Čiji je naš jezik

SRPSKI RĚČNIK IZ 15. VĚKA

http://kovceg.tripod.com/srpski_jezik_u_muslimana.htm

Ahmet Caferğlu (Istambul, 1936):

Naslov, koji je napisan na prednjoj strani prvog lista glasi:
Lugat-i farisî, arabî ve rûmî ve sirb
to jest:
Rečnik persijski, arapski, grčki i srpski.
Ispod naslova se čita kao drugi naslov:
Lugat-i elsinei erbe'a​
što znači Rečnik na četiri jezika. U sredini sveske, vidimo pečate sultana Mehmeda i Mustafe (1696-1754) koji dokazuju da je rukopis biblioteka Aja Sofija dobila kao dar. Kao što znamo, rukopisi koji su zaveštani biblioteci džamije od strane sultana Bajazita II dolaze iz biblioteke njegovoga oca, sultana Mehmeda II Osvajača, pa je izvesno da je ovaj rukopis napisan za vreme vladavine poslednjeg. Po mom mišljenju, ova je knjiga bila sastavljena da služi sultanu Mehmedu II lično, koji nije mogao da ignoriše jezik svojih novih podanika. Tekst je napisan sa velikom pažnjom i sa dijakritičkim znacima da bi omogućio pravilan izgovor ovih jezika. Tokom duge vladavine Osmanskog carstva na Balkanskom poluostrvu, grčki i srpski su bili više favorizirani od drugih jezika.

Zanimljivo je da je ova knjiga bila sastavljena u Turskoj, a da je turski jezik potpuno izostavljen. Ovo se može objasniti na sledeći način: Ovaj rad je, po mom mišljenju, napravljen za sultana Mehmeda II ili njegove prinčeve. U to vreme, svi obrazovani ljudi znali su arapski i persijski, kao i turski, i štaviše, na dvoru je turski jezik smatran vulgarnim za udžbenik za princa. Štaviše, sultan Mehmed II, koji je imao izuzetan talenat za učenje stranih jezika, ne bi mogao sebi dopustiti da ne nauči jezik naroda čija je teritorija pripojena u njegovo veliko carstvo. Pored toga, za vreme vladavine sultana Bajazita (1389-1402), srpski jezik počeo je da preuzima karakter jezika dvora i diplomatije, da bi za vladavine Muhameda II došao do prilično visokog ranga pa su zvanični dokumenti pisani kako grčkim tako i srpskim jezikom. Ferman poslat Petru Avonu, moldavskom vojvodi, u 1456, je jedan primer.

Ima srbizama u turskom, pa i među rečima koje se danas u srpskom smatraju turcizmima.
 
Ad hoc primeri srbizama u turskom jeziku:

tur. kaşık ← srb. i prasl. *kaša (rus. káša, polj. kasza) ← *kasja: prosejano ≃ lit. košti: cediti
tur. döşek ← srb., prasl. i stsl. duša (rus. dušá, polj. dusza) ← *duxja, v. duh
tur. taban (ravan) ← tabati, utabati; utaban; izravnati, nabiti, izgaziti tabajući; nogama nabijati podlogu, tabanima gaziti; pritiskati podlogu
tur. oluk ← srb. lučiti; luk; prasl., stsl. i srb. lǫkъ (rus. luk, polj. łęk), lit. lankus: savitljiv; glagol olučiti, lučnim; *lǫčiti (rus. lučít', češ. loučiti), lit. lankoti: kriviti
tur. tavan ← koji je bez svetla; mračan ← tama ← prasl. i stsl. tьma (rus. t'ma, polj. ćma), lit. tamsa ← ie. *tem- (lat. tenebrae, skr. tamas)
tur. kutu (kutija) ← ngrč. kouti ← srp. kutja, kućica ← prasl. *kǫtja ≃ v. kut
 
Poslednja izmena:
Ad hoc priměri srbizama u turskom jeziku:

Зауставимо се на првом од ових примера које сте навели, па ћемо се тек онда запитати има ли сврхе анализирати даље:

tur. kaşık ← srb. i prasl. *kaša (rus. káša, polj. kasza) ← *kasja: prosějano ≃ lit. košti: cěditi

Ко је, где и када етимолошки повезао словенску кашу са нашом кашиком и турским kaşık и дао оцену да је у питању реч словенског порекла, која је посредством српског језика ушла у турски?

Сви домаћи аутори је наводе као турцизам, а у ове ситне сате сам био толико докон да сам направио једно мало истраживање по интернету поводом ове речи. Погледајмо његове резултате, где сам набројао називе за кашику у различитим језицима:

Словенски језици:
руски: ложка
украјински: ложка
белоруски: лыжка
пољски: łyżka
чешки: lžíce
словачки: lyžica
црквенословенски: лъжица
словеначки: žlico
хрватски: žlica, kašika
српски, бошњачки: кашика
македонски: лажица
бугарски: лъжица

Туркијски језици:
турски: kaşık
азерски: qaşıq
узбечки: qoshiq
ујгурски: қошуқи
казашки: қасық
татарски: qašyq
киргиски: кашык
чувашки: кашăк
башкирски: ҡaшйҡ
гагаушки: kashik

Имена ових језика сам претворио у везе које воде ка краћим чланцима о датим туркијским народима, чисто да би се пропратило о којој територији и колико удаљеним народима говоримо. Реч је о бројној и географски врло распрострој групи народа, на територији од југа Балкана и Молдавије на западу до кинеске провинције Синђанг на истоку и од централне Русије на северу, до Ирана и Авганистана на југу. На први поглед, делује крајње невероватно да је једна словенска реч преко српског језика захватила не само турски, него и све туркијске народе дуж целе централне Азије, по читавој Русији, чак и до ујгурског народа у Кини, а да ју је притом у словенским језицима могуће пронаћи једино код нас, у оним крајевима који су били под најјачим османским културним утицајем.

Како коментаришете овакво чињенично стање по питању присутности овог "србизма" у словенским и туркијским језицима? Да ли се ова реч заиста налази у етимолошкој вези са кашом, или јој етимологију ипак треба потражити унутар туркијских језика, а сличност са словенском кашом схватити као пуку коинциденталну хомонимију захваљујући којој се, помоћу очигледне језичке асоцијације, уопште и укоренила у српском језику?
 
Poslednja izmena:
Ad hoc priměri srbizama u turskom jeziku:

tur. kaşık ← srb. i prasl. *kaša (rus. káša, polj. kasza) ← *kasja: prosějano ≃ lit. košti: cěditi
tur. döşek ← srb., prasl. i stsl. duša (rus. dušá, polj. dusza) ← *duxja, v. duh
tur. taban (ravan) ← tabati, utabati; utaban; izravnati, nabiti, izgaziti tabajući; nogama nabijati podlogu, tabanima gaziti; pritiskati podlogu
tur. oluk ← srb. lučiti; luk; prasl., stsl. i srb. lǫkъ (rus. luk, polj. łęk), lit. lankus: savitljiv; glagol olučiti, lučnim; *lǫčiti (rus. lučít', češ. loučiti), lit. lankoti: kriviti
tur. tavan ← koji je bez světla; mračan ← tama ← prasl. i stsl. tьma (rus. t'ma, polj. ćma), lit. tamsa ← ie. *tem- (lat. tenebrae, skr. tamas)
tur. kutu (kutija) ← ngrč. kouti ← srp. kutja, kućica ← prasl. *kǫtja ≃ v. kut

Čovječe , pa ti obrnuo - to su turcizmi u srpskom jeziku ...
 
Neki primjeri za turcizme ušle u standardni jezik:

* alat < tur. alat
* bakar < tur. bakır
* boja < tur. boya
* bubreg < tur. böbrek
* budala < tur. budala
* bunar < tur. (dij.) bunar, tur. pınar
* čak < tur. çak
* čarapa < tur. çorap
* čičak < tur. çiçek
* čelik < tur. çelik
* ćup < tur. kup
* dadilja < tur. dadı
* dućan < tur. dükkân



* dugme < tur. düǧme
* deva < tur. deve
* džep < tur. cep
* fitilj < tur. fitil
* jastuk < tur. yastık
* jogurt < tur. yoğurt
* krevet < tur. kerevet
* kat < tur. kat
* kula < tur. kule
* kutija < tur. kutu
* majmun < tur. maymun
* oluk < tur. oluk
* ortak < tur. ortak



* pamuk < tur. pamuk
* pekmez < tur. pekmez
* pilić < tur. piliç
* rakija < tur. rakı
* sapun < tur. sabun
* sat < tur. saat
* šećer < tur. şeker
* tavan < tur. tavan
* temelj < tur. temel
* torba < tur. torba
* zanat < tur. zanaat ili sanat

http://hr.wikipedia.org/wiki/Turcizam
 
Зауставимо се на првом од ових примера које сте навели, па ћемо се тек онда запитати има ли сврхе анализирати даље:



Ко је, где и када етимолошки повезао словенску кашу са нашом кашиком и турским kaşık и дао оцену да је у питању реч словенског порекла, која је посредством српског језика ушла у турски?

Сви домаћи аутори је наводе као турцизам, а у ове ситне сате сам био толико докон да сам направио једно мало истраживање по интернету поводом ове речи. Погледајмо његове резултате, где сам набројао називе за кашику у различитим језицима:

Словенски језици:
руски: ложка
украјински: ложка
белоруски: лыжка
пољски: łyżka
чешки: łyżka
словачки: lyžica
црквенословенски: лъжица
словеначки: žlico
хрватски: žlica, kašika
српски, бошњачки: кашика
македонски: лажица
бугарски: лъжица

Туркијски језици:
турски: kaşık
азерски: qaşıq
узбечки: qoshiq
ујгурски: қошуқи
казашки: қасық
татарски: qašyq
киргиски: кашык
чувашки: кашăк
башкирски: ҡaшйҡ
гагаушки: kashik

Имена ових језика сам претворио у везе које воде ка краћим чланцима о датим туркијским народима, чисто да би се пропратило о којој територији и колико удаљеним народима говоримо. Реч је о бројној и географски врло распрострој групи народа, на територији од југа Балкана и Молдавије на западу до кинеске провинције Синђанг на истоку и од централне Русије на северу, до Ирана и Авганистана на југу. На први поглед, делује крајње невероватно да је једна словенска реч преко српског језика захватила не само турски, него и све туркијске народе дуж целе централне Азије, по читавој Русији, чак и до ујгурског народа у Кини, а да ју је притом у словенским језицима могуће пронаћи једино код нас, у оним крајевима који су били под најјачим османским културним утицајем.

Како коментаришете овакво чињенично стање по питању присутности овог "србизма" у словенским и туркијским језицима? Да ли се ова реч заиста налази у етимолошкој вези са кашом, или јој етимологију ипак треба потражити унутар туркијских језика, а сличност са словенском кашом схватити као пуку коинциденталну хомонимију захваљујући којој се, помоћу очигледне језичке асоцијације, уопште и укоренила у српском језику?

Prvo, teza je moja. Kašika je u jezike koje navodite sasvim izvesno došla preko Turaka. Navedeni narodi mahom su turskog porekla. Spisku dodajmo i persijski قاشق (qâšeq, qâšoq) i možda arapsko خشبي (hašebi). Treba imati na umu i to da su npr. Tatari videli kašiku prvi put tek u XX. veku.

Sufiks -ik je tipičan grčki sufiks na srpsku osnovu kaš(a). Teza je da je reč tvorbeno grčka sa slovenskom osnovom.

PS. Kako biste objasnili etimologiju albaske reči za kašiku: lugë. :) (Češki naziv nije dobro prenet).
 
Poslednja izmena:
Četnik kritikuje ustaše.
Konstrukcija rečenice ti je odlična.
No u tvojoj rečenici Šešelj nije četnik, a što bi trebao biti obzirom da se i sam izjašnjava kao prononsirani ljubitelj Čiče te bi s te strane bilo poželjno da istog etiketiraš u skladu sa njegovim vlastitim poimanjem i doživljavanjem srpskog radikalizma.
Nisi napisao "četnik kritikuje Maksa Luburića" niti si napisao "Šešelj kritikuje Maksa Luburića" nego si napisao "Šešelj kritikuje ustaše" čime impliciraš da je Šešelj neki uvaženi, anacionalni, pacifista koji, eto, opravdano kritikuje ustaše. Naravno, termin ustaše koristiš bez razmišljanja dok za okorjelog četnika Šešelja se ustručavaš.
Na kraju tvoje rečenične bravuroze napišeš tekst koji slijedi, samouvjeren u nedokučivost sitne perfidnosti koju si nam servirao uz nadu da onu krucijalnu poruku tvoje rečenice nećemo otkriti.
Vrag se sakrije iza zareza a ti si ga htio sakriti iza rečenice.
Malo si se precijenio :D

Molim? Konstrukcija rečenice se svodi na pojedinca koji kritikuje grupaciju, odnosno poređenje sa tobom.

Čemu potreba za filozofiranjem? :dontunderstand:

Ako je Riječnik koji sadrži 700 riječi odraz bogatstva i rječitosti jednog naroda onda bi ga trebalo priznati kao zvaničan Riječnik srpskog naroda.
Istina, ostaje nedoumica na koji se način jedan narod sporazumijevao između sebe ako je tih 700 riječi njegov fond koji je posjedovao :per:
Ako je srpski narod posjedovao veći fond od 700 riječi, a ne sumnjamo da jeste, onda Riječnik o kojem govorimo ne možemo nazvati riječnikom.
Kapiš ?

Ne. Ovdje govorimo o vremenima nastanka, niko ne govori o analizama. Prvi rječnici koji obuhvataju većinu fonda riječi jednoga jezika nastaju tek u moderno doba. Ričard Mulkaster je napravio prvi engleski rječnik je sadržao oko 8.000 riječi, napisan 1592. godine. Arapsko-engleski rječnici od prije su bili drastično manji.

Ne razumijem čemu ovakvo skretanje teme...?
 
Да, чешки назив нисам добро пренео, малочас сам исправио.

Prvo, teza je moja. Kašika je u jezike koje navodite sasvim izvěsno došla prěko Turaka. Navedeni narodi mahom su turskog porěkla. Spisku dodajmo i persijski قاشق (qâšeq, qâšoq) i možda arapsko خشبي (hašebi). Trěba imati na umu i to da su npr. Tatari viděli kašiku prvi put tek u XX. věku.

Не чуди ме да је теза Ваша, пошто ово није први пут да смело изнесете нешто што је у нескладу са званичним мишљењем и што представља Ваше лично оригинално истраживање, а да то не напоменете. Наведени језици (и народи) нису "махом" туркијског порекла, него су то сви до једног. Волео бих да чујем једно одрживо објашњење како је то "сасвим извесно" међу Ујгуре, кинеске Турке у покрајини Синђанг, или Чуваше, хришћанске Турке у републици Чувашији у Руској Федерацији, реч "кашика" дошла преко османских Турака?

Даље, волео бих да образложите на основу чега знате да су Татари први пут видели кашику у 20. веку. Татарстан је под влашћу Русије још од 16. века, зар је могуће да 400 година нису видели да Руси користе овај прибор за јело? Одакле то да су кашику и име за њу у 20. веку преузели баш од османлијских Турака, а не од Руса са којима су у свакодневном контакту?

Sufiks -ik je tipičan grčki sufiks na srpsku osnovu kaš(a). Teza je da je rěč tvorbeno grčka sa slověnskom osnovom.

Видите, а Скок наводи да се ради о типичном турском суфиксу -ık (обратите пажњу, не -ик него -ък) и туркијској основи kaş- која има значење трти, копкати. Чијем се мишљењу приклонити, Вашем или Скоковом?
 
Ad hoc priměri srbizama u turskom jeziku:

tur. kaşık ← srb. i prasl. *kaša (rus. káša, polj. kasza) ← *kasja: prosějano ≃ lit. košti: cěditi
tur. döşek ← srb., prasl. i stsl. duša (rus. dušá, polj. dusza) ← *duxja, v. duh
tur. taban (ravan) ← tabati, utabati; utaban; izravnati, nabiti, izgaziti tabajući; nogama nabijati podlogu, tabanima gaziti; pritiskati podlogu
tur. oluk ← srb. lučiti; luk; prasl., stsl. i srb. lǫkъ (rus. luk, polj. łęk), lit. lankus: savitljiv; glagol olučiti, lučnim; *lǫčiti (rus. lučít', češ. loučiti), lit. lankoti: kriviti
tur. tavan ← koji je bez světla; mračan ← tama ← prasl. i stsl. tьma (rus. t'ma, polj. ćma), lit. tamsa ← ie. *tem- (lat. tenebrae, skr. tamas)
tur. kutu (kutija) ← ngrč. kouti ← srp. kutja, kućica ← prasl. *kǫtja ≃ v. kut

Ovo tur znači Turski.
Dakle, nisu ovo ad hoc primjeri srpskih riječi u turskom jeziku nego obratno.
Da nije i đezva možda srpska riječ :lol::lol::lol:

E Mrkalju čime se ti služiš....
 
SRPSKI RĚČNIK IZ 15. VĚKA

http://kovceg.tripod.com/srpski_jezik_u_muslimana.htm

Ahmet Caferğlu (Istambul, 1936):

Naslov, koji je napisan na prědnjoj strani prvog lista glasi:
Lugat-i farisî, arabî ve rûmî ve sirb
to jest:
Rěčnik persijski, arapski, grčki i srpski.
Ispod naslova se čita kao drugi naslov:
Lugat-i elsinei erbe'a​
što znači Rěčnik na četiri jezika. U srědini sveske, vidimo pečate sultana Mehmeda i Mustafe (1696-1754) koji dokazuju da je rukopis biblioteka Aja Sofija dobila kao dar. Kao što znamo, rukopisi koji su zavěštani biblioteci džamije od strane sultana Bajazita II dolaze iz biblioteke njegovoga oca, sultana Mehmeda II Osvajača, pa je izvěsno da je ovaj rukopis napisan za vrěme vladavine poslědnjeg. Po mom mišljenju, ova je knjiga bila sastavljena da služi sultanu Mehmedu II lično, koji nije mogao da ignoriše jezik svojih novih podanika. Tekst je napisan sa velikom pažnjom i sa dijakritičkim znacima da bi omogućio pravilan izgovor ovih jezika. Tokom duge vladavine Osmanskog carstva na Balkanskom poluostrvu, grčki i srpski su bili više favorizirani od drugih jezika.

Zanimljivo je da je ova knjiga bila sastavljena u Turskoj, a da je turski jezik potpuno izostavljen. Ovo se može objasniti na slědeći način: Ovaj rad je, po mom mišljenju, napravljen za sultana Mehmeda II ili njegove prinčeve. U to vrěme, svi obrazovani ljudi znali su arapski i persijski, kao i turski, i štaviše, na dvoru je turski jezik smatran vulgarnim za udžbenik za princa. Štaviše, sultan Mehmed II, koji je imao izuzetan talenat za učenje stranih jezika, ne bi mogao sebi dopustiti da ne nauči jezik naroda čija je teritorija pripojena u njegovo veliko carstvo. Pored toga, za vrěme vladavine sultana Bajazita (1389-1402), srpski jezik počeo je da prěuzima karakter jezika dvora i diplomatije, da bi za vladavine Muhameda II došao do prilično visokog ranga pa su zvanični dokumenti pisani kako grčkim tako i srpskim jezikom. Ferman poslat Petru Avonu, moldavskom vojvodi, u 1456, je jedan primer.

Ima srbizama u turskom, pa i među rěčima koje se danas u srpskom smatraju turcizmima.

Nije tačno da je srpski jezik bio dvorski jezik.
Istina je na drugoj strani. Na onoj strani koja vama ne odgovara pa ga prikazujete kao "dvorski" jezik.
Pošto ste bili osvojeni i pokoreni od strane turaka vremenom (govorimo o periodu od 400-500 godina) došlo je do potrebe da turski diplomati pa dijelom i sam sultan nauče srpski jezik do nivoa konverzacije.
Naređenja su pisana na srpskom jeziku za srpski narod jer su mnogi veziri i paše bili autohtono stanovništvo koje nije poznavalo turki jezik.

Kakav bolan diplomatski jezik na sultanovom dvoru kad ste za njih bili pašaluk a prelistaj koliko je pašaluka bilo u otomanskom carstvu.
Eto, vi nešto i nekome važni posebno :hahaha::hahaha::hahaha::hahaha:

Svakog dana u svakom pogledu sve više napreduješ :lol::lol::lol:
 
Grci su bili prevodioci :

Fanarioti, ili Grčki Fanarioti (grčki: Φαναριώτες, rumunjski: Fanarioţi, bugarski: Фанариоти) je naziv za članove uticajnih grčkih (to je uključivo i helenizirane rumunjske i albanske) obitelji[1] koje su Konstatinopolskoj gradskoj četvrti Fanar (četvrti fenjera) imale kuće[2]

Fanar je bila grčka četvrt u Konstantinopolisu gdje je stolovao Carigradski Patrijarh. Svojim kozmopolitizmom i vrlo često katoličkim obrazovanjem bili su daleko od svojeg jako proklamiranog helenizma.

Fanarioti su izrasli iz klase novčano ojačalih grčkih trgovaca, od kojih je većina tvrdila da vuče podrijetlo od plemenitaških bizantinskih obitelji. Imali su osobito velik uticaj na upravu u Otomanskom carstvu na području Balkana od XVIII st.

Za Otomanskog carstva

"Korijeni Grčkog uspona mogu se pronaći u tome što je posustaloj snazi Otomanskog carstva bila potrebnija vještina diplomantskog pregovaranja nego sirova snaga oružja. [2] Od XVII st Otomansko carstvo sve češće moralo je izlaze za pojedine probleme tražiti u zakulisnim i mukotrpnim diplomatskim mirovnim pregovaranjima i dogovaranjima.

Kako je dio Otomanske tradicije bio i ignoriranje svega zapadnog (pa tako i jezika), na Visokoj Porti su se dosjetili jadu i takve dužnosti dali Grcima koji su vladali jezicima i poznavali zapadnu kulturu (preko trgovačke tradicije), većinu tih poslova dobili su fanarioti.
"
http://hr.wikipedia.org/wiki/Fanariot
 
Grci su bili prevodioci :

Fanarioti, ili Grčki Fanarioti (grčki: Φαναριώτες, rumunjski: Fanarioţi, bugarski: Фанариоти) je naziv za članove uticajnih grčkih (to je uključivo i helenizirane rumunjske i albanske) obitelji[1] koje su Konstatinopolskoj gradskoj četvrti Fanar (četvrti fenjera) imale kuće[2]

Fanar je bila grčka četvrt u Konstantinopolisu gdje je stolovao Carigradski Patrijarh. Svojim kozmopolitizmom i vrlo često katoličkim obrazovanjem bili su daleko od svojeg jako proklamiranog helenizma.

Fanarioti su izrasli iz klase novčano ojačalih grčkih trgovaca, od kojih je većina tvrdila da vuče podrijetlo od plemenitaških bizantinskih obitelji. Imali su osobito velik uticaj na upravu u Otomanskom carstvu na području Balkana od XVIII st.

Za Otomanskog carstva

"Korijeni Grčkog uspona mogu se pronaći u tome što je posustaloj snazi Otomanskog carstva bila potrebnija vještina diplomantskog pregovaranja nego sirova snaga oružja. [2] Od XVII st Otomansko carstvo sve češće moralo je izlaze za pojedine probleme tražiti u zakulisnim i mukotrpnim diplomatskim mirovnim pregovaranjima i dogovaranjima.

Kako je dio Otomanske tradicije bio i ignoriranje svega zapadnog (pa tako i jezika), na Visokoj Porti su se dosjetili jadu i takve dužnosti dali Grcima koji su vladali jezicima i poznavali zapadnu kulturu (preko trgovačke tradicije), većinu tih poslova dobili su fanarioti.
"
http://hr.wikipedia.org/wiki/Fanariot

Мало си закаснила ханумице, до доласка Фанариота на позиције у царству, српски је био један од званичних језика двора у Цариграду 200 година. Али позајмљенице нису из тог времена него од давнина, још пре времена Селџука.
 
Мало си закаснила ханумице, до доласка Фанариота на позиције у царству, српски је био један од званичних језика двора у Цариграду 200 година. Али позајмљенице нису из тог времена него од давнина, још пре времена Селџука.
Ama sultanije Olivera i Mara jesu govorile srpski, ali to je onaj srpski prije Vukove reforme.
 
U to vrěme, svi obrazovani ljudi znali su arapski i persijski, kao i turski, i štaviše, na dvoru je turski jezik smatran vulgarnim za udžbenik za princa. Štaviše, sultan Mehmed II, koji je imao izuzetan talenat za učenje stranih jezika, ne bi mogao sebi dopustiti da ne nauči jezik naroda čija je teritorija pripojena u njegovo veliko carstvo. Pored toga, za vrěme vladavine sultana Bajazita (1389-1402), srpski jezik počeo je da prěuzima karakter jezika dvora i diplomatije

Vjerujem da je tako bilo, da su se sramili svoj jezika Turci i da su na dvoru onda poceli govoriti srpski da budu gospoda.
 
Nije tačno da je srpski jezik bio dvorski jezik.
Istina je na drugoj strani. Na onoj strani koja vama ne odgovara pa ga prikazujete kao "dvorski" jezik.
Pošto ste bili osvojeni i pokoreni od strane turaka vremenom (govorimo o periodu od 400-500 godina) došlo je do potrebe da turski diplomati pa dijelom i sam sultan nauče srpski jezik do nivoa konverzacije.
Naređenja su pisana na srpskom jeziku za srpski narod jer su mnogi veziri i paše bili autohtono stanovništvo koje nije poznavalo turki jezik.

Kakav bolan diplomatski jezik na sultanovom dvoru kad ste za njih bili pašaluk a prelistaj koliko je pašaluka bilo u otomanskom carstvu.
Eto, vi nešto i nekome važni posebno :hahaha::hahaha::hahaha::hahaha:

Svakog dana u svakom pogledu sve više napreduješ :lol::lol::lol:

Kakve veze imaju diplomate sa unutrašnjom politikom? Ili je Porta imala diplomatske odnose sa svakim pašalukom?
 
SRPSKI RĚČNIK IZ 15. VĚKA

http://kovceg.tripod.com/srpski_jezik_u_muslimana.htm

Ahmet Caferğlu (Istambul, 1936): (turski pisac i lingvista)

Naslov, koji je napisan na prednjoj strani prvog lista glasi:
Lugat-i farisî, arabî ve rûmî ve sirb
to jest:
Rečnik persijski, arapski, grčki i srpski.
Ispod naslova se čita kao drugi naslov:
Lugat-i elsinei erbe'a​
što znači Rečnik na četiri jezika. U sredini sveske, vidimo pečate sultana Mehmeda i Mustafe (1696-1754) koji dokazuju da je rukopis biblioteka Aja Sofija dobila kao dar. Kao što znamo, rukopisi koji su zaveštani biblioteci džamije od strane sultana Bajazita II dolaze iz biblioteke njegovoga oca, sultana Mehmeda II Osvajača, pa je izvesno da je ovaj rukopis napisan za vreme vladavine poslednjeg. Po mom mišljenju, ova je knjiga bila sastavljena da služi sultanu Mehmedu II lično, koji nije mogao da ignoriše jezik svojih novih podanika. Tekst je napisan sa velikom pažnjom i sa dijakritičkim znacima da bi omogućio pravilan izgovor ovih jezika. Tokom duge vladavine Osmanskog carstva na Balkanskom poluostrvu, grčki i srpski su bili više favorizirani od drugih jezika.

Zanimljivo je da je ova knjiga bila sastavljena u Turskoj, a da je turski jezik potpuno izostavljen. Ovo se može objasniti na sledeći način: Ovaj rad je, po mom mišljenju, napravljen za sultana Mehmeda II ili njegove prinčeve. U to vreme, svi obrazovani ljudi znali su arapski i persijski, kao i turski, i štaviše, na dvoru je turski jezik smatran vulgarnim za udžbenik za princa. Štaviše, sultan Mehmed II, koji je imao izuzetan talenat za učenje stranih jezika, ne bi mogao sebi dopustiti da ne nauči jezik naroda čija je teritorija pripojena u njegovo veliko carstvo. Pored toga, za vreme vladavine sultana Bajazita (1389-1402), srpski jezik počeo je da preuzima karakter jezika dvora i diplomatije, da bi za vladavine Muhameda II došao do prilično visokog ranga pa su zvanični dokumenti pisani kako grčkim tako i srpskim jezikom. Ferman poslat Petru Avonu, moldavskom vojvodi, u 1456, je jedan primer.

Originalni rad ovog turskog naučnika, Ahmeta Džaferoglu, na francuskom jeziku iz 1936:

001wv.jpg



002njl.jpg



003weu.jpg



004dn.jpg



005tlr.jpg



006mb.jpg



007ad.jpg





E0111.JPG

Prof. dr Ahmet Caferoğlu sedi, iza njega stoji još jedan veliki naučnik, Faruk Kadri Timurtas, fotelju drži Muharrem Ergin, zatim Osman Sertkaya, Kemal Eraslan, i Tulum Mertol.
 
Poslednja izmena:
...
Ovaj rad je, po mom mišljenju, napravljen za sultana Mehmeda II ili njegove prinčeve. U to vrěme, svi obrazovani ljudi znali su arapski i persijski, kao i turski, i štaviše, na dvoru je turski jezik smatran vulgarnim za udžbenik za princa. Štaviše, sultan Mehmed II, koji je imao izuzetan talenat za učenje stranih jezika, ne bi mogao sebi dopustiti da ne nauči jezik naroda čija je teritorija pripojena u njegovo veliko carstvo. Pored toga, za vrěme vladavine sultana Bajazita (1389-1402), srpski jezik počeo je da prěuzima karakter jezika dvora i diplomatije, da bi za vladavine Muhameda II došao do prilično visokog ranga pa su zvanični dokumenti pisani kako grčkim tako i srpskim jezikom. Ferman poslat Petru Avonu, moldavskom vojvodi, u 1456, je jedan primer. [/INDENT]
...

Mara je bila Mehmedu II maćeha , možda su uz kahvu muhabetili.
Turski jezik bio jezik administracije, službeni jezik, perzijski je dominirao u pjesništvu, a arapski je bio jezik vjere i nauke.
 
Ovo tur znači Turski.
Dakle, nisu ovo ad hoc primjeri srpskih riječi u turskom jeziku nego obratno.
Da nije i đezva možda srpska riječ :lol::lol::lol:

E Mrkalju čime se ti služiš....

Примећујем једну скривену поруку у овим постовима. Прича се о међусобном утицају турског и српског.

Ниђе бошњачког у цијелој причи. Халал.
 

Back
Top