Blogovi

Stigla!
z:bv: S R E Ć N O ! p.s.Uz zvuke valcera i dugi vatromet ukoračla je u moj svet,a ja sam je otvorenog srca dočekala ruku pod ruku sa Nadom da će se SMS ovi sa lepim željama pretvoriti u toplo prisustvo...Davno me je moja sestra učila - Nova Godina se dočekuje sa onim koga stvarno voliš i ko ti nešto istinski znači.Kada nije tako ,svi izgovori nemaju značaj jer nose samo jednu skrivenu poruku da ti nis taj i kad tad ta Istina zakuca na vrata.
Ljubavi...Nova Godina... Zelim ti sve ono sto bih pozeleo sebi...zelim sve dobrote ovoga sveta,sve zrake Sunca samo na tvom obrazu,svu srecu na tvom jastuku..Zelim ti sebe..zelim nas..... Zelim ti nasu nerodjenu decu...Sofiju i Pavleta...zelim ti sve one dodire nase..sve one nezne reci...sve one nase slatke tajne.... Zelim da budem tvoj...da budes moja...da ti srce na dlanu poklonim..da te suzom iz oka napojim...srcem slatkim nahranim.... Zelim da te ljubim mila...da te sakrijem pod svoje ruke....zelim da znas koliko mi trebas...u svakom trenu...da znas kako te ima u svakom dahu.... zelim da vrisnem... VOLIM TE
Nova godina Otkucavaju poslednji minuti godine koja za nama. Upamtimo sve radosti koje nam je dala. Zaboravimo sve sa cim nas je nervirala. Pozdravimo je, mahnimo i odahnimo. Godina Nova svima je dobrodosla. Mnogo radosti i svetla u celom svetu. Svetiljke na sve strane. Na trpezi mnogo hrane. Svi imamo istu metu. Radujemo se pocetku. Svi imamo istu zelju. Docekajmo je u zdravlju i veselju. Nova godina, nove ideale ima. Budimo jedinstveni u njima. Skidajmo zvezde sa neba, nosimo Sunce na dlanu. Neka nam je uspeh u prvom planu. Pozelimo svima da imaju svog deda Mraza. Da im ljubav ne bude fraza, vec stalna zivotna faza. Nova godina, nova nada, zelja uvek ista, da ljubav i mir svuda blista.z:kiss:
Cujem svoj puls na jastuku. Znam da sam ziv Kriv sam! Zao mi je samo sto cu opet biti kriv. Nemam kontrolu,izdajem sebe i brata Klatna sata neka se sada skriju iza vrata! Zelim vjecno ovaj trenutak dok kamen sa srca pada a nada se drobi i strada Sada traje i postaje buducnost A ja padam,jer mi u zilama nije krv Vec neodlucnost.
Dok srčem prvu jutarnju kafu ... Srk ... Čitam jutros kako je sutra Nova godina, pa razmišljam kako će konačno ovaj narod da se dobro najede... Srk... U srećnija vremena, pošten svet u ovoj zemlji mogao je tri puta godišnje pošteno da se najede...Za 1.maj...29. novembar...i Novu godinu... Srk ... Od kako je počeo period tranzicije a radnička klasa po mišljenju vlastodržaca svela na razumnu meru, 1. maj više nema ko da slavi.... Srk... 29.novembar je još sa raspadom bivše države počeo da gubi na svom slavljeničkom značaju...pa se još jednom potvrdilo u praksi...da poneko Jajce na kraju ispadne mućak... Srk ... I tako na kraju narodu ostade samo da slavi Novu godinu...i da se pošteno najede...jer po izjavama nekih političara...nije...
SAMO DA SI HTELA Da si htela imala bi. Da si volela, bila bi voljena. Da si htela ljubiti se, ljubljena bi bila… Ostala si u tmini, čeznje svoje, da snovima snivaš bajku, da noćima pleteš tugu… A, JA (!) hteo sam (samo) tren, ljubavi tvoje, kap nektara, sa usana tvojih. Da nahranim srce, i dočekam jutro, na grudima tvojim. A hteo sam, samo da si htela.
Neka praznicna euforija, nervoza vlada, malo vremena, sutra u 00:00 sve ce vec biti zaboravljeno,nadam se da ce iduca godina biti mnogo vesela i sretna,za cijeli svijet, da se svima ostvare one fine i iskrene zelje unutar duse koje ce ih ispuniti mirom,srcom i dobrim raspolozenjem,da svi budu sretni i zadovoljni da puno cijene ono sto imaju a da jos vise postuju druge! Da im parola bude :"Moja kuca je najbolja,tvoja kuca je najbolja i pazit cu je kao i svoju,znaj tu sam kada me trebas i priskocit cu ti uvijek u pomoc,znaj da mogu da volim,samo sam malo danas neraspolozen,ali i ako ponekada vidis to na mome licu nemoj da mi zamjeris,i dalje cu da ti budem prijatelj i dalje cu da te volim,samo imam loshu minutu nemoj da se plasis,tu...
SVE! Sve je posveceno tebi.Tebi koja tako slatko umes da cutis,Tebi koja tako lepo umes da me milujes recima,Tebi koja tako toplo umes dusu da mi ogrejes,Tebi koja sija jace i od Sunca,Tebi koja jedina zna kako da smiri nemirno srce,Tebi koja tako tiho umes sa dushom mojom poniznom,Tebi koja jedina znas da ti si zivot moj.Tebi koja nisi umela da se smejes a sada mene ucis kako.Tebi koja se nadom zoves,Tebi koja znas kako da igras po mojim notama.Tebi koja znas da miris jorgovana nosi moje dodire,Tebi koja znas da zvezde sijaju mojim ocima,Tebi koja osecas moj dah u vetru tuznom.Tebi koja imas usne sa ukusom jagoda,Tebi.... znas li kako se pred tobom osecam malim ? Znas li kako mi srce lupa kad cujem tvoj glas ? Znas li kakve me ale jure...
I'm Still a Guy When you see a deer You see Bambi And I see antlers up on the wall When you see a lake You think picnics And I see a large mouth up under that log You're probably thinkin' that you're gonna change me In some ways well, maybe you might Scrub me down, dress me up Oh, but no matter what Remember, I'm still a guy When you see a priceless French painting I see a drunk naked girl You think that ridin' a wild bull sounds crazy And I'd like to give it a whirl Well, love makes a man do some things he ain't proud of And in a weak moment I might Walk your sissy dog Hold your purse at the mall But remember, I'm still a guy And I'll pour out my heart Hold your hand in the car Write a love song that makes you cry Then turn right...
Tema classica
Tema classica (S Vremena Na Vreme ) Od početka na ovamo sve se menja neprestano zato mnogo snage treba da se krene sve do neba Kad mi duša spusti jedra kad pegazu klonu bedra eto meni crne ptice crne ptice zloslutnice Soba prepuna knjiga kutija mala sto svira gledam prastari svod u oku olovni san zri Misli lete sve dalje blistave nestvarnih boja gledam kitnjasti ram na slici prašnjavi lik bdi Čarobnim dvorcima žurim orgulje čujem u tami pastir u frulu svira opet novi se radja dan Zove me nestalo vreme muzika opojnog vina čujem i zvuk klavira nebo praznuje je ovaj san Žena usnulog lika teška mi otvara vrata čudni osećam strah kraj sebe ne čujem njen glas Mnoštvo nestvarnih lica slike mi stvara iz priča dok je dečiji svet još...
Samo tako...ostavi me i idi... Da zasluzila sam jer,voleti sam htela! Idi bez reci...odlazi samo... od mene ostace samo,sklopljeni delovi, sada vec zamrlog tela! Ni suza u oku,vise ne pece... I srce vise kucati ne moze! A ja cu dalje poci bez tebe, o da li cu moci...pomozi mi Boze! A samo sam htela... Podeliti svu ljubav svoju, sa tobom... Idi ti sada,odlazi samo... nemoj mi cak ni reci zbogom! Priznajem ...kriva sam... voleh te svakim delicem svoje duse! Oprosti,ako mozes...voljeni... Kriva sam...ja za sve... Iako sada moji se snovi ruse! Nestajes lagano,odlazis bez traga... a ja ostadoh ko list sto vene! Idi najdrazi,pronadji nekog... ko ce te voleti,manje od mene! A samo sam htela...ma nije ni vazno... Iskreno i cisto sam te...
Два метка за Павелића (одломак из књиге Тихомира Бурзановића) ... Пођем кући и знам да сјутра вече долази последња ноћ, 9. април 1957.године, и да више нема одустајања од ријечи коју сам дао самоме себи, па таман погинуо! Дан Д Крећем ја сјутра на станицу, кад тамо - ево Мила! Ја љут, питам га: ”Шта си дошао да ме деморалишеш, ја вечерас завршавам посао, не требаш ми!” “Вечерас не гледам у Павелића, идем иза њега и бићу са тобом”, каже мени Мило и додаје да ће вечерас бити све у реду. Идем ја, Мила слушам и не слушам, само ми кроз главу пролазе слике данашњег боравка у усташкој кафани. Донијели летке, транспаренте, плакате дијеле, све спремају, јер сјутра је велика прослава на којој, како сам са заклео, неће бити живог Павелићa...
Evo u vezi sa tim jedno uvodno pismo koje sam poslao u jednu ruskofrancusku firmu. "Na delu je izuzetni javni neetički nastup nekih menadžera iz Vaše Kompanije. Poslednjih nekoliko dana mi je doslo puno pisama sa žalbama i telefonskih poziva sa žalbenim sadržajem od nasih saradnika iz nase Kompanije. Žale se da im se nespremnim serviraju veoma čudne „Nostradamus“ izjave i da su u tom zatečenom stanju na vašoj prezentaciji najviše govori o „lošem“ stanju Naše domace srpske firme u „propadanju“. Ne ulazeci u to da li je Vaša kompanija velika ili mala kompanija , da li zaista ispunjava svoja obecanja ili ne svojim saradnicima, kao ni to kakvu edukaciju radite sa svojim saradnicima, jer mene lično to i ne zanima, ali me iteresuje zašto Vam...
Ja ne znam tajnu odskrinutih vrata i ne znam sta me iza njih ceka. Radoznao,vodjen zeljom da znam,pusticu da to saznaju moja dva oka meka. Saznali su da je iza vrata smrt u najcudnijem formatu-kao puna zemlja krvi topljena u izgubljenom ratu. Grudi mi rascepi ocajnicki krik i metalna uzad vezase mi um. Na kolena padoh i tu istu zemlju,natopi i moja krv.
Ne,ne trudi se razumeti me, dok u noći sam,sa kišom razgovaram, bez reči,pez pogleda,tek olovkom i papirom, dok gledam te u zvezdama,i sanjam u pesmama. Ne trudi se,ali znaj,volim te. Ne,ne boj se mojih ćutljivih usana, ti znaš da one, žele te strasno, ne boj se vina,u setnim noćima, to zamiriše neka,zaboravljena pesma. Stazom sećanja,vodi me godinama. Ne,ne boj se mojih svetova mašte, i pesničkog srca,tihog i skrivenog, Nije ovu dušu oduševiti teško, tek tužni pogled,i šetnja u beskraj. Samo sa tobom,kroz pokoji stih. Obalom laži,hodao sam davno, tražeći školjke,bisere sjajne, jedino što nađoh,beše tama mora, a u njemu sjaj,tvoga oka crnog. Shvataš li me sad? ..da sve je za tebe,,,,
Ne,ne pitaj me zašto u kasnoj kišnoj noći, zagledan u tvoje guste trepavice, sedim u polutami mesečevog traga, i držim pero,kao sreće prah. Ne,ne pitaj me zašto, volim ukus vrelih usana, dok uzdahom čežnje opijaš me tiho, kao vino crno,uz vetar, što nam kose spaja. Ne,ne pitaj me zašto, u naručju tvom hoću da gledam zvezde danju, ne pitaj kuda idu pogledi daljine, kad znaš da samo,tvoje biće traže. Ne,ne pitaj me zašto, baš sada pišem o tebi, o tebi koja,očima me vodiš, kroz pustinje vrelih,zalazaka sunca. Ne,ne pitaj me ko sam, ni ko sam bio, moje pero od kad ljubi, tvoje snene obraze, više s tugom ne boluje. u tvojoj kosi od sada živim..ne pitaj me zašto..
Muz i zena odluce da odu na odmor na jezero poznato kao meka i raj za ribolovce... Muz obozava da u ribolov izadje u cik zore a njegova zena obozava da u miru cita knjige... Jednog jutra se muz posle nekoliko sati ribolova vratio i odlucio da malo dremne a zena je tada resila da se sama izveze malo camcem na jezero premda se na njemu sama bas i nije najbolje snalazila... Upali motor i izveze camac na jedno usamljeno mesto, baci sidro i nastavi da uziva u tisini citajuci svoju knjigu... Tuda naidje ribolovni inspektor u svom camcu, pristane uz zenin camac i kaze: - Dobro jutro gospodjo... Sta to radite? - Citam knjigu, odgovori ona (i pomisli ‘’zar to nije ocigledno?’’) - Nalazite se na delu jezera rezervisanom za sportski ribolov...
Честит Божић и Срећна Нова година Merry Christmas and Happy New Year Весела Коледа и Честита Нова Година Bon Nadal i Pròsper Any Nou 圣诞快乐,新年快乐 聖誕快樂,新年快樂 Čestit Božić i sretna nova godina Veselé Vánoce a šťastný nový rok Glædelig jul og godt nytår Vrolijk Kerstfeest en een gelukkig nieuw jaar Manigong Bagong Taon Hyvää joulua ja onnellista uutta vuotta Joyeux Noël et Bonne Année Frohe Weihnachten und guten Rutsch ins neue Jahr Καλά Χριστούγεννα και Ευτυχισμένο το Νέο Έτος मेरी क्रिसमस और नया साल मुबारक Selamat hari Natal dan tahun baru Buon Natale e Felice Anno Nuovo メリークリスマスと新年あけましておめでとうございます 기쁜 성탄과 새해 복많이 받으세요 Priecīgus Ziemassvētkus un laimīgu Jauno gadu Linksmų Kalėdų ir Naujųjų Metų God jul og Godt Nyttår Wesołych Świąt i...
Jednom davno svi ljudski osecaji i mane nasli su se na jednom mestu na zemlji. Kada je DOSADA zevnula po treci put, LUDOST je, uvek tako luda, uzviknula: “Hajde da se igramo zmurke!” INTRIGA je podigla desnu obrvu, RADOZNALOST je, ne mogavsi da odoli, zapitala: “Zmurke? Kakva je to igra?” “To je jedna igra”, poce da objasnjava LUDOST, “U kojoj ja pokrijem oci, brojim do million dok se vi ne sakrijete. Kada zavrsim sa brojanjem, polazim u traganje i koga ne pronadjem taj je pobednik”. ENTUZIJAZAM je zaplesao, sledila ga je EUFORIJA. SRECA je toliko skakala da je to nagovorilo SUMNJU i APATIJU koju nikada nista nije interesovalo, da se pridruzi igri. Ali nisu svi zeleli da se igraju! ISTINA je bila protiv skrivanja, a i zasto bi se...
Verujete li u ljubav? Glupavog li pitanja... Verovala sam. Onako na neviđeno. A onda sam zaključila da to baš nema nikakve veze sa mnom. Da je ljubav tema za pesme i priče, poneki roman čak, ali ja nisam iz te bajke. Izbacili me. Vele za vešticu sam premalo pakosna, za princezu premalo lepa. Prestala sam verovati u ljubav. Da se razumemo ljubav se dešava i nema tu prostora za verovanje. Ova teorija sa verovanjem ostavlja prostor za kalkulacije i špekulacije i tu je onda vera sama po sebi dovoljna i ne treba joj ljubav. Čudo od života je namestilo da živim ljubav. Baš onako kako treba sa verom i nadom.
Ovaj glas je i molitva i moj prvi stih. Mesečina ogledalom pronosi tvoj lik. Znam da sve je samo varka, Da me mesec samo čarka, Al’ ne mogu kleti osmeh da zaustavim... Gledam lik tvoj i postajem očarana njim. Sanjam lik tvoj i ne želim da se probudim. Ali jednog kobnog trena Shvatam da si samo sena, Ne dam sebi natrag da u snove uronim. Tebe nema. Naučiću da se nosim s tim. Vetar nosi lišće, kiša zemlju orosi, Nebo u crnini, grom tišini prkosi, Samoća u tami zvoni, Bolno urla, suze roni, Pravim se da se na mene to ne odnosi. Pravim se... a znam da laž se sa mnom ponosi. Tupo zurim u tu sliku što se pojavi. Ogledalo prazno moju sliku zarobi. Suza spira oči hladne, Lice vrelo, usne gladne, Ogledalo kao da ni ne čuva moj lik. To što...
Pali su orlovi u noći bez svetla, u telu bez duše, Pali su snovi na dan kad se zidovi prošlosti ruše, Pale su zvezde na zemlju i već polako se guše, Siđoše anđeli s neba, samo da spasu nam duše. Gledaju oblaci s neba i smeše se, njima je lako, Lete gore, van svakog zla, ja ne znam kako, Već padam na zemlju, plačem i molim, želim, al' nemam koga da volim, Ljudi su pali, ali nisu zli. Vitez zastavu diže, još uvek se bori, za šumu, za reku što mirno žubori, Ljudi su pali, ali ne svi. Pali su orlovi u noći bez svetla, u telu bez duše, Pali su snovi na dan kad se zidovi prošlosti ruše, Pale su zvezde na zemlju i već polako se guše, Ustaju mrtvi preci naši da spasu nam duše. Vreme je čuda, Oca i Sina, Svetoga...
I tako bliži se nova godina, za nekog novi posao, novi grad, potpuno novi ljudi i neko staro sasvim posebno zanimanje koje objašnjava ludilo novog. Unapred se veselim još jednom novom događaju. Novom otkazu. Osećaj je neopevano dobar. Trenutak kad lista protiv bude poprilično duža od liste za. Veliki i iskreni govori, sa posebnim akcentom na one s kojim se „moralo“ biti kurtoazno pristojan. Dostojanstveno pozdravljanje. Čuvanje vrednih prijateljstava za mozaik svog života. I .... Opet ispočetka, baš tamo gde se stalo prošli put. Život liči na igricu i do nivoa na kom si pukao zadnji put lako dođeš, a onda opet iste prepreke, samo je verzija u međuvremenu unapređena, ali zaplet je isti i rešenje ima samo jedno. Ponekad se zaista pitam...
Jedan dečkić je upitao svoju majku: "Zasto plačeš?" "Zato što sam žena" - odgovorila mu je. "Ne razumem" - rekao je dečak. Mama ga je samo zagrlila i rekla: "Nikada i nećeš". Kasnije je upitao oca: "Zašto mi se čini da mama plače bez ikakvog razloga?" "Sve žene plaču bez ikakvog razloga" - bilo je jedino što je tata znao reći. Dečačić je odrastao i postao muškarac, i još uvek se pitao zašto žene plaču. Na posletku je nazvao Boga. Kad ga je dobio, upitao ga je: "Bože, zašto se žene tako lako rasplaču?" Bog odgovori: "Kad sam stvarao ženu morala je biti posebna. Dao sam joj ramena, dovoljno jaka da nose svu težinu ovoga sveta, a opet dovoljno nežna da mogu pružati utehu. Dao sam joj unutrašnju snagu da podnese porod i odbijanje koje joj...
Back
Top