Pa i toliko je dovoljno. Više sreće nego bilo čega drugog. Tukli su se sa Turcima iz okoline...
I tako nije bilo sve vrijeme, odnosno nije bilo baš u XVI stoljeću. Crnogorci su npr. kulučili za Osmanlije na solani u Boki i imali obavezu da na tom području vojuju za njih; to se na neki način i pokazalo ako se ne varam crnogorskim učešćem u osvajanju Bara za Osmanlije u drugoj polovini XVI stoljeća.
S jednog aspekta, ne može biti sumnje da je Crna Gora sa političke karte nestala kada je bila osvojena, tj. Cetinje palo 1496. godine. Službeno se Crna Gora odvojila od Osmanskog carstva tek 1878. godine i izborila za priznanje. Mjestimični otpor u 'Staroj Crnoj Gori' ipak više pripada
XVII, a ne XVI stoljeću; pogotovo pri kraju u vrijeme Morejskoga rata.
Zbog sistema filurije, odnosno vlaškoga statusa koji su Crnogorci držali, te svih događaja koji su propratili, problematično je o 300-400 godina povijesti predstavljati kao jednolično, pogotovo vrijeme u kojem cetinjski vladika uredno Stambolu plaća dažbinu za naimenovanje za crnogorskog vladiku s jedne strane i druge knjaza Nikolu koji je pola Evrope osvojio bračnim vezama...Istorijski uslovi su se razlikovali od vremena do vremena, nekada je otpor Crnogoraca bio stravično žestok a nekad ne. Krajem XVIII stoljeća zahvaljujući Sv. Petru Cetinjskome počinje se raditi i na izgradnje crnogorske državnosti, te bih ja taj period naveo kao ključan za osamostaljenje od Turaka Osmanlija, iako to ne znači da nije bilo određene
autonomije Crnogoraca i ranije.
Međutim. vječita sloboda i nepokorenost Crnogoraca od 1496. do 1878. godine - to je stari crnogorski nacionalno-romantičarski mit, odavno razbijen i koji nema uporište u istoriji. Za različite dijelove Crne Gore važili su različiti uslovi, a to se razlikovalo i od vijeka u vijek...
- - - - - - - - - -
Pa i toliko je dovoljno. Više sreće nego bilo čega drugog. Tukli su se sa Turcima iz okoline...
I tako nije bilo sve vrijeme, odnosno nije bilo baš u XVI stoljeću. Crnogorci su npr. kulučili za Osmanlije na solani u Boki i imali obavezu da na tom području vojuju za njih; to se na neki način i pokazalo ako se ne varam crnogorskim učešćem u osvajanju Bara za Osmanlije u drugoj polovini XVI stoljeća.
S jednog aspekta, ne može biti sumnje da je Crna Gora sa političke karte nestala kada je bila osvojena, tj. Cetinje palo 1496. godine. Službeno se Crna Gora odvojila od Osmanskog carstva tek 1878. godine i izborila za priznanje. Mjestimični otpor u 'Staroj Crnoj Gori' ipak više pripada
XVII, a ne XVI stoljeću; pogotovo pri kraju u vrijeme Morejskoga rata.
Zbog sistema filurije, odnosno vlaškoga statusa koji su Crnogorci držali, te svih događaja koji su propratili, problematično je o 300-400 godina povijesti predstavljati kao jednolično, pogotovo vrijeme u kojem cetinjski vladika uredno Stambolu plaća dažbinu za naimenovanje za crnogorskog vladiku s jedne strane i druge knjaza Nikolu koji je pola Evrope osvojio bračnim vezama...Istorijski uslovi su se razlikovali od vremena do vremena, nekada je otpor Crnogoraca bio stravično žestok a nekad ne. Krajem XVIII stoljeća zahvaljujući Sv. Petru Cetinjskome počinje se raditi i na izgradnje crnogorske državnosti, te bih ja taj period naveo kao ključan za osamostaljenje od Turaka Osmanlija, iako to ne znači da nije bilo određene
autonomije Crnogoraca i ranije.
Međutim. vječita sloboda i nepokorenost Crnogoraca od 1496. do 1878. godine - to je stari crnogorski nacionalno-romantičarski mit, odavno razbijen i koji nema uporište u istoriji. Za različite dijelove Crne Gore važili su različiti uslovi, a to se razlikovalo i od vijeka u vijek...
...to je za cg.
