Blogovi

Jedan stariji čovjek, u bolnici je bio na umoru. Odbrojavani su mu posljednji sati. U jednom trenutku je otvorio oči i uspio vidjeti nekoliko prilika koje su se skupile oko njegovog kreveta. Nije ih uspio prepoznati. Zatvorivši oči upitao ih je: “Prijatelji, ko ste vi?” Jedna od prilika reče: “Mi smo tvoji zanemareni snovi, zaboravljene želje i neostvarene vizije. Mi smo sve ono što si mogao uraditi za života, ali si to propustio učiniti.” “Žao mi je zbog toga” – reče starac – “ali ipak cjenim što ste se uprkos mojoj nemarnosti i lošem odnosu prema vama došli oprostiti od mene na kraju mog života.” Jedna od prilika se nagnula i mirnim mu glasom odgovorila: “Ne, mi se nismo došli oprostiti od tebe – došli smo umrijeti s tobom.”
Da ne duzim mnogo pricu, nastavnica maternjeg jezika dala mi je prenisku ocjenu na zadatak, i kada je pitala da li je neko nezadovoljan ja sam se javila. Ona je prezrivo prelistala moj zadatak, ne udostojivsi se ni da ga procita, i drsko ga bacila put mene i vuknula da odem na mjesto. Ne zeleci da se svadjam, otisla sam na mjesto, ali me je kasnije prozvala i pitala o zadatku i temi drskim, skoro bezobraznim tonom. Kao sto rekoh, da ne duzim, zadala mi je da napisem zadatak o tome zbog cega mislim da su u knjgama pozitivni likovi previse dobri da bi se sreli u svakodnevnom zivotu. Ja od vas ne trazim da mi napisete rad, vec samo da mi pomognete i predlozite koju literaturu bih mogla da koristim, i ako znate nekog takvog lika, molim da...
.O,sklopi usne,ne govori,cuti Ostavi misli nek se bujno roje, I rec nek tvoja nicim ne pomuti Bezmerno silne osecaje moje. Cuti , i pusti da sad zile moje Zabreknu novim , zanosnim zivotom, Da zaboravim da smo tu nas dvoje Pred velicanstvom prirode; a potom Kad prodje sve , i malaksalo telo Ponovo padne u obicnu chamu, I zivot nov i nadahnuce celo Necujno , tiho potone u tamu, Ja cu ti ,draga , opet reci tada Otuznu pesmu o ljubavi , kako Ceznem i stradam i ljubim te , mada U tom trenutku ne osecam tako. I ti ces , bedna zeno, kao vazda Slusati rado ove reci lazne , I zahvalices Bogu sto te sazda , I oci ce ti biti suzom vlazne . I gledajuci vrh zaspalih njiva Kako se spusta nema polutama , Ti neces znati sta u meni biva ...
Navika je cudo...a i ocvrsla koza.... Ocvrsla na licu i na kolenima.... Mogu oni traziti da se ON uspravi, da ne mora vise da kleci... ali, ne ide to tako.... ON je naucio da kleci negde u cosku....a na kraju krajeva, nije se covek ispravio za 24 casa... Ej bre...proces je to....dugacak i pomalo bolan... Mozda bi se protiv bolova morala primeniti akupunktura....? Kakva akupunktura...Glogov kolac bi bolje rezultate dao... A mozda je ispunjavanje zahteva svetskih mocnicika, samo proces njihovog iscrpljivanja...? Ko ce ga znati.... Kod njega mi se svidja to, sto ima stav.... Klececi... :per: :per: :per:
DANAS....
(ili neka moja razmišljanja o životu inspirisana ko zna čime) DANAS.... Danas......sam sama trebalo bi da sam naviknuta za sve ove decenije i jesam.....ali.....danas boli jako i......samo da si tu.... u ovakvom danu mnogo mi je lakše prečesta čekanja .... Evo ga.......dolazi opet u pramenovima kao magla...... i žeže....... Misao mi gori postaje pepeo... U stihove ga stavljam To se ljubav naša javlja kao staro drvo u hlad krošnje da sednem da imam gde da se dednem bar u stihovima ovim. Znam.....sad ćeš zvati da vidiš kako sam Dobro sam.......eto to ću reći jer druge ti sada ne trebaju reči. PS I.......sretna sam......što te imam
zašto baš bira jesen
Zašto baš bira jesen da mi u sećanja dodje zašto kraj moje adrese jednostavno samo ne prodje zašto mora da svraća u moj mir i moje sne u prošlost da me vraća kad priroda polako mre zar nema drugi put već mora uvek kroz mene dok i poslednji list žut u mom životu ne svene Milan Višnjić p.s. pesma je inspirisana poslednjim prilogom naše prijateljice Željene...Opet je jesen
Preko puta zgrade komiteta Januara,one proshle zime Piatali smog de je taj restoran Ne bi sada da pominjem ime Pa smo sreli toga gospodina Koji nas je oborio s’ nogu Reche: ja sam jedan mali chovek Odgovore davati ne mogu Sva troica smo se ukopali I u teshkom tripu smo se nashli Dal’ filozof,profesor il pesnik Toga dana presho si nas,znash li Ostade mi da se secam dovek Ja sam samo jedan mali Chovek
...kad otvoris oči vidiš u ćosku zmiju spremnu da skoči ali glava više nije spremna da spava i oči nemaju volje da hodaju kroz zatvoreno polje ...kad povedeš kolo ide dobro do pola puta a onda kolovodja izgubi pogled i svirka ga vodi da sigurno zaluta ...ka pomisliš imaš prijatelje osjetiš pustoš i bezdana tamninu a starim nedogledom odoše zelje odose u daljinu ne odlazi nikud ne kradi sebi volju i ne pitaj ko povuče oroz Majakovskog 'unutrašnjem pištolju' ... mali je ovaj svijet i nikad neće osjetiti za koga umire jednodnevno leptir za koga cvjeta aprilski c v i j e t
...i tako sjedi Faraonn vladar Misira ćuteći sebi govori po žicama duše prebira Faraonn ćudna biljka jak kao jablan slab kao travke stabljika Sjeća se Nefertete ali ne odrasle one sto bijase goluždravo dijete Svoga djeda Seti_ja III_ćeg i nemaše veselja većeg od priča njegovih kako mi pogibe majka i sad ćuteći ćutim da li to bješe stvarnost ili kao i sve lijepo samo bajka
Voleću te... dok sneg veje, mraz steže, a vatra u peći gori... voleću te... dok trava raste, cveće cveta, a potoci žubore... voleću te... dok me život muči, čovečanstvo jeca, i dok srce boli... voleću te... i kada umrem... voleću te i tada, jer materija živi, ljubav postoji, ne umire, sjedinjuje se... Voleću te tada najviše... Voleću te...
Докле ће Срби Србима причати потресну причу о страдању свом, иако их Срби не чују и не разумеју, јер не осећају бол? Докле ће Срби да заборављају небројене јаме препуне српских костију, док Срби се злочинцима стидљиво склањају с пута? Докле ће Срби да се деле на леве и десне, на црвене и жуте иако сви страдају од исте, злочиначке руке? Докле ће Срби да псују и вређају Бога, да одричу се историје своје и језика, и вере, и писма? Докле ће Срби да живе са ђаволом и да љуте се кад Бог им не помогне? Бог Србима одговоре шаље али, они их не виде и не чују! (написано давне '99)
U Novom Sadu se 22.X.2010. održava veliki protest sindikata i radnika protiv PREDLOGA ZAKONA O IZMENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PIO To bi značilo da smo PROTIV: 1. Podizanja starosne granice za odlazak u penziju osiguranika oba pola sa 53 na 58 godina 2. podizanja tzv. punog staža za žene sa 35 na 38 godina 3. Povećanje broja potrebnih godina rada na poslovima sa benficiranim stažom (policija, vojska, vatrogasci...) 4. Promena načina uskladjivanja penzija i opšteg boda, što će imati za posledicu veće zaostajanje penzije za prosečnom zaradom. 5. Smanjivanje procenta dodatnog staža za žene sa 15% na 6% Donošenje ovog zakona ide na štetu svih gradjana Srbije. UZMI STVAR U SVOJE RUKE, NE DAJ SVOJA PRAVA, NE DOZVOLI DA TI RUŠE...
Zeleno
Zbog tvojih bih očiju,ženo, prefarbo nebo u zeleno i kad bi svi pogledali gore ugledali bi beskrajno zeleno more i svi bi uzalud bodrili svoje ladje jer ja sam uspeo prvi svoj biser da nadjem Milan Višnjić
Neka me izvine Ršum ako sam negde pogrešio, kuckao sam iz glave jer ne znam gde mi je knjiga. Pesma je izuzetno oslikala težnju svakog pojedinca da bude priznat i poštovan. Inače, pored ove postoji i jedna pesma o vuku koga niko ne razume, ali ona neka ostane za sutra. U polju gde se čavke čavče U polju gde se čavke čavče, u onom gustom spletu trava, rodi se jedno plavo mravče među milion žutih mrava. Mravi imaju poslove preče, plav se rodio, pa šta s time, ali mravuljak odlučno reče: " Izvinite me, ja hoću ime. " I nadenuše mu neko imence, nit zapevaše, nit se napiše, al' vrisnu opet mravlje detence: "Današnji datum da se zapiše!" Ljutnu se na to glavna mravčina: " Želiš li mali da te smlavim?" Mravče uzvrati: " Tražim načina...
Koliko vremena treba da prodje da se bar nesto promeni da li suza treba da podje da se nesto lepo desi i meni. Koliko noci budan da lezim sebe da mucim dok odgovor trazim i ponavljam reci tvoje neka vreme ucini svoje... A za to vreme sasvim sam niko kraj tebe,niko te ne voli a ja mozda uzalud cekam i to je ono sto najvise boli ! Ostajem pod velom mraka izgubljen da nosim samoce breme pognute glave da prihvatim poraz opet me je pobedilo vreme...

.

Bila si mi oci, Bila si moj prozor u neki drugi,srecniji svet, I sada dok citam tvoja pisma, Koja si mi na onaj poseban dan pisala, imam neodoljivu zenu da ih pocepam, Spalim na lomaci svih propalih veza ovog sveta, Toliko bola jos nisam doziveo, Mislio sma da me nikada vise nece ovoliko boleti. Ma nosi sva tvoja pisma i savete, Sve je to bila laz, Sve je to bilo uradjeno da bi se ti osetila manje kuckom. Nisi imala vere u nas, Niti u nasu buducnost? Kazes realista si. Ma znas sta,evo ti sada tvoja realnost i karijera, Videcemo da li ce ti ona grejati postelju u hladnim nocima? Da li ce taj novac grejati tvoja stopala,i milovati te, U teskim trenucima tesiti te... Zelim da ti se stvarno ispune sve zelje,mislim vezane za karijeru...
Umesto slike za laku noć Umesto šarene slike, šaljem ti šarene rime i laku noć ti želim na pragu nove zime.:zima2: Sanjaj ono što voliš, kog voliš, nek voli tebe i čuvaj ljubav od drugih, a najviše od sebe. Ljubav se čuva srcem,:heart: hrabrošću ludom i znanjem, al' ispred svega ostalog čuva se poštovanjem. Prijateljima s poštovanjem NesaDeBeli :jede: :kpozdrav:
Uvek sam se pitao, da li je Darvin bio u pravu sa svojom teorijom o evoluciji... Mnoge stvari su mi govorile da je covek bio u pravu, prem da je po meni ostao i nedorecen.... Mucilo me...a i dalje muci pitanje.... Ako su covek i majmun postali od istog pretka, zasto i majmun nije postao covek....? Drugo pitanje je, ako je vec postao od majmuna.... dakle, od onoga sto je sisao sa drveta, uspravio se, koji su to majmuni po hijerarhiji bili....? Poznato je, da oni sposobniji u coporu, visokopozicionirani, zauzimaju i na krosnjama vise, bolje pozicije.... Po meni....onaj predak, koji je sisao sa drveta, nalazio se skroz dole, na najnizim granama... jer nije lud da silazi onaj, koji je na vrhu.... Znaci, sisao je fizicki oslabljeni sljam...
Um se mora osloboditi svih vrsta `skola`,verovanja,religija,sekti.. Neophodno je da se um oslobodi iluzija ovog sveta i da se preobrazi u fin i cudesan instrument `intimusa`.. Um treba osloboditi od svake vrste rasudjivanja u sluzbi zelje.. Um treba da se preobrazi u instrument srca. Potreban nam je um koji nece rasudjivati onda kada srce naredjuje. Jer,sta je razum? Razum je bolni proces uma,zasnovan na iluziji spoljasnjih stvari. Mozemo slobodno da se krecemo hodnicima,sobama i podrumima svoje duse,ali cesto to ne radimo. Pritisnuti smo pogubnim mehanizmima odbrane,pokusavamo da racionalizacijama prilagodimo sve sto ne mozemo da prihvatimo kao realnost. Na `daskama sto zivot znace` predstava prepoznatljivog naslova-`Imitacija...
Fakultet jedan....drugi...treci....Sve neki novi privatni.... nepoznati....ali sa zvucnim imenima... Ne zavrsava samo onaj ko nema novaca...ili ko ne daj boze....umre... Diploma od kuce.....diploma iz fotelje.... Diploma ce u ovoj drzavi imati cenu sve dok bude ozbiljnih kupaca.... :per: :per: :per:
Nema smisla sve što kažem ni sve obale nisu pristupačne potraži me nekog drugog puta kad uzželim nešto ko da toplo, kad sećanja izguraju trupla! A sad ostaj zbogom kišo moja iz sećanja podno Orijena i dobro je dok postojiš nigde nam se vala i ne žuri.
Aladin je poranio kako bi stigao na pijacu. Želeo je da kupi nešto lepo ali je imao ograničeni budžet pa je morao da se zadovolji samo sa jednom stvari. Zato je dugo lutao između tezgi, dok konačno nije naišao na prodavca lampi. - Hodi ovamo – reče mu prodavac – pogledaj kakvu sjajnu stvarčicu imam za tebe. Ovo ovde je čarobna lampa. Unutra se nalazi duh koji će ti ispuniti sve želje Aladin uze stvarčicu u ruke, i taman kada se spremao da izvadi novac, začu glas sa druge tezge. - Pusti tog starog prevaranta. Želi da ti uvali polovnu robu. Pogledaj ovde – reče drugi prodavac i izvadi laptop koji je držao ispod tezge. - A šta ti je to? - Upita Aladin, zablenuvši se u monitor. - To je internet – odgovori prodavac. – Koncept koji će se...
Bilo je neceg tajanstvenog u tom plamenu nasih pogleda u toj neprestanoj borbi pogleda i nesigurnih reci taj mali rat ljubavi izmedju dvije tuge vino izmjesano u casama muzika posle ponoci na uzglavlju u toplini i blizini tvoga tela i vjeruj ja danas strepim nad svakim budjenjem za mene je opasnost taj vazduh mirisnih jagoda i bilo je neceg znam da je bilo malo ljubavnog u toj kratkoj epizodi koja je zivjela na nasim usnama a mi smo taj ulazak u ozbiljno, neozbiljno shvatili a meni su se otvarali vidici u ocima planule zore lomeci mi srce na beskrajnim zvucima ja danas strepim nad svakim budjenjem jer da je bilo...sta bi bilo..
Ne vidim sta smeh da pruza na jesenjoj hladnoj noci mrtvom zemljom tajac zvoni uvela je moja ruza Bol se siri kao kuga plac nemira crni nebo nemam sunca da me greje sam na svetu bez mog druga
Back
Top