Kažu, ako nekada budemo ravnopravan član EU moraćemo se odreći
mnogih navika.
Takvih, koje se neguju generacijama.
Uraslih u tkivo svakog Srbina.
Svinjokolj u novembru,
pečenje rakije u dvorištima.....
I mnogo čega drugog.
Što nameću propisi Unije.
Često apsurdni.
Kako će to prihvatiti ovaj narod ?
I ako prihvati, a moraće,
šta će ostati od njega ?
Dosadašnjeg naroda.....
E j.ebeš ako je u tkivo naroda urastao svinjokolj. Imaš narode kojima je u tkivo urasla filozofija, ili Šekspir. I oni su u uniji. Ali ne, naš je svinjokolj sakralan.
Ne govorim o tome da su svi Grci filozofi - većina su filoSofi u
zadnje vreme - niti da su svi Englezi dovoljno pismeni da razlikuju Šekspira od bilo čega. Ali zlo mi je od
nacionalnih karakteristika koje se izjednačuju sa imperativima. Da li tvoju nacionalnu pripadnost određuje neki đed koji, krvav do lakata, vadi svinjska creva kraj vatre založene za topljenje čvaraka? Bilo koji narod bilo gde u istoriji imao je takvog đeda. Neki ga još uvek imaju. Šta, pa imaš plemena u Brazilu koja ni dan danas nisu srela belog čoveka i zapadnu civilizaciju - a pominjem zapadnu sa razlogom. Da su svesni - mada ne vidim što bi trebali bit - verovatno ne bi izabrali da ih pred
civilizacijom predstavlja onaj koji najbolje čereči zveri ili ume smešat vatrenu vodu. Možda bi oni smatrali da ima
vrednijih stvari s kojima bi se izjednačavali, i s kojima bi voleli da ih drugi identifikuju.
A zapravo se jedino o tome radi.
Uopšte nije stvar u tome
šta mi vidimo ko svoj ponos i diku - mada lično smatram da ima nečeg u tome ako narod ko svoj ponos vidi svinjokolju i pečenje rakije - već u tome što svojom hajdučkom istorijom mašemo Evropi u lice ko kiselim grožđem. Evo nas, koji smo drugačiji, i svakako bolji
i naturalniji od vas - a bolji zato što smo naturalniji. I mi, takvi kakvi jesmo, svejedno hoćemo da vam se pridružimo.
Mada znamo šta ćete da mislite o našem klanju svinja.
Jel to još nekom, osim mene, zvuči debilno?
Ne znam što bi se iko opterećivao takvim glupostima. Ako nekog zanima, ako nekog
baš zanima, ja mu mogu reć da ide da vidi Belog anđela, ili Miroslavljevo jevanđelje, naprimer. Zato što smatram da mene pre određuje Beli anđeo nego svinjokolj. Ne moram da koljem svinje. Ionako više skoro niko ne hrani svinje kestenjem po šumama, znaš? Već hemijom koja je ista ko po amerikanskim farmama. Ali čak i da to nije tačno; čak i da svi svoje svinje jedino organski tovimo; i da nam je rakija u rangu najslađeg škotskog viskija - ZAŠTO neprestano taj stav da je naše nasleđe ono čime smo
suprotstavljeni? Kažeš, doći će Evropa, i onda ćemo morati da se branimo. Jer smo mi narod s takvom tradicijom i kulturom koja je za Evropu neprihvatljiva.
Ja ne mislim da smo za Evropu neprihvatljivi. Ono što mislim, to je da smo za Evropu neprihvatljivi
upravo zato što mislimo da jesmo. Zato svoje sopstveno nasleđe izjednačujemo sa domoroštvom. Mogu sad svi tradicionalisti da me pljunu, ali svinjokolj nije kulturno nasleđe, to je domoroštvo. Kulturno nasleđe je pismenost, i autentičnost, i - kao prvo - značaj. I mada ima mnogo razloga da me ubede u drukčije, ja ću ipak reći da mi imamo sve to, i pismenost, i autentičnost, i značaj.
Jedino što nikad nismo znali šta s tim da radimo.
Kad bi ostali kratkih rukava, onda smo se kleli u svinjokolj, što je kiselo grožđe, znaš.
Ne razumeju oni mene, o tome se radi. Ne shvataju. Oni su plastični narod koji ne zna kako je ložit vatru pod zaklanim svinjčetom. A ne znaju to zato što su sami odrođeni i disfunkcionalni, i svi će jednom da gore u paklu.
Oni to ne shvataju zato što su se vekovima bavili drugim stvarima osim klanja svinja, i u tome je cela priča.
Ono što retko ko shvata, jeste: pa šta?
Poenta nije u tome da li su nam preci hajduci, zato što će Evropa da gleda u nama hajduke dokle god je hajduštvo jedino čemu mi sami pridajemo značaja. I nije problem čak ni u hajducima, već u načinu na koji ih
mi gledamo. Ospem se od galame da će Evropa vidit u nama divljake, zato što tako razmišljaju oni među nama koji sebe, i nas,
ko hajduke vide. Brine te svinjokolj jedino ako smatraš da te svinjokolj određuje ko čoveka i Srbina. Ja ne smatram. Ja smatram da me određuju Dušanov zakonik i
činjenica da sam Sloven, i u srodstvu sa istim tim nesretnicima kojima se pokušavam dokazat. Na postanku sveta, moji su indo-evropski očevi bazali istim stepama kao i praoci enlgeske kraljice. Srbi stalno govore kako misle nadaleko i istorijski - što nikad ne misle u
tim okvirima? Ebote, ljudi. Pa nismo
samo s Rusima srodni.
Svi su nam u Evropi prokletoj bliski. Možemo da se bečimo koliko hoćemo, i mogu i oni, ali to je fakt.
Baš me briga za ignorante i nepismene, i međ njima i međ nama. Dođe ko sudbinska nužnost da se moramo udruživati. I, verujte, znaju to oni isto koliko i mi.