Ti meni „Vlasi”, ja tebi „Muži”

Dobro, zasto onda cetinski Vlah sa podrucja gdje se nalazi otprilike crkva Sv. Spasa, daruje nadbiskupu komad zemlje za spas duse, ako je vec pravoslavac i Srbin? Stecci nista ne govore, postoje na pravoslavnim i rimokatolickim grobljima, ima katoloski pregled sa svim steccima u tom kraju (koliko se sjecam, kod Beslagica, iz 1971.), nema nikakvih podatak sem par krstova i ukrasa. Kako nece pocivati hrvatsko plemstvo (imas spomen plemenitog Hrvata u samom jebenom Zakonu, je li vidis koliko si supalj?), kad su oni vladali tim krajevima, posebno Nelipcici i Talovci?
ovo je nebitno za temu. i dato ti je kao primer kako hrvatska povijest lepi nalepnicu na sve što stigne. a onda ti tu nalepnicu lepiš ovde i kao nešto si rekao. ti stećci se ne bi se mogli smatrati katoličkim a ni ćirilica kojojm je pisan sam zakonik. zar ne? dabome da bi hrvati iz zakonika trebali biti to plemstvo kao sam hans frankapan. mali broj grobova u crkvi pripada tom višem staležu. sve ostalo pripada narodu. kao u svuda.

spomenuto je to najpre zbog sledećih pitanja:
-da li su današnji hrvati i danšnji srbi i to plemstvo uopšte u nekom krvnom srodstvu?
-zašto srbi svoje mrtve bez prekida sahranjuju u tom "hrvatskom" groblju?
ti isti Vlasi ipljackaju poljicka sela, stvaraju probleme gradjanima Primorja, bave se sem stocarstva: kradjom, ubijstvima, itd. (Srpski) plemici rade takve stvari u rukavicama. ;)
:eek: talentiran si za fratra. nema šta. )
zar ti ne pada pameti da smo svi vlasi. evo ti vlaških lopurdi i ubica:

tesla, mažuranić, gundulić, tin ujević, andrić, vuk karadžić, pupin, vojvoda mišić, njegoš, rudjer bošković, karadjordje, ivan meštrović...,ako ima onih koji nisu vlahi to je zbog toga što ne znaju svoj rodoslov.

Ako sam dobro shvatio autohtoniste na ovom forumu, njihova slika istorije je da Rimljani jesu bili na Balkanu nekoliko vekova, ali su Srbi ovde bili jos ranije -- preziveli su Rimljane, Vizantijce, Bugare, Madjare, Osmanlije i Austrijance -- ali su uvek bili i ostali Srbi. Srbi kao narod su genetski pojam. Oni se ne sastoje od drugih grupacija, danas asimilovanih. Biti Srbin je pitanje biologije a ne kulture, jezika i vere.

Jel tako?
nije baš tako.ti misliš da se to može deliti.

- najpre rodoljublje,
- pa iz tog rodoljublja sledi maternji jezik jer je on sažeta duhovnost predaka. ne možeš biti rodoljub a pričati jezikom koljača svojih dedova i još ga voleti..
- bez tog rodoljublja nema ni očuvanja djedovske baštine. to je ono što ti misliš da je kultura a nije. kultura je za nas je kič. a ovo je način života. tradicija.
- vera u Boga je izvan rodoljublja i jezika. dakle nije do vere ali jeste do crkve i njenih kanona,. tudja crkva... to ti je kao čovek čiji je mali mozak na glavi a veliki mozak mu u meki. najvažnije za taj narod doneće onaj iz meke.,

sve dakle. Vera u Boga, ljubav za rod svoj, život u duh našega naroda i jezika našeg.
kad nije tako mi srbi smo raštelovani baš kao svi narodi sveta.
 
Poslednja izmena:
Ako sam dobro shvatio autohtoniste na ovom forumu, njihova slika istorije je da Rimljani jesu bili na Balkanu nekoliko vekova, ali su Srbi ovde bili jos ranije -- preziveli su Rimljane, Vizantijce, Bugare, Madjare, Osmanlije i Austrijance -- ali su uvek bili i ostali Srbi. Srbi kao narod su genetski pojam. Oni se ne sastoje od drugih grupacija, danas asimilovanih. Biti Srbin je pitanje biologije a ne kulture:roll:, jezika i vere.:hahaha:

Jel tako?
Срби беху етнос:rtfm:
Србина чини културни образац:rtfm:(језик,обичаји, вероисповест,...) и генетика:rtfm:
 
Poslednja izmena:
- najpre rodoljublje,
- pa iz tog rodoljublja sledi maternji jezik jer je on sažeta duhovnost predaka. ne možeš biti rodoljub a pričati jezikom koljača svojih dedova i još ga voleti...
- bez tog rodoljublja nema ni očuvanja djedovske baštine. to je ono što ti misliš da je kultura a nije. kultura je za nas je kič. a ovo način života.
- vera u Boga je izvan rodoljublja i jezika. dakle nije do vere ali jeste do crkve i njenih kanona,. tudja crkva... to ti je kao čovek čiji je mali mozak na glavi a veliki u meki. najvažnije za taj narod doneće onaj iz meke.,

sve dakle.

Vera u Boga, ljubav za rod svoj, život u duh našega naroda i jezika našeg.
kad nije tako mi srbi smo raštelovani kao svi narodi sveta.

Dakle istorija nije vazna, vazno je rodoljublje? Ako je recimo, neko po krvi Nemac, ali sebe smatra Srbinom i voli Srbe a mrzi Nemce, on je Srbin?

A sta ako je crnac? Da li crnac ikako moze biti Srbin?
 
Dakle istorija nije vazna, vazno je rodoljublje? Ako je recimo, neko po krvi Nemac, ali sebe smatra Srbinom i voli Srbe a mrzi Nemce, on je Srbin?

A sta ako je crnac? Da li crnac ikako moze biti Srbin?
naravno da je istorija važna. odakle ti to da nije? prava istorija je istina. istorija je majka nauka. a nije važna po-vijest. lažna istorija. :mrgreen:

taj nemac nije srbin pa taman da je i crnac. ali mogu njegova deca postati srbima.

osim toga šta će nam ludi nemac.
 
naravno da je istorija važna. odakle ti to da nije? prava istorija je istina. istorija je majka nauka. a nije važna po-vijest. lažna istorija. :mrgreen:

taj nemac nije srbin pa taman da je i crnac. ali mogu njegova deca postati srbima.

osim toga šta će nam ludi nemac.

Dobro, vec odavno sam primetio da umesto da odgovaras na pitanja koja ti ne odgovaraju, pretvaras tvoj odgovor u sprdnju. Ajmo, svima jos jednu rakiju!
 
Dobro, vec odavno sam primetio da umesto da odgovaras na pitanja koja ti ne odgovaraju, pretvaras tvoj odgovor u sprdnju. Ajmo, svima jos jednu rakiju!
dat ti je odgovor. ako ne razumeš reci lepo pa ću da ponovim drugačije:
1. ne može. može po zakonu dobiti džavljanstvo i nacionalnost ali to nije ono što se običajno pod srbinom podrazumeva. prihvatiti njega za srbina znači popišati se na vlastitu pamet.dakle neće se u narodu prihvatiti.
2. mogu njegova deca.
3. istorija je dakle važna.
4. vratimo se temi.
 
Poslednja izmena:
Ako sam dobro shvatio autohtoniste na ovom forumu, njihova slika istorije je da Rimljani jesu bili na Balkanu nekoliko vekova, ali su Srbi ovde bili jos ranije -- preziveli su Rimljane, Vizantijce, Bugare, Madjare, Osmanlije i Austrijance -- ali su uvek bili i ostali Srbi. Srbi kao narod su genetski pojam. Oni se ne sastoje od drugih grupacija, danas asimilovanih. Biti Srbin je pitanje biologije a ne kulture, jezika i vere.

Jel tako?


Ne. Srbi su etnički=jezički pojam sa kontinuitetom jezgra etnogeneze, a to znači da su narod. Pisao sam šta je jezgro etnogeneze kada gosn. Dirigentu nije bilo jasno.

Svi normalni narodi neprestano asimiliraju strance. Problem su balkanski narodi koji nemaju (zasebno) etničko jezgro (Bošnjaci, Crnogorci) ili je ono toliko malo 2-3% da postoji fenomen nacionalnog ideala kojem svi teže a niko nije to "nešto" (Hrvati). Ti narodi nisu istorijski narodi (nema srednjovekovne etnogeneze) a njihova svrha i smisao postojanja počinje i završava na ekstrabalkanskoj realizaciji doktrine divide et impera.

Naravno da ima. Odgovoreno je, upravo na ovoj temi, od ovog posta nadalje: http://forum.krstarica.com/showthre...j-istoriji?p=27631598&viewfull=1#post27631598

Najkraće (za pametne) - Srbina Srbinom čini njegovo srpskojezičko poreklo; imati to poreklo znači biti unutar jezgra srpske etnogeneze.

Za narod nije bitno etničko poreklo svakog pojedinca, već da je kroz istoriju kontinuirano postojalo etničko jezgro. Na primer, to teorijski može da znači, da je neki etnos, koji je danas narod od 10 miliona pripadnika, pre dve hiljade godina činilo svega nekoliko desetina ili stotina ljudi i da je u procesu etnogeneze prilikom ujedinjenja sa drugim elementima zadržavao svoj jezik. Iz toga je teorijski moguće da prosečan pripadnik naroda ima biološko poreklo originalne etičke=jezičke grupe od svega nekoliko procenata, a da neki imaju 0% srodnosti sa etničkom grupom od koje smo počeli da posmatramo.

Pogrešna je analogija kada konfesionalna nacija, poistovećujući svoje arbitrarno nacionalno ime sa konfesijom, daje to isto arbitrarno nacionalno ime i jeziku koji upotrebljava. Konfesija je deljiva na više nacija, ali treba primetiti da zadržava ime iako se nacija njome definiše. Isto tako, jedan (isti) jezik treba da zadrži ime naroda koji ga je stvorio.

Srpski jezik govorio se u srpskim kneževinama, srpskoj srednjovekovnoj federaciji (Raška, Bosna, Duklja, Zahumlje, Hum, Paganija). Odatle objašnjenje kako je štokavica tj. srpski jezik počeo da se uliva prema primorju sa prvim bunjevačkim seobama, u Slavoniju sa šokačkim i u Krajinu sa Raškim.

Zaboga, čoveče, matematika je jasna, ma koliko se upinjao da skreneš sa teme. Tek ako si najmanje 50% poreklom naroda X, onda se može reći da mu etnički pripadaš. To znači da je najmanje 50% tvojih predaka imalo najmanje 50% predaka tog istog naroda X, odnosno predaka jezika X. To je, ujedno, definicija jezgra etnogeneze, koju svaki narod, nastao do srednjeg veka, ima.
 
Nastavak u vezi sa jezgrom etnogeneze:

U knjizi Pokušaj etnogeneze Hrvata piše:

Hrvati poreklom štokavci ne postoje. I ono malo turkijskih Horvata što je došlo u Dalmaciju u 10. veku nije u potpunosti uspelo da ostvari etnogenezu među čakavcima (Liburnima). Posle su ih Ugri rasporedili prema kajkavcima, pa su njih uspeli da pohrvate od 16. do 19. veka. A, kad je izmišljen televizor, pohrvaćuju sve šta stignu, ne pitaju - albanski Hrvati u Hrtkovcima, torlački Hrvati (bre Mitke!) u Rumuniji, indijanski Hrvati Kroatani u Americi...

Sintetička nacija bez etničkog jezgra, koja ima krute i brze mehanizme za nametanje propisanih kulturnih obrazaca, nastavlja potpuno nekritički da usisava sve što može u cilju teritorijalne ekspanzije.

Ti mešaš, ali nikako da umešaš. :)

Na temi Nesumnjivo Hrvati govori se o poreklu pojedinaca koji se smatraju Hrvatima (ako ne lično, ono od hrvatske povijesne nadriznanosti), a već u prvom kolenu vidi se da pripadaju nekom drugom narodu. Kao što vidiš, ne utvrđujemo kontinuitet porekla pojedinca kroz 1000 godina, kako impliciraš, nego diskontinuitet u prvoj generaciji. A s obzirom da se "nesumnjivi" pojedinci na temi postepeno množe, tema pretenduje da pokaže kako ogromna većina viđenih "Hrvata" nisu Hrvati (viđeni su reprezentativan uzorak), što znači da Hrvati nisu narod prema definiciji naroda sa srednjovekovnom etnogenezom već državom definisana nacija sa mehanizmom prisilne autocenzure koji ukida sve oblike nacionalnih sloboda.

Nijedan narod nije etnički čist i svi narodi imaju etnički čisto jezgro etnogeneze. Pritom se za etnički čistu pripadnost može uzeti kulturološka pripadnost - čiji je jezik glavni i neprikosnoveni element - od najmanje 75% i više (87.5%, 93.75% itd.). Biološka srodnost ne mora igrati ulogu ukoliko se radi o srodnim rasnim tipovima. Na primer, ako neki srpski par usvoji malu bebu čiji su biološki roditelji bili Francuzi i odraste kao dete Srba bez obaveštenja o svom biološkom poreklu on će biti etnički Srbin. Ako bude obavešten, može sam da odluči o kulturološkoj pripadnosti - Srbin, Francuz ili, naverovatnije, mešovit. Ako usvoje malo crnče, onda će dete sámo zatražiti obaveštenje o poreklu i odlučiti o kulturološkoj pripadnosti. Eventualno biološko poimanje etničke čistote dovodi do zaključka da na Zemlji postoji samo jedan narod, sem ako se evolucija od primata ka čoveku nije desila više od jednog puta, pa i tada, potrebno je da su te grupe međusobno izolovane. Kao zadnji voz vremenskog dosega etničkog=jezičkog jezgra nekog evropskog naroda uzimam srednji vek.

Prvo, ako srednji (kod starijih naroda i stari vek) odredimo kao vremenski okvir u kojem posmatramo neki narod na Slovenskom Jugu (a jasno smo to odredili),

...zašto bismo u Sijera Leoneu činili drugačije? Zato i govorim o jezgru etnogeneze, koje nipošto nije moglo da bude francusko, budući da su plemena subsaharske Afrike etnički=jezički definisana u doba znatno pre francuske kolonizacije. Dakle, ovo pravilo je univerzalno pa ga i na njih možemo protegnuti.

Ako primenimo konfesionalno pravilo, koje je uzeto kao apsolut hrvatske etnografije, onda ćemo imati Hrvate svih boja po svim meridijanima. Doduše, ovo pravilo važi samo za katoličke štokavce, dok se na katoličke kajkavce ne odnosi. Koja sprdnja od nauke. :hahaha:

Odnosno:
A kako da zna, po čemu? Pre stopedeset godina 90% Nemaca nisu imali pojma da su di Dojčen, pa su ipak i tada bili etnički Nemci.
- - - - - - - - - -
Nemaš jezgro etnogeneze kod Hrvata. Što bi vaš Splićo, Božidar Violić, rekao "mi smo ionako sklepan narod". A to znači da ste, najblaže rečeno, "narod-presedan", nastao sudarima različitih etničkih masa, definitivno ujedinjenih u celinu rimokatoličkom verom i srpskim jezikom.

... i to u doba nakon to što su Srbi kao narod i država učestvovali na modernim Olimpijskim igrama.


Svi normalni narodi neprestano asimiliraju strance. Problem su balkanski narodi koji nemaju (zasebno) etničko jezgro (Bošnjaci, Crnogorci) ili je ono toliko malo 2-3% da postoji fenomen nacionalnog ideala kojem svi teže a niko nije to "nešto" (Hrvati). Ti narodi nisu istorijski narodi (nema srednjovekovne etnogeneze) a njihova svrha i smisao postojanja počinje i završava na ekstrabalkanskoj realizaciji doktrine divide et impera.
 
Imali smo i rasprave o tome kako je upravo po tim vlaškim katunima velik broj slovenske paganske toponomastike (Trebević, V(id)ogošća, Trepča,Trebava, Trebižat, Velež, Troglav, Triglav, Perunić, i sl.), sve vrvi od Svetovidovih i Perunovih trebišta. Pa ću i to ponovo predstaviti ovde, a za početak evo kako se vlasi uklapaju u Dalimilovu hroniku.

U početku nazivahu se Sloveni domaćim imenom Srbi tj. rodjaci kod tudjinaca a napose Niemaca bijahu od davne davnine poznati pod imenom Veneda Vinida Vinda. Pod ovim imenom poznavahu Slovene i Grci i Rimljani negdje od VII vieka prije Isusa koji su iz njihovih krajeva kod baltičkoga mora jantar izvozili Susjedni Skandinavci zvahu je Vani.

books

http://books.google.rs/books?id=FJ0JAAAAIAAJ&dq=etnografija+dalmacije&source=gbs_navlinks_s



Tu se uklapa i Dalimilova hronika koja je samo gurnuta u stranu jer se istoričari nisu usudili da njeno klupko raspletu, a to nam svakako predstoji. Hronika u delu u kojem opisuje postanak češkog jezika jasno razlikuje i kaže:

1. Srbi,
2. srpski jezik,
3. hrvatska zemlja koja govori srpski jezik i
4. u toj zemlji vlak ("leh") - klasna odrednica - koji se zvao Čeh.

Da li se govori se o severnim zemljama ili Balkanu, ostaje da se tačno utvrdi.
kapitola 1

Ot Babylonské veže a o sedmidcát jazycích

Každý sobe tech vlast ustavi
a ot tech vznechu se rozliční nravi.
Ti sobe osobichu zeme,
jakž dnes má každá jme.
Mezi jinými Srbové
(30) tu, kdežto biechu Hřekové,
podlé moře se ustavichu,
až do Říma se vzplodichu.


kapitola 2

O počátce jazyka českého


V srbském jazyku jest zeme,
jiež Charvátci jest jme.
V tej zemi bieše lech,
jemuž jme bieše Čech.



Prevod glasi:

Među ostalima, Srbi,
odande gde življahu Grci,
učvrstiše se do mora,
razmnožiše se do Rima“.

U srpskom narodu nalazi se zemlja
Kojoj je ime Hrvati
U toj zemlji bijaše vlah
njemu ime bijaše Čeh


Danas pokušavaju vratolomijama da predstave kako se radi o Beloj Srbiji, kako bi ispalo da su Sloveni ipak iz zakarpatskih močvara, a da leh znači "čovek", jer je to jedino što im pada na pamet. Naime, znamo da je Poljak Leh, a odavde vidimo da je to i Čeh. Česi kažu da je Leh čovek, a poljaci da je to pleme Leđana. A najlogičnije tumačenje se preskače, a ono je da se radi o slovenskom čoveku - vlahu, vlehu, lehu. Dalimilova Hronika i kaže da su Srbi (misli na Slovene) odande gde žive Grci (Hrekove) i da su se razmnožili do mora i samog Rima.


Imali smo i ozbiljne teze kako su slovenska imena poromanjivana:

- preskače se preko pitanja otkud imena Vladul, Vidul, Vukul, Radul, Bratul, Krstul, Kršul, Dragul, Rašuo (od Rašul ← Rašo, Raško ← Radko, Radivoje), Dančuo (od Dančul ← Dančo, Danko), Njegul, Prvul, Zorul, Gradul, Črnul, Dražnul, Trkul (od Trko ili Trčko), Kožul (od osnove koža), zatim Radman, Radoman, Vukman, Vukoman, Dragman, Dragoman, Vladman, tursko Karaman? takođe, pogrešno se misli da su sva prezimena na -as((ov)ić) romanska - nisu; Boras, Vukas, Radas, Radus, Latas, Vidas, Rakas, Zlokas, Miljas, Ivas, Vulas itd. ne znače ništa drugo nego skraćeni oblik od Borašin, Vukašin, Radašin i sl. što znači Bora sin (Borov sin), Vuka sin (Vukov sin) ili Rada sin (Radov sin ili Radu sin), Lata (Latifa) sin (Latifov sin) i t. sl.

Imali smo i čvrste etnografske podkazatelje o slovenskom mnogobožaštvu kod katoličkih vlaha - Bunjevaca, o pesmama Ljlji, običajima sadnje Perunika ispred kuća itd.

Čini mi se da samo potpuna budala može pored ovako jasne situacije da istrajava na indogermanističkoj, tj. bečko-berlinskoj kontaminaciji sopstvene prošlosti. Da je bb-ovcima odgovaralo, bila bi im dovoljna i slovenska imena koja kod vlaha redovno nalazimo.

Npr:

From the founding charter of Žiča monastery, year 1220:
vlasi.png

vlasi.png
 
Poslednja izmena:
Kako ja razumem stavove ovdasnjih autohtonista, Srbi su nebeski narod koji odvajkada postoji. Uvek su bili i uvek ce biti isti, bar srpsko etnicko jezgro. Posto je nemoguce (odnosno ideoloski neprihvatljivo) da danasnji Srbi u velikoj ako ne vecinskoj meri poticu od neSrba, ako se takvi nesrpski preci spominjaju kroz istoriju, onda to moze da znaci samo da su to greske ili pogresni nazivi ili sinonimi za Srbe.

Ako pitate svetsku nauku o terminu Vlah (Walha, Welsche, Voloh, Welsh, Waloon, Welsh) kazace vam da je to anticki naziv za Romane, od Britanije do Rumunije. Ako pitate kako Poljaci, Cesi i Madjari danas nazivaju Italiju, kazace vam jedan ili drugi oblik naziva Wlochy, Vlaska, itd. Ako pitate nauku da li je u srednjem veku postojala knezevina Vlaska, danas deo Rumunije, odgor je potvrdjujuci. Ako pitate istoricare da li je termin Vlah vekovima bio naziv za Rumune, opet cete dobit potvrdu. Samo u Srbiji (i drugim delovima Balkana) cucete da Vlah ustvari nije etnicki pojam nego je u vezi sa zanimanjem. Vlasi na Balkanu se cesto spominjaju u srpskim, hrvatskim, madjarskim, austrijskim istorijskim izvorima. Srpskim sovinistima je apsolutno neprihvatljivo da oni poticu od neSrba. Zbog toga tvrde, uprkos nauci, da su ti Vlasi ustvari bili Srbi.

Ovo nije istorija. Ovo je religija.
 
Poslednja izmena:
Kada je reč o slovenskim=vlaškim mnogobožačkim svetilištima koja su ostavila nebrojene tragove u toponomastikonu Slovenskog Juga (tzv. Balkana), bitno je troje:

1. primetiti da je pokrštavanje Slovena praktično usledilo toliko brzo po njihovom navodnom doseljavanju na Slovenski Jug (vulgarno zvani Balkan), da je nemoguće da su za tih nekoliko generacija mogli da razviju tako bogat i upečatljiv pagansko-slovenski onomastikon koji će preživeti narednih milenijum i kusur vekova;

2. primetiti apsurdnost vladajućeg istoriografskog stava da je 2- 3% došavših Slovena nametnulo tako impozantan toponomastički panteon 97-98% neslovenskog stanovništva

3. primetiti sam toponimski panteon:

a) Trebišta: Trebaljevo, Trebesinj, Trebotin, Trebović (istočno od Peći), Trebinac, Trebjesa, Tribanj (Karlobag), Tribalj, Trebinje, Trepča, Trebljevina,Trebević (trebište tj. žrtvenik Sv. Vida), Trebiće (planina zapadno od Jarinja), Trebinje (planina u zapadnom delu opštine Kuršumlija), Trepča (Kopaonik; u izvorima se njeno ime javlja u oblicima Трѣбьча i Трепча na ćiriličnom pismu odnosno Triepza,Trepza,Tripza,Trepca,Trebza i Tripca, na latiničnom pismu), Trepčanski potok (Kopaonik), Donja Trepča (selo, Čačak), Gornja Trepča (selo, Čačak), Banja Trepča (Čačak), Donja Trepča (naselje, severoistočno od Nikšića), Gornja Trepča (naselje, severno od Nikšića), Trebjesa (brdo iznad Nikšića), Perun (biciklistički klub iz Nikšića), Trepča (na magistralnom putu Andrijevica–Berane), Trepča (naseljeno mesto u opštini Vrginmost) itd.


b) Sveti Vid: Vidova gora, sa vrhom Sutvid (708m), Vidovo (selo, Neretva), Vidovo polje (Radmilja, Stolac), Vidovsko (utvrđenje, Stolac), Trebovit, Trebević (trebište- žrtvenik Sv. Vida nadomak Sarajeva), Trebovitići (u južnoj Metohiji), Trebović (istočno od Peći), Vidovgrad (staro utvrđenje iznad Karlobaga čiji je prvi zapovednik bio Jerko Rukavina, koji je doveo Bunjevce u Karlobag), Vidovac Cesarički (zaselak nedaleko Karlobaga), Vogošćica (zaselak u selu Čajnu kod Visokog), Vid ili Vit (brdo u selu Krivoglavcima),Vidotina (selo u porječju Ljubine), Vidonja (zemljište u Zupči kod Breze), Vigošte (južno od Arilja [vidi članak Vidogošća-Vogošća]), Vitina (jugoistočno od Gnjilana), Vitinica (zaselak zapadno od Zvornika) itd.

c) Perun: Perunić (Poljica), Perunsko (Poljica), Perunsko (Brač, koji je u sastavu srpske Paganije-Neretve), Porun (brdo u severnoj Albaniji), Perućica (prašuma u sastavu nacionalnog parka Sutjeska), Perun (brdo na Učki), Perun, Perunac, Perunovac, Perunika, Perunička Glava, Peruni Vrh, Perunja Ves, Peruna Dubrava, Perunuša, Perušice, Perudina i Perutovac (danas uglavnom imena planinskih vrhova; u srednjem veku veliki hrastovi, svete šume te čak cela sela i utvrđenja nazivala su se Perunovim imenom) itd.

d) Veles: Velež (Mostar, planina sa jednim od vrhova Vlačuge!), Velešić (potok), Gornji Velešići i Velešići (sela, danas mesne zajednice u Novom Sarajevu) itd.

e) Triglav: Triglav, Troglav (kod Ibra), Troglav (najviši vrh Dinare, Livno) itd.

f) -gost: Vidogošća ili Vogošća (srednjovekovna župa), Vogošća (rečica, desna pritoka Bosne), Živogošće (mesto kod Makarske), Radogošta (na Drimu, uzvodno od ušća Valbone), Ljubogošća (kod Sarajeva), Delegošća (kod Srebrenice), Dobrigošće (kod Jablanice), Radogost (kod Vareša), Radošte (istočno od Đakovice), Nebregošte (jugoistočno od Prizrena), Vigošte (južno od Arilja [vidi članak Vidogošća-Vogošća]) itd.

Ono što smiren i staložen čovek ovde vidi jeste neraskidivost vlaha (=Srba) od slovenske religije.


Ako pitate svetsku nauku o terminu Vlah (Walha, Welsche, Voloh, Welsh, Waloon, Welsh) kazace vam da je to anticki naziv za Romane, od Britanije do Rumunije. Ako pitate kako Poljaci, Cesi i Madjari danas nazivaju Italiju, kazace vam jedan ili drugi oblik naziva Wlochy, Vlaska, itd. Ako pitate nauku da li je u srednjem veku postojala knezevina Vlaska, danas deo Rumunije, odgor je potvrdjujuci. Ako pitate istoricare da li je termin Vlah vekovima bio naziv za Rumune, opet cete dobit potvrdu. Samo u Srbiji (i drugim delovima Balkana) cucete da Vlah ustvari nije etnicki pojam nego je u vezi sa zanimanjem. Vlasi na Balkanu se cesto spominjaju u srpskim, hrvatskim, madjarskim, austrijskim istorijskim izvorima. Srpskim sovinistima je apsolutno neprihvatljivo da oni poticu od neSrba. Zbog toga tvrde, uprkos nauci, da su ti Vlasi ustvari bili Srbi.
Evo šta kaže hrvatski naučnik:
Domagoj Nikolić: O Vlajima i Vlasima
...

6) Poljaci Italiju nazivaju Vlaškom to jest Wlochy, a to je stoga što je Italija latinizirana slavenska (etursko-venetska) zemlja, kao što je Rumunjska (Vlaška) - dosta je pogledati tamošnje toponime, a dobrim dijelom je to tako i u Njemačkoj, Austriji koje su također ponijemčene slavenske zemlje. No, i to je posebna tema o stalnom zaposjedanju i potiskivanju Slavena iz Evrope što je popraćeno stalnim laganjem i utjerivanjem u laž.

I mnogo drugih interesantnih teza.

http://www.nexus-svjetlost.com/kolum...jima-i-vlasima
 
Poslednja izmena:
I sta je to uopste "starovlaski"?

Dvojica uvažena člana legendarnog foruma Istorija Balkana:

demon:
U prepucavanjima Rumunja i Mađara svašta se da pronaći. Ono što mi je ostalo u sjećanju je činjenica da je 50% riječi u rumunjskom prije čišćenja u 19. st bilo slavenska, a tek trećina romanska. Rumunjski velmože imaju odreda slavenske titule. Jezik u crkvi do, čini mi se 18. st., im je bio crkvenoslavenski... dobar dio toponima im je slavenski, a bilo ih je i više prije preimenovanja...

Uz sve to nitko ne negira da su Rumunji Romani, niti negira da su to bili u 19. st. prije čišćenja jezika. Oni su vjerovatno bili Slaveni koji su u 13. i 14. st. preslojeni romansko-vlaškim vladajućim slojem koji je polako asimilirao niže slojeve. Sličan slučaj kao i Mađari.

Jednaka je stvar s našim Vlasima. to jel oni tu i tamo ispale što romanski ne znači da oni nisu bili debelo poslavenjeni prije kraja srednjeg vijeka, nema tu nikakvog doseljavanja iz Grčke, ili Makedonije, sve je to domaći dinarski živalj...
kava.gif


Zavelim:
Vlasi u Dinaridima prije i za vrime i nakon turaka nisu nikakvi nomadi već ekipa koja živi na način transhumace. Postoje litnje ispaše (visoravni poput Blidinja, Kupresa, Šator planine, pa i Bijakove) i zimovališta (poput Brotnja, Imotskoga polja, a mogu ići i sve do mora recimo Makarsko primorje). Na taj način uveliko se povećava brojnost stoke , a time raste i vlaška populacija. Omogući im prohodnost od mora do planina i u par generacija namnožit će se ko zečevi. To što se pojavljuju u dokumentima tek početkom 14, vika more bit i do načina vođenja i čuvanja dokumenata, a ne da ih i prije nije bilo.

Već od prvih zapisa zamitno je da su vlaške populacije goleme, negdi da čine i većinu stanovništva nekog kraja pogotovo ako su litnji pašnjaci u blizini. Ako su to pridošlice iz centralnog Balkana (Arumuni ili Albanci) onda bi zastupljenost genetskih markera bila posve drugačija nego danas. Nema nigdi tolika brojnost I2a-Dinaric haplogrupe ko što je kod njihovih današnjih potomaka, a kad globalno gledamo ta grupa ma šta trenutno mislili uglavnom je obilježje slavenskih grupacija, a ne balkansko-romanskih. Izraziti pik frekvencije te grupe govori o tome da je područje od Cetine do Neretve iseljeničko područje u koje nije došlo puno pridošlica s istoka (pridtursko i tursko vrime). Moguć je jedino pomak iz nabližih susidnih krajeva (potez Velež - Stolac - Ravno). Već Crna Gora ima rapidan pad dinaric i porast E grupe.

Jezik. Nema nikakva dokaza da su su dinarski Vlasi u masama govorili romanskim jezikom. Od prvih zapisa oni su temeljno slavenofoni. Mogli bi im jedino pridodat sklonost k štokavskim i novoštokavskim prominama. Vlaški zapisi po bilizima ne razlikuju se od okolnog jezika u dokumentima. Primjer stećaka u Lovreću i naokolo. Čuvanje ikavice opet govori u prilog tome da većih seoba istočnije od najstarije ikavske granice pokraj Stoca nije bilo. Čuvanje skupa 'šć' na potezu od Trilja do Gruda i od Bijakove do Rame govori o arhaičnosti populacije i njenog centralnog dila. Po svoj prilici seba je bila jača sjever>jug (Blidinje>Bijakova) nego istok zapad (Stolac>Trilj) pa je taj "šć" osta sačuvan. Uvik triba imat na umu da su pravoslavni jekavci u Knin i dalje stigli priko Ozrena i Mrkonjić Grada. Dakle zaobilaznim putem.
...
A zapis Domenica Negrija je problematičan pošto se radi o godini 1557. kad je iz pregršta drugih izvora i te kako jasno da Vlasi u Cetini i naokolo govore hrvatski. To je definitivno jasno i u 15. stoliću jer oni sami na svojim grobovima pišu slavenske tekstove. Tako da može biti da 1557. pojedini cetinski Vlasi ko drugi naučeni jezik koriste romanski dalmatinski recimo trgovine radi ili je to nekakav zaostali istroromanski katun čija su subraća već prije otišla na Krk pa na Ćićariju.
...
Ali mogli su pisati i na latinskom, dalmatoromanskom pa nisu. Samo na hrvatskom. I to je 1557.-a, Turci osvojili cilu Zagoru, Sinj, Klis. Napravili popise stanovništva i opet sve što se može viditi je da su Vlasi Slaveni. Onda puste seobe prid Turcima i skoro svi ti koji su pobigli govorili slavenski. Nisu poprimili govor di su došli nego ga donili sa sobom. Sve što imamo od vlaškog romanskog su Istrorumunji i taj podatak od Negrija. Ja sam do prije par godina podržava tezu o autohtonom puku koje je prošlo romanizaciju pa slavenizaciju, ali koja je završila do 14. vika, no u zadnje mi sve više naginje na to da su dinarski vlasi slaveni par excelance pristigli u seobi u 6/7 viku, Moguće da su im žene bile domorotkinje, no muški geni sve više naginju na Karpate. A ako kojim slučajem jesu Iliri onda su to posebni Iliri koju su puno, puno više vezani s Panoncima nego južnim Ilirima proprie dicti.
...
Postoji i vijest da neki fratar u 18. viku vodi puk s Kupresa do Makarske i da pričaju romanski. Nikad niko nije to potvrdio u drugom dokumentu. A i te kako se dobro zna ko i kao se naseljava na Kupres tada. Hoću reći da gro stvari upućuje na slavenstvo Vlaha, a tek pokoja sitnica i to obično teško provjerljiva na romanstvo. Niko ne negira da su Arumuni i Albanci dolazi s istoka no pitanje je broja u kom su dolazili. Već smo ustvrdili da taj broj nikako nije moga biti značajan. Iz tog proizlazi da ti tragovi romanstva zapravo pripadaju stvarnim pridošlicama Arumunima koji su zasigurno priko Dalmacije došli do Istre ili domaćem vlaškom puku koji čini bar pola stanovništva tog kraja još prije Turaka, ali onda je ono već u 14. viku temeljito slavenizirano. Toliko temeljito da postaje upitno i njegovo ikakvo prethodno romanstvo. Jednostavno nema dokaza za tu tvrdnju. Dok su genetski markeri bili stari činilo se da je autohtonost logičnija teza pa je iz tog proizlazila i romanizacija - slavenizacija, no kako su markeri postajali mlađi autohtonost ko hipoteza nije ništa logičnija od slavenske seobe pa smo izgubili i to ko činjenicu u prilog romanstvu naših Vlaha.
...
Dotični spomenuti su bili katolici (zapadna Hercegovina i Dalmacija) no tekstovi po stećcima su bili zapisivani i od strane katolika, pravoslavaca i pripadnika crkve bosanske. Svi su pisani zapadnom ćirilicom i na slavenskom jeziku. Dojam je da tih biliga ima najviše tamo di je bilo puno bogatog vlaškog puka. Ćirilica i jest bila na tom području baš slavensko pismo s tim da se tu (zapadna Hercegovina i Dalmacija) zvala arvatica odnosno (h)rvatsko pismo. Katolički svećenici, fratri koriste je masovno kad se međusobno dopisuju, a kad pišu latinicom onda je to latinski jezik. Ili neki romanski.​
...
 
From the founding charter of Žiča monastery, year 1220:
vlasi.png

vlasi.png


Popis "vlaških" imena iz sledeće povelje:


Charters of the Serbian rulers realted to Kosovo and Metochia (Živković-Bojanin-Petrović):
King Stephen the Firstcrowned establishes the monastery of Žiča and endowes it. Dated: around 1220. This charter is preserved as an inscription on the wall in Žiča.

Na str. 37-38:
And these are the vlachs that we gave to this church, the names are the following: Grd the prince with his children, Radota, Vlkoslav, Tihomir, Stanimir, Voihna, Dragšan, Negoslav, Zlina, Miros, Brajen, Negus, Negota, Sina, Radomir, Dragan, Bratim, Voilo, Držihna, Pasemil, Batina, Bratmir, Dragus, Tihomir, Brates, Grdos, Gostilo, the priest Pačen, Bun, Stan, Dragoman, Stan, Desislav, Kupljen, Daiša, Berilo, Neg, Bunilo, Dragomir, Braten, Stanimir, Bratoneg, Negota with his children, Dragus, Bratilo, Radoslav, Tudor, Lucan, Dobromir, Dragoslav, Mužilo, Tihoč, Dragomir, Draguš, Kuman, Milobrat, Dragus, Dragoslav, Brapa, Predilo, Draga, Prvoslav, Draguš, Poligrad, Radis, Tihomir and his mother-in-law with the children, Zlata, Stan, Dragan, the priest Mik[a], Dobriša, Berilo with his children, Gostimir, Rad, mother of Gostimir, Čuč, Kuman, Bratoslav, Buta, Neg, Vasil, Brates, Bratoslav, Dobr[e]c, Lev, Dragomir, Srastni, Tudor, Tihomir, Bunilo, Braja, Gostilo, Voimir, Božaja, Turjak, Predimir, Buč, Krasimir, Bratilo, Budislav, Tihoslav, Mrgela, Radus, Kupljen, Bratan, Bun, Prodan, Voihna, Bratohna, Gostiša, Ilija, Bukor, Rad, Bratina, Bala, Sracin, Hrelja, Milc, Dobromir, Sina, Vlad, Desilo, Dobroslav, Tesemir, Budin, Božica, Kuman, Bukor, Rad, Vlad, Stan, Poneg, Rug, Grdos, Zlata, Stan, Dragut, Vlksan, Bogdan, Bratoslav, Begota with his children, Tok, Dragun, L[j]ubota, Kulin, Velimir, Brzei, Tudor, Bukor, Nanota, Sina, Neg, Bratesa, Berislav, Prvoslav, Buckat, Crnomuž, Grdan, Nikola, Dragos, Dragoslav, Voin, Gugota, Vusil, Skoromir, Pružin, Voislav, Doda, Radota, Velimir, Povržen, Voislav, Berilo, Miros, Velen, Sracin, Andrija, Begota, Gostilo, Čvrnega, Grgur, Bukor, Bogdan, Stan, Desimir, Bežan, Plen, Vratisa, Dedol, widow Dragusla and Tus with his mother, Gripon, Črnota, Stan, Šarban, Voineg, Belota, Voila, Miroš, Slavko, Gostilo, Než, Prodan, Bun, Ded, Dragus, Gunja, Bratimir, Vlkosav, Gostimir, Hodisa, Predihna, Bukor, Trusen, Nerad, Singur, Dragus.


Iz iste knjige str. 58;
And these are the vlachs: prince Voihna with his children, his son-inlaw Prvoslav with his children, his brother Stanislav and the other brother Brzotić, Dragomir with his children, his son Bunilo with his children, and his other son Bratan with his children, Predimir with his children, his brother Šerban with his children, Negoslav with his children, his brother Rad, Desislav with his children, Bailo with his children, Dragoslav with his children, Stanilo with his children, Jaroslav with his children, Radota with his children, Kraislav with his children, his brother Voisil, his uncle Grdus with his children, the other uncle Voihna with his children and his son-in-law, his cousin Petralit with his children, Desimir with his children, Desislav Grdović with his children and these single men: Miren, Bratan, who he brought here from Greece, his sons Gostimir with his children, Hlapota with his children and his son with his children, Hranislav with his children, Dud with his children, Grd with his children, the sister of Hraniša with her children, Jan with his children, three sons of Balinović, Bobaja with his children, the widow Tajna, the priest Bulgarian with his children, Neg with his children, Berislav with his children, Dobrota with his children, his brother in low Bač with his children, his brother Dragoslav with his children, Brataja with his children, his brother Dobrčin with his children, Stan with his children, Bratoslav with his children, Dobrav, his son Šerban Negotić, Balosin, Vojin with his children, Stanislav with his children, Grd with his children, Hranilo with his children, Kukor with his children, Dod with his children, Deso with his children, Bratomir with his children, Voislav with his children, Prve with his children, Prodan with his children, Nahod with his children, Borislav with his children, his brother Srdan with his children, the other brother Dobromisl with his children, Dragoslav with his children, Dobrčin with his children, his brother Grd with his children, Voislav with his children, his brother Bodin with his children, Radomir with his children, Stanislav with his chldren, Rad with his children, his brother Radosil with his children, Voin with his children, Bratoslav with his children, Kulin with his children, Krajeta with his children, his son Prvoslav with his children, Kundedat with his children, his son Draguš, Dragoslav with his children, his brother with his children, their brother Rad with his children, Đurađ Kalimanić with his children, Bratoljub with his children.



Str. 61;
The names of these vlachs are the following: Voin with his brothers and his children, Stroislav with his brothers and his children, Negomir with his children, Dragan with his children, Jaroslav with his children, Dabe with his children and his son-in-law Hrs, Hranislav withi his children and brothers, Dmitar with his children, Predislav with his brothers and his children, Hranislav with his brothers and his children, Bukur with his children, Grubša with his children, Dragoslav with his children, Raiša with his brothers, Dmitar with his children, the priest who served them. And these are the vlachs of the church and they have to pasture mares: Uričić Radomir with his brothers, Jan with his children, Dragoslav Dobretić with his brothers, Bratoslav, Manja with his children. And my kingdom took 24 mares from its own mares and gave them to the kelia148 of the holy Tower, which I constructed on the sea, to be pastured by those vlachs who were added by my kingdom, as they pastured the mares of the church. And also to be fed with salt as the church mares are fed, and every male foal is to be brought in the Tower.


Str. 74
And for the vlachs of Dragobratići, whom I gave to the church of St Stephen, I gave instead of them, to the bishopric of Lipljan, the vlachs of Komajna. And these are the names of the vlachs: Negoslav with his brothers, Dragovac with his children, Dražan with his brothers, Dragoslav with his children, Kukol with his children, the wife of Gojiša with his children, Stanislav with his brothers, Berislav with his children, Dragoslav with his children, Inekav with his children, Tudor with his brother, Bratoslav, Martin, Berislav with his sons-in-law, Đurđ with his brother, Dubrovac with his brother and sister, Hrane Grbešić, Vlad, the cousin of Dobronja, Dobre with his brothers, Tupe with his sons, Družoje with his brothers, Ljube, Bratislav with his children and the sons of Bala, Radomir and Mrša. And these are the people obtained in the lawsuit with Strez, the vlachs: Voihna with his sons and his brother Stan [...] and from Sušica three cousins of Radovići, Stan with his sons, Bolesav with his sons, Dobroslav with his sons.

Margaritas ante mangolicas... :rotf:

A racionalni Rumuni pokušavaju da brane tezu o neslovenstvu rumunskih Vlaha.
 
Čovjek se tu vama baš može dobro nasmijati... Iluzorno je očekivati da će itko ikoga u bilo što uvjeriti, da će bilo tko promijeniti svoje mišljenje o bilo čemu se tu raspravlja...
a kakav je to čovjek što se podmseva drugome?

dobar čovek bi lepo objasnio drugom čoveku. logički i argumentovano. pa ako drugi ne kapira pokušao barem još koji put.

podrugljivi smajlovi, ruganja, vredjanja, nebulozna skretnja i izvrnuta tumačenja pokazuju da loši ljudi ljudi stoje iza istih postova.

kad je istorijskim temama reč, po pravilu, je to posledica nacionalne indoktrinacije i nesposobnosti da se od iste stožine nacionalista odveže. indoktrinacija je glavni krivac za niski IQ i loš karakter ovih komedijaša.
 

Back
Top