Колико пута...

вам се десило овако нешто?
И како сте се носили с тим?



Данас
данас сам те
опет волео
А тако сам се
понадао
да је јуче
био последњи дан
кад си ми била
смисао живота
НЈ

Magnifique :heart:, htela sam da dam reputaciju ali ne moze :besna:
Prvom prilikom, I promise in front of everybody :)

Uh, cesto, jako, jaaako cesto... :(
 
Не верујем...
Magnifique :heart:, htela sam da dam reputaciju ali ne moze :besna:
Prvom prilikom, I promise in front of everybody :)

Uh, cesto, jako, jaaako cesto... :(
Не заборави на реп... :)

pa ne može to kad ti rešiš da je zadnji dan :(
danas je smisao a ne juče.

desilo se, ne bih da prebrojavam koliko puta.
Данас је смисао...
Тако и песам каже...
Divna je pjesma, ali je pitanje, N, nekako... hm, kao da je moglo bolje:D

desilo se
desava se

Могло је боље...
:)
 
вам се десило овако нешто?
И како сте се носили с тим?



Данас
данас сам те
опет волео
А тако сам се
понадао
да је јуче
био последњи дан
кад си ми била
смисао живота
НЈ

Nikad nisam proračunata u svojim osećanjima prema nekome.
 
a jeste li znali da je nada najvece zlo koje covjeka moze da strefi
kada se samo nicemu ne bismo nadali
eeeee, koliko bismo srecni bili

ja bih nekako da deinstaliram nadu i zaljubljivanje... a podesim da mi vremenska prognoza bude u ovoj donjoj liniji mozilice... zna li neko kako to da uradim?
 
вам се десило овако нешто?
И како сте се носили с тим?



Данас
данас сам те
опет волео
А тако сам се
понадао
да је јуче
био последњи дан
кад си ми била
смисао живота
НЈ

Desavalo mi se. Sa dvojicom. A sa jednim od njih nekoliko puta.
Sa tim jednim nikad nije bilo prostora ni vremena za vezu, pa sam to probudjeno osecanje samo ostavila tako da samo ponovo iscili.
A sa ovim drugim sam se debelo uvalila u ponovni pokusaj, sto se pokazalo kao veoma los potez.
 
вам се десило овако нешто?
И како сте се носили с тим?



Данас
данас сам те
опет волео
А тако сам се
понадао
да је јуче
био последњи дан
кад си ми била
смисао живота
НЈ

mnogo puta:)
najgore je kad prodje neki duzi period bez da i pomislis na njega, i onda, odjednom, iznebuha, dno, razbijete tuga, neocekivano, onako iz zasede......oh da, desava se i ne umem da se nosim sa tim. ja samo pustim......
 
вам се десило овако нешто?
И како сте се носили с тим?



Данас
данас сам те
опет волео
А тако сам се
понадао
да је јуче
био последњи дан
кад си ми била
смисао живота
НЈ

Jednom i nadam se da neće više nikada. To sam ostavila iza sebe davno. :heart:
Divna tema. :cmok2:
 
вам се десило овако нешто?
И како сте се носили с тим?



Данас
данас сам те
опет волео
А тако сам се
понадао
да је јуче
био последњи дан
кад си ми била
смисао живота
НЈ

jao,cesto....svog momka stalno iznova,i iznova zavolim....pored svix svadja....i raskida,i svega....
 
Tema je malo zamrla, pa bas zato necu stavljati spoiler, iako je tekst dug, ali, Mika je to:)
Nekako mi, Dijenek, tvoja i njegova pjesma imaju slicnu poentu... i obje su mi danas predrage i bliske...

Vodopad ima bradu kao grof L.N.Tolstoj.
To se
u stvari
Jutro po sebi peni i razapinje dugu.
Ja sam priznao jednoj ženi
Da je život nešto prosto u meni,
- a nije baš tako prosto.
Ja sam mislio da ću ići pravo
dok se ne pretvorim u lenjir,
a našli su me u krugu.

Našli su me posle lutanja
srozanog od vriska do šaputanja.
Prošao je oktobar.
Među nogama drveća polako zaudara na vlagu
i krv.
Ulica poslednji put kisne na presnom suncu.

Sedite malo kraj mene kao kraj groba.
Minut pošte za moje preminulo najrumenije doba.
Sedite malo kraj mene
Vidite: opet sam dobar.
Iza uha mi se okoreo mlaz usirenog poraza
kao streljanom vojnom beguncu.

Proletele su ogromne zlatne kočije
kroz naše utrnule oči,
- a mi ih sačuvali nismo.
Nešto mlado nam je rzalo na usni i uvelo na jeziku
Gorko od smeha i preslatko do plača.
Dozvolite mi da, posle svega,
dalekoj nekoj gospođici napišem jedno pismo,
onako malo nostalgično,
onako kako to pišu senilni penzionisani admirali
svojoj preživeloj posadi sa potopljenog razarača.

Gospođice,
kazaću,
gospođice,
sve je,
sve je,
sve je gotovo.
Ovde cveće pokojno
prodaju razliveno u parfemske flaše.
I sve je,
sve je,
sve je spokojno
kao da vetar nikad nije šamarao drvored
i po oknu se pleo.

Gospođice,
kazaću,
u ovu jesen,
frigidnu kao turistkinja sa skandinavskim pasošem,
to što sam odjednom sed ne znači i da sam beo.

Ovo nije ispovest.
Ovo je gore nego molitva.

Hiljadu puta od jutros kao nekad te volim.

Hiljadu puta od jutros ponovo ti se vraćam.

Hiljadu puta od jutros ja se ponovo plašim
za tebe, izgubljenu u vrtlogu geografskih karata,
za tebe, podeljenu kao plakat ko zna kakvim ljudima.

Da li sam još uvek ona mera po kojoj znaš ko te boli
po kojoj znaš koliko su pred tobom svi drugi bili goli?
Ona mera po kojoj znaš ko te otima,
a ko plaća?
Da li sam još uvek među svim tvojim životima
onaj komadić najčistijeg oblaka u grudima
i najkrvavijeg saća?

Ti si jedina nahranila svu moju glad
sa ono malo mesa i sna.
Jedina si bila do zuba sita sa ono malo mojih noktiju
i dlanova.
Voleo bih da tvoji budući sinovi naslede boju moga glasa
i kćeri nose moju tugu u prslučićima od svile.
Voelo bih da ipak negde sačuvaš sve moje daleke vrhove
na horizontalama tvog dna.
I da proneseš moje prezrele oči kroz tišinu svih tuđih očiju
i tuđih stanova.
I moj oktobar kroz sve tuđe aprile.
 

Back
Top