hogarius
Elita
- Poruka
- 15.124
“Svetosavlje” postavlja pitanje: "Da li magija postoji? Citirajuci “Tajne”, koje su izdale specijalni broj posvescen toj temi, “Svetosavlje” zakljucuje:
Ovde mozete procitati integrali tekst skinut s “Pravoslavlja”.
Moje skromno misljeneje o stavu svetosavskog pravoslavlja prema pitanju magije, nije ni moglo biti drugacije, inace bi, u suprotnom, indirektno negirali cudesa navedena u hriscanskim “svetim” knjigama. S druge strane, meni je ovakvo opredeljenje SPC, a verovatno i ostalih hriscanskih denomionnacija, nelogicno, jer cudesa mogu, prema ucenju crkve, da cini samo bog i njegov sin, a ne I obicni smrtnici.“Osnovni stav Pravoslavne Crkve jeste: magija postoji. Sile ozlobljene ljudske volje udružene sa demonskom silom mogu činiti zlo drugom čoveku, pod uslovom da taj čovek nije zaštićen blagodaću Božijom. Magija nema nikakvog dejstva na one koji poste, mole se, pričešćuju Telom i Krvlju Gospoda Isusa Hrista, redovno se kaju i ispovedaju kod sveštenika za svoja sagrešenja, koji vode častan i čestiti hrišćanski život. Svepobedni Bogočovek je njihova zaštita: sile demonske im ne mogu nauditi...
I još nešto, nešto što zauvek treba zapamtiti: nema "bele" i "crne" magije. Svaka magija je zlotvorna. Da ne bismo govorili bez argumenata, evo šta o najpoznatijim magovima sveta, plemenskim šamanima Azije, veli Mirčea Elijade u svojoj studiji "Šamanizam", opisujući obred posvećenja za maga u sibirskom plemenu Jakuta: "Nakon što ga duhovi kizaberuk stari šaman vodi svog učenika na jednu padinu ili u neku ravnicu, oblači mu šamansku odeću, daje bubanj i palicu i sa njegove desne strane stavlja devet nevinih mladića, a sa leve devet devica. Potom, obukav svoju odeću, prolazi iza kandidata za maga i izgovara određene formule koje ovaj ponavlja. Najpre zahteva da se odrekne Boga i svega što mu je drago, i da obeća da će čitav život svoj posvetiti đavolu, a ovaj će mu zauzvrat ispuniti sve želje" (podvlačenje naše - prim. prir.) Potom učitelj - šaman pokazuje mesta na kojima prebiva zli duh...
Mislimo da je ovo što smo rekli sasvim dovoljno da se shvati da je suština svake magije - služenje đavolu.”
Ovde mozete procitati integrali tekst skinut s “Pravoslavlja”.
POSTOJI LI MAGIJA?
Da li magija postoji? "Tajne" su u novembru 1994. izdale specijalni broj posvećen "magiji i proricanju". Tu su se mogla naći najrazličitija svedočanstva o magijskim delovanjima, počev od vlaške magije koja je neka vrsta "našeg" vudua. Baba vračara je, na primer, magijom ubila mladog Stojana Srbulovića, udarajući britvom po vodi iz koje je tekla krv. Petrija Ilić iz Ždrela je bila hajdučica i vračara, koja je hajdučkim neprijateljima nabacivala smrt bajanjem. Baba Milja gledajući u beleg od odela ili kućnog praga dreši muškarce i žene koji su "vezani" vradžbinama. Janko Durović je vračao pomoću duhova "šojmana", a kad je izdahnuo njegov sat je prestao da radi. Milutin Perović sarađuje sa Ljiljanom Branković: što on vidi, to Ljiljana isceljuje - vile su ga srele u detinjstvu, i proglasila za "vilosa", koji "vidi više i dalje od drugog sveta". (Članak o "vlaškoj magiji" pisao je Nikodije Spasić, koji je povremeno sarađivao i u nekim crkvenim listovima; izgleda da on Pravoslavlje ne razlikuje od vradžbina i gatanja!).
U istom broju objavljen je tekst Draga Paripovića o "ceremonijalnoj magiji", čiji je cilj "neposredno iskustvo božanstva" (postajanja bogom), mada se mogu izrađivati i talismani. U članku o ljubavnoj magiji, "Tajne" su ponudile obrednu formulu koju devojka izgovara drmajući voćku u cvetu, da bi bila voljena: "Ja tresem šljivu, šljiva trese zemlju, zemlja trese devedeset devet đavola. Devet da dođe, a devedeset nek ostanu; i da povedu vola sa šest roga, pa da idu kod dragog, da ga dovedu kod mene, da mu se prevrne pamet na rog, te da nema mira da stane, ni da spava, ni da se odmori". Preporučuje se gledanje osobe koja se želi kroz šuplji predmet: počev od prstena mrtvog čoveka, preko šupljeg kolača probušenog nogom mačeta koje još nije progledalo, do šupljeg kolača umešenog od samrtniče sveće, devet zrna kukolja i devet zrna ljulja... Kafa, u koju su urezana dva srca, od goluba i golubice, uz karanfil, sipa se u šolju kroz mrtvačev prsten, da bi žrtva zauvek bila zaljubljena u ženu koja tu kafu kuva...
U istom broju reklamiran je i Ljubomir Todorović, koji skida magiju i prokletstvo, i koga Stojanka Ćurković, njegov "pacijent" (uz nekolicinu drugih), naziva "svojim spasiteljem". Orijentalni mag Selim Ljuljanović govori o talismanima kao energetskim baterijama.
Dragan Puač navodi subjektivne osećaje i objektivne fenomene koji ukazuju na to da je neko pod dejstvom magije: "teskoba i nelagodnost pri udaljavanju sa nekog mesta; snovi sa težinom na grudima; osećaj straha i depresije; nervna i fizička iscrpljenost; slom živaca; preforsirano samozadovoljavanje; pojava tragova na telu (modrica, ogrebotina i tome slično); miris raspadnutog mesa tamo gde ga nema; smrad fekalija i kanalizacije; tragovi sluzi po stanu; otisci na snegu i u pesku koji nigde ne vode; zvuk zvona koji se ne da objasniti, kao i nagla pojava vetra niotkuda".
Kako izgleda vudu-napad? Skuplja se dlaka, odeća ili delovi odeće osobe kojoj se želi naneti zlo, da bi se s njom stupilo u magnetni dodir. Zatim se žrtvuje životinja koja predstavlja osobu kojoj se želi nauditi. Pomoću predmeta uzetih od žrtve, na istu se prenose bolovi sve dok ova ne umre... Puač kao zaštitu od crne predlaže "belu magiju", pa čak i meditacije o, kako on kaže, "Isusu Hristosu", koji je, naravno, predstavljen u "kabalističkoj" perspektivi...
Da li magija zaista postoji? Čijom silom magovi, vračari i čarobnjaci deluju? Kako Crkva štiti svoju decu od sila zla? Pred čitaocem je poglavlje koje daje pravoslavni odgovor na pitanje magije. Pre svega, tu je obimni i uputni tekst ruskog arhimandrita Leonida Kavelina, zatim primeri iz Života Svetih, beseda Svetog Jovana Zlatoustog protiv lečenja vradžbinama, članak Vladislava Tiščenka o čudima baba Vange i ispovest jednog pravoslavnog Srbina koji je, pre nego što je prišao Crkvi, imao posla sa vračarom...
Osnovni stav Pravoslavne Crkve jeste: magija postoji. Sile ozlobljene ljudske volje udružene sa demonskom silom mogu činiti zlo drugom čoveku, pod uslovom da taj čovek nije zaštićen blagodaću Božijom. Magija nema nikakvog dejstva na one koji poste, mole se, pričešćuju Telom i Krvlju Gospoda Isusa Hrista, redovno se kaju i ispovedaju kod sveštenika za svoja sagrešenja, koji vode častan i čestiti hrišćanski život. Svepobedni Bogočovek je njihova zaštita: sile demonske im ne mogu nauditi...
I još nešto, nešto što zauvek treba zapamtiti: nema "bele" i "crne" magije. Svaka magija je zlotvorna. Da ne bismo govorili bez argumenata, evo šta o najpoznatijim magovima sveta, plemenskim šamanima Azije, veli Mirčea Elijade u svojoj studiji "Šamanizam", opisujući obred posvećenja za maga u sibirskom plemenu Jakuta: "Nakon što ga duhovi kizaberuk stari šaman vodi svog učenika na jednu padinu ili u neku ravnicu, oblači mu šamansku odeću, daje bubanj i palicu i sa njegove desne strane stavlja devet nevinih mladića, a sa leve devet devica. Potom, obukav svoju odeću, prolazi iza kandidata za maga i izgovara određene formule koje ovaj ponavlja. Najpre zahteva da se odrekne Boga i svega što mu je drago, i da obeća da će čitav život svoj posvetiti đavolu, a ovaj će mu zauzvrat ispuniti sve želje" (podvlačenje naše - prim. prir.) Potom učitelj - šaman pokazuje mesta na kojima prebiva zli duh...
Mislimo da je ovo što smo rekli sasvim dovoljno da se shvati da je suština svake magije - služenje đavolu.
Da li magija postoji? "Tajne" su u novembru 1994. izdale specijalni broj posvećen "magiji i proricanju". Tu su se mogla naći najrazličitija svedočanstva o magijskim delovanjima, počev od vlaške magije koja je neka vrsta "našeg" vudua. Baba vračara je, na primer, magijom ubila mladog Stojana Srbulovića, udarajući britvom po vodi iz koje je tekla krv. Petrija Ilić iz Ždrela je bila hajdučica i vračara, koja je hajdučkim neprijateljima nabacivala smrt bajanjem. Baba Milja gledajući u beleg od odela ili kućnog praga dreši muškarce i žene koji su "vezani" vradžbinama. Janko Durović je vračao pomoću duhova "šojmana", a kad je izdahnuo njegov sat je prestao da radi. Milutin Perović sarađuje sa Ljiljanom Branković: što on vidi, to Ljiljana isceljuje - vile su ga srele u detinjstvu, i proglasila za "vilosa", koji "vidi više i dalje od drugog sveta". (Članak o "vlaškoj magiji" pisao je Nikodije Spasić, koji je povremeno sarađivao i u nekim crkvenim listovima; izgleda da on Pravoslavlje ne razlikuje od vradžbina i gatanja!).
U istom broju objavljen je tekst Draga Paripovića o "ceremonijalnoj magiji", čiji je cilj "neposredno iskustvo božanstva" (postajanja bogom), mada se mogu izrađivati i talismani. U članku o ljubavnoj magiji, "Tajne" su ponudile obrednu formulu koju devojka izgovara drmajući voćku u cvetu, da bi bila voljena: "Ja tresem šljivu, šljiva trese zemlju, zemlja trese devedeset devet đavola. Devet da dođe, a devedeset nek ostanu; i da povedu vola sa šest roga, pa da idu kod dragog, da ga dovedu kod mene, da mu se prevrne pamet na rog, te da nema mira da stane, ni da spava, ni da se odmori". Preporučuje se gledanje osobe koja se želi kroz šuplji predmet: počev od prstena mrtvog čoveka, preko šupljeg kolača probušenog nogom mačeta koje još nije progledalo, do šupljeg kolača umešenog od samrtniče sveće, devet zrna kukolja i devet zrna ljulja... Kafa, u koju su urezana dva srca, od goluba i golubice, uz karanfil, sipa se u šolju kroz mrtvačev prsten, da bi žrtva zauvek bila zaljubljena u ženu koja tu kafu kuva...
U istom broju reklamiran je i Ljubomir Todorović, koji skida magiju i prokletstvo, i koga Stojanka Ćurković, njegov "pacijent" (uz nekolicinu drugih), naziva "svojim spasiteljem". Orijentalni mag Selim Ljuljanović govori o talismanima kao energetskim baterijama.
Dragan Puač navodi subjektivne osećaje i objektivne fenomene koji ukazuju na to da je neko pod dejstvom magije: "teskoba i nelagodnost pri udaljavanju sa nekog mesta; snovi sa težinom na grudima; osećaj straha i depresije; nervna i fizička iscrpljenost; slom živaca; preforsirano samozadovoljavanje; pojava tragova na telu (modrica, ogrebotina i tome slično); miris raspadnutog mesa tamo gde ga nema; smrad fekalija i kanalizacije; tragovi sluzi po stanu; otisci na snegu i u pesku koji nigde ne vode; zvuk zvona koji se ne da objasniti, kao i nagla pojava vetra niotkuda".
Kako izgleda vudu-napad? Skuplja se dlaka, odeća ili delovi odeće osobe kojoj se želi naneti zlo, da bi se s njom stupilo u magnetni dodir. Zatim se žrtvuje životinja koja predstavlja osobu kojoj se želi nauditi. Pomoću predmeta uzetih od žrtve, na istu se prenose bolovi sve dok ova ne umre... Puač kao zaštitu od crne predlaže "belu magiju", pa čak i meditacije o, kako on kaže, "Isusu Hristosu", koji je, naravno, predstavljen u "kabalističkoj" perspektivi...
Da li magija zaista postoji? Čijom silom magovi, vračari i čarobnjaci deluju? Kako Crkva štiti svoju decu od sila zla? Pred čitaocem je poglavlje koje daje pravoslavni odgovor na pitanje magije. Pre svega, tu je obimni i uputni tekst ruskog arhimandrita Leonida Kavelina, zatim primeri iz Života Svetih, beseda Svetog Jovana Zlatoustog protiv lečenja vradžbinama, članak Vladislava Tiščenka o čudima baba Vange i ispovest jednog pravoslavnog Srbina koji je, pre nego što je prišao Crkvi, imao posla sa vračarom...
Osnovni stav Pravoslavne Crkve jeste: magija postoji. Sile ozlobljene ljudske volje udružene sa demonskom silom mogu činiti zlo drugom čoveku, pod uslovom da taj čovek nije zaštićen blagodaću Božijom. Magija nema nikakvog dejstva na one koji poste, mole se, pričešćuju Telom i Krvlju Gospoda Isusa Hrista, redovno se kaju i ispovedaju kod sveštenika za svoja sagrešenja, koji vode častan i čestiti hrišćanski život. Svepobedni Bogočovek je njihova zaštita: sile demonske im ne mogu nauditi...
I još nešto, nešto što zauvek treba zapamtiti: nema "bele" i "crne" magije. Svaka magija je zlotvorna. Da ne bismo govorili bez argumenata, evo šta o najpoznatijim magovima sveta, plemenskim šamanima Azije, veli Mirčea Elijade u svojoj studiji "Šamanizam", opisujući obred posvećenja za maga u sibirskom plemenu Jakuta: "Nakon što ga duhovi kizaberuk stari šaman vodi svog učenika na jednu padinu ili u neku ravnicu, oblači mu šamansku odeću, daje bubanj i palicu i sa njegove desne strane stavlja devet nevinih mladića, a sa leve devet devica. Potom, obukav svoju odeću, prolazi iza kandidata za maga i izgovara određene formule koje ovaj ponavlja. Najpre zahteva da se odrekne Boga i svega što mu je drago, i da obeća da će čitav život svoj posvetiti đavolu, a ovaj će mu zauzvrat ispuniti sve želje" (podvlačenje naše - prim. prir.) Potom učitelj - šaman pokazuje mesta na kojima prebiva zli duh...
Mislimo da je ovo što smo rekli sasvim dovoljno da se shvati da je suština svake magije - služenje đavolu.
Poslednja izmena: