Blogovi

Pisem ti ove ti ovo jer vise snage nemam Da budem iskrena i kazem ti sta osecam U samoci bez nade i zelje za nekim lepsim danima Pored svih izgubljenih bitaka,ostaje mi samo da se igram recima Ti odlazis u njen topli zagrljaj I bices tamo lepo docekam Nista novo za mene nije to Ali me ipak muci bol,taj prokleti bol Bio si moj onda kada su padale kise Duvali vetrovi,ti si bio moj tiho,da nisi mogao tise Dok je jedno srce kucalo mirno Ja sam verovala da cu jednom voleti tako i nikada vise I svaki dan,i svaku noc Za ovaj svet ti si bio njen A nebo je znalo da meni krades sne Cutalo je,cutalo i pustilo da u tebe verujem. Ona je koracala tiho kraj tebe i nije ni slutila da moja dusa prati te. Onda je lako kao i sve do sad Svanuo jedan...
Kao da sam pozvana da učinim nešto veliko i trajno. Kao da sam s tvojom ljubavlju spremna da savladam sebe samu, svoju nemoć, svoj strah i svoju nepokretnost. Da ti kažem da senke koje me progone ove večeri imaju tvoje lice, i one koje su žive, i one koje su mrtve, i one koje su mi nanosile bol, i one koje su mi donosile radost. Senke nekih mojih života prepoznajem, a željna sam ih kao što sam željna tvoje ljubavi, dodira, postojanja. Volim te, znači tražiti smisao, biti spreman i otvoren. Volim te, znači živeti istinu i drhtati pri pomisli na tebe. Zahvaljujem ti se na svemu ma koliko to trajalo. Ljubavi, siromašni su oni koji nikada nisu voleli! Ja ne želim da te učim već da te volim, to je viši stepen saznanja. Ako veruješ u...
odoh gulit drugu smjenu..koja će se vjerojatno pretvoriti u treču...čudne mi misli lete kroz vijuge dok u polupras znom kafiću slušam ispovijesti raznih sudbina, lokalnih usamljenika..napuštenih muževa..razočaranih djevojaka...pijanih prolaznika ..i svih onih koji su slučajno i nekako nespretno zalutali u ovaj dio svemira..
Isporuka gaza.
U temi o krizi isporuke gaza neka žena je kazala da Rusija je okrivljena za ovo i, štaviše, zbog toga Rusija je izdajica pravoslavlja. Neću da osporavam ovu glupost. Ale je neka zanimljiva stvar - u ruskom internetu su se pojavili ove fotografije: 1. 2. ... Nije li to provokacija? Ale je stvaran odraz pogleda srbina na Rusiju u ovom konfliktu?.. Veoma žalim ako je tako.
Ili sta mozete slobodno da mi kupite, necu se ljutiti Versace-Bight crystal.... -u parfimeriji u Knezu gde je nekad bio Morgan se dobije I 10ml za tasnicu HelloKitty bilo sta!.... -Delta City, Mercator.... Emilly the strange novcanik sa roze lancem koji je isti kao moja tasnica.... -Urban shop.... Playboy upaljac, hemijska ili crno-roze-bela sholja.... -Mamut.... One slatke gluposti sa malim djavolkom, pogotovo kais ili privezak .... -Mamut.... Paketic sa pacific curacao mirisom .... -Sephora/Delta City.... Preslatki deciji nakit , snalice I Masnice.... -Six, Accessorize, Lily.... Super ultra crni ajlajner / maskara/ vestacke trepavice.... -Lily, Sephora, Jasmin.... Roze torbica sa...
Ne mogu da spavam od uzbudjenja...ma da!!! Posle 2 nedelje videcu svog decka!jupi,je,jeeeeee!!!!!!! Inace nam je 14og bilo 18meseci,a on nije bio tu...Jbn fax!!z:hm: Lupkam prstima po tastaturi nadajuci se da ce mi pasti na pamet neke teme za pisanje ovog bloga.hm................................................... I dalje nista...z:dm5:
...brojim minute na satu na kojem čak i ne vidim kazaljke..ali..šta i da ih vidim..još jednu noč ću progurati sama...vani i dalje snijeg bljeska odsjajem samoče..ulica je pusta...kuća je pusta..ne čujem čak ni tišinu..ništa...krivo stoljeće sam izabrala da se rodim..ili su drugi birali, tko zna..u svakom slučaju ja sam zapela negdje između dva svijeta i nikako da shvatim kojem pripadam
Da li znas da su me nocas naterali da slusam Cigane..!? Nocas..kad ja to nisam htela.. Pršte tambure oko mene..neko veselje, sta ja znam.. A moja dusa daleko..znam u nekom drugom svetu..
Ti si moje najslađe voće, ono koje mi svi brane, Koje uspešno kradem i pored tvojih brojnih čuvara, Voće koje je sočno u zimske, kao i u letnje dane, Zato si mi najslađa, kao sto kaže izreka stara. Ti si moj jedini veliki mali greh sa kojim živim, Zbog koga lebdim ispod nebeskog svoda koji se plavi, Za ovaj greh znaju i anđeli u oblacima sivim, Oni su jedini svedoci naše skrivene ljubavi. Ti si moja najlepša Tajna koju sam ikad imao, Tako tajnovita da sam te od svih apostola krio, Za našu nežnu tajnu samo je svevišnji uvek znao, Ali on nam je sve naše ljubavne grehe oprostio.
Gledam kroz prozor, pada sneg. Januar prosipa svoje zimske čari po grešnoj zemlji, dok u daljini promiču ljudi s psima. Lagao sam da se ne radujem, duša mi treperi od uzbuđenja, vraćam se na svoje ognjište, među svoje grobove. Čini mi se da sav život već unapred znam, već sam ga živeo i preživeo; stara poznata stvar. Izgubljeni smo, u svetu laži i nepravde, i put ne možemo pronaći. I dok niz grlo klizi votka, na oči se spušta mrak, nastaje trka na neodređeno vreme. Beži, glavom bez obzira. Beži, i ne okreći se, sine...
I evo me.Lezim u sopstvenim govnima.Oko mene sivilo.Nista zbog cega bih da zivim, da se borim.Predacu se.Predacu se umoru, tako bar nista necu osecati. Ne znam kako sam dopustila da do ovoga dodje.Ali valjda, kad se uputis u sve ovo, ono izvuce sve cisto i lepo u tebi.Pa tako je i sa mnom.Nista drugo do oronulog kontejnera i par leseva oko mene.Dozivecu njihovu sudbinu.Nije ni to lose.Ako se ova agonija nastavi jos minut duze posustacu.Da bar imam prava na jos jedan smrk.Jos jedan jebeni smrk. I svog najrodjenijeg bih prodala da se jos jednom nadjem u oblacima.Da ne osecam ovaj smrad trulih leseva, da ne osecam ovaj bol u dusi.I to me najvise frustrira.Na ivici sam, a ne razmisljam o tome.Zurim u jednu tacku. Zurim u oci jedne macke.I...
Jelena Veličković boluje od leukemije i hitno joj je potrebna krv, isključivo AB Rh pozitivna. Krv za Jelenu možete dati u zavodu za transfuziju u Beogradu, šifra: 896. Kontakt telefon za sve potrebne informacije: 063/7351-532 Unapred HVALA
Da li je ljubav najlepsa, onda kad se jos uvek ceka? Da li je ceznja jaca, kada se voli iz daleka? Da li taj plameni oganj izgubi svoju car... Kada se duse spoje, kad dvoje postanu par? Da li je ceznja pokretac ljubavi? da li nam ona idilu stvara? Gde li nestane,gde li se zagubi, kad jedna nova,postane ljubav stara? Da li se najlepse voli, kada se tek samo nagovestaj da? Da li nam tada u iscekivanju, najlepsa iskra ljubavi sja? Kad "leptirici" po stomaku hode, a kolena klecnu,kad se sretnu pogledi! Mozemo li,kad se duse spoje, opet tako silno ,ko u tom casu ...voleti? Je li ljubav najlepsa bas tada?!?! kad se pogledom volimo izdaleka! Da li je ljubav na vrhuncu svome, onda kada se cezne i ceka? Kad poljubac osetimo, a usne nam...
Poslepodnevna dremka.Budi me zvuk melodije "The Great Pretender" .Već odavno mi mobilni telefon tako objavljuje da me neko traži. Hm... poznat broj na displeju... Izroni ponekada , niotkuda, rekla bih... "Volim te. Voleo sam te,volim te i uvek ću te voleti.Da znaš.Dok sam živ.Dok si živa." Poziv iz automobila. Lepo. Dodala bih: "Reči,reči.Nemaju ukus,nemaju miris i ne greju noću."
Ti i ja... Na suprotnim stranama sveta! Ti i ja... tako daleko,a tako blizu! Ti i ja... vatra i voda. T i ja... kao oseka i plima! Nas dvoje,kao... ...mesec i sunce... Ti i ja... kao pozuda i ceznja! Nas dvoje... jedno pred rajskim vratima, a drugo pred vratima pakla! Toliko potrebni jedno drugom, ali susret uvek je samo tren! I taj tren...uvek nam isklizne iz ruku, ostajemo zeljni jedno drugog! Kao plima i oseka... nikad u isto vreme! Kao sunce i mesec... smenjujemo se,tu smo... a nebesko prostranstvo nas deli... Ti na istoku,ja na zapadu... Da li ces bar jednom biti, nebo posle tople letnje kise, pa da budem duga... Da budemo jedno... da se izgubim u tvom plavetnilu, a ti da dodas jos jednu boju,spektru mojih boja! Da me obgrlis...
Sa ceznjom u srcu i plamenom strasti,sto je samo jaca! Ponekad snena i zanesena, ponekad na ivici suza i placa. Cekam te u ovom dalekom gradu, u koji nikada krocio nisi. A ja te u njemu bespomocno trazim i od prolaznika na ulici,pomislim ...ti si! Cekam te...u mojoj sobi prepunoj strasti i zelje za tobom. Dolazis sa osmehom na licu, vidim,zatvaras vrata za sobom. Medj svecama,sto cudnim sjajem trepere. Na krevetu,mekom,od glatkog satena! Pruzam ti ruke i usne sto gore, al nisi to ti,vec samo sena! Cekam te...danima i nocima. Cekam te srcem,usnama,ocima! Zeljama,poljupcima,snovima,dodirima... Cekam te ususkana sopstvenim nemirima!
Nocas je moj inace mracni prozor obasjala neka cudna svetlost, brzim skokom iz kreveta na desnu nogu pohitao sam ka njemu da provirim ispod zaluzina da vidim sta bi to moglo biti, istog treba kada sam pruzio ruku ka zaluzini da je razmaknem, sa druge strane prozora culo se lupkanje, kao kada neko kuca na vrata, vrlo uplasen sporo sam primakao ruke zaluzinama i razmaknuo ih, sa druge strane prozora ugledao sam bica koja zasluzuju divljenje, bili su to andjeli, ni malo sumnjicav otvorio sam im prozor i pustio sam ih unutra, bili su to malo drugacija stvorenja nego sto sam ih ja zamisljao, sva su bila zenskoga roda, imala su dugu kosu, svetle oci i bozanstven ten, jedan andjeo se isticao cak i vise od ostalih, blistao je cudesnim sjajem...
U noći u kojoj je deda Gavrilo poslednji put pretio da će se obesiti, već je izgubio svu kosu i lice mu se krivilo dok je govorio; bio je tih i sasvim sitan, gotovo neprimetna senka na čelu stola ka kojem su se glave okretale tek ako bi oborio čašu. Nekada su ga svi shvatali ozbiljno i osluškivali na vratima poljskog wc-a kad bi se on tamo odgegao odbijajući pomoć, ali kako je vreme odmicalo, i kako je deda Gavrilo sve teže ustajao sa stolice, briga je polako nestajala i njegov šapat „Obesiću se“, gubio se u lupkanju tanjira i kašika, srkanju i škripanju stolica, razgovorima o popravku šupe, spremanju drva i svakodnevnim seoskim poslovima. Samo mu se kučka neprestano vrzmala oko nogu i režala na svakog ko bi podviknuo ili krišom...
Adam je bio nemiran. Kao šesnaestodimenzionalna matematička funkcija s kliznim varijablama i plutajućim derivacijama, Adamovo se bivanje uglavnom svodilo na bavljenje samim sobom. Nedavno (iako, budući da se sve ovo zbivalo prije postanka vremena, “nedavno” je pojam bez previše smisla) je Adam izračunao da je već riješio preko četrdeset posto samoga sebe pa se zabrinuo. Četrdeset posto je, u većini Adamovih dimenzija, značilo skoro pa polovicu, a ono što je riješeno na pola kao da je riješeno i cijelo. A jednom kad se riješi cijeli, čime će se Adam baviti? Da i ne spominjemo da mu se sviđalo biti enigma, vidjelo se po ljubavi s kojom je obigravao i laštio svoje nepoznanice. Nije, dakle, bilo nikakvo čudo što se napola riješeni Adam...
Znam kome će lako i lasno biti u razumevanju....napisanog normalno.....kome će se muka uma mukom namučiti....a ko će po automatizmu ispuniti zadatu MASOVNOST...........z:poz: :::::::::::::::::::::::::::::::::::: Da *zadivim* potplaćene dok me prate -umnost duša- One umom sakaćene Nek ih prati uma suša............... Možda i ja neću znati Kad prevalim pregršt reči Da na vreme treba stati Il je ego ipak preči. :::::::::::::::::::::::::::::::::::::: ZK
Čitam temu o krize isporuke gaza. Razumem čak više od polovine z:lol: * * * Ja mislim da konačno mi dobimo Krim. Jer Ukrajina mora da plati, ale jer nema novca će isplatiti dug Krimom:)) * * * Slušao sam sav dan Bijelo Dugme. Danas najviše se me dopada pesma "Svi marš na ples".)) Marinci pjevaju ruske pjesmice Veselje svud, ha, ha, hahaha!!! z:dm:
Dok srčem prvu jutarnju kafu ... Srk... Čitam jutros po drugi put u kratkom vremenskom razmaku, kako ću opet čekati Novu godinu... ali ovaj put ne u Blicu, već na plakatu koji je zalepljen ispred prodavnice... Srk... Naime...Mesna zajednica organizuje večeras doček Nove godine na našem centralnom trgu...program bogat, nema šta...a doći će i predsednik opštine...da uveliča svečanost... Srk ... Iz kratkog teksta koji zainteresovanima daje osnovne podatke, izgleda da će se ove godine slaviti nešto skromnije...Umesto vola na ražnju, biće vepar...a umesto piva u limenkama, deliće se kuvano vino...ali će zato promrzlu publiku zabavljati Zdravko Čolić... Srk... Naravno, ne onaj Zdravko Čolić na koga ste možda pomislili...nego pravi Zdravko...
Нико не би веровао, у току последњих година деветнаестог века, да овај свет пажљиво и оштро посматрају бића чија је интелигенција већа од човечије, али која су исто тако смртна као и човек, да су људи, док су се бавили својим разним пословима, били испитивани и проучавани исто тако пажљиво као што човек посматра кроз микроскоп она ситна бића која се гомилају и множе у капи воде. Људи су се, бескрајно задовољни, кретали по овој планети, бавећи се својим обичним свакодневним пословима, мирни и уверени у своју власт над материјом. Вероватно да и инфузорије под микроскопом раде то исто. Нико није ни помишљао на старије светове у простору као нешто одакле би могла доћи опасност за човека, а ако је мислио на њих, чинио је то само зато да би...
Cini mi se da sam zalutao. Kako da ostvarim komunikaciju sa prosvetnim radnicima i kako da se pridruzim toj drustvenoj grupi? Ili kako da udjem na forum prosvetnih radnika? Pokusao sam da sledim uputstva za koriscenje foruma ali nisam uspeo. Hvala.
Pada mrak.......opet osecam strah.bol i ceznju u srcu.A tebe nema draga moja.Izmucen i bolan,danas sam koracao nasom obalom.Nesigurnim i teskim koracima, poput starca......polako sam isao,dok me je rezak bol parao koleno...a mogao sam trcati dok me nije snasla ova bestija.......zato ne volim zimu andjele.......sivilo i mrak.......podseca me na carstvo smrti.opustele grane..... I dok sam polako koracao svojom stazom,ka klupici koja mi je bila odmoriste,i kutak za refleksiju,jedan neoprezan korak i sapletoh se i padoh kao malo dete..ostah tako par trenutaka da lezim,i onda se sa teskom mukom pridigoh. Nasmejah se od bola i muke...I proklinjah i sebe i svoje koleno,koje me muci vec nekoliko godina u nazad....Zapalih cigaretu,drhtavim i...
Sasvim obicno vece Kao toliko puta ranije Nekoliko prejakih reci Spustena slusalica lezi Poput besmisla Nastala je stanka Tvoj glas je bio lep i dalek A ja sam ostao Boja sa mojih crteza Koji su lezali po stolu Brzo je nestajala Noc je bila podrugljiva Tama je lomila srce Tvoj glas je dugo odzvanjao Stvari su odlazile Jedna po jedna Iz moje sobe Onda su i zidovi nekuda Otisli Bilo je tiho I hladno http://forum.krstarica.com/images/smilies/present_43.gif :poklon:
Imam prijateljicu koja je zaista izuzetna žena.Sve važne i pozitivne osobine karaktera poseduje u esencijalnom obliku.Život je iskušavao mnogim iskušenjima u varijanti pessimuma.Vrlo snažnog duha išla je uvek napred ,bez obzira na ishod bitaka. I ?... Pre neki dan su joj dijagnostikovali maligno oboljenje Mnogo me uzdrmalo to saznanje. Gde je nagrada,da ne kažem pravda ,s obzirom da se ona smatra krajnje deplasiranom kategorijom. Puna nade ispratila me je teško hodajući do vrata bolničkog lifta,a ja sam vozeći se u njemu imala osećaj da padam u bezdno. Smisao života sam već davno apsolvirala kao temu,ali ovakve igre Čovekom umeju istinski da mi aktuelizuju to pitanje.
Ne boj mi se, draga Ne boj mi se draga da ću ikom reći O našoj tajnoj i kradenoj sreći. Ničije oči, čak ni sunce neće Otkriti svetu čase naše sreće. Za našu ljubav niko neće znati, Kao ponoć nemi mi ćemo ostati; Bog ljubavi sami (koji svojom strelom Prodje prvo mojim, zatim tvojim telom) Nikad neće znati šta mi znamo reći O slasti skrivenoj u kradenoj sreći. Ali jedan slučaj sve otkriti može: Ako se lekari kad umrem ne slože O uzroku smrti, pa uzmu srce moje Da dokažu razne pretpostavke svoje; Tad se bojim da će nožem dublje zaći I u srcu mome – tvoju sliku naći.
Back
Top