Da li ateisti treba zbog svog uverenja da odbijaju pozive na slavu?

Ni vrtić, jaslice, po svemu sudeći. Njegovo obrazovanje je na nivou Zeitgeist-a, a tu je sve jasno: naručeni film za pljuvanje hrišćanstva.
Zato i ponavlja kao papagaj, kopi pejst, kopi pejst....
Ljudi nisu svesni koliko su u zabludi, mislim ateisti, oni veruju u big bang i teoriju evolucije, oni veruju u teorije slučajnosti u stvari.
A da li su se ikada zapitali kolika je verovatnoća da se nigde desi nešto kao big bang i da od toga slučajno nastanu milijarde zvezda i planeta???
Tolika da se ni do dana današnjeg ne bi desila.
Kao i život na zemlji, ni iz čega??? To je nemoguće i po biologiji na kraju krajeva, mislim onoj normalnoj, ne izmišljenom projektovanom da zaglupljuje.
A plus teorija evolucije, od jedne ćelije do milijardi živih totalno različitih vrsta u muškom i ženskom obliku sa mogućnošću razmnožavanja. Slučano i samo od sebe, da da :hahaha:
Bice da si ti ipak za VRTIC, a mozda i za prvi razred osmogodisnje. Naucio si da citas i da pises, sto je isto kao da si i stekao doktorat:cepanje::hahaha1::hahaha1:
 
Verska slava – šta je to danas stvarno?
Kako danas izgleda verska slava? Skoro da se i ne razlikuje od drugih okupljanja.
Prema tumačenju koje smatram zvaničnim, simbol slave je slavska sveća, slavski kolač, vino i (ponegde ili ponekad) koljivo.
Prasići, jagnjad, ribe, biljke i svi mogući začini, ne čine slavu.
Slavu bi mogao svako da slavi samo u krugu porodice, a da ipak, sa verskog gledišta, bude sasvim valjana.
Kod nas veličina slave zavisi pre svega od broja gostiju. Što više gostiju – tim veća slava.
(Ponekad se u jednoj jedinoj kući za slavu pojede i popije više nego što je taj svetac pojeo i popio za, možda i godinu dana!)
U takvim uslovima doći na slavu ne znači doći na ručak nego uvećati broj gostiju a time i slavu domaćina.
Da li ateisti treba zbog svog uverenja da odbijaju pozive na slavu?
Ako prihvate poziv, kako treba da se ponašaju?

Lično prihvatam te pozive.
Prihvatanjem poziva, pre svega, izražavam poštovanje prema domaćinu.
Pošto već poštujem domaćina, poštujem i pravilo: „U Rimu se ponašaj kao Rimljani!“
Znači radim ono što domaćin očekuje da gosti rade i pokušavam da održim neko dobro raspoloženje. Ako to ne mogu onda jednostavno ćutim.
Svima je poznato da pojedini gosti, naročito kada popiju, započnu teme koje svakako ne dolikuju slavi, upadaju u reč i nadvikuju se sa svima. Često ostali, zbog takvih, samo čekaju priliku da pobegnu.
Kada se tako nešto desi, čim vidim da ijedan gost odlazi, sledim njegov primer!

Čak i ako znam sigurno da je nešto pogrešno, ne upuštam se u raspravu, niti koga ispravljam na samoj slavi. Ako baš mora nešto da se kaže to saopštim domaćinu nasamo a njegovo je šta će dalje.

U jednu kuću odlazim na slavu iako mi mesto i vreme nikako ne odgovaraju. Da je samo zbog jela ne bih, tada i tamo, otišao sve i da kasnije cele godine donose hranu u moju kuću!

Smatram da odlaskom ne narušavam ni svoja ni njihova uverenja, niti ih menjam. Samo ukazujem poštovanje kući u koju idem jer, da li nekoga poštujem ili ne, ne zavisi od njegovih ili mojih verskih uverenja,

Verska slava, srpskog domacina je jednostavno paganski obicaj, imato svoga zastitnika, pa prema tome, mozes slobodno obilaziti slave, bez posledica po zdravlje, ali obavezno da popijes sikter kafu na kraju balade, da te razbudi, i da vidis put kuci.
 
*** *** ***
- - - - - - - - - -

Verska slava, srpskog domacina je jednostavno paganski obicaj, imato svoga zastitnika, pa prema tome, mozes slobodno obilaziti slave, bez posledica po zdravlje, ali obavezno da popijes sikter kafu na kraju balade, da te razbudi, i da vidis put kuci.

Paganski običaj, tj. staroslovensko mnogoboštvo, je takođe religijski običaj. Za ateistu ništa ni bolje ni lošije od bilo koje druge religije. Tako da ovo ne pije vodu.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Ateistima niko ne brani da odbijaju pozive na slavu,ali realno ispadaju smesni jer nemaju opravdanja za tako nesto.

Da li je neko cuo da je neko osudjen zbog toga,dakle ne dramatizujte i nedajte sebi previse na znacaju,niko se nece potresti,previse.:lol:
U civilizovanom svetu kada te neko pozove na domace slavlje, ocekuje se reciprocitet. Ne mozes ti vecito da ide na tudje proslave, a da ti ne uzvratis. Posto ateista ne moze da uzvrati, jer ne slavi, niti se krsti i ne klikce "amin" onda je kulturno da se na poziv zahvali i, ako mu je nezgodno da kazes pravi razlog, izmisli drugi koji dovoljno ubedljivo deluje slavljeniku. Na slave se, uostalom, i ne poziva. Covek jednostavno ne zeli da bude muftadzija, kako bi se to reklo u zargonu. Ja, povremeno, od slucaja do slucaja, odlazim u crkvu (opelo, vencanje ili krstenje), ali se nikada ne krstim niti aminujem. Interesantno, pop gotovo redovno usredsredjuje svoj pogled na mene, smeta mu da jedan bezboznik prisustvuje njegovoj predstavi. Zna da mu nista ne verujem i to ga, verovatno, dekoncentrise i iritira.
 
U civilizovanom svetu kada te neko pozove na domace slavlje, ocekuje se reciprocitet. Ne mozes ti vecito da ide na tudje proslave, a da ti ne uzvratis. Posto ateista ne moze da uzvrati, jer ne slavi, niti se krsti i ne klikce "amin" onda je kulturno da se na poziv zahvali i, ako mu je nezgodno da kazes pravi razlog, izmisli drugi koji dovoljno ubedljivo deluje slavljeniku. Na slave se, uostalom, i ne poziva. Covek jednostavno ne zeli da bude muftadzija, kako bi se to reklo u zargonu. Ja, povremeno, od slucaja do slucaja, odlazim u crkvu (opelo, vencanje ili krstenje), ali se nikada ne krstim niti aminujem. Interesantno, pop gotovo redovno usredsredjuje svoj pogled na mene, smeta mu da jedan bezboznik prisustvuje njegovoj predstavi. Zna da mu nista ne verujem i to ga, verovatno, dekoncentrise i iritira.

ne nervira ga..pomisli samo e jado moja..kad ces mi se vratis kuci..:D
 
U civilizovanom svetu kada te neko pozove na domace slavlje, ocekuje se reciprocitet. Ne mozes ti vecito da ide na tudje proslave, a da ti ne uzvratis. Posto ateista ne moze da uzvrati, jer ne slavi, niti se krsti i ne klikce "amin" onda je kulturno da se na poziv zahvali i, ako mu je nezgodno da kazes pravi razlog, izmisli drugi koji dovoljno ubedljivo deluje slavljeniku. Na slave se, uostalom, i ne poziva. Covek jednostavno ne zeli da bude muftadzija, kako bi se to reklo u zargonu. Ja, povremeno, od slucaja do slucaja, odlazim u crkvu (opelo, vencanje ili krstenje), ali se nikada ne krstim niti aminujem. Interesantno, pop gotovo redovno usredsredjuje svoj pogled na mene, smeta mu da jedan bezboznik prisustvuje njegovoj predstavi. Zna da mu nista ne verujem i to ga, verovatno, dekoncentrise i iritira.

Razmišlja pop: Pevao sam ja i takvima. Na kraju svi kod mene dođu.
 
U civilizovanom svetu kada te neko pozove na domace slavlje, ocekuje se reciprocitet. Ne mozes ti vecito da ide na tudje proslave, a da ti ne uzvratis. Posto ateista ne moze da uzvrati, jer ne slavi, niti se krsti i ne klikce "amin" onda je kulturno da se na poziv zahvali i, ako mu je nezgodno da kazes pravi razlog, izmisli drugi koji dovoljno ubedljivo deluje slavljeniku. Na slave se, uostalom, i ne poziva. Covek jednostavno ne zeli da bude muftadzija, kako bi se to reklo u zargonu. Ja, povremeno, od slucaja do slucaja, odlazim u crkvu (opelo, vencanje ili krstenje), ali se nikada ne krstim niti aminujem. Interesantno, pop gotovo redovno usredsredjuje svoj pogled na mene, smeta mu da jedan bezboznik prisustvuje njegovoj predstavi. Zna da mu nista ne verujem i to ga, verovatno, dekoncentrise i iritira.

nadje se zacas razlog za proslavu.

moze biti rodjendan ili bilo sta drugo , kupi se prase ili par kila mesa za rostilj i pozovu se prijatelji.
 
Dodjes iz postovanje prema onome ko slavi a zna se da tu ima nesto i da se calabrcne :D
Nekada u ona stara vremena, kazuju mi moji s tari, na slave se nije islo ni da se calabrcne niti da se fifne, vec da se ukaze postovanje slavljeniku. Gosti su dolazili, cestitali slalvu i uz posluzenje, - koljivo, kolaci, jedno ili dva pica i kafa, odlazili kod sledeceg slavljenika i tako do rucka. Na rucak kod slavljenika samo porodica i blizi slodnici. Po podne, posle zasluzenog odmora, ponovo docek gostiju sve do vecere. Vecera, takodje, samo za porodicu i eventualno neikoliko bliskih prijataelja. Sada ne znam kako to izgleda, ali vidim da se prezderava i loce. Eto, nasta se nekadasnji obicaj slavlja pretvorio.
 
Nekada u ona stara vremena, kazuju mi moji s tari, na slave se nije islo ni da se calabrcne niti da se fifne, vec da se ukaze postovanje slavljeniku. Gosti su dolazili, cestitali slalvu i uz posluzenje, - koljivo, kolaci, jedno ili dva pica i kafa, odlazili kod sledeceg slavljenika i tako do rucka. Na rucak kod slavljenika samo porodica i blizi slodnici. Po podne, posle zasluzenog odmora, ponovo docek gostiju sve do vecere. Vecera, takodje, samo za porodicu i eventualno neikoliko bliskih prijataelja. Sada ne znam kako to izgleda, ali vidim da se prezderava i loce. Eto, nasta se nekadasnji obicaj slavlja pretvorio.

Najvažnija komponenta je takmičenje ko će više hrane i pića da iznese i kod koga će više da se popije. Posle se to prepričava do sledeće slave.

Inače, u narodu se odomaćio izraz:"Samo da prekaram slavu" - u prevodu, da izdržim finansijski i fizički to opterećenje, što je veliko nepoštovanje sveca i vere. "Prekarasmo slavu" - sa olakšanjem se kaže posle tuluma. Takav ne treba ni da slavi i sramota je što se smatra vernikom.

Slave su nastale kao vid okupljanja u zimskom periodu, jer se leti neprekidno radilo i nije se imalo vremena za druženja i posete. Bilo je to vreme za fizičko opuštanje i duhovno uzdizanje.
Danas kad to nije praktično jer je stil života drugačiji, sačuvan je običaj koji bi bio lep da nije pretvoren u fizičko maltretiranje i duhovno propadanje.
 
Poslednja izmena:
U civilizovanom svetu kada te neko pozove na domace slavlje, ocekuje se reciprocitet. Ne mozes ti vecito da ide na tudje proslave, a da ti ne uzvratis. Posto ateista ne moze da uzvrati, jer ne slavi, niti se krsti i ne klikce "amin" onda je kulturno da se na poziv zahvali i, ako mu je nezgodno da kazes pravi razlog, izmisli drugi koji dovoljno ubedljivo deluje slavljeniku. Na slave se, uostalom, i ne poziva. Covek jednostavno ne zeli da bude muftadzija, kako bi se to reklo u zargonu. Ja, povremeno, od slucaja do slucaja, odlazim u crkvu (opelo, vencanje ili krstenje), ali se nikada ne krstim niti aminujem. Interesantno, pop gotovo redovno usredsredjuje svoj pogled na mene, smeta mu da jedan bezboznik prisustvuje njegovoj predstavi. Zna da mu nista ne verujem i to ga, verovatno, dekoncentrise i iritira.

Vidi ti nasega Hogariusa, pa tako priznaj brate,ne ides ti djaba u crkvu, vidis kako ti ucestvovanje na forumu Religija, utice na mozdane vijuge, :)
 
Gde god ima dobro da se pojede, popije, isprica i proveseli u dobrom drustvu ne odbijam a nije mi tesko da se prekrstim kad udjem, cestitam slavu [kao rodjendan ili vencanje].
Bitno je da je ok drustvo, da ima domace rakije i da svira neka dobra cirilica :ok:

Ispravan stav ali ako si dosao ne da pijancis i bancis nego da malo spomenes Boga.

Dobar si ti malo ti fali da budes "britka sablja" samo je velika steta sto nemas poverenja u Sveto Pismo
 

Back
Top