Rayela
Legenda
- Poruka
- 71.814
Pinčon mi je dugo bio favorit, ali kod većine njegovih knjiga ozbiljno se postavlja pitanje da li je uloženi trud adekvatan čitalačkom zadovoljstvu koje se na kraju izvuče. Mislim, dok je radio na fakultetu Pinčon je za vrijeme ručka, uz špagete i piletinu, čitao rasprave iz kvantne fizike. Pa onda sjedne i napiše roman. On je takav lik. Nije ni čudo da neće da daje intervjue. Vjerovatno ne postoji niko ko će mu postaviti pitanje koje mu neće biti glupo. Ali takvi na kraju ostanu pametni samo za sebe i možda još par sličnih tipova.
Ozbiljno težak pisac kog sam u posljednje vrijeme čitao, a koga se isplati čitati je Gombrovič. Onaj Transatlantik od oko 200 strana bio je veći izazov od čitave Murakamijeve 1q84.
Negde, ali vise ne znam tacno gde, Volmana porede sa Pinchonom ( kada budem nasla javnem kako i zasto), a mene je licno Volman kupio svojom posvetom upucenom
Kishu.
Knjiga je posvecena uspomeni na Danila Kisha cija mi je Grobnica za Borisa Davidovicha dugo godina
sluzila kao motiv i uzor za ovu moju knjigu