Blogovi

Cekajuci bivseg sefa Pasivnog Pusaca da dodje na dogovoreni sastanak, Zlozi odluci da obidje objekat, kako je nazivala ono sto je godinama krila u svojim podzemnim labaratorijama. Uputila se ka jednom od liftova koji su vodili iskljucivo na dole, sa sobom je ponela i dobro zatvorenu kanticu. Ugledavsi je objekat se oglasi i pokusa da skoci na nju. Ali, kao i uvek, nju i objekat je delio debeli zid neprobojnog stakla. Zlozi, iako je nije krasilo strpljenje, strpljivo saceka da se objekat primiri, a onda, kao i toliko puta za sve te godine, usu sadrzaj kantice u otvor cevi koja je vodila do objektovog staklenog kaveza. prostorijom se rasiri miris cvetnog parfema. Posto je zavrsila sa objektom, nastavila je kroz napustenu labaratoriju...
Lebdim nad poljem crvenog maka, nošena mirisima magličastog prostranstva. Uznesena, ponesena, uzbuđena, ushićena, ... Bljesak uma i prasak strasti u grču tela... Bolje da se nisam budila, da nisam nikada shvatila... Kao ranjena, vrištim od bola neprolaznog. Od Tebe, zbog Tebe, zbog nas.
...kad ne bi laste imale želju da se sele svi krovi bi imali razlog da se vesele ...ima još njeznih i suncu milih ptica ali one ostaju tu dje su i nemaju zov-selica ...samo je jastrijeb i bjeloglavi orao postao dijelom predjela dje je nogom stao ...ptice neka one postoje neka nebo krase a nekom kad se neda neda se...
Imam odlichan horoskop za naredne dve godine,pa se neshto mislim:dobro je to,kakve sam stvari isplanirao sebi za ovu,a i za 2012-u,pa valjda nece majku mu nishta da se desi u decembru 2012-e,ma nece...
Snežana
Jedne Nove godine, ne sećam se više koje, izadjoh pred jutro na ulicu. Bilo je to u ono daleko vreme dok je još padao sneg i jelke bile prave, a ne plastične. Ulica je bila zasuta slomljenim staklom i odbačenim šarenim kapama od kartona. Učini mi se da u snegu vidim jednu palu, izgubljenu zvezdu. Jesam li rekao da je ulica bila pusta, i duga, i bela, i bez zvuka? Tada je ugledah kako ide prema meni. Bila je ogrnuta belim kaputom ispod koga je svetlucala duga večernja haljina, tako nestvarno tanka, i tako pripijena uz njeno telo, kao da je sašivena od magle i paučine. Gazila je sneg u lakim sandalama, koje su uz nogu držala samo dva jedva vidljiva zlatna kaišića. Pa ipak, njene noge nisu bile mokre. Kao da nije dodirivala sneg. Jednom...
Ispred Crkve, u Ulici Svih Religija, su stigle par sati po zavrsetku vecernje liturgije, kada su bile sigurne da u Crkvi nikoga nece biti. Picolo je obila vrata, prethodno se prekrstivsi. Unele su Borku, odvezale je i polozile je u centralni deo crkve. Dani se sklonila u stranu drzeci kavez sa demonskom pticom, koja je naglo, po ulasku u Crkvu utihnula. Rascinjavanje je prepustila Picolo. Picolo je dobro zalila Borku svetom vodicom i ocitala Oce nas. Zatim je drzeci krst u desnoj i kadionicu u levoj ruci obisla oko nje tri kruga izgovarajuci “Borka” i rec rascinjavanja “Moderator”, koja u prevodu sa starog jezika znaci - jaca od demona. Borka se osvestila “Ybt, moja glava…..Gde sam?” Dani je pokusala da joj objasni da hitno moraju...
У четвртак вече била сам на једном концерту који се много разликовао од свих оних којима сам до сада присуствовала. И раније сам гледала дечије позоришне представе, музичке, ма много тога и увек сам излазила са представе или концерта некако раздрагана, весела. Овај пут, све је било другачије, од самог почетка. Чим су деца изашла на бину и пустила из свег гласа своје предивне гласиће, срце ми се некако стегло...Осећала се нека сета у ваздуху и поред тога што су деца била насмејана, све време. Њихове песме су измамиле, веровали или не, скоро свима сузе у очима. Никада нисам нешто овакво доживела, да идем на музички концерт, а да све време преплачем,....а....зашто? Само сазнање да је овој деци, која су певала, прекинуто детињство, ме...
"Причате ли вас двоје икако? Чујете ли се?" упитала ме је Милана изненада, напуштајући наш опуштени јутарњи разговор ни о чему конкретно. "Не знам шта да ти кажем. Не причамо, а причамо. И причамо, а не причамо. А опет... И, ја увек завирујем да видим где је. Ослушкујем је у пролазу и надам се да ми бар понекад опази сенку. И даље не знам шта да јој кажем. У ствари, знам али немам право ишта да јој кажем кад ми је тражила да ћутим. Компликовано је све то. И није компликовано. Не знам... Да сам бар неки човек који је урадио нешто са својим животом, било би лакше. Овако, немам баш много тога да јој понудим." посегнуо сам за чашом да овлажим сува уста. Није ми било битно шта пијем иако сам знао да је вода у питању. У том часу, чини ми се...
Anonimnost, anonimna, anoniman. Pantomima, pamcenje, pamet,pogadjanje. Znakovi, znacaj. Prosledjene reci @mari47 su be duboko pogodile i ostavile na povrsini. Kopacemo zajedno asovom u zemlji. Dok ne pronadjenomo tvoju teznju. i tako, bicu laksa. I bices srecniji. Zivot je sos. Ljudi smo. Razgovarajmo.
Jedna tuzna prica...
Volga nesto nosi Radi se o donskom kozaku Stenjki Razinu koji je podigao ustanak protiv ruskog cara Alekseja... Na svom pobunjenickom putu je pobedio persijaskog cara, poharao mu dvore i zarobio njegovu lepu cerku Mijarku... I zaljubio se u nju.... Vodio ju je svuda sa sobom, ali njegovi kozacki atamani to nisu dobro gledali jer su smatrali da zene donosi nesrecu u ratu... Na kraju su mu se vec otvoreno podsmevali... Uoci napada na grad Simbirsk na reci Volgi, atamani su pokazali otvoreno nezadovoljstvo zbog ljubavi velikog atamana i princeze... Tada je Stenjka, dok su se odmarali na reci, odjednom ustao, podigao princezu, odneo je na samu obalu i bacio u reku, govoreci: "Volga, Volga, majko rodjena, evo ti poklona od...
Uvek sam se divio Onima koji i u vremenima stresnim i sa ono malo umeju da žive srećni Onima kojima je duša uvek i čista i sita i ne drame danima zbog velikih kredita Onima koji imaju dara da budu srećni bez para jer ne primaju plate i sve što daju ne pamte Pitam se kako uvek dovoljno imaju i odakle crpe snagu kad sve što daju ne stavljaju na vagu Moraću jednom recept od njih da prepišem da malo i ja punim plućima dišem Milan Višnjić
"Ne znam gde je, ni s kim je Ni kako dalje sad. Ali od njega otetog postajem izgubljena…" Ovo su tvoje reci, ispisane jednom prilikom... Ne znam da l' iz srca ili iz glave Ili se tako nosis sa mojom lirikom. Pravog odgovora u stvari nemas. Lakse je na papiru prevariti stvarnost. Drugacije ne znas, ne smes, nesto te koci Olovka i prazna hartija nemaju oci. Po belilu ispred sebe prosipas tuzne misli. Pravdas sebe, da bi tebi bilo lakse. Nisi kriva sto smo dosli dovde, sto je kraj? Ako nisi, zasto onda molis za oprostaj ?! Delujes slomljeno, iskreno, a znam da je poza. Samo pazljivo probrane reci… Uvek ti je isla proza. Gde smo mi, na sta se u stvari svodi sve? Da li je uopste i bilo nas? Samo molim te, reci mi u oci Ne trazi ponovo u...
:klap::klap:Postovani/a, Predstavljam Vam kompaniju TVI EXPRESS i zelim da Vas upoznam sa uslugama, koje pruza ova kompanija. Rec je o kompaniji koja se bavi putovanjima i turizmom u vidu mreznog marketinga. Koristeci usluge ove kompanije pruza Vam se mogucnost putovanja sa velikim popustima i sticanje atraktivne zarade. TVI EXPRESS poseduje odlicne reference, a u partnerskom odnosu je sa mnogobrojnim svetski poznatim hotelskim lancima, aviokompanijama, agencijama za krstarenje, itd. Ja trazim saradnike sirom Srbije i sveta, koji su zainteresovani da promovisu usluge TVI EXPRESS-a, a sebi obezbede dobru zaradu (internet biznis, internet kancelarija, transparentnost sistema I internacionalno sponzorstvo ). Kompanija prilikom...
Tako te volim i toliko mi nedostajes da ce da mi puknu grudi... Jednostavno ne mogu bez tebe... Ti si moj svet moj san moj zivot pocetak i kraj, moja snaga moja slabost moj nemir i spokoj. VOLIM TE... Trebas mi i svaki sekund bez tebe pored mene je sekund koji boli kao stigmate, ali znam da me volis i da postojis tako nezna dobra i savrsena samo za mene. I neka kazu da sam ljubomoran neka misle da sam lud i sebican i neka me proglase psihopatom bicu sve sto treba podnecu sve svaku bol pretrpecu sve gubitke izdrzati sve udarce odreci se svega sa uzivanjem i takvim zadovoljstvom jer ne postoji cena koja je velika i koju ne bih bio spreman da platim da budes moja i da sa tobom provedem svaku sekundu svoga postojanja i da prestanem da...
Jednog dana, miš je gledao kroz pukotinu na zidu farmera i njegovu ženu kako otvaraju neki paket. Kakvu hranu bi to moglo sadržavati? Pitao se. Ali kad je otkrio da je u pitanju mišolovka, bio je užasnut. Trčeći kroz dvorište farme upozoravao je ostale vičući: " U kući je mišolovka! U kući je mišolovka!" Kokoš, kvocajući i čeprkajući, podigne glavu i kaže: "Gospodine Miš, to je ozbiljan problem za tebe, ali nema baš nikakve posledice po mene. Ja se zbog toga ne mogu uzrujavati." Miš se okrene prascu i vikne: "Mišolovka je u kući! MIšolovka je u kući!" Prase je saosećalo, ali reče: "Vrlo mi je žao, gospodine Miš, ali ja tu ne mogu ništa učiniti osim moliti. Budi siguran da si u mojim molitvama." Miš tada krene prema kravi: "Mišolovka...
Iznervrala ju je cinjenica da u ovom slucaju u potpunosti zavisi od Pusaca i njegove dobre volje i njegovih potreba…. “Ti i jos dve, bice dovoljno.” konstatova Pasivni. Dani je razmislila. Jedine dve zene koje je smela da umesa, bile su Neda i Borka i obe neuracunljive u tom trenutku. I jos Picolo za koju nije bila sigurna da li je osvojena od strane demona ili ne. To mu je i rekla. Na to joj je odgovorio da je Picolo “cista”, sto je provereno, a da je Borka odlican izbor, jer prema Svetom Pravilniku osoba koja savlada uticaj demona postaje veoma znacajna za njegovo vracanje. Ali, da bi osoba bila rascinjena takodje je bilo potrebno izvesti odredjeni ritual i to u crkvi. Nakon sto je zavrsila sa Pusacem, Dani je potrazila Picolo i...
Osvanulo je jos jedno hladno jutro u Krsta gradu utonulom u maglu. Dani ukljuci TV. Udarna vest na svim stanicama je bila da se serija monstruoznih ubistava nastavila i da je prema svemu sudeci u pitanju isti pocinilac. Nacin na koji su zrtve ubijene nije objavljen, jer su vlasti Krsta grada stavile zabranu, kako gradjani ne bi, prema misljenju vlasti, bili uznemireni i obavesteni vise nego sto je potrebno. Sledeca vest, manje senzacionalna za gradjane, privukla je Daninu paznju. Telo beskucnika Navara, koji je komunicirao iskljucivo pevanjem, nadjeno je u kontejnjeru, u predgradju. Ustreljen je pistoljem iz blizine. Bio je kljucni svedok u prvom slucaju, slucaju ubijenog agenta KBI. “Moracu”, pomisli, “Moracu da uradim 1000 i jednu...
Dani Skali je dugo zvonila pre nego sto joj je Boris Moldar otvorio.. Nije ni stigla da ga pozdravi, a on je hitro nestao iz hodnika. Zatvorila je vrata i posla za njim put dnevne sobe. Usavsi, nije ostala zatecena onim sto je videla, vec je to vidjala, samo je prokljucala, u sebi. Boki se igrao sa papagajem koji je pre izvesnog vremena sleteo na sims prozora. Dani je volela zivotinje, ptice narocito, medjutim taj crni papagj ju je, iz nekog razloga, loseg predosecaja, iritirao. “Kada bi meni i slucajevim posvetio delic paznje koji posvecuje toj pticurini”, pomislila je rezignirano, “Ali, ne! Otkako se ta pticurina pojavila, on je kao opcinjen. Cak je sa sobom vodi i u Biro. Moracu da porazgovaram sa Diviocem Skinerom da mu stavi...
Back
Top