedan od drugog u Veneto regionu, pa se ta podjela proširila do Baltika. Šta to znači, pa da je Veneto (Este) kao urbani centar tadašnjeg bronzanog doba bio glavni pokretač promjena, koje su se odrazile na udaljene regione Jantarskog puta.
 
To smo prošli. Govore o tekovinama usvajanja baltoslovenskog na njegovoj periferiji.

А зашто је граматика --или да користим твој омиљени израз падежи-- знатно сложенија у балтичким језицима него у словенским, мада се одмах увиђа њихова сродност?
 
Очито се мора опет поновити како у трима словеенским гранама налазимо неуједначено стање и огроман број остатака старијега непреметнутога стања. То непреметнуто стање налазимо у свим, и то дословно свим, осталим индоевропским језицима осим у словенскима. Уз то, о ранијем стању у Словена сведоче нам посуђенице и записи.

Мркаљева хипотеза изазвала би само подсмех код језикословаца, јер има толико рупа и заиста је тешко одлучити одакле га почети исправљати. Но, нико му не може забранити да се игра.

Ja sam te do sada šest puta molio za primer jedne reči koja je u "nepremetnutom stanju u doslovno svim indoevropskim jezicima", pa ništa. Evo, molim te za primer i sedmi put. O tzv. "ranijem stanju u Slovena" u zapisima upravo sam se očitovao.

Ko se zadnji smeje, najslađe se smeje.
 
Potaknut raspravama na politici, kao i onim ranijim tabloidnim "dokazima" o ruskom naučniku Kljosovu itd... Primjetio sam par stvari pa da to podjelim ovdje.

tabloidi:
– Srpski geni (R1A1) su stari 12.ooo godina naspram drugih koji su od 4 do 7 hiljada godina. Svi Anarodi (osim dva) u Evropi imaju preko 40% srpskog ili prasrpskog gena – tvrdi ovaj naučnik.

Ono što je svakako zanimljivo da su Lužički Srbi nosioci r1a gena od oko 63% dok je kod Aškenazi svešteničke klase Levita to oko 50%

Ima jedna zanimljiva lingvistička teorija, pa da vidim vaše mišljenje o njoj.

In 1991, Paul Wexler proposed a highly heterodox model that took Yiddish, by which he means primarily eastern Yiddish,[14] not to be genetically grounded in a Germanic language, but rather as "Judeo-Sorbian" (a proposed Western Slavic language) whose vocabulary had been largely replaced by High German in the 9th to 12th centuries, when, according to his theory, large numbers of German-speakers settled in Sorbian and Polabian lands, and some of them, after converting, developed a Judeo-Slavic tongue which was subsequently relexified with Old High German.[11] Wexler's model has met with little academic support, and strong critical challenges, especially among historical linguists.[11][14]
https://en.wikipedia.org/wiki/Yiddish#Origins

Šta mislite o naknadnoj releksifikaciji Yiddisha u OHG?

The dialects spoken vary in intelligibility in different areas. Genetic studies have shown Sorbs to be genetically closest to Czechs and Poles.[7] The Sorbs are theorized to have contributed significantly to the Ashkenazi Jewish population of Europe from the 9th century.[8]
https://en.wikipedia.org/wiki/Sorbs

Inače se smatra da je Aškenazi populacija poistekla iz oko 350 individua prije 600-800 godina.
The results of the detailed study show that today's 10 million Ashkenazi Jews descend from a population of only 350 individuals who lived about 600-800 years ago. That population derived from both Europe and the Middle East. [14]
https://en.wikipedia.org/wiki/Medical_genetics_of_Jews#Ashkenazi_diseases
 
Potaknut raspravama na politici, kao i onim ranijim tabloidnim "dokazima" o ruskom naučniku Kljosovu itd... Primjetio sam par stvari pa da to podjelim ovdje.

tabloidi:


Ono što je svakako zanimljivo da su Lužički Srbi nosioci r1a gena od oko 63% dok je kod Aškenazi svešteničke klase Levita to oko 50%

Ima jedna zanimljiva lingvistička teorija, pa da vidim vaše mišljenje o njoj.


https://en.wikipedia.org/wiki/Yiddish#Origins

Šta mislite o naknadnoj releksifikaciji Yiddisha u OHG?


https://en.wikipedia.org/wiki/Sorbs

Inače se smatra da je Aškenazi populacija poistekla iz oko 350 individua prije 600-800 godina.

https://en.wikipedia.org/wiki/Medical_genetics_of_Jews#Ashkenazi_diseases

Wexlerova teorija podupire Alinei-jevu i obrnuto.

Ispada da nije fazon u jevrejstvu, nego u srpstvu. :lol:

Veoma interesantno. Dobro si ti to povezao.
 
Igore, uhvatih vremena da ti skrenem pažnju gde je suština i gde odlaziš stranputicom od osnovnog diskursa.

Прасловенски падежни систем најверније је очуван у чешком језику, штокавица је далеко од тога.
Štokavski padeški sistem je očuvan i razvijan u pravcu karakteristične srpsko-nomadske melodije jezika. Četverokacenatske plus zanaglasna dužina. Štokavski čuva praslovenske osobine jezika kao što je npr. jotovanje dok su ga periferni slovenski jezici mahom gubili i to, preko ćirilometodske standardizacije, gde je crkvena elita vekovnim radom uspela da iskvari govorni jezik. Iskvari, zato što "graždanski", "roždenstvo", "dažd", "zaveštanje" (a možda i početna grupa čr) nisu u duhu slovenskog jezika, već su u duhu knjiške reforme. I ne samo da štokavski čuva nego i dalje razvija (najnovije, jatovsko jotovanje), što je dokaz duboke ukorenjenosti slovenskog jezika i njegove gramatičke logike u (novo)štokavskih govorilaca. Kod štokavaca, dakle, nije bilo velikih akutnih etničkih upliva (možda sve do sudara sa kajkavcima koje je izazvalo brkanje č i ć kod mešanaca u kontaktnom području).

Знаш ли колико је деклинација посведочено у старословенском, колико у старосрпском а колико их је сачувано до данас?
Ne govorim o deklinacijama nego o očuvanju broja padeža i njihovom fonološkom razvoju. Unutrašnja jezička logika se čuva jer je očuvano jezičko iliti etničko jezgro naroda na Slovenskom Jugu.

Многи једнински и множински падежни наставци су измењени, изгубљени, неки су се изједначили а склонидба и инфинитив се постепено губе што се јужније иде, од двојине као категорије и њене склонидбе постоје само остаци.
Nastavci su prilagođivanji sa progresom autohtonog jezika koji je imao dovolno veliku masu govorilaca za takav razvoj. Što se ide južnije, ka slovenskoj periferiji ili ka Protobugarima - sve je više stranaca i opada unutrašnja jezička logika. A to znači da se padeži gube (ne izjednačavati padeže : padežne nastavke : deklinacije), dakle, ne nastavci, nego padeži, jezik postaje pidžin-srpski.

Тврдња да падежни систем указује на староседелаштво је произвољна, неоснована и непоткрепљена
Tvrdnja je sledeća: očuvanost padeškog sistema ukazuje na odsustvo velikih etničkih potresa, a njegov razvoj sa očuvanom gramatičkom logikom na veliki broj izvornih govorilaca. Očuvanost padeškog sistema i starovekovna autohtonost lokalnog stanovništva Slovenskog Juga na osnovu zaključaka genetske genealogije ukazuju na slovensku autohtonost. To sam ja rekao.

К томе, зашто само падежи? Ништа друго у језику не може бити сложено, нпр. времена? На чему је заснована тврдња како је падежни систем нешто толико сложено и непремостиво. Постоје ли и која су то објективна мерила за утврђивање тога шта је више или мање сложено, шта се теже или лакше учи?

Situacija na terenu.
 
Ako idemo dalje:

U Sloveniji postoji grad koji se naziva Lendava
https://sl.wikipedia.org/wiki/Lendava

Za etimološko objašnjenje tog grada piše da je dobilo ime po reki Ledavi, koja se nalazi u blizini. Piše kako je reka dobila ime po nekom staronemačkom osobnom imenu, a da takođe postoji mogučnost da je reka dobila ime po slovenskoj reči ledo, u značenju 'ledina, neobradiva zemlja, ali da je to maloverovatno. Jašta:hahaha:
Snoj, Marko (2009). Etimološki slovar slovenskih zemljepisnih imen. Založba Modrijan.


Upučujem vas na ime reke Ledave u Austriji koja se naziva Lendva. Znači metatezirani oblik slovenske reči LEDAVA jeste (na nemačkom) LENDVA.
https://www.google.si/maps/@46.8329417,16.0174055,15z/data=!5m1!1e4




The Lendians (Polish: Lędzianie) were a West Slavic tribe who lived in the area of East Lesser Poland and Cherven Towns between the 7th and 11th centuries.


The name "Lędzianie" (*lęd-jan-inъ) was derived from Proto-Slavic and Old-Polish word "lęda" meaning "field".[1][2] In modern Polish language the word "ląd" still exists, which means "land". The name of tribe Lędzianie comes from slash-and-burn agricultural technique which involved cutting and burning of forests or woodlands to create fields. Accordingly, in this meaning a Lendian was a farmer "wood burner".
https://en.wikipedia.org/wiki/Lendians

:hahaha:
 
The Lendians (Polish: Lędzianie) were a West Slavic tribe who lived in the area of East Lesser Poland and Cherven Towns between the 7th and 11th centuries.


The name "Lędzianie" (*lęd-jan-inъ) was derived from Proto-Slavic and Old-Polish word "lęda" meaning "field".[1][2] In modern Polish language the word "ląd" still exists, which means "land". The name of tribe Lędzianie comes from slash-and-burn agricultural technique which involved cutting and burning of forests or woodlands to create fields. Accordingly, in this meaning a Lendian was a farmer "wood burner".
https://en.wikipedia.org/wiki/Lendians

:hahaha:

http://www.rastko.org.rs/rastko-pl/umetnost/knjizevnost/studije/snovakovic-ledjan_l.php

Stojan Novaković
Leđan grad i Poljaci u srpskoj narodnoj poeziji. [SUP]
[*][1][/SUP]

Letopis Matice srpske, knj. 120 (1879), str. 159–174.
 
Pagan

Recorded in English since about 1375. From Latin pāgānus ‎(“rural, rustic”), later "civilian". The meaning "not (Judeo-)Christian" arose in Vulgar Latin, probably from the 4th century.[1] It is unclear whether this usage is derived primarily from the "rustic" or from the "civilian" meaning, which in Roman army jargon meant 'clumsy'. As a self-designation of neopagans attested since 1990.
https://en.wiktionary.org/wiki/pagan#English


Назив пагани на језику Словена значи некрштени али на језику Ромеја њихова земља се зове Арента(Неретва) па се и они називају Арентани(Неретвљани) са стране истих Ромеја.
Ljetopis Cara Purpurnoga



:think:
 
The Lendians (Polish: Lędzianie) were a West Slavic tribe who lived in the area of East Lesser Poland and Cherven Towns between the 7th and 11th centuries.


The name "Lędzianie" (*lęd-jan-inъ) was derived from Proto-Slavic and Old-Polish word "lęda" meaning "field".[1][2] In modern Polish language the word "ląd" still exists, which means "land". The name of tribe Lędzianie comes from slash-and-burn agricultural technique which involved cutting and burning of forests or woodlands to create fields. Accordingly, in this meaning a Lendian was a farmer "wood burner".
https://en.wikipedia.org/wiki/Lendians

mali172.gif

Dakle, leđanin/Leđanin (sa ledine) i poljak/Poljak (sa polja) predstavljaju sinonime. Pri tome leđanin nema nikakve veze sa imenicom, imenom i etnonimom Leh (< Vleh).

- - - - - - - - - -

linen (n.)
"cloth from woven flax," early 14c., noun use of adjective linen "made of flax" from Old English līn "flax, linen thread, linen cloth" + -en (2). Old English lin is from Proto-Germanic *linam (source also of Old Saxon, Old Norse, Old High German lin "flax, linen," German Leinen "linen," Gothic lein "linen cloth"), probably an early borrowing from Latin linum "flax, linen," which, along with Greek linon is from a non-Indo-European language. Beekes writes, "Original identity is possible, however, since the cultivation of flax in Central Europe is very old. Still, it is more probable that linon and linum derive from a Mediterranean word. The word is unknown in Indo-Iranian (but the concept is, of course)." Lithuanian linai, Old Church Slavonic linu, Irish lin probably are ultimately from Latin or Greek.


lingerie (n.) 1835 (but not in widespread use until 1852), "linen underwear, especially as made for women," from French lingerie "linen goods, things made of linen," originally "laundry room, linen warehouse, linen shop, linen market" (15c.), also the name of a street in Paris, from linger "a dealer in linen goods," from Old French linge "linen" (12c.), from Latin lineus (adj.) "of linen," from linum "flax, linen" (see linen). Originally introduced in English as a euphemism for then-scandalous under-linen. Extension to articles of cotton or artificial material is unetymological.

Woolen
has begun the same evolution. Meaning "articles of linen fabric collectively" is from 1748, now sometimes extended unetymologically to cotton and artificial fabrics. The Old English noun also carried into Middle English as lin (n.) "linen" and persisted into 17c. and later in technical uses. The Middle English phrase under line (c. 1300) meant "in one's clothes." Linen-lifter (1650s) was old slang for an adulterous male.

wool (n.) Old English wull "wool, fine soft hair which forms the coat of some animals," from Proto-Germanic *wulno (source also of Old Norse ull, Old Frisian wolle, Middle Dutch wolle, Dutch wol, Old High German wolla, German wolle, Gothic wulla), from PIE *wele- (1) "wool" (source also of Sanskrit urna; Avestan varena; Greek lenos "wool;" Latin lana "wool," vellus "fleece;" Old Church Slavonic vluna, Russian vulna, Lithuanian vilna "wool;" Middle Irish olann, Welsh gwlan "wool").




Kako zaključuje Alinei, Germani su poljoprivrednu terminologiju usvajali od Slovena. Od srpskog lana i vune *(*l6n6, *v6lna) izvedene su germanske reči lin i wool. Čak je germanski supstantiv linen izveden od slovenskog prideva lanen.

Lan, kao i vuna, takođe dolazi od glagola vući (izvlačiti) jer se laneno vlakno (opet od vući) dobija raščešljavanjem, vučenjem češlja.

lan < *l6n6 < *vl6n6
 
Poslednja izmena:
Evo i jedne tablice da IgarJ-otu ulepšam veče:

bYOhHKd.gif
Odavde vidimo geografsku distribiciju, tj. područje od Soluna do Rujna (od Bugarske do "Lugarske") na kojem se, prema inačici zvnične indogermanistike gotovo jednovremeno, kao udar meteora o Zemlju, na prelazu 8. u 9. vek odigrala tzv. "metateza likvida u slovenskim jezicima". Ma koliko razboritom umu ovo samo po sebi bilo teško prihvatljivo, verovali ili ne, ovo jeste prihvaćeno kao zvaničan naučni stav.

Dakle, šta zaključujemo na osnovu gornje pločice koja ukazuje da se samo u istočnoslovenskih jezika odigrala glasovna promena tzv. "pleofonije (mnogoglasja)" u početnom konsonantskom slogu? Zaključujemo da su svojim širenjem ka severoistoku, dolazeći u kontakt sa mnogim plemenima, a posebno uralskim narodima, čiji su današnji jezički predstavnici mađarski i finski jezik, istočnoslovenski jezici pretrpeli glasovne promene, analogne ili gotovo jednake promenama posvedočenim mnogo kasnije, pri dolasku ugarskih plemena u Panoniju prilikom njihovog usvajanja slovenskih reči: srp. brazda → mađ. barazda, srp. knjiga → mađ. konjig, srp. sliva, šljiva → mađ. silva, srp. stol → mađ. astal, srp. sreda → mađ. serda, srp. grad → mađ. gardoš itd.

Time zaključujemo da je južno- i zapadnoslovenska vrednost početnih slogova koji sadrže likvidu etimološki originalna (polazna, ortoteza) i da su oblici na koje danas zvanična indogermanistika gleda kao na etimološke originale (walh, berg, helm, wolke itd.) izvedeni iz slovenskih (vlah, breg, šlem, obvlak itd.) tj. kod germanskih i italskih oblika došlo je do metateze likvida.
 
Dakle, da nacrtam članova bukvalističkog kluba, poenta je u tome da se slovenski korenovi međusobno naslanjaju jedan na drugi po srodnosti i tako umrežavaju težeći i svodeći se ka sve manjem broju korena kako se krećemo ka jezičkoj prošlosti. S druge strane, zvanična lingvistika slovenskim etimonima pretpostavlja germanske i italske, koje onda svodi na protoindoevropske, koji se, za razliku od slovenskih korenova, idući ka jezičkoj prošlosti, paradoksalno, umnožavaju, usitnjavaju, partikularizuju i međusobno udaljavaju.

U tom smislu, kao dobar primer, jedno pitanje: kakve je boje plamen? Odgovor: plav, a to znači - plamene boje: o plamenoj kosi (žuta), o plamenom suncu (žuta), o plamenom moru (plava), o plamenom nebu (plava).

colorful-flames-4786951.jpg



Tako je, plamen ima dve relevantne boje - žutu i plavu. Zbog toga kod nas i danas plava obe boje obeležava. Eto, tu vidimo kako se, idući od pojedinačnog, u indoslavistici dolazi do opšteg, što nije slučaj sa danas dominantnom indogermanistikom.

Promena nastaje ovako: od plamna plavnaplava (up. tamnatavna).
 
Poslednja izmena:
Ko kaže da metateza likvida nije sprovedena u 4. veku pre Hrista?

Prema Brill's New Pauly: encyclopaedia of the ancient world - Hubert Cancik, Helmuth Schneider, David E. Orton - Google Knihy. Books.google.com. Retrieved January 2014.

In Hungarian, the lake is known simply as Balaton. It was called lacus Pelsodis or Pelso by the Romans.

Dakle, slovenska reč Pleso, za jezero, na latinskom jeziku Rimljana (verovatno i Grka; po sufiksaciji bih rekao) se naziva Pelso-dis.

Koje je zvanično objašnjenje ovog paradoksa i kakvu sada zbrku ono izaziva? Jedan deo lingvistike, onomastika, na silu reč pleso utrpava u ilirski jezik, kako se ne bi dozvolilo slovensko prisustvo u Panonskoj niziji tokom antike. A drugi deo, opšta etimologija, kaže da originalnu vrednost reči ne rekonstruišemo na tzv. nemetatezirani oblik, već kaže *рlеtsо, ovako:


WORD: плёсо


GENERAL: "открытая, широкая часть течения реки", укр. пле́со, др.-русск. плесъ, чеш., слвц. рlеsо "глубокое место в воде, озере".


ORIGIN: Семантически наиболее вероятно родство с предыдущим, т. е. из *рlеtsо; ср. др.-инд. práthas ср. р. "ширина", греч. πλάτος ср. р. Менее убедительно пытаются установить родство с плеска́ть (Преобр. 2, 73), с полоса́ (Горяев, Доп. 2, 29), а также с греч. πηλός, дор. πᾱλός м. "глина, ил, грязь, болото", παλκός ̇ πηλός (Гесихий); ср. Лёвенталь, AfslPh 37, 383. Лат. pullus "грязного цвета, черный", привлекаемое Лёвенталем для сравнения, относят к греч. πολιός "серый", др.-инд. palitás -- то же; см. Вальде--Гофм. 2, 386. Сомнительно и сравнение с лит. pélkė "болото, топь" (Маценауэр, LF 13, 163 и сл.); ср. о близких формах Вальде--Гофм. 2, 243

PAGES: 3,280 http://starling.rinet.ru/cgi-bin/re...any=&method_any=substring&sort=word&ic_any=on

Budući da je reč pleso posvedočena u svim grupama slovenskih jezika, teško je prihvatljiva ideja o njenom ilirskom vrelu, posebno zbog toga što je potvrda postojanja samog ilirskog jezika dubiozne prirode.
 
Poslednja izmena:

Back
Top