Koliko je vazna zaista lepota/romantika..? Za oba pola

Bratislav90

Poznat
Banovan
Poruka
8.889
Primetih nedavno, da dok god se borim za nesto sto je meni privlacno, lepo, romanticno. Da se ne bojim uopste stati iza toga, i dok god ja u svojim ocima izgledam pravedno, autotohno i sabrano. Cim zadjem u fazu gde trebam da se "rascerupam" gde trebam da udjem u nesto sto ne izgleda lepo, odmah mi se javi odbojnost, i najverovatnije uopste ne mogu da uraidm to.
Pricala sam malo sa svojim vrsnjacima, i u principu niko nema ovu pojavu. Isto sam iscitala onaj udzbenik iz psihologije, spominje se neka autotohna moralnost, ali mislim da nije to to.
Dakle da formulisem pitanje u jednoj recenici:
Koliko je bitno da to sto mi radimo, i ceo nas izgled nama samima, izgleda lep/romantican?
 
Ovako, jako je bitno da to sto radimo nama samima izgleda privlacno. Da uvek stanemo "iza sebe" i obranimo svoj stav, svoj stil bez obzira ko ga i na koji nacin napadao... Vecinom i napadaju oni koji nemaju svoje "ja"..

A, kako sam razumeo sam naslov teme, romantika je jako bitna. Na njoj se zasniva lepota zajednistva dvoje ljudi. A lepota je dosta uopstena rec. Ono sto je jednom lepo i privlacno, mozda drugom nije. Svako ce naci ono sto je za njega lepo, ali je vazno da sve ostalo sa tom osobom zasniva na romanticnim trenucima...
 
Anita, možda ti moje navodjenje neće odgovarati ali biće sa najboljim namerama, jer jednom i ja bejah mlad i držah se romantično za ruke. Čak i sada iako više ne vidim romantiku kao nešto što mnogo ima mesta u životu i dalje se držim za ruke sa mojom suprugom.

Živeti život na najbolji mogući način je sasvim OK medjutim ako spontanost ljubavi bude uznemirena nekim našim unutarnjim stavom (blokadom) onda treba potražiti pravi uzrok. Nezavisno od terminologije koju prihvatimo ili koje se neko drži uzrok može biti usadjen u nama u samom detinjstvu (kojeg smo zaboravili) ali može biti donet sa nam iz ranijih života kada smo upravo možda u toj fazi ljubavi doživeli nešto bolno i razočaravajuće.
Ako se potrudiš, ako sebe ne ograničiš verovanjima koja se obično nametnu sredinom, možeš naći dobru metodu i rasteretiti se te barikade.
Ti si gospodar svojih odluka i metoda rešavanja prepreka ali i izbora puteva.
Odgovarajuća metoda uvek postoji. Jedna od boljih metoda je probati zaviriti unitar sebe i otkriti uzrok.
 
Uhhh....Daj neki primer ako možeš...iskreno ja ovo uopšte nisam razumeo, a ne verujem da će i drugi.

P.S Nije autotohna, nego autohtona ;)

Evo dacu primer.
Na primer cesto mi se desi da sam u grupi, da radimo nesto zajednicko, i cesto mi se desi da se odvojim od svih. Ne zato sto me oni "oteraju" vec zato sto mi se smuci ta grupa. Bas zato sto mi postane gnusna :D. Ne osecam se lepom u njoj (ne znam dal ste razumeli :D)
Evo drugi primer
Kada osetim da je neka nepravda ucinjena, kada osetim da je onaj lepi poredak (u mojoj glavi) pravedni narusen, tada odjednom dobijem snagu da se ili borim, ili da na neki nacin protestujem, ali opet to najvise zavisi od toga, da li se osecam lepom u tom trenutku :S. Mislim ne lepom buklvalno (mada i to naravno) Ali vise onako da je to sto radim lepo, da ima neki uzviseni cilj, da je izvanzemaljsko.
 
Valja pogledati i ovako:
1. Ono što je zajednu osobu lepo za drugu može biti potpuno ružno.
2. Bilo bi dobro prihvatati ljude za ono što jesu i dasti im prostora da budu to što jesu.
3. Ljude treba u svojoj biti voleti bez osudjivanja čak i onda kada nam se ne svidja njihov postupak.
4. Pre samog rodjenja jesmo izabrali svoje roditelje pa možemo birati i društvo sa kojim ćemo se družiti.
5. "Izvan-zemaljsko" uzvišeno je ustvari suštinski ovozemaljsko a to je da upravo naučimo voleti ljude nezavisno od toga kakvi su i šta su.
6. Dobro je poraditi na promeni svog praga tolerancije i preispitivanju vlastitih slabosti.
7. Naći načina da se otkrije pravi koren uzroka tog našeg nezadovoljstva. Jedan od boljih načina je probati ispuniti se ljubavlju pre spavanja, ako odgovara i kakva duhovna vežba, pa postaviti pitanje da u svojim snovima dobijemo odgovor. Zapisivati snove. Ako je naše pitanje bilo iskreno i ako je to važan korak našeg duhovnog razvitka odgovor neće biti sakriven niti će izostati.
8. Postoje i druge metode a to je posetiti dobrog psihologa koji će moći donekle da pripomogne.

Sve uz napomenu da život prema nama može biti i te kako nemilosrdan baš u onoj tački gde smo slabi a sa ciljem da nas natera da tu sebe izkorigujemo i ojačamo. Izbegavanje sagledavanja lične slabosti i korigovanja svojih stavova i odnosa samo može zaustaviti naš dalji i brži duhovni razvitak - a to je približavanje uzvišenijim idealima života. Uzvišeni ideali (izvan-zemaljski) traže da budemo jači i izdržljiviji nego što jesmo. Tu romantike nema. Ljubavi DA ali nema mesta emotivnom romantizmu.

Koda sama osoba dosegne prelomnu tačku sopstvenog razvitka kada staše za potpunije sagledavanje života u svojoj osnovi, kada želi saznati ko je, sa kojim ciljem postoji te upoznati sebe u pravom smislu sebe kao duhovno biće - Dušu, onda se radja veliko ne uklapanje sa sredinom u kojoj se živi i traži se svoj suštinski identitet. To je momenat kojeg ne poznaje psihologija ni bilo koja nauka. Tada se traga po mnogim učenjima i religijama dok se ne nadje pravi put do samospoznaje. Kada se nadje taj put (ili prolaz) osoba se počne smirivati i nalazi pomirenje sa samom sobom da će ovaj život biti prilično usamljenički pa čak i onda kada se bude u najvećem mnoštvu ljudi. Tada osoba aktivno radi na svojoj ekspanziji svesti ali u sebe izgredjuje veliku ljubav i toleranciju...
Da li je ovo u tvom slučaju samo ti možeš znati i tu psiholog nema mogućnosti da mnogo pomogne.
Naravno da prava saznanja postoje ali ti ona ne smeju biti nametana, čak ni predložena ako je još uvek aktuelna nepunoletnost.
 
Poslednja izmena:
Evo dacu primer.
Na primer cesto mi se desi da sam u grupi, da radimo nesto zajednicko, i cesto mi se desi da se odvojim od svih. Ne zato sto me oni "oteraju" vec zato sto mi se smuci ta grupa. Bas zato sto mi postane gnusna :D. Ne osecam se lepom u njoj (ne znam dal ste razumeli :D)
Evo drugi primer
Kada osetim da je neka nepravda ucinjena, kada osetim da je onaj lepi poredak (u mojoj glavi) pravedni narusen, tada odjednom dobijem snagu da se ili borim, ili da na neki nacin protestujem, ali opet to najvise zavisi od toga, da li se osecam lepom u tom trenutku :S. Mislim ne lepom buklvalno (mada i to naravno) Ali vise onako da je to sto radim lepo, da ima neki uzviseni cilj, da je izvanzemaljsko.

pored ove autohtone imaš i autonomnu moralnost, koju stvaraš sopstvenom iskustvom u dodiru sa manjim socijalnim, različitim društv.grupama. i na osnovu toga formiraš stav - ne družiš se sa onima u grupi, sama si rekla gde se ne osećaš "lepom"..nisi rekla nije mi lepo, nego "ne osećam se lepom" i to je pesnički, romantičarski rečeno, ali u psihologiji bi recimo značilo da izgrađuješ i stvaraš svoju sopstveni stav, nači n ophođenja, auhtotonu moralnost..socijalna psihologija.....kasnje, imaćeš isti takav stav prema nekim drugim društvenim grupama, pa će to uticati na tvoju angažovanost po nekim pitanjima...
 
Poslednja izmena:

Back
Top