I evo me.Lezim u sopstvenim govnima.Oko mene sivilo.Nista zbog cega bih da zivim, da se borim.Predacu se.Predacu se umoru, tako bar nista necu osecati.
Ne znam kako sam dopustila da do ovoga dodje.Ali valjda, kad se uputis u sve ovo, ono izvuce sve cisto i lepo u tebi.Pa tako je i sa mnom.Nista drugo do oronulog
kontejnera i par leseva oko mene.Dozivecu njihovu sudbinu.Nije ni to lose.Ako se ova agonija nastavi jos minut duze posustacu.Da bar imam prava na jos jedan smrk.Jos jedan jebeni smrk.
I svog najrodjenijeg bih prodala da se jos jednom nadjem u oblacima.Da ne osecam ovaj smrad trulih leseva, da ne osecam ovaj bol u dusi.I to me najvise frustrira.Na ivici sam, a ne razmisljam o tome.Zurim u jednu tacku.
Zurim u oci jedne macke.I ona me osudjuje.Gleda me popreko.Ne zameram joj.Razmisljam kako bi bila ukusna hrana.Vec je vidim u mom stomaku.Kako sam samo nisko pala.Pa i u njenim ocima.Sazaljevam sebe.Svoju jebenu licnost, u ovoj glupoj nedodjiji.Gde sam to ja?
Ko sam?Niceg mog nije ostalo u ovom djubretu.Posmatram se iz daleka.Dolazim do konstatacije da pripadam ovoj gomili jadnika, pacenika.Napustam se.Zasluzujem bolje.Za mnom ostavljam sebe kako ispustam zadnji dah tog prljavog vazduha, ne zasluzujuci ga.
Ne znam kako sam dopustila da do ovoga dodje.Ali valjda, kad se uputis u sve ovo, ono izvuce sve cisto i lepo u tebi.Pa tako je i sa mnom.Nista drugo do oronulog
kontejnera i par leseva oko mene.Dozivecu njihovu sudbinu.Nije ni to lose.Ako se ova agonija nastavi jos minut duze posustacu.Da bar imam prava na jos jedan smrk.Jos jedan jebeni smrk.
I svog najrodjenijeg bih prodala da se jos jednom nadjem u oblacima.Da ne osecam ovaj smrad trulih leseva, da ne osecam ovaj bol u dusi.I to me najvise frustrira.Na ivici sam, a ne razmisljam o tome.Zurim u jednu tacku.
Zurim u oci jedne macke.I ona me osudjuje.Gleda me popreko.Ne zameram joj.Razmisljam kako bi bila ukusna hrana.Vec je vidim u mom stomaku.Kako sam samo nisko pala.Pa i u njenim ocima.Sazaljevam sebe.Svoju jebenu licnost, u ovoj glupoj nedodjiji.Gde sam to ja?
Ko sam?Niceg mog nije ostalo u ovom djubretu.Posmatram se iz daleka.Dolazim do konstatacije da pripadam ovoj gomili jadnika, pacenika.Napustam se.Zasluzujem bolje.Za mnom ostavljam sebe kako ispustam zadnji dah tog prljavog vazduha, ne zasluzujuci ga.