Blogovi

I dalje postojano cekam..................... Pitam se da li ces doci, uvuci mi se pod kozu,da li ces moci, I dalje postojano cekam te, Ostali kaze,ma batali Mare,ulazudno je, Hehehe,smejem se i tiho,u samocu cekam je, Jos uvek sam tu ljubavi moja jedina, Ti si moja sudjena,moja voljena, Iako ti Lika nepoznajem, I glasa tvog nerazanajem, I dalje postojano cekam te, Nadam ti se,kazu da posle kisa sunce mora graniti, A valjda ce meni najzad osvanuti, To ce biti predivan dan, Svetloscu Bozjom obasjan, On i ja dogovr smo nacinili, da mnoge muke moram prebrodoti, Da bih najzad tebe mogao dobiti, I zato te i dalje postojano cekam, I svoju priliku vrebam, I zato na tebe, ja cu nastaviti da cekam............ Tvoj, Marko
Uzalud je budim Budim je zbog sunca koje objašnjava sebe biljkama, zbog neba razapetog između prstiju budim je zbog reči koje peku grlo volim je ušima. treba ići do kraja sveta i naći rosu na travi budim je zbog dalekih stvari koje liče na ove ovde zbog ljudi koji bez čela i imena prolaze ulicom zbog anonimnih reči,trgova.Вudim je zbog manufakturnih pejzaža javnih parkova budim je zbog ove naše planete koja će možda biti mina u raskrvavljenom nebu. zbog osmeha u kamenu drugova zaspalih između dve bitke kada nebo nije bilo više veliki kavez za ptice nego aerodrom moja ljubav puna drugih je deo zore budim je zbog zore zbog ljubavi zbog sebe zbog drugih budim je mada je to uzaludnije negoli dozivati pticu zauvek sletelu...
U tami ranjenoga oka neki sitni harmonikaš svoju pjesmu svira o anđelu crnom bijelih, raširenih krila. Pred oltar vječnosti ga stavlja njegovim krilima se širi sluteći bolno kako pred oltarom sam, k o tamna nepogoda živi. Iz oka mu crna suza kanu u razdirući prostor mislenoga kruga i ko crvena krv po bijelom oltaru se razli …a reflektori se pale oni bi, kao da nešto slave... a ne čuju, a ne vide krvavi urlik iznad njegove glave!
Dogodilo se na današnji dan ... Srk ... Listam današnji Blic, srkućem kaficu i kroz zastakljeni deo balkona posmatram prolaznike kako žurno prolaze ulicom ušuškani u jesenju garderobu, pa se nešto mislim, verovatno im je hladno ali nije ništa toplije ni ovima u zatvorenom prostoru...Jeste da oktobar uopšte nije loš ako ste trenutno na Oktoberfestu, ali ako ste u Srbiji, i još kao ja pročitate izjavu izvesnog g. Milosava Djukića, ( koji se još i predstavlja kao direktor '' Gradske toplane '' ), onda ti dodje da se smrzneš... Srk ... A pomenuti gospodin u izjavi za Blic se poziva na istoriju ( tu učiteljicu života ) pa doslovno kaže : '' U istoriji ( valjda ovoj novijoj...od 5.oktobra ) nije zabeleženo da je grejna sezona počela u...
... moc znanja je rob nosenja posledica. Moc znanja je tezak okus pomorandze koja nedostaje ...imamo sve osim ono zbog cega se latismo udzbenika kako knjiskih tako prirode . Iduci prema mirisu alexandrijske paljevine naisao sam na kobru cuvarku onoga sto je ostalo i sad cutim sa dva-tri papirusa koje niti iznijeti a niti na astal pod lampom cuvati . Alexandrijska paljevina je spasila nepismene jer ono sto su zeljeli , spaljeno je a nova mudrost ne vodi nicemu ,- osim novoj paljevini . Moc neznanja je oslanjanje na nagonsko i nadoknada u strastima za kojim mnogi ili mnoge pred spavanjem cute ili odsanjaju . Podsvijest je nauka nepismenih i njihovo je podzemno carstvo , a tamo su rusioci ljubavnih veza, vish emotivnih...
"Slusaj me dobro, slusaj, radosti moja! Ti umiri srce svoje, i nemoj me voleti tako kao sto si me sad zavoleo. Bice ti lakse, tvome srcu bice lakse i milije, a sacuvaces sebe od ljutoga neprijatelja, a steci ces sebi neznu sestricu. Dolazicu kod tebe, kad hoces, milovacu te, i necu se stideti sto sam te poznala. Bila sam vec dva dana s tobom kad si lezao u zloj bolesti! Primi me kao sestru. Nismo se uzalud ti i ja bratimili, nisam se ja uzalud molila Bogorodici za tebe! Takvu sestru neces vise steci. Ceo svet ces obici, pod nebo otici- neces naci bolje ljube, ako bas tvoje srce ljubu zeli. Zavolecu te vatreno, volecu te uvek kao sada, i volecu te zato, sto ti je dusa cista, svetla, sva providna; zato sto sam, kad sam te prvi put...

Idi

Idi dušo moja ponesi samo moje oči zaturi ih negde ispod starih novina koje si odavno zaboravio da baciš. Idi dušo... ponesi samo moj dah zaturi ga negde u prašnjavu teglu u špajzu neka stoji da ti bude blizu jer bez tebe ne zna da postoji. Sani
Još jedna manifestacija organizovana od stranih službi i domaćih izdajnika u cilju otimanja Kosova, i uvlačenja Srbije u Evropu, globalizam u najgorem obliku. Imao sam (ne)sreću da mi je ćerka , kao učenica muzičke srednje škole, dobila ulazinice za “Eurosong”, oličenje globalističko-imperijalističkih težnji ka nametanju novokomponovane glob-kulture, koja za cilj ima ubijanje identiteta i teritorijalnog suvereniteta… ops, greška! (”teritorijalni suverenitet” mi se provukao iz navike)… malih naroda, a naročito onih ponosnih, samosvesnih, nebeskih, kao što smo mi, Srbi, dokazani borci protiv globalističkih težnji evropskih dušmana i anglosaksonskih zlikovaca. Gledajući onaj galamatijas stranih špijuna, plaćenika, i ubačenih elemenata...
Točno dvanajst je, sonce v zenitu, s slamnikom iz modrih diamantov. Vroč popoldan pada in sončni zahod, v pričakovanju konca, krvavi. Rojeva se mesec, v podobi bika s srebrnim rogovjem, zvezde so trepetajoče veke noči. Lajajo psi, strah jih je, z golimi zobmi se spopadajo s tišino in temo. V slutnji svetlobe se oglašajo slepi petelini, razkazujejo moč svojih koščenih kljunov, v prihajajoči zori. Tukaj je ... V koprenah meglic, noč se umika dnevu ...
Ljudje so kot ladje, s puščenimi jadri, ki čakajo na veter ... ... in to dekle je bilo kot jadrnica, ki je včeraj izplula na morje iz globine se je zdela čudovito modra in na premcu, svojem oprsju, je nosila sveže prelomljen val ... ...v zavetrju tako, pol val ... ... je baje vrezal, stoti suženj, v njenem podpalubju, preden se je naveslal, do izčrpanosti ... ... čez palubo, srce je vleklo njegovo telo proti dnu ...
Konjokradice iza oblaka kišom se slijevaju… Prozori pogled mijenjaju prema oblacima munjevito sijevaju. Zbliženi promatraju koji bi to oblak njihove konje odveo u mrak. E, konjokradice konjokradice zemaljske lutalice zatamnjene zaslijepljene zar ne vidite naše poglede pročišćene zar ne vidite užad ljubavi naših sretno vezanih konja?
Posto je vec prosla sezona likovnih kolonija a svako od nas je uradio bar nekoliko slika/akvarela,ulja,akrila,pastela/hajde da odradimo jednu aukciju i pomognemo deci da lakse podnesu nedostatak roditelja u domovima za nezbrinutu decu:heart: :klap:
Posto je vec prosla sezona likovnih kolonija a svako od nas je uradio bar nekoliko slika/akvarela,ulja,akrila,pastela/hajde da odradimo jednu aukciju i pomognemo deci da lakse podnesu nedostatak roditelja u domovima za nezbrinutu decu:heart: :klap:
Posto je vec prosla sezona likovnih kolonija a svako od nas je uradio bar nekoliko slika/akvarela,ulja,akrila,pastela/hajde da odradimo jednu aukciju i pomognemo deci da lakse podnesu nedostatak roditelja u domovima za nezbrinutu decu:heart: :klap:
Posto je vec prosla sezona likovnih kolonija a svako od nas je uradio bar nekoliko slika/akvarela,ulja,akrila,pastela/hajde da odradimo jednu aukciju i pomognemo deci da lakse podnesu nedostatak roditelja u domovima za nezbrinutu decu:heart: :klap:
Smije se podmukli sumrak.Magla se dize ka nebu. Mrtvaci uporno cute i grle zaspalu Zemlju. Po hladnom tijelu igraju gladni mravi. Gavrani iznad krikom se raduju hrani. Zar nema nikog da mrtve ratnike shtiti? Ima,njihove kosti Majka ce prigrliti.
Crna pijana noc odlazi u svoje crveno mirisno jutro Nosi me pred Strasni Sud trepcem od bljeska svetlosti cekam presudu Krik od noci osta zarobljen nem. Sani
Sinoć su ubili neku državu, polu domaću. Rasekli su joj organe, izrezali je na komade, iskopali oči, jetru, udove. Desnu butinu i plećku su odneli u hladnjak, obesili na kuku. Nahranili su pse i mačke. Ubiti državu nije zločin. Dolaze heroji, počinilac plače od sreće ....
Dok srčem prvu jutarnju kafu ... Srk ... Objašnjavam jutros komšinici dok kupujem Blic ( a povodom ove serije o Vuku što se trenutno prikazuje na RTS –u ) da je ona izgleda pomešala nešto u vezi sa prezimenima naših istorijskih ličnosti...I da se Vuk Stefanović nije prezivao Ćopić ( koliko se ja sećam Ćopići su bili Branko i Tito ), već Karadžić...valjda zato što je imao dosta dece...konstatujem zdravorazumski dok me ona posmatra u čudu....'' A šta mislite, da li bi trebalo da skinem neki kilogram, ili ne ? '' – interesuje se dalje, na trenutak zaboravivši na Karadžića, na koga su izgleda svi zaboravili osim Holbruka.'' Obavezno, i to što pre. '' - samouvereno odgovaram – ''Baš sam juče čitao kako žene mogu dojenjem da smanje...
Podrazumevalo se...nema te promene vremena, a da ja ne zakacim prehladu. I evo, budim se tog jutra, a glava kao da je od cementa. Kijam i smrcam i gledam kako napolju lije kisa, ovde unutra lije moj nos i hocu samo da umrem, ako je moguce. Odvucem se nekako do kupatila, ceo svet mi se vrti u sarama podnih plocica, a kupatilo, naravno, ledeno (nema radijatora u septembru) i podrazumeva se: Apciha! Apciha! Apcihahahaha! Iskijam se kao kreten, cujem u kratkim pauzama, nesto lupa...sta lupa, majku mu, da ne lupa meni u glavi? Nije u glavi, nego po glavi...probudila sam komsiju sa sprata, pa me sad covek civilizovano obavestava da sam mu oduzela sat spavanja (komsija je bankar, radi od devet, pa se lepo meskolji u krevetu do osam)...
Idealna idila-tako zvuci zivot debila sto me bledo gleda iza ogledala.Sta me gledas bleda senko lika mog udarac shakom i razbijeno staklo pada na pod.Sa ruke topla kaplja-moj zivot istiche iz mene.Ne bojim se,nek tece,nek cedi vene,sve vene,pa neka i ja svenem...
U laganoj oazi čekanja,uz zvuk noći bez zvezda kad čak ni prijatelja mog koji nosi lišće,sumorno,smeđe u mom životu nema čekah neku iz daljine. Baš iz one daljine koja guta mraku dah prži suncu vrele zrake i krade moru kapljicu dubine Baš kad sjaj boje oka tamnog iz visina modrih pada čekah neku iz daljine. I beše to noć umivena hladnoćom prvog zimskog praha što prosu ruka neka bela, sa neba boje bistre zore. Pade na zemlju što drhti od puta u dubine istine, odakle ču glas lagan, sto prolazi kroz sne šarene, deteta majčine suze. I dalje čekam a trag se srebri, po okovima od oblaka nebeskih dašak vetra severnog zapeva pesmu sa notama talasa morskih penušavih. Kao...
Твоје срце пумпа крв сто сија она ти се на очи излива тражи пут разлива се по мени прави монструма крвавог и светлог. Толико је има отварам уста и пијем збуњена пумпа у мени почињем на очи и ја да крварим и да бацам светлост на тебе Сани
Izašla je iz tame i zastala pod uličnom lampom, koja baci na nju svoju oskudnu treperavu svetlost. Podiže pogled ka svetiljci koju zaljulja blagi južni vetar, i njoj se učini da je pozdravlja – poverova da zatrepta od radosti ugledavši je. Onda joj kroz svest brzinom svetlosti proleti misao da je to znak koji je tražila lutajući. Zaradova se, jer ponekad bi poverovala da proćerda svoju mladost, lutajući i tražeći ga bezuspešno. Nasmeja se glasno, radosna što konačno nađe mesto gde se skriva, a njezin smeh odjeknu pa se izgubi u neprozirnoj tami negde daleko. Vetar zastade, lampa se presta ljuljati kao da se uplaši smeha od koga okna na prozorima okolnih zgrada zazvoniše. Šetala je gradskim ulicama, a sunčeva svetlost zaklonjena visokim...
Животиња у мени вришти. Изађи проклетнице и покажи свој лик да знам да си ти да није Пун Месец не кидај ме изађи,одлази да те више никад не видим! Врати се.. не одлази ако ћеш да растргнеш Њега у мени пре него што одеш да се светиш да Га уништиш да крвопијо на Њега кренеш онда остани и кидај и распори ме нека и очи своје у рукама држим само ми Њега остави! Сани
Fascinantna je ta zamena teza u kojoj mediokriteti sebi daju za ekskluzivno pravo da budu “narodni uzorak”, odnosno da svoju glupost, neznanje, bahatost i bezobrazluk identifikuju sa narodom. I onda, kada opravdano iskažeš prezir prema njihovoj imbecilnosti ili išamaraš nekog takvog “naciJonalistu” zbog bezobrazluka, odmah kukaju kako je napad na njih - napad na narod. U svojoj bolesnoj i glupavoj, izvrnutoj (ne)svesti, koja je počela ozbiljnije da atrofira početkom devedesetih, i progresivno napreduje od tada, “naciJonalisti” su utripovali da je “narod” i “Srbija” isključivo njihova prčija kojom samo oni smeju i imaju pravo da mašu, izvodeći taj zaključak samo iz toga što im je Slobodan Milošević svojevremeno usadio sliku krezavog...
Savet bezbednosti UN odbio je predlog USA da se uvedu sankcije Zimbabveu, gde je lokalni, dugogodišnji tiranin pre izbora pobio osamdesetak pristalica opozicije i popalio nekoliko stotina kuća. Ranjavanja i silovanja se u ovakvim afričkim wonderlandima ne računaju kao ozbiljni incidenti, pa njihov broj nije ni registrovan. Vođa opozicije je odustao od izbora, pokušavajući da sačuva svoje pristalice od linča, a tiranin je, naravno, zabranivši pristup stranim posmatračima, trijumfovao u ovom afričkom bušu, sve po ustavu i zakonu - džungle, naravno. I ništa tu ne bi bilo čudno ili drastično drugačije nego što se dešava u dobrom delu afričkih država, da se ovako krupnim kršenjima ljudskih prava nije pozabavio i savet bezbednosti UN...
Srpska desnica je oduvek bila nešto što je najbolje funkiconisalo na onaj način kako je primenjuju bubuljičavi tinejdžeri, listajući nekada “Cik”, a danas, pretpostavljam, internet. Ako se fokusiramo na poslednjih dvadesetak godina srBske golgote, videćemo da je, pored gore pomenutog samomasiranja, srBska desnica bila prikladna jedino za upotrebu u nužniku, naravno, kod dešnjaka. I tu se završava sva upotrebna vrednost srBske desnice. Radikalna stranka je, pak, poseban horor set u tom trileru zvanom “Desnica u Srbiji”. Ne znam ko bi mogao da porekne da je cilj osnivanja ovakvog mutanta upravo pravljenje monstruma koji će biti još strašniji od SPS-a i Slobodana Miloševića, i kao takav služiti plašenju i zastrašivanju ne glasača SPS-a...
Back
Top