Svetozar ot Ružičić
Poznat
- Poruka
- 9.479
Kad bih bio slomljene volje, tezio bih Nicemu i sputavao bih svakog ko zivi za cilj ili smisao u vremenu i prostoru. Onemogucavao bih sve logicki i racionalno, koliko god to apsurdno bilo, pa ako ih ne bih mogao nagovarati na zagrobni svijet, onda barem da sjede ispod drveta i fokusiraju se na pozitivnu nulu. Bio bih amoralan i protiv vrlina koje samo izazivaju patnju. Patnju bih odricao kroz seks i drogu i napadao bih sve one koji zagovaraju vrlinu, a ne jednakost. Ukinuo bih petice i jedinice u skoli i svi bi prolazili tricom. Zivjeli bismo u sada, jer patnja je tu i ovde, sada i odmah, a ne sutra i prekosutra. Ko se ne ustrijemi direktno ka paceniku, taj je necovjecan, hladan, bez imalo emocionalne inteligencije. Parazit drustva, glupak i zaostao. Takve treba u ludnicu. Cilj zivota je nenaprezanje, opustenost, bezbolnost, vitko tijelo, tamna koza i po mogucnosti svijetla kosa, ona izbijeli na suncu. Rad treba da bude zabava, igra, eksperiment. Niko ne treba da vlada, niko da se spotice o druge kao o kamenje. Cim se javi potreba, nastaje bol, i odmah je treba zadovoljiti na licu mjesta. Dozvoljeno je sve sto ne izaziva bol. Pa mi smo zivotinje, ugledajmo se na njih! Idemo u Afriku, Aziju, Australiju - tamo gdje je ugodna klima. Jao sto ja imam mnogo slika odande. Niko ne zna sta je dobro za tebe sem tebe. Zivot je samo jedan, zivi kao da je poslednji dan!
Sad ko mi kaze da sam sebican, taj nije sa mnom popio nijednog pivkana. Ustvari, ja sam bio sasvim drukciji prije dvije decenije, ali je stigo progres, pa se i ja prilagodjujem.
Tako nekako.
