Razlika između kralja Aleksandra Karađorđevića i Tita

vučko

Ističe se
Poruka
2.199
Zanima me kakve su bile razlike između kralja Aleksandra Karađorđevića i Tita, pre svega u pogledu udruživanja južnih Slovena u jedan narod.

Neki dan sam gledao emisiju koju je vodio Miroslav Lazanski u kojoj su učestvovali priznati istoričari iz Banja Luke, Sarajeva, Beograda i koji su međuostalom rekli kako je kralj Aleksandr hteo da napravi Jugoslovensku naciju, kako se posle I. svetskog rata čutalo o zločinima (najviše nad Srbima), kako su ljudi koji su učestvovali u zločinima onda slobodno hodali Sarajevom, Zagrebom (tu se naravno misli o Hrvatima i muslimanima), kako je naprimer kralj Aleksandar govorio da ne smemo (Srbi) na Hrvate gledati kao na svoje neprijatelje već kao na svoju braću,...Eto emisije:
Čitao sam i da je kralj Aleksandar hteo da ukine čirilicu,...
Zar nije tako radio i Tito, imao iste/slične poglede na Jugoslaviju,..? Ispravite me ako grešim.

Tako da mi posle ovoga nije jasno u čemu su se razlikovala kralj Aleksandr Karađorđević i Tito.
 
Razlike? Redom:
Srbin - Hrvat
rojalist - republikanac
buržuj - radnik
porijeklo - sposobnosti
unitarist - federalist
pravoslavac - ateist
šef države - svjetska ličnost
kapitalist - komunist

Dovoljno?

Možda nisi dobro pročitao moje pitanje koje glasi:
Zanima me kakve su bile razlike između kralja Aleksandra Karađorđevića i Tita, pre svega u pogledu udruživanja južnih Slovena u jedan narod.

Koliko sam ja shvatio, obojica su hteli da stvore jugoslovensku naciju; samo što ja mislim da je kralj Aleksandar stvarno verovao u to, a Tito mislim da je time zapravo hteo da stvori nove narode
i tako ide na štetu Srba, odnosno da eliminiše srpski narod iz Bosne, Hrvatske, Crne Gore,....da stvori nove narode, pod izgovorom da su svi Jugosloveni. Nekako mogu da shvatim da je hteo da stvori nove narode i da tako budi svi jednaki; ali ako bi tako stvarno bilo, nikada ne bi dozvolio teror nad srpskim življem na KiM, nikada ne bi dozvolio tako ogromno preseljavanje Šćipetara na KiM, niti ne bi dozvolio da KiM dobie autonomiju. Zašto u Hrvatskoj Srbi pod njegovom diktaturom nisu dobili autonomiju, iako su bili jednakopravni/konstitutivni sa Hrvatima? Zašto se samo u Srbiji sprovodila autonomija, i to dve. Jedini logičan zaključak je zato da se umanji srpska teritorija, da se umanji srpski narod, i da se to dvoje dadne nekome drugom.
I u "Titovoj Jugoslaviji" najviše Srba se izjasnilo kao Jugosloveni (ili mešanih brakova) za razliko naprimer od Hrvata.
Dakle kada sam pitao "kakve su razlike između Tita i kralja Aleksandra, pre svega u pogledu udruživanja južnih Slovena u jedan narod" mislio sam na to. Koliko sam ja shvatio razlika između načina na koje se to odigralo nije bila velika, ali je zato u nameri jednog i drugog bila ogromna razlika, bar po meni.
 
Razlika je u unitarizma vs. federalizma. Aleksandar je hteo kopirati nemački i talijanski proces iz druge polovine 19 veka. Tito kopira SSSR model, koji je totalno različit. Reći da su isti je kao da kažeš da Rusifikacija pre 1917 isto kao Sovjetizacija. I jedno i drugo čine državu stabilniju na papiru ali Sovjetski čovek, kao i SFRJugosloven je paradigma novog istoriskog-socijalno-političkog jedinstva, gde narodi ne bi trebalo da imaju neku vaznost. Naravno, na papiru, malkice je drugačije u praksi.
 
Možda nisi dobro pročitao moje pitanje koje glasi:
Zanima me kakve su bile razlike između kralja Aleksandra Karađorđevića i Tita, pre svega u pogledu udruživanja južnih Slovena u jedan narod.

Koliko sam ja shvatio, obojica su hteli da stvore jugoslovensku naciju; samo što ja mislim da je kralj Aleksandar stvarno verovao u to, a Tito mislim da je time zapravo hteo da stvori nove narode
i tako ide na štetu Srba, odnosno da eliminiše srpski narod iz Bosne, Hrvatske, Crne Gore,....da stvori nove narode, pod izgovorom da su svi Jugosloveni. Nekako mogu da shvatim da je hteo da stvori nove narode i da tako budi svi jednaki; ali ako bi tako stvarno bilo, nikada ne bi dozvolio teror nad srpskim življem na KiM, nikada ne bi dozvolio tako ogromno preseljavanje Šćipetara na KiM, niti ne bi dozvolio da KiM dobie autonomiju. Zašto u Hrvatskoj Srbi pod njegovom diktaturom nisu dobili autonomiju, iako su bili jednakopravni/konstitutivni sa Hrvatima? Zašto se samo u Srbiji sprovodila autonomija, i to dve. Jedini logičan zaključak je zato da se umanji srpska teritorija, da se umanji srpski narod, i da se to dvoje dadne nekome drugom.
I u "Titovoj Jugoslaviji" najviše Srba se izjasnilo kao Jugosloveni (ili mešanih brakova) za razliko naprimer od Hrvata.
Dakle kada sam pitao "kakve su razlike između Tita i kralja Aleksandra, pre svega u pogledu udruživanja južnih Slovena u jedan narod" mislio sam na to. Koliko sam ja shvatio razlika između načina na koje se to odigralo nije bila velika, ali je zato u nameri jednog i drugog bila ogromna razlika, bar po meni.

Ne znam na čemu temeljiš
svoje zaključke.
Koliko ja znam Tito je
predstavio jugoslavenstvo
samo kao slobodnu opciju.
Nikoga se nije tjeralo da se
izjašnjava kao Jugoslaven.
Aleksandar je imao plan
stvaranja "troimenog"
naroda, a poslije i
unitarnog jugoslavenstva.

Ne znam na čemu temeljiš
tvrdnje da su se najviše Srbi
izjašnjavali kao Jugoslaveni.
Ne kažem da to nije moguće,
ali čime to dokazuješ?
 
Кажу за Ацу да је био масон, па кад је почео да квари планове истих, убили су га. Тито је сарађивао са Америма и могло би се рећи да је и он био масон.
Уствари сви су они масони.

И Тита је био масон. И ватикански агент.

Тита је имао задатак (који му је Ватикан доделио) да под плаштом комунизма, интернационализма и југословенства, оствари великохрватски шовинистички пројекат. Такође је потпомоагао све остале антиправославне и антисрпске делатности, покрете, итд. Тита је за Србе био исто што и Хитлер, уосталом исти им је газда и једном и другом.

Од стране масона, глобалиста (владара из сенке) Тита је имао задатак да, кроз покрет ,,несврстаних", буде тројански коњ у Источном блику. Тита им је био средство у ,,хладном рату" запада против Русије. Чим је Стаљин умро (а реално, Стаљин је био једини руски државник у периоду СССР-а, после њега на власт су дошли издајници тј. ,,предатељи" како би то Руси рекли) СССР је обновио односе са Титом, а он је тамо одлазиоо да их шпијунира. Дакле, покрет ,,несврстаних" је био пројекат владара из сенке у циљу ,,хладног рата" против Русије, јер у суштини ,,хласни рат" није вођен против комунизма (који је, да подсетим, са запада увезен у Русију) већ управо против Русије и руске државности.

Дакле, Тита је био масон, ватикански агент, антиправославац, антисрбин и русофоб.

- - - - - - - - - -

Краљ Александар је био Југословен, док се Тито само правио да је то исто.

И ово је тачно. Краљ је искрено веровао у ту идеју (па кад је схватио да је то заблуда, био је убијен) док се Тита само користио том идејом да би остварио великохрватски шовинистички пројекат.
 
И Тита је био масон. И ватикански агент.

Тита је имао задатак (који му је Ватикан доделио) да под плаштом комунизма, интернационализма и југословенства, оствари великохрватски шовинистички пројекат. Такође је потпомоагао све остале антиправославне и антисрпске делатности, покрете, итд. Тита је за Србе био исто што и Хитлер, уосталом исти им је газда и једном и другом.

Од стране масона, глобалиста (владара из сенке) Тита је имао задатак да, кроз покрет ,,несврстаних", буде тројански коњ у Источном блику. Тита им је био средство у ,,хладном рату" запада против Русије. Чим је Стаљин умро (а реално, Стаљин је био једини руски државник у периоду СССР-а, после њега на власт су дошли издајници тј. ,,предатељи" како би то Руси рекли) СССР је обновио односе са Титом, а он је тамо одлазиоо да их шпијунира. Дакле, покрет ,,несврстаних" је био пројекат владара из сенке у циљу ,,хладног рата" против Русије, јер у суштини ,,хласни рат" није вођен против комунизма (који је, да подсетим, са запада увезен у Русију) већ управо против Русије и руске државности.

Дакле, Тита је био масон, ватикански агент, антиправославац, антисрбин и русофоб.

Постоје ли неки конкретни докази да је Тито био (и) масон? Јер без доказа, ово је домен теорија завера, а то није прикладно на Istoriji.
 
Постоје ли неки конкретни докази да је Тито био (и) масон? Јер без доказа, ово је домен теорија завера, а то није прикладно на Istoriji.

О томе пише Марко Лопушина у својој књизи да је Тито припадао масонерији.

https://www.google.rs/url?sa=t&rct=...a06IEg&usg=AFQjCNHUSkUclNvpLE_PtHMeuNQ3WK6ccw
 
Постоје ли неки конкретни докази да је Тито био (и) масон? Јер без доказа, ово је домен теорија завера, а то није прикладно на Istoriji.

Da li je bio mason ili ne,pitanje je važno koliko i pitanje - da li je bio filatelista ili ne.
 
Aleksandar je koncipirao Jugoslaviju kao zajednicu "troplemenog" naroda, što je verovatno trebalo da bude prelazna faza do nastanka konačne jugoslovenske nacije.

Da li iz ideoloških razloga (što je sledio sovjetski koncept, kako je Atentator lepo opisao) ili što je uvideo da Aleksandrov pokušaj nije uspeo, Broz je državu zamislio kao federaciju u kojoj načelno svaka nacija de fakto ima svoju republiku (osim BiH koja je specifična). U slučaju Srba, pa verovatno i Hrvata, na ispoljavanje nacionalne posebnosti se nije dobro gledalo, nasuprot tome makedonski i crnogorski identitet je nastojao da se oživi u meri da je pitanje da li bi te nacije uopšte i postojale da nije bilo Brozovog komunizma. Moguće je da se mislilo da najveće nacije/nacionalizmi, kao što su srpski i hrvatski, imaju kapacitet da poremete ravnotežu i unište zemlju što se zapravo na kraju i dogodilo. Nastanak "nacionalnih Jugoslovena" bio je dobrodošao događaj, ali nije bilo nekih naročitih stimulacija tog procesa.

U osnovi, zaista postoji sličnost između kralja Aleksandra i Josipa Broza, u tome što su obojica radili najbolje što su znali da održe tu komplikovanu zemlju.
 
Zanima me kakve su bile razlike između kralja Aleksandra Karađorđevića i Tita, pre svega u pogledu udruživanja južnih Slovena u jedan narod.

Neki dan sam gledao emisiju koju je vodio Miroslav Lazanski u kojoj su učestvovali priznati istoričari iz Banja Luke, Sarajeva, Beograda i koji su međuostalom rekli kako je kralj Aleksandr hteo da napravi Jugoslovensku naciju, kako se posle I. svetskog rata čutalo o zločinima (najviše nad Srbima), kako su ljudi koji su učestvovali u zločinima onda slobodno hodali Sarajevom, Zagrebom (tu se naravno misli o Hrvatima i muslimanima), kako je naprimer kralj Aleksandar govorio da ne smemo (Srbi) na Hrvate gledati kao na svoje neprijatelje već kao na svoju braću,...Eto emisije:
Čitao sam i da je kralj Aleksandar hteo da ukine čirilicu,...
Zar nije tako radio i Tito, imao iste/slične poglede na Jugoslaviju,..? Ispravite me ako grešim.

Tako da mi posle ovoga nije jasno u čemu su se razlikovala kralj Aleksandr Karađorđević i Tito.

Jesu li pominjali konkordat i demonstracije protiv njega u emisiji? To je ključ zbog kojeg je jugoslovenska nacija minirana. Ona je, u svojoj osnovi vatikanski projekat (Štrosmajer), ali je nužno bilo da bude katolička, a to znači i - sa centrom u Zagrebu. Jugosloveni su u XX. veku trebali da budu ono što su Hrvati bili u 19. veku - nova katolička nacija.

Tito je bio veliki Hrvat. To je i Tuđman priznao. Ko od Srba to ne zna, treba da ide na popravni.

Dovoljno je sagledati činjenicu da je bio polu-Slovenac, a kako je podelio primorje, osobito Istru.
 
Poslednja izmena:
Тита је имао задатак (који му је Ватикан доделио) да под плаштом комунизма, интернационализма и југословенства, оствари великохрватски шовинистички пројекат. Т

Relja Bašić govori o susretu s Tuđmanom: "Potom sam im stao prepričavati ove anegdote s Titom koje i vama iznosim. Ali Tuđman me ljutito prekinuo:

“Da nije bilo Tita, ne bi bilo ni nas! Zato i držim njegovu bistu na Pantovčaku!”

I, eto, odmah je, što se kaže, atmosfera splasnula za 70 posto, pa smo se svi skupa brzo razišli."
 
Da li je bio mason ili ne,pitanje je važno koliko i pitanje - da li je bio filatelista ili ne.

Па ако поједини аутори наводе тај податак, и ако се тај податак неретко цитира, зашто не инсистирати на његовој провери, поготово ако има доброг основа за сумњу у истинитост истог?

За краља Александра се зна да је био масон, а за Тита се очигледно не зна.
 
Relja Bašić govori o susretu s Tuđmanom: "Potom sam im stao prepričavati ove anegdote s Titom koje i vama iznosim. Ali Tuđman me ljutito prekinuo:

“Da nije bilo Tita, ne bi bilo ni nas! Zato i držim njegovu bistu na Pantovčaku!”

I, eto, odmah je, što se kaže, atmosfera splasnula za 70 posto, pa smo se svi skupa brzo razišli."

Да, Туђман је био препун поштовања према Титу.

И свакако да је имао разлога за то.

То довољно говори о томе да Срби који поштују Тита (титоисти) немају ни трунку националбог достојанства, јер то је исто ко кад би неки Срби поштовали Мурата, дахије, Хитлера, итд.
 
Да, Туђман је био препун поштовања према Титу.

И свакако да је имао разлога за то.

То довољно говори о томе да Срби који поштују Тита (титоисти) немају ни трунку националбог достојанства, јер то је исто ко кад би неки Срби поштовали Мурата, дахије, Хитлера, итд.

Jest, sad ja treba da pratim šta je Tuđman o kome mislio da bih znao koga treba i koga ne treba da poštujem. To je oblik inferiornosti.
 
Jesu li pominjali konkordat i demonstracije protiv njega u emisiji? To je ključ zbog kojeg je jugoslovenska nacija minirana. Ona je, u svojoj osnovi vatikanski projekat (Štrosmajer), ali je nužno bilo da bude katolička, a to znači i - sa centrom u Zagrebu. Jugosloveni su u XX. veku trebali da budu ono što su Hrvati bili u 19. veku - nova katolička nacija.

Tito je bio veliki Hrvat. To je i Tuđman priznao. Ko od Srba to ne zna, treba da ide na popravni.

Dovoljno je sagledati činjenicu da je bio polu-Slovenac, a kako je podelio primorje, osobito Istru.


Mislim da se nije pričalo o konkordatu (ako to znači nekakav ugovor Vatikana i neke države, u ovom primeru predpostavljam Kraljevine Jugoslavije). Demonstracije protiv koga misliš?

Tek sam sada malo pročitao od tog Štrosmajera. Ako sam dobro shavti njegov je cilj bio da uz pomoč "jugoslovenstva" odvoji Srbe iz Bosne, Dalmacije,...od Srba iz Srbije, Crne Gore.
A onda je Tito nastavio taj vatikansko-hrvatski projekat i praktično pokušao da smanji srpski narod i srpske zemlje na minimum, odvajanjem KiM-a i Vojvodine od Srbije, naseljavanjem Šćipetara na KiM i zabranom vračanja srpskim izbeglicama na KiM,....Da li je tačno to da se srpske izbeglice iz II svetskog rata nisu smele vratiti na Kosovo i Metohiju? Da li postoji neki dokument?

Nije mi jasno kako kralj Aleksandar nije imao tog saznanja o nameri Vatikana i hrvatskim biskupima i političarima? Da li je stvarno bio toliko naivan ili je bilo nešto drugo?
 
Nastanak "nacionalnih Jugoslovena" bio je dobrodošao događaj, ali nije bilo nekih naročitih stimulacija tog procesa.

U osnovi, zaista postoji sličnost između kralja Aleksandra i Josipa Broza, u tome što su obojica radili najbolje što su znali da održe tu komplikovanu zemlju.

Po tome se vidi ko je bio iskren Jugosloven, a ko nije. Broz je, dakle, imao politiku slabljenja Srba i postepene konfederalizacije Jugoslavije sa najmanjim mogućim parčetom za Srbe, što je značilo da kada Jugoslaviju prestane na okupu da drži kult Titovog lika, imaćemo "posle mene - potop" ili "kud koji, mili moji". To se znalo. Već 1970-tih strane obaveštajne službe to očekuju. Sve što je Broz zakuvao ima za posledicu poslednjih 25 godina.

Zašto je ostavljena Bosna? - da ne bi dominirali Srbi. Kao zalog ili kao prašina u oči u Bosni je ostavljeno nekoliko stotina hiljada Hrvata van Hrvatske, ali je zato izvan Srbije ostalo pola Srba. Zauzvrat - Hrvati dobijaju Istru i Dubrovnik. Šta dobija Srbija - gubi Makedoniju, Kosovo, Crnu Goru, Vojvodinu i Bosnu.
 
Po tome se vidi ko je bio iskren Jugosloven, a ko nije. Broz je, dakle, imao politiku slabljenja Srba i postepene konfederalizacije Jugoslavije sa najmanjim mogućim parčetom za Srbe, što je značilo da kada Jugoslaviju prestane na okupu da drži kult Titovog lika, imaćemo "posle mene - potop" ili "kud koji, mili moji". To se znalo. Već 1970-tih strane obaveštajne službe to očekuju. Sve što je Broz zakuvao ima za posledicu poslednjih 25 godina.

Zašto je ostavljena Bosna? - da ne bi dominirali Srbi. Kao zalog ili kao prašina u oči u Bosni je ostavljeno nekoliko stotina hiljada Hrvata van Hrvatske, ali je zato izvan Srbije ostalo pola Srba. Zauzvrat - Hrvati dobijaju Istru i Dubrovnik. Šta dobija Srbija - gubi Makedoniju, Kosovo, Crnu Goru, Vojvodinu i Bosnu.

Komunistički i uopšte levi pokreti su imali kontinuitet antisrbizma počev od Karla Marksa, preko Dimitrija Tucovića, Kominterne, sve do Rankovića i Latinke Perović. Zašto je to tako, to treba proučiti. Mislim da je Broz tek kolateralno deo te priče. Ne vidim da je on imao specijalan animozitet prema Srbima niti da je bio neki oduševljeni Hrvat. Broz je bio oportunista. Uklapao se u tokove, a oni jesu bili upravljeni protiv Srba i srpske države.

Osim toga, ta država - Jugoslavija - bila je zasnovana na potiskivanju nacionalnih osećanja kod Srba i Hrvata, imajući u vidu da su to sentimenti koji je mogu razoriti (kao što i jesu - 1941, a zatim i 50 godina docnije). Srbi se tu međutim više uskraćeni jer srpski nacionalni pokret je najvećim delom bio građanski pa čak i demokratski, dok je hrvatski uglavnom imao nacistički predznak. Zbog toga "obračun sa nacionalizmom" u Brozovom režimu kod Srba i kod Hrvata nije bio ista stvar, a težilo se tome da se između te dve uspostavi simetrija.

Broz jeste funkcionisao po principu "posle mene potop", ali verovatno je shvatio u nekom trenutku da on ne zna kako da upravlja tim procesima, pa je digao ruke i zadovoljio se time da ta država ostaje na okupu bar dok je on u životu.
 
Komunistički i uopšte levi pokreti su imali kontinuitet antisrbizma počev od Karla Marksa, preko Dimitrija Tucovića, Kominterne, sve do Rankovića i Latinke Perović. Zašto je to tako, to treba proučiti. Mislim da je Broz tek kolateralno deo te priče. Ne vidim da je on imao specijalan animozitet prema Srbima niti da je bio neki oduševljeni Hrvat. Broz je bio oportunista. Uklapao se u tokove, a oni jesu bili upravljeni protiv Srba i srpske države.

Osim toga, ta država - Jugoslavija - bila je zasnovana na potiskivanju nacionalnih osećanja kod Srba i Hrvata, imajući u vidu da su to sentimenti koji je mogu razoriti (kao što i jesu - 1941, a zatim i 50 godina docnije). Srbi se tu međutim više uskraćeni jer srpski nacionalni pokret je najvećim delom bio građanski pa čak i demokratski, dok je hrvatski uglavnom imao nacistički predznak. Zbog toga "obračun sa nacionalizmom" u Brozovom režimu kod Srba i kod Hrvata nije bio ista stvar, a težilo se tome da se između te dve uspostavi simetrija.

Broz jeste funkcionisao po principu "posle mene potop", ali verovatno je shvatio u nekom trenutku da on ne zna kako da upravlja tim procesima, pa je digao ruke i zadovoljio se time da ta država ostaje na okupu bar dok je on u životu.
Тачно.

Сем, можда, за Димитрија Туцовића, јер он је ипак погинуо као српски официр у Великом рату, одазвао се на мобилизацију...

Него, шта је с Јужном Србијом?

То је Броз претворио у "Социјалистичку републику Македонију"...

И то је заправо највеће откидање од српског националног корпуса, и највећи грех Броза спрам Срба.
 
Komunistički i uopšte levi pokreti su imali kontinuitet antisrbizma počev od Karla Marksa, preko Dimitrija Tucovića, Kominterne, sve do Rankovića i Latinke Perović. Zašto je to tako, to treba proučiti. Mislim da je Broz tek kolateralno deo te priče. Ne vidim da je on imao specijalan animozitet prema Srbima niti da je bio neki oduševljeni Hrvat. Broz je bio oportunista. Uklapao se u tokove, a oni jesu bili upravljeni protiv Srba i srpske države.

Osim toga, ta država - Jugoslavija - bila je zasnovana na potiskivanju nacionalnih osećanja kod Srba i Hrvata, imajući u vidu da su to sentimenti koji je mogu razoriti (kao što i jesu - 1941, a zatim i 50 godina docnije). Srbi se tu međutim više uskraćeni jer srpski nacionalni pokret je najvećim delom bio građanski pa čak i demokratski, dok je hrvatski uglavnom imao nacistički predznak. Zbog toga "obračun sa nacionalizmom" u Brozovom režimu kod Srba i kod Hrvata nije bio ista stvar, a težilo se tome da se između te dve uspostavi simetrija.

Broz jeste funkcionisao po principu "posle mene potop", ali verovatno je shvatio u nekom trenutku da on ne zna kako da upravlja tim procesima, pa je digao ruke i zadovoljio se time da ta država ostaje na okupu bar dok je on u životu.

Jeste, to je to. Odlično si napisao. Međutim, smatram da moja kvalifikacija, naizgled karikaturalna, "velikohrvat" nije u kontradikciji sa onim što si napisao. Prvo, zbog činjenice da se Broz ni u jednom trenutku nije suprotstavio antisrpskom interesu, a po pitanju Istre ni antislovenačkom, ma odakle on dolazio. Broz, naprosto, srpski interes nije štedeo ni malo, dok je promovisana sloboda nacionalnog ispoljavanja, što si odlično ranije opisao. A drugo, sadašnja Hrvatska jeste Velika Hrvatska i takva nikad u istoriji nije bila, sastoji se od Slavonije, Dalmacije, Dubrovnika, Istre itd. koji, izuzev dela Dalmacije, nikad nisu bili "Hrvatska". Istovremeno, Srbija se kruni dok Srbi plaču od sreće umesto od muke pri pomisli na Broza. No, tu je opet ključna mentalitetska razlika između katoličkog vaspitanja i srpskog infantilnog prostodušja.
 
Komunistički i uopšte levi pokreti su imali kontinuitet antisrbizma počev od Karla Marksa, preko Dimitrija Tucovića, Kominterne, sve do Rankovića i Latinke Perović. Zašto je to tako, to treba proučiti. Mislim da je Broz tek kolateralno deo te priče. Ne vidim da je on imao specijalan animozitet prema Srbima niti da je bio neki oduševljeni Hrvat. Broz je bio oportunista. Uklapao se u tokove, a oni jesu bili upravljeni protiv Srba i srpske države.

Osim toga, ta država - Jugoslavija - bila je zasnovana na potiskivanju nacionalnih osećanja kod Srba i Hrvata, imajući u vidu da su to sentimenti koji je mogu razoriti (kao što i jesu - 1941, a zatim i 50 godina docnije). Srbi se tu međutim više uskraćeni jer srpski nacionalni pokret je najvećim delom bio građanski pa čak i demokratski, dok je hrvatski uglavnom imao nacistički predznak. Zbog toga "obračun sa nacionalizmom" u Brozovom režimu kod Srba i kod Hrvata nije bio ista stvar, a težilo se tome da se između te dve uspostavi simetrija.

Broz jeste funkcionisao po principu "posle mene potop", ali verovatno je shvatio u nekom trenutku da on ne zna kako da upravlja tim procesima, pa je digao ruke i zadovoljio se time da ta država ostaje na okupu bar dok je on u životu.
Teško da je njemu Jugoslavija bila u srcu.Čak je i reč Jugoslavija kad god je mogao izbegavao da izgovara i umesto nje govorio je "zajednica" ili bi promljao skraćenicu-sfrj.Na više mesta,kao domovinu označava Hrvatsku a Jugoslaviju jok.Druga polovina šestedesetih je vreme kad je započeo intezivnije rasturanje države čiji je samoproklamovani predsednik bio.
 

Back
Top