Zenonov paradoks

Vi se, postovani gospodine Ozimane, igrate recima. Ne shvatate ih dovoljno ozbiljno. Mislite da su to nekakve igracke. Zna se vrlo dobro na sta se misli kada se kaze da se nesto nalazi van svesti. Verujem da je i Vama jasno ko dan na sta mislim kada kazem da se deo nekog prostora, kao sto je recimo onaj koji zauzima stadion Marakana, nalazi izvan moje svesti. Ali Vi uporno izbegavate da govorite jezikom kojim svi normalni ljudi govore.
Deo prostora koji ne obuhvata planetu Zemlju jeste deo prostora koji je trenutno van moje svesti. Sta taj prostor cini i da li je on beskonacno deljiv ili ne, nije nesto sto mogu da saznam bez culnog iskustva. Nije dovoljno da definisem pojam prostora kao nesto sto je beskonacno deljivo da bi taj prostor koji ne obuhvata planetu Zemlju bio beskonacno deljiv. Definicije ne mogu da promene realnost. One mogu samo da promene smisao nasih simbola i nista drugo. Simboli postoje da bi PREDSTAVILI realnost a ne da bi na osnovu njih DONOSILI ZAKLJUCKE o tome sta je stvarno a sta nije.

Изван твоје, или било чије сазнајуће свести, нема простора. Границе простора су донде докле досеже у овом тренутку твој поглед, буквално.

Изван тога, изван те обојене сфере испуњене сликама, коју зовеш "реалност" другог простора нема.

Стадион Маракана кога нико не опажа не постоји као такав, као скуп објеката у простору. То постаје тек у нечијој сазнајућој свести.
 
Изван твоје, или било чије сазнајуће свести, нема простора. Границе простора су донде докле досеже у овом тренутку твој поглед, буквално.

Изван тога, изван те обојене сфере испуњене сликама, коју зовеш "реалност" другог простора нема.

Стадион Маракана кога нико не опажа не постоји као такав, као скуп објеката у простору. То постаје тек у нечијој сазнајућој свести.

Ne zanimaju me tvoje alternativne definicije pojmova. Ne zanima me tvoj privatni jezik.

Svi znamo na sta se misli kada se kaze da stadion Marakana postoji kada ga ne posmatramo, a to je da je bilo moguce opaziti ga onda kada ga nismo opazili. Verujem da ces se sloziti da u tom standardnom smislu stadion Marakana svakako postoji onda kada ga ne opazavamo. I to je jedino sto je bitno.

Imas ispred sebe kutiju a ne znas sta se nalazi u njoj. Kazemo da nisi svestan njenog sadrzaja tj. da se njen sadrzaj nalazi van tvoje svesti. To znaci da njen sadrzaj postoji i da, ukoliko zelis, mozes da saznas sta je njen sadrzaj, recimo tako sto ces da zaviris u nju. Nikakve definicije, nikakvi pojmovi, nikakvi simboli, nikakva apriori znanja ti nece pomoci da saznas sta se nalazi unutar te kutije. Nije bitno kako definises pojam kutije, bitno je sta ces videti kad zaviris u njenu unutrasnjost. Mozes da pretpostavljas sta se nalazi u njoj na bilo koji nacin koji tebi odgovara. Mozes da pretpsotavljas na osnovu tvog celokupnog dosadasnjeg culnog iskustva. Mozes da budes manje ili vise siguran u svoje pretpostavke, ali zadnju rec imaju tvoja cula tj. ono sto ce tvoje oci videti onda kada budes zavirio u tu kutiju.

Sve sto vazi za kutiju vazi i za prostor. Prostor je, takodje, nesto sto mozemo da vidimo. Ako je prostor beskonacno deljiv, to znaci da, makoliko bila mala, razdaljina izmedju bilo koja dva predmeta moze da bude jos manja (sto ce reci, makoliko dva predmeta bila blizu ona mogu jos vise da se priblize jedan drugom.) Da li je to moguce ili ne, stvar je culnog iskustva (tj. empirije) i nikakve definicije, reci, pojmovi, simboli, forme i apriori znanja ne mogu da nadjacaju culno iskustvo.
 
Poslednja izmena:
Ne zanimaju me tvoje alternativne definicije pojmova. Ne zanima me tvoj privatni jezik.

Svi znamo na sta se misli kada se kaze da stadion Marakana postoji kada ga ne posmatramo, a to je da je bilo moguce opaziti ga onda kada ga nismo opazili. Verujem da ces se sloziti da u tom standardnom smislu stadion Marakana svakako postoji onda kada ga ne opazavamo. I to je jedino sto je bitno.

Imas ispred sebe kutiju a ne znas sta se nalazi u njoj. Kazemo da nisi svestan njenog sadrzaja tj. da se njen sadrzaj nalazi van tvoje svesti. To znaci da njen sadrzaj postoji i da, ukoliko zelis, mozes da saznas sta je njen sadrzaj, recimo tako sto ces da zaviris u nju. Nikakve definicije, nikakvi pojmovi, nikakvi simboli, nikakva apriori znanja ti nece pomoci da saznas sta se nalazi unutar te kutije. Nije bitno kako definises pojam kutije, bitno je sta ces videti kad zaviris u njenu unutrasnjost. Mozes da pretpostavljas sta se nalazi u njoj na bilo koji nacin koji tebi odgovara. Mozes da pretpsotavljas na osnovu tvog celokupnog dosadasnjeg culnog iskustva. Mozes da budes manje ili vise siguran u svoje pretpostavke, ali zadnju rec imaju tvoja cula tj. ono sto ce tvoje oci videti onda kada budes zavirio u tu kutiju.

Sve sto vazi za kutiju vazi i za prostor. Prostor je, takodje, nesto sto mozemo da vidimo. Ako je prostor beskonacno deljiv, to znaci da, makoliko bila mala, razdaljina izmedju bilo koja dva predmeta moze da bude jos manja (sto ce reci, makoliko dva predmeta bila blizu ona mogu jos vise da se priblize jedan drugom.) Da li je to moguce ili ne, stvar je culnog iskustva (tj. empirije) i nikakve definicije, reci, pojmovi, simboli, forme i apriori znanja ne mogu da nadjacaju culno iskustvo.

Оно што важи за предмете у кутији не важи за простор. До правила која се тичу простора долазимо априори, независно од емпиријског искуства а са важењем за свако могуће емпиријско искуство. То је створило Кантову филозофију. То је питање синтетичких судова а приори.

O tome sam pisao ovde:

https://forum.krstarica.com/entry.php/6217-Kant-Sintetički-sudovi-a-priori
[/QUOTE]
 
Poslednja izmena:
Оно што важи за предмете у кутији не важи за простор. До правила која се тичу простора долазимо априори, независно од емпиријског искуства а са важењем за свако могуће емпиријско искуство. То је створило Кантову филозофију. То је питање синтетичких судова а приори. И то је иако просто, знање за чије разумавање се човек мора мало потрудити.

Do pojma kutije takodje dolazimo apriori tj. nezavisno od empirijskog iskustva. Medjutim, do odgovora na pitanje da li u realnosti postoje pojave koje se mogu oznaciti pojmom kutije dolazimo aposteriori tj. zavisno od empirijskog iskustva.

Na isti nacin, do pojma beskonacno deljivog prostora dolazimo apriori, tj. nezavisno od empirijskog iskustva, ali do odgovora na pitanje da li u realnosti postoji pojava koja se moze oznaciti pojmom beskonacno deljivog prostora dolazimo aposteriori, tj. zavisno od iskustva.

Tako da da, ono sto vazi za predmete u kutiji svakako vazi i za fizicki prostor. Kojim pojmom mozemo oznaciti sadrzaj kutije zavisi kako od definicija nasih pojmova tako i od samog sadrzaja kutije. Na isti nacin, kojim pojmovima mozemo oznaciti karakteristike fizickog prostora zavisi kako od definicija nasih pojmova tako i od samih karakteristika prostora.

Ako je prostor beskonacno deljiv, to znaci da se udaljenost dva predmeta moze beskonacno smanjivati. Da li je to moguce ili ne, ne zavisi od nacina na koji smo definisali nase pojmove; ne zavisi od niceg apriori. Zavisi iskljucivo od empirijskog iskustva.

Dakle, ti pravis najosnovniju logicku gresku, a to je da simbole stavljas ispred culnog iskustva. Mapa kod tebe dolazi pre teritorije.
 
Ja sam Ozimana do sada negirao, ali ne vredi. Zašto? Zato jer negirati ga nije moguće. Zašto? Zato što i negiranje ima svoje polovine.

Е када си то учинио, можемо поновити да опазивши, замисливиши, поставивиши пред собом пут, самим тим си поставио и његове половине, свиђало ти се то или не.

U pravu si Ozimane. Ja malopre krenu da sherem i nisam uspeo čim sam pretpostavio da je ghovno sastavljeno od polovina.

Изван тога, изван те обојене сфере испуњене сликама, коју зовеш "реалност" другог простора нема.

Verovatno si i za ovo u pravu, ali to nije moguće proveriti, jer da bi znali da li iza "realnog" prostora, tj izvan "obojene sfere ispunjene slikama" ima prostora, mi bi morali da se pomerrimo do granice tog "realnog" prostora, da bi mogli da vidimo šta ima tamo iza te granice. A to je nemoguće, jer da bi došli do granice moramo da pređemo određeni put. Šti nije moguće, s obzirom da je svaki put sastavljen od polovina. Pa nam i ne preostaje drugo već da zaključimo da izvan "realnog" prostora nema više nikakvog prostora.

Изван нечије сазнајуће свести нема просторног објективног света већ ткз. "ствари по себи".
Ja se Ozimane slažem s tobom da treba negirati sve što može da se deli na polovine, pa i "saznajuću svest" i "stvari po sebi", zato što i "saznajuća svest" i "stvari po sebi", spadaju u kategoriju NEŠTO i zato što je svako NEŠTO sastavljeno od polovina. Jedino ono što je NIŠTA nije sastavljeno od polovina, pa je zato jedino NIŠTA REALNO, jer jedino NIŠTA ne može da se prepolovi na dvoje.

Mislim, jako je zabavno diskutovati s tobom Ozimane. I poučno, naravno, jer da nije tebe mi nikada ne bi mogli da saznamo šta je "prava filozofija".
 
Svi ste tu samo mene nema cesto :) pa evo svratio malkice :)
Sta nam kaze Zenonov paradoks ustvari... Da predjeni put ako ga delimo na polovine nikada necemo stici do odredista...Madjutim izostavljate jednu malu ili veliku cinjenicu a to je da prostor u kome se telo krece je odredjene velicine,tako da te polovine o kojima on govori ispadajau iz tih velicina u odredjenom momentu trajanja,tj. odlaze u mikro svet,dok telo u tom odredjenom prostoru u kome se nalazi je i dalje iste velicine kao i prostor oko njega,tako da predjeni put se zavrsava odredistem ka kom smo krenuli.
Zenonov paradoks bi bio ok kada bi se i telo i prostor smanjivali svakom polovinom predjenog puta,medjutim to nije slucaj,tako da paradox ne pije vodu.

Logika je takva za nasu realnost i ne sme se reci ovo ne mozemo koristiti kada stvari tako vec"stoje"Nije ovo Carobnjak iz OZ-a...
 
Mozda bi to i bilo ok kada bi se posmatralo iz neke druge perspektive,tj.iz drugog lica,pa gde bi se stacionarno telo koje posmatra telo u kretanju koje ima odredjeno odrediste na neku vecu udaljenost,recimo horizont,smanjivalo predjenim putem kao i prostor ,u tom slucaju mozda bi se stekla takva iluzija...
 
Svi ste tu samo mene nema cesto :) pa evo svratio malkice :)
Sta nam kaze Zenonov paradoks ustvari... Da predjeni put ako ga delimo na polovine nikada necemo stici do odredista...Madjutim izostavljate jednu malu ili veliku cinjenicu a to je da prostor u kome se telo krece je odredjene velicine,tako da te polovine o kojima on govori ispadajau iz tih velicina u odredjenom momentu trajanja,tj. odlaze u mikro svet,dok telo u tom odredjenom prostoru u kome se nalazi je i dalje iste velicine kao i prostor oko njega,tako da predjeni put se zavrsava odredistem ka kom smo krenuli.
Zenonov paradoks bi bio ok kada bi se i telo i prostor smanjivali svakom polovinom predjenog puta,medjutim to nije slucaj,tako da paradox ne pije vodu.

Logika je takva za nasu realnost i ne sme se reci ovo ne mozemo koristiti kada stvari tako vec"stoje"Nije ovo Carobnjak iz OZ-a...

Зенонов парадокс показује да нема кретања уопште, да се не можемо померити са места, да не можемо прећи прву етапу а не последњу.

Сам Зенон је то јасно тврдио:
Ono sto se kreće - kreće se ili u onom mestu u kome jeste ili u onom mestu u kome nije. Ali ne kreće se ni u mestu u kome jeste ni u mestu u kome nije. Stoga se ništa ne kreće.
Zenon Elejski

Али чак и да узмемо само ту дихотомију где неко, неким чудом, ипак прелази половине. И такав никада неће стићи до одредишта.

Нема везе што ће се растојање смањивати до микро нивоа и што ми више нећемо споља видети та смањивања. У таквом хипотетичком "експерименту" ми би споља једностао видели човека "залепљеног" за линију циља како стоји, немавши никакву шансу да тај циљ пређе.
 
Moracu da se ponovim:

Morao bi da objasnis zasto nije moguce preci put koji je sacinjen od beskonacno mnogo delova.

Ako je moguce da se u jednom trenutku odvije beskonacno mnogo dogadjaja, zasto je nemoguce da covek u jednom trenutku napravi beskonacno mnogo koraka?

To sto je nemoguce postati svestan beskonacnog broja koraka ne znaci da je nemoguce da u jednom trenutku napravimo beskonacno mnogo koraka.

U stvari, moguce je postati svestan beskonacno mnogo dogadjaja, ali bi u tom slucaju nasa svest bila ogranicena.

Recimo da hocemo da predjemo put od 10 metara u roku od 10 sekundi i da pritom budemo svesni svakog naseg koraka. A broj koraka je beskonacan. Sta bi to zahtevalo od nas? Zahtevalo bi da nasa svest bude u potpunosti ogranicena na tih 10 sekundi nase egzistencije. Svest o tome sta se desava nakon tih 10 sekundi ne bi mogli da imamo.

To je jedina stvar koju Zenonov argument pokazuje: da je nemoguce da budemo svesni da smo presli put koji je sacinjen od beskonacno mnogo delova ako smo tokom prelaska tog puta svesni svakog naseg koraka.

Tvrdim da treca premisa na kojoj se zasniva Ozimanov argument, tj. premisa da je nemoguce linearnim kretanjem preci put koji je sacinjen od beskonacno mnogo delova, nije tacna.
 
Зенонов парадокс показује да нема кретања уопште, да се не можемо померити са места, да не можемо прећи прву етапу а не последњу.

Сам Зенон је то јасно тврдио:


Али чак и да узмемо само ту дихотомију где неко, неким чудом, ипак прелази половине. И такав никада неће стићи до одредишта.

Нема везе што ће се растојање смањивати до микро нивоа и што ми више нећемо споља видети та смањивања. У таквом хипотетичком "експерименту" ми би споља једностао видели човека "залепљеног" за линију циља како стоји, немавши никакву шансу да тај циљ пређе.

Ozi ta logika nije za ovu realnost,kao sto rekoh mozda za carobnjaka iz Ozi-a... I sam si svestan da to ne funkcionise tako inace nista ne bi ni ti uspeo ovde da napises,jer bi uvek imao jos pola da napises,a tvoj je post vec poslat...
Taj Zenon je bio neki teski imbecil ,kad je mogao da sastavi ovakvu glupost :Ono sto se kreće - kreće se ili u onom mestu u kome jeste ili u onom mestu u kome nije. Ali ne kreće se ni u mestu u kome jeste ni u mestu u kome nije. Stoga se ništa ne kreće.
Zenon Elejski
i verovatno se sam sebi divio na ovu glupost,kao sto mu se i ti divis...
Nas univerzum se zasniva na kretanju,e sada sve zavisi od perspektive i trajanja...
Razumem ja sta ti hoces reci,da se nista ne krece ,da je sve to samo privid,ali Zenonov paradoks nije put ka tome.
Ako je prostor odredjene velicine,telo odredjene velicine i put odredjene velicine,onda nema te zajebancije Zenonove...Aj da objasnim preko Tezejevog broda: Zamenimo pola dasaka na njemu,pa pola od polovine preostale pao opet pola od preostale polovine,mi moramo na kraju doci do jedne daske i kada nju zamenimo brod je ceo zamenjen,nema tu pola daske ili 1/4 daske,pa 1/8 ,to vodi van nase realnosti... Ne mozes mesati racionalno sa iracionalnim! To ti je kao kada znas koliko ti je goriva potrebno da predjes odredjeni put autom,a ti si se uhvatio za to da vec ti je nestalo goriva a da nisi ni krenuo...
Tezejev brod je pravi paradoks a ne ova smejurija...Posebno sto ja preko njega povlacim paralelu izmedju njega i naseg tela...
Ako zamenimo sve daske vremenom na odredjenom brodu da li je to isti brod kao i pre-e ovo je ludilo ,jer nase telo zameni recimo u roku od sedam godina sve celije u svom telu-da li smo to isti mi kao i pre ? i sta to cini nas? ova nasa misao kao i prethodne misli ili nase telo koje se menja protokom vremena-stari i umire jer celije vise ne zele da se obnavljaju...Da je Zenon u pravu mi bi bili besmrtni.
 
Poslednja izmena:
Ozi ta logika nije za ovu realnost,kao sto rekoh mozda za carobnjaka iz Ozi-a... I sam si svestan da to ne funkcionise tako inace nista ne bi ni ti uspeo ovde da napises,jer bi uvek imao jos pola da napises,a tvoj je post vec poslat...

Јасно је да не функционише на тај начин. Али онда немој и даље дефинисати кретање на тај начин, као прелажење пута. Тачно је да се ми налазимо на одредишту, да стижемо до тачке Б. Ко је то икада спорио и ко нормалан то може спорити?
Оно на шта се указује јесте да та чињеница да смо се нашли на одредишту, упркос парадоксу, показује да смо се ту нашли на неки други начин а не прелажењем пута.

Који је то други начин? То је и друга тема.

А поента ове, јесте да је уобичајено мишљење о кретању као телу које се креће кроз простор, погрешно. Да је то варка наше имагинације а не нешто што се дешава или се икада десило.

Taj Zenon je bio neki teski imbecil ,kad je mogao da sastavi ovakvu glupost :Ono sto se kreće - kreće se ili u onom mestu u kome jeste ili u onom mestu u kome nije. Ali ne kreće se ni u mestu u kome jeste ni u mestu u kome nije. Stoga se ništa ne kreće.
Zenon Elejski
i verovatno se sam sebi divio na ovu glupost,kao sto mu se i ti divis...

У садашњости, где јеси, не крећеш се, мирујеш.

Такође се не крећеш тамо где ниси, то јест у прошлости, нити у будућности?

Где у том његовом фрагменту видиш глупост?

Nas univerzum se zasniva na kretanju,e sada sve zavisi od perspektive i trajanja...
Razumem ja sta ti hoces reci,da se nista ne krece ,da je sve to samo privid,ali Zenonov paradoks nije put ka tome.
Ako je prostor odredjene velicine,telo odredjene velicine i put odredjene velicine,onda nema te zajebancije Zenonove...Aj da objasnim preko Tezejevog broda: Zamenimo pola dasaka na njemu,pa pola od polovine preostale pao opet pola od preostale polovine,mi moramo na kraju doci do jedne daske i kada nju zamenimo brod je ceo zamenjen,nema tu pola daske ili 1/4 daske,pa 1/8 ,to vodi van nase realnosti... Ne mozes mesati racionalno sa iracionalnim! To ti je kao kada znas koliko ti je goriva potrebno da predjes odredjeni put autom,a ti si se uhvatio za to da vec ti je nestalo goriva a da nisi ni krenuo...
Tezejev brod je pravi paradoks a ne ova smejurija...Posebno sto ja preko njega povlacim paralelu izmedju njega i naseg tela...
Ako zamenimo sve daske vremenom na odredjenom brodu da li je to isti brod kao i pre-e ovo je ludilo ,jer nase telo zameni recimo u roku od sedam godina sve celije u svom telu-da li smo to isti mi kao i pre ? i sta to cini nas? ova nasa misao kao i prethodne misli ili nase telo koje se menja protokom vremena-stari i umire jer celije vise ne zele da se obnavljaju...Da je Zenon u pravu mi bi bili besmrtni.

Порблем Тезејевог брода нема везе са Зеноновим парадоксом.

О њему сам писао овде:

https://forum.krstarica.com/entry.php/21869-Problem-Tezejevog-broda-(Tezejev-paradoks)
 
bangg:
Ako zamenimo sve daske vremenom na odredjenom brodu da li je to isti brod kao i pre-e ovo je ludilo ,jer nase telo zameni recimo u roku od sedam godina sve celije u svom telu-da li smo to isti mi kao i pre ? i sta to cini nas?

To je stvar definicija.

To tvoje pitanje mozemo precizno da formulisemo na sledeci nacin:

Ako bi brodu koji oznacavamo recju Titanik zamenili sve daske da li bi i dalje mogli da ga oznacavamo recju Titanik?

Dakle, pitanje je na koji nacin definisemo rec Titanik.

oziman:
Али онда немој и даље дефинисати кретање на тај начин, као прелажење пута.

Reci se definisu nezavisno od iskustva, tj. apriori, i sasvim je svejedno kako ih definisemo.

Kretanje smo definisali kao promenu pozicije fizickog tela u prostoru i ono svakako postoji jer postoje pojave koje se mogu oznaciti tom recju. Kada ne bi bilo kretanja, svako fizicko telo bi u svakom trenutku bilo na istoj poziciji u prostoru. Verujem da ces se sloziti da to nije slucaj.

Ono sto nas zanima to je:

1) Da li je prostor sacinjen od konacnog ili beskonacnog broja tacaka?

2) Da li fizicka tela prilikom prelaza sa jedne tacke na drugu moraju da budu u svakoj tacci koja se nalazi izmedju te dve tacke?

3) Da li je moguce linearnim kretanjem preci put koji je beskonacno deljiv?

Trece pitanje nam je od najveceg znacaja i ja tvrdim da je odgovor na njega DA i da bi ti trebao da dokazes da je odgovor na njega NE.
 
Poslednja izmena:
Ozi ima svoju realnost u kojoj mu je sve kristalno jasno. Al nikoga da ubijedi da ona ima ikakvih dodirnih tačaka sa realnošću.

Isto važi i za Ljupčeta.

Ai zaebava sve živo uključujući i sebe.
 
BANGG:

Ako zamenimo sve daske vremenom na odredjenom brodu da li je to isti brod kao i pre-e ovo je ludilo ,jer nase telo zameni recimo u roku od sedam godina sve celije u svom telu-da li smo to isti mi kao i pre ? i sta to cini nas?

Da ja Banggu odgovorim na ovo pitanje!

Analogno pitanje je, da li čovečanstvo ostaje isto, ako se svakih stotinak ili manje godina u njemu generacije smenjuju - jedne se rađaju, a druge umiru?

Odgovor na ovakva pitanja je to da su ljudski organizam, čovečanstvo, kao i cep Univerzum, organizacije kretanja i rada bezbroja velikih i malih, ali svesnih, elektromagnetnih polja koja egzistiraju jedna ubutar drugih. Njihova svesnost nije uslovljena, kako mnogi, čak i naučnici, misle, samom njihovom organizacijom, već obrnuto - organizacija je uslovljena njihovom svesnošću koju popstižu uz pomoć svojih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji. Jer, ova polja postoje pre svake organizacije i ana u Univerzumu stvaraju svaku organizaciju, a ne organizacija njih.Ova svesna elektromagnetna polja postoje uvek, dakle, apsolutno, a njihove organizacije kretanja i rada poput atoma, ćelija, ljudskih tela, kao i poput celog Univerzuma, postoje samo relativno, jer uvek iznova mogu i da se grade i ruše. Ovo je veoma važno da se zna, jer kada je reč o čoveku i čovekovoj svesti, tj. čovekovom Jastvu, ono je samo jedno od bezbroja elektromagnetnih polja koja grade ljudski organizam. To je ono najšire polje, koje obuhvata i prožima ceo ljudski organizam. Čovekovo Jastvo u ljudskom organizmu boravi od trenutka rođenja i ne izlazi iz njega do trenutka smrti, potpuno nebitno što ćelije, koje su takođe organizacije elektromagnetnih svesnih polja, tokom, čovekovog života stalno se, kao i ljudi u čovečanstvu, rađaju i umiru.

I to je ispravan odgovor na Bangg-ovo pitanje "Šta to čini nas"
 
RISTOB:

Ozi ima svoju realnost u kojoj mu je sve kristalno jasno. Al nikoga da ubijedi da ona ima ikakvih dodirnih tačaka sa realnošću.

Isto važi i za Ljupčeta.

Za Ozimana si u pravu, a za "ljupčeta" nisi. "Ljupčetova" Istina u vezi postojanja sveta - i to apsolutna i konačna - temelji na debelim naučno potvrđenim i odavno dokazanim argumentima, koja može da se izrekne sa samo tri rečenice ili pak argumenta, a da niti i jedan naučnik, filozof, teolog, a pogotovo političar sveta ta tri argbumenta ćeće uspeti da ospori, niti obori.

Evo ovo su ta tri argumenta:

1. Samo Svest apsolutno postoji i njenih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji.

2. Istina se nema o čemu drugom da se sazna sem o Svesti i njenih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji.

3. Istinu nema i ne može niko drugi da sazna, do Svest, uz pomoć svojih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji.

Ova tri stava/argumenta su početak i kraj svih svetskih religia, kao i svih svetskih filozofija i naučnih teorija koje se bave pitanjima i traženjem KONAČNE ISTINE u vez opostojanja života i sveta. Jer to je KONAČNA ISTINA o onome što se podrazumeva pod rečju i pojmom "MATERIJA". Kao i o onome što se podrazumeva pod rečju i pokmom "ŽIVOT" ili "SVEST". Kao i onome što se podrazumeva pod rečju i pojmom "BOG".
 
Zenonov argument pokazuje da ne postoji bijektivna funkcija, tj. jedan-na-jedan korespondencija, izmedju bilo kog beskonacnog skupa i bilo kog konacnog skupa.

Ukoliko je put od tacke A do tacke B sacinjen od beskonacno mnogo tacaka, i ukoliko je za prelazak nekog fizickog tela iz tacke A u tacku B neophodno da se to telo neistovremeno nadje u svakoj od tacaka koji cine put izmedju tacke A i tacke B, onda je za prelazak tog puta neophodno beskonacno mnogo trenutaka.

Drugim recima, nije moguce neistovremeno biti na beskonacno mnogo pozicija u konacnom broju trenutaka.

Ukoliko je za prelazak izmedju bilo koje dve tacke potrebno beskonacno mnogo trenutaka, da li to znaci da nikada necemo stici tamo gde smo krenuli?

Naravno da ne. To je prosto zato sto beskonacno mnogo trenutaka ne znaci isto sto i vecnost.

Dakle, ovde imamo klasicni problem nerazumevanja Aristotelovog pojma aktuelne, tj. kompletirane, beskonacnosti.
 
Poslednja izmena:
USER UNFRIENDLY:

Ukoliko je put od tacke A do tacke B sacinjen od beskonacno mnogo tacaka, i ukoliko je za prelazak nekog fizickog tela iz tacke A u tacku B neophodno da se to telo neistovremeno nadje u svakoj od tacaka koji cine put izmedju tacke A i tacke B, onda je za prelazak tog puta neophodno beskonacno mnogo trenutaka.
Prostor i vreme nisu egistencija. Suprotno su od egzistencije koja je NEŠTO, dok su prostor i vreme NIŠTA. Kao Ništa, prostor i vreme ni na koji način se ne mogu logički povezivati sa egzistencijom, niti je uslovljavati na bilo koji način. Jednostavno, prostor je PRAZNINA u kojoj se egzistencija nalazi, a vreme je TRAJANJE egzistencije u praznini. Kad ovo shvatimo, onda je jasno da prilikom pomeranja egzistencije kroz prostor, ona ne prolazi ni kroz kakve tačke - A,B,C, niti polovine, četvrtine, osmine puta itd - jer prostor kao praznina nije sastavljen ni od kakvih ni tačaka, ni polovina, , četvrtina itd. Kad se pokrene, telo jednostavno pređe ceo zamišljeni put, bez da se sapliće o bilo kakve "tačke" ili polovine, četvrtine, osmine puta itd. Kojom prilikom telu nije potrebno nikakvo vreme, zato jer vreme (prošlost, sadašnost i budućnost) je samo telo koje se kreće. Čije kretanje, a time ujedno i vreme (sadašnjost, prošlost i budućnost) je evidentno samo ako postoji poredbeni sistem, tj. ako postoje neka druga tela. Ako postoji samo jedno telo u prostoru kao praznini, tada, niti ima kretanja, niti vremena. zato jer sem tog jednog tela, u njegovoj blizini ne postoje nikakva druga tzela, pomoću kojih bi moglo da se MERI da li se to telo kreće ili miruje. Upravo zbog toga u fizici i preovlađuje stav da su prostor i vreme nastali u trenutku nastanka materijalnog svemira, kao skupa materijalnih tela koja menjaju svoj položaj u odnosu na druga tela. Mada, ovaj stav fizičara o "nastanku" prostora i vremena i nije baš logičan, s obzirom da prostor i vreme uvek znače NIŠTA, bez obzira da li materijalnog svemira ima ili nema. Stvar je samo u tome da je u trenutku nastanka svemira postalo moguće MERENJE TRAJANJA i KRETANJA pojedinih materijalnih tela u odnosu na druga tela. Dakle, ne pomoću prostora i vremena, već pomoću samih materijanih tela kao poredbenog sistema.

Kad se sve ovo napred rečeno uzme u obzir, tada može da se razume da je Zenonov paradoks obična besmislica koja nije vredna pomena. Koja ni na koji način ne doprinosi razumevanju ni KREATANJA, ni TRAJANJA materijalnih tela, tj. egzistencije. Zenonov paradoks je obićna logička zahebancija, za koju mogu da se kače i smatraju je vrednom samo oni koji ne umeju logički da misle.
 
podseca me ova tema na ono sto sam citao kod nekih fizicara koji su uveli imaginarno vreme kako bi se uopste dobila neka sira slika kosmosa. u tom smislu kosmicka prostranstva ne zavrsavaju u singularnostima crnih rupa gde zakazuju zakoni nauke vec vreme nastavlja da tece u tom imaginarnom vremenu, a koje je u stvari stvarnije od ovog naseh vremena kojim se koristimo kako bi opisali prostor-vreme nama poznato na klasican nacin.
 
ANTARES13:

podseca me ova tema na ono sto sam citao kod nekih fizicara koji su uveli imaginarno vreme kako bi se uopste dobila neka sira slika kosmosa. u tom smislu kosmicka prostranstva ne zavrsavaju u singularnostima crnih rupa gde zakazuju zakoni nauke vec vreme nastavlja da tece u tom imaginarnom vremenu, a koje je u stvari stvarnije od ovog naseh vremena kojim se koristimo kako bi opisali prostor-vreme nama poznato na klasican nacin.

Pojam "Vremena, poznatog nam na klasičan način" je izveden i vezan za kretanje i trajanje materijalnih tela. Kojom prilikom kretanje i trajanje nekog materijalnog tela merimo uz pomoć kretanja i trajanja nekog drugog materijalnog tela, kao na primer kazaljke na satu koja pokazuje sekunde, minute i sate ili kretanje planete Zemlje oko sebe i oko Sunca sa značenjem vremena od jednogb dana, sedmice, meseca ili godine. I uopšte, vreme, kako klasično, tako i imaginarno, uvek je vezano za neko trajanje. Kada je reč o imaginarnom vremenu, ono je uvek vezano za trajanje beskonačnog prostora kao praznine, jer nema ničeg drugog za šta bi moglo da se veže. Takvo v reme zovemo imenom "Večnost". Takvo vreme ne može da se meri ni sekundama, ni minutama, ni satima, ni danima, ni godinama, jer to su merne jedinice klasičnog vremena, vezane za trajanje i kretanje materijalnih objekata kojih u bekonačnom prostoru, kao praznini, po nekakvoj logici, ne bi trebalo da bude. Zato što su prostor i vreme isto što i Ništa i zato što materija, život i priroda, koji su Nešto, ne mogu nastati iz Ništa. Pojmovi klasičnog, kao i imaginarnog vremena, postoje samo kao logičke, misaone tvorevine u našim umovima. Isto kao i pojam "beskonačnog prostora". Takvi pojmovi prostora i vremena nam ne mogu da budu ni od kakve koristi prilikom odgonetanja tajne postojanja materije, života i prirode. Materija, život i priroda postoje sami po sebi, po svom Zakonu postojanja i objašnjavaju po svom Zakonu postojanja. Vreme, imaginarno ili klasično, isto kao i prostor, ne mogu da utiču da materije, života, prirode i njihovog kretanja, bude ili ne bude. Upravo zato Zenonov paradoks i nema nikakvu praktičnu vrednost.
 
Poslednja izmena:

Back
Top