Vojvoda Mišić o ujedinjenju sa Hrvatima

Svašta se može pročitati na ovom forumu pa i to da je kralj Aleksandar Englezima i Francuzima bio važniji od Italjie::lol:
Nekad se govorilo - ono što momak uveče obeća devojci,,sutra ne važi.Danas ta poslovica više nije aktuelna jer devojke mnogo lakše pristaju na seks ali i za obećanja tokom rata važi slično.Ono što velike sile obećaju manjim državama da ih pridobiju dok rat traje nakon što se rat završi,više ne važi.Uostloma,kad je reč o obećanjima tokom rata,Englezi su davali različita i suprostavljena obećanja.Čak i u 1918 godini,britanski i američki ministri spoljnih poslova javno su objavili da će podržati teritorijlnu celovitost Austro-Ugarske monarhije ako istupi iz rata.Da se to dogodilo morali bi da pogaze svoju reč jer Londonski ugovor predviđa upravo suprotno.Toliko o vrednosti njihove reči date dok rat traje i dok njihovi vojnici ginu.
Cela filozofija je u tome da su sile pobedincie oblikovale evropski poredak prema svojim interesima i dogovorima.U tome nije bilo mesta za Srbiju sa granicama iz Londonskog ugovora..Na Srbiju i na Srbe zapadnjaci su i to vreme gledali sa podozrenjem tj.sa sumnjom da su to potencijalni ruski saveznici.Zato im je bilo potrebno da u tu tvorevinu uguraju Hrvate i Slovence tj iz njihovog ugla "naše" koji će vremenom kako je pisala tadašnja njihova štampa "zahvaljujući kulturnoj superiornosti prevladati u celoj novorformiranoj državi"
 
Нон-стоп подмећете то да су Савезници били за опстанак А-У, а то је ПОЛУИСТИНА. Чак није ни полу, него можда стоти фрагмент. Један од планова је био да се А-У очува - али главни предуслов је био да ИЗДА Њемачку - што није долазило у обзир!
Све су понудили и све би испунили, али само не то. Наравно, Савезницима је САМО ТО и било битно.

Друга ствар је да је чињеница да је Српска војска изашла на линију Лондонског уговора. И то не само изашла, него је и прешла преко ње. Ал ето мрски душмани су тако тражили! :mrgreen: И шта је било, дошло је до пјешадијски обрачуна, чак и артиљеријски дуела са Талијанима како је ситуација ескалирала.
Само су мрски душмани (Савезници) спријечили да не дође до рата између Срба и Талијана.

Каква је то колосална глупост, политички, војно и на сваки начин, то не треба ни говорити. Наравно да Севзници нијесу "слушали Александра", него је њима било у интересу да не дође до сукоба унутар Савеза док су Њемци још увијек у рату и само је потписано ПРИМИРЈЕ.
Тако да су ријешили да линија ЛУ буде основ. То се вукло још пар година након рата (ако се сјећам Талијани су се повукли из Сјеверне Далмације тек 1924. (камо сређе да никад нијесу!) и тек је ријешено кад је Талијанска влада попуштила и пристала на - КАПИТУЛАЦИЈУ.
Талијанска ратна влада је убрзо и пала због тога и Мусолини је дошао на власт.

Талијани су у рат увели 6 мил. војника, имали 650 000 мртви... Али ето, није им требало дати ништа. Мудро, мудро. Зато смо и добили све оно 1941. и касније 1945-1999.
 
Poslednja izmena:
Pa dobro eto,.reč zapadnjaka važi ali samo ako je data u korist Srba inače ne posebno ne ako je u korist Italijana.:)Zato su vršili pritisak na Italiju da se povuče iz nekih krajeva koje je bila zaposela italijanska vojska a ne zato što su im bili potrebni Hrvati kojima bi mogli da utiču na Beograd.i tako suzbijaju eventualni ruski uticaj.
O tome kako je 1918 došlo do stvaranja zajedničke države sa Hrvatima i Slovencima i kakva bi alternativna istorija bila da do toga nije došlo,ko je najviše kriv što je do toga došlo.,može se dskutovati nadugo i naširoko ali bez obzira kakvi zaključci tim pvoodom bili,treba imati na umu da je to isto kao i diskutovati o politici Nemanjića.Tih 23 godine postojanja KSHS-KJu završeno je 1941 godine i ta država nikad nije obnovljena.Ni jedna institucija nije nadživela tu državu.Politička snaga koja je oblikovala novu realnost u potpunosti je ignorisala tih 23 godine i stvarala nešto potpuno novo.Nisu većnici ili vijećnici tzv.zemaljskih atifašističkih veća sledili neku ideju ili politilčki tesmatement kralja Aleksandra nego su kako sam napisao potpuno ignorisali to da je postojala ta država između 1918 do 1941.A da mnogima u toj državi nije bilo dobro najbolje govori činjenica postojanja svih onih divizija i brigada sa zvezdama petokrama na kapama u zapadnim krajevima srpskog etničkog prostora koji su se tako požrtvovano borile da ne dođe do obnove te države u čemu su i uspeli.Pobedili su Karađorđeivće i Beograd i prezeli svoju sudbinu u svoje ruke.To da su pobedili ,niko ne moža negira ali ni da se odriče pobede.To nije ni malo lepo kao što nije lepo ni nepoštovati dostojanstvo poraženog makar to bili i "Karađorđevići".Kako ste vi i na koji način tu svoju pobedu realizovali kroz politička rešenja,nije nešto s čim Karađorđevići imaju ikakve veze.
 
Poslednja izmena:
Vojvoda Mišić je simbol poštenja, sposobnosti, znanja, rodoljublja, dostojanstva, iskrenosti. On je jedna od istorijskih ličnosti koje su uzori i zvezde vodilje za narod iz kog su potekli. Ako neko hoće da bude ispravan, on hoće da bude kao vojvoda Mišić.

Al eto,nije se on pitao nego Aleksandrar Karađorđević pa su ljudi morali da idu u partizane i dižu ruke za avnoj zavnoh zavnobih i ostale zavrnokurce.
 
Да, тачно тако. Није се он питао.
Питао га је Александар, па кад је чуо одговор, како оста забиљежено до Мишићеве смрти нијесу контактирали.

И ћаћа Петар му је говорио исто, да се окане ђавола. НИЈЕ МУ НИ НА САХРАНУ ДОШАО.

Замисли, то је изродило авноје и завнохе.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Nesumnjivo je da su ideje Aleksandra Karađorđevića doživele 100 % tni neuspeh .To Aleksandra čini u bitnom,beznačajnom istorijskom ličnošću.Lićnošću koji nije ostavila trag u budućnosti.I kao takvog ga istorijska nauka treba i da posmatra.S druge strane,bez ikakve dileme može se reći da su pobedile ideje Svetozara Pribićevića i Save Kosanovića jer su iste oživotvorene i njhovi efekti su prisutni i danas. Njih za razliku od Aleksandra Karađorđevića istorijska nauka nikako ne bi smela da apstrahuje.
 
Od 05:30


Предраг Ј. Марковић:
То је лаж. Један од највећих митова је такозвано писмо Живојина Мишића краљу Александру које је измислио његов биограф, Миле Павловић Крпа. То је мој колега Бјелајац доказао, и Ђорђе Станковић...и још многи други су писали...да заправо, они су нашли дневник боравка Живојина Мишића у Хрватској. Он је био врло кратко у Хрватској; он је био на неким врло свечаним приликама.
 
Како је то Бјелајац доказао или сам ја нешто пропустио?

Ништа ново; то је оно старо о чему смо већ причали. Бјелајац је срачунао да је Живојин Мишић мање од три пуна дана боравио у Хрватској и да у том периоду није могуће да је посетио Загреб, Карловац, Ријеку, Огулин, Госпић, Глину, Петрињу, Сисак и Вараждин. У Ријеци сигурно није био. На основу реконструкције тадашњих збивања, потраге за комплементарни изворима и критичког преиспитивања генерално биографске грађе о Мишићу, Бјелајац је закључио да се вероватно ради о фалсификату.
 
Ништа ново; то је оно старо о чему смо већ причали. Бјелајац је срачунао да је Живојин Мишић мање од три пуна дана боравио у Хрватској и да у том периоду није могуће да је посетио Загреб, Карловац, Ријеку, Огулин, Госпић, Глину, Петрињу, Сисак и Вараждин. У Ријеци сигурно није био. На основу реконструкције тадашњих збивања, потраге за комплементарни изворима и критичког преиспитивања генерално биографске грађе о Мишићу, Бјелајац је закључио да се вероватно ради о фалсификату.

Dakle, nije dokazano već se veruje. Više je nego moguće da se za 3 dana posete ovi gradovi. To je 650 km puta za 3 dana.

Šta je Đorđe Stanković pisao?
 
J5vAi8A.jpg


Dakle, izgleda mi da su opet susedski namenski fondovi podmazali "dokaze".

A drugo, kakve veze bi imala verodostojnost Mišićevog pisma kralju Aleksandru sa tim da li je posetio sve te gradove?
 
Poslednja izmena:
Dakle, nije dokazano već se veruje. Više je nego moguće da se za 3 dana posete ovi gradovi. To je 650 km puta za 3 dana.

A put od Beograda i natrag?

Šta je Đorđe Stanković pisao?

Ne znam proveriću prvom prilikom; ovako iz sećanja samo da je izrazio sumnju u verodostojnost, odnosno da smatrada da je celi izveštaj izmišljen ili da je svakako u iskvarenom obliku prenesen.
 
Бјелајац је про-југословенски повјесничар.Тако да он наступа са неким већ унапријед одређеним стајалиштима. Довољно је видити његов став и њему сличних о Лондонском уговору.

Колко се сјећам у Мишићевим мемоарима, Мишић наводи да је Краљ Петар имао негативан став о Хрватима и о уједињењу са њима.Не могу се више сјетити да ли има још шта.
 
Колко се сјећам у Мишићевим мемоарима, Мишић наводи да је Краљ Петар имао негативан став о Хрватима и о уједињењу са њима.Не могу се више сјетити да ли има још шта.

Radi se o pismu gen. Mišića kralju Aleksandru koje je njegov biograf Mile Pavlović krpa, navodno, "izmislio". Navodno, nije autentično preneto.

- - - - - - - - - -

Милорад Павловић
Датум рођења 4. октобар 1865.
Место рођења Београд
Кнежевина Србија
Датум смрти 29. јануар 1957. (91 год.)
Место смрти Београд
ФНРЈ
Потпис
 
Radi se o pismu gen. Mišića kralju Aleksandru koje je njegov biograf Mile Pavlović krpa, navodno, "izmislio". Navodno, nije autentično preneto.

- - - - - - - - - -

Милорад Павловић
Датум рођења 4. октобар 1865.
Место рођења Београд
Кнежевина Србија
Датум смрти 29. јануар 1957. (91 год.)
Место смрти Београд
ФНРЈ
Потпис

Rekao bih da Lički gusar govori o nečem drugom.
 
Slavene, kad je napisana dotična biografija ili delo u kojem je preneto dodirno Mišićevo pismo?

Ne postoji nikakvo pismo, već je Krpa ostavio zapis prepričavajući šta mu je Mišić jednom prilikom usmenim putem preneo; jedan svoj privatni razgovor sa kraljem Aleksandrom. Dakle radi se o prepričavanju jednog razgovora koji je jedan čovek zapisao kao malenu belešku. Taj zapis se čuva u Narodnoj biblioteci Srbije.

E sada, kada je on nastao, to je izuzetno dobro pitanje i mislim da ne postoji dobar odgovor.

Kralj-Aleksandar-I-Karadjordjevic-u-ratu-i-miru_slika_O_46055921.jpg


Kako doslovno ničeg sličnog nema u Krpinoj knjizi o kralju Aleksandru, mislim da je zapis nastao možda čak i posle atentata u Marseju? Ako ga nije svesno zaobišao prilikom pisanja biografije...

Ovo treba dodatno istražiti. Prvi čovek koji je to objavio a da je poznato bio je Dakić 1994. godine. Čisto sumnjam da je on kopao po neobjavljenoj arhivskoj građi, a vidno je da nije izvor naveo. Nos mi prosto kaže da je on to negde pročitao i preneo, garant. S obzirom da mu je 87 godina, najbitnije bi bilo pod hitno ga potražiti i pitati odakle je pokupio dok je još živ i komunikativan.
 
Poslednja izmena:
Ne postoji nikakvo pismo, već je Krpa ostavio zapis prepričavajući šta mu je Mišić jednom prilikom usmenim putem preneo; jedan svoj privatni razgovor sa kraljem Aleksandrom. Dakle radi se o prepričavanju jednog razgovora koji je jedan čovek zapisao kao malenu belešku. Taj zapis se čuva u Narodnoj biblioteci Srbije.

E sada, kada je on nastao, to je izuzetno dobro pitanje i mislim da ne postoji dobar odgovor.

Kralj-Aleksandar-I-Karadjordjevic-u-ratu-i-miru_slika_O_46055921.jpg


Kako doslovno ničeg sličnog nema u Krpinoj knjizi o kralju Aleksandru, mislim da je zapis nastao možda čak i posle atentata u Marseju? Ako ga nije svesno zaobišao prilikom pisanja biografije...

Ovo treba dodatno istražiti. Prvi čovek koji je to objavio a da je poznato bio je Dakić 1994. godine. Čisto sumnjam da je on kopao po neobjavljenoj arhivskoj građi, a vidno je da nije izvor naveo. Nos mi prosto kaže da je on to negde pročitao i preneo, garant. S obzirom da mu je 87 godina, najbitnije bi bilo pod hitno ga potražiti i pitati odakle je pokupio dok je još živ i komunikativan.
Čini mi se da je onakav dučićevski odijum spram hrvatstva koji je tamo izražen, a opet u psihoanalitički zreloj formi mogao je biti stvoren 1990-tih, a, u svakom slučaju, nikako pre NDH. Niko od Srba, naprosto nije tako dobro poznavao Hrvate pre Drugog svetskog rata. A i tada samo kod srpskih intelektualaca u emigraciji.

- - - - - - - - - -

A put od Beograda i natrag?

A krenuo je iz Beograda i trećeg dana uveče se vratio u Beograd?
 
Čini mi se da je onakav dučićevski odijum spram hrvatstva koji je tamo izražen, a opet u psihoanalitički zreloj formi mogao je biti stvoren 1990-tih, a, u svakom slučaju, nikako pre NDH. Niko od Srba, naprosto nije tako dobro poznavao Hrvate pre Drugog svetskog rata. A i tada samo kod srpskih intelektualaca u emigraciji.

Pa Krpa je umro 1957. godine, tako da pretpostavljam da je moguće da je to zapisao i za vreme Drugog svetskog rata, ako ne i docnije. Ono što mi ne znamo ovde je celi kontekst tog zapisa, što je razlog zbog kojeg ja i imam toliko rezervi prema tome...mogla je to biti možda stranica rukopisa za neki roman?

Krpa je bio jedan od zaboravljenih velikih srpskih intelektualaca. Strašno šta je Titova Jugoslavija uradila njemu; nepravda prema Slobodanu Jovanoviću se može smatrati uveliko ispravljenom, ali i članak na srpskoj Vikipediji dosta dobro opisuje u koliko odvratnom društvu mi živimo.

https://sr.wikipedia.org/wiki/Милорад_Павловић
 
Niko od Srba, naprosto nije tako dobro poznavao Hrvate pre Drugog svetskog rata. A i tada samo kod srpskih intelektualaca u emigraciji.

:eek:

Има бар стотину лица која су јако добро познавала Хрвате и однос Срби-Хрвати. Сава Бјелановић, Јаша Томић, Димитрије Руварац, Јаков Игњатовић, патријарх Рајачић, Светозар Милетић, Васа Пелагић... да не набрајам даље.
Манојло Грбић, Радослав Грујић...
 
Poslednja izmena:

Back
Top