Blogovi

Dosanjao sam sva sanja i dostigao sve oblake ,tako sam leteo.. leteci ,pao ,slomio krila .... Sada sam samo bez ljubavi bez bola bez secanja u haosu i vrtlogu iz koga ne znam i ne umem da izadjem,a kako vreme prolazi to sve manje i zelim. Saziveo sam se sa svojim bolom i promasenim zivotom a i necu,hocu da se udavim u sopstvenom bolu ....
da li neko zna gde da pogledam koliko bi me kostala uvozna taxa za mog ML270 u srbiju.....koliko sam provalio taxa je sad 10% + 18% za uvoz polovnih automobila http://www.netsrbija.net/automobili_uvoz_polovnih_automobila.html ali nemogu nigde da nadjem carinsku listu na koju cenu ce da mi odvale taxu ako neko zna - unapred zahvalan
Teen Idols
Umesto kantrija – pop pank Marta 1992, u Nešvilu u Tenesiju, neslužbenoj svetskoj prestonici kantri muzike, udružila su se dva prijatelja muzičara po imenu Phillip Hill i Matt Benson. Napustili su bend Spring Chickens u kome su do tada svirali jer je on naginjao ka grandž zvuku kakav gaje bendovi kao Soundgarden i Pearl Jam, a Filip i Met su želeli da osnuju svoj bend koji bi kao pravac imao melodični pank rok zvuk, odnosno pop pank. Glavni uzori su im bili bend The Descendents i, naravno, Ramones. Met je bio tekstopisac i pevao glavni vokal, dok je Filip svirao bas gitaru i pevao prateće vokale. Sada je trebalo pronaći ostale muzičare za grupu. Filip i Met šalju ponudu bivšem bubnjaru Spring Chickens-a, momku po imenu Chris Trio, da...
Sa stropa stare sobe svjetiljka snena Slabašnu svjetlost sipa Sjedim sama Samo stari sat Svjedok sumorne samoće Satima samujem... Stop samoći! Sokolim samu sebe: Spali stare slike, Spali smeće! Spaljujem sve stare slike Strop sobe se spušta Sunčeva svjetlost slika svijetle sjene Sad svekoliki svemir se smije Sad sam sasvim sretna Stiglo svanuće!
Veceras sam shvatila zasto sam toliko u svom zivotu patila... Uvek mi je nedostajalo malo al samo trunka za srecu i nije mi se dalo... Imala sam i ljubav i druga sebe sam celu dala a ipak me cesto prati tuga. Moj zivot je otvorena knjiga cesto joj stranice fale i to je moja glavna briga. Imala sam ja svoje snove presanjala sam san i rano krenula u borbe nove. Voljena sam bas uvek bila al prazna u srcu svome i cesto su mi kresali krila. Ne dam da me vise drugi vode kad imam i ja snove koji me vode do slobode. Pogledacu i ja jednom pravo na koju zelim stranu i reci zivotu - zdravo!....:)
Rodjena sam kao levoruka. Vecinu radnji obavljam levom rukom, ali pisem desnom. Rano sam naucila da pisem, pa pretpostavljam da je dolazilo do onoga 'uzmi olovku u desnu' i sl. Zato mi je rukopis krajnje los. Medjutim, mogu da pisem i levom. Kad mi je desna bila povredjena bez problema sam pisala levom rukom, takodje losim rukopisom. Ali, imam problema sa secenjem makazama npr. Nema teorije da pedantno isecem bilo sta, ni parce papira. Uvek ide ukrivo. Pre nekoliko godina iz inostranstva mi je drugarica donela makaze za levoruke. Bila sam odusevljena. Cuvala sam makaze kao nevidjenu vrednost, medjutim, izgubim ih. Kako? Ne znam. Mozda mogu da se nabave makaze i ovde, raspitivala sam se gde god sam stigla, ali svi su me gledali belo...
,,,mislim da je vrijeme zarastanja misli i otvaranja novih rana jer nije nikad odvise jedno bojiste vise nove nevolje navode na zaborav a zaborav je najljepse putovanje naprijed jer je s predumislhjajem tezak dan kad prodje tako se lijepo spava i raste pogled u -nazad nazadovanje je ljepse od sjecanja a isto je ...
...moze da se desi slucajnost muke i jada , slucajnost nesrece i nepovrata ...ali, mislim da se tesko desava ili nikako licemjerje , sebicnost i cinizam , a sve to od onih od kojih se ti talasi ne bi smjeli desiti ...a , desavaju se i dese se... necu i ne-mogu da te rastuzim jutarnja svjezino moje Planine i ako sam nevjest u skrivanju i cuvanju sebe nevjerstvo moje i zloupotreba svjezeg jutra i osvita aprilskog bila je poklonjena meni bliskostima sada dalekostima i zeljenim dobrostima ja sam dobro i nece mi se desiti nista lose jer sve se Desilo...
deo peti KOLEGINICA SA POSLA Utorak posle podne, sunce s eprobija kroz maglovite oblake, tu negde iznad grada, neka tih amuzika i prebiranje po prepodnevnim bezličnim utiscima, u pokušaju da ponovo preživim makar jednu sretnu misao, nisam mogao a da sene notmem u tisku potpune praznine.Telefon zvoni, neko besmisleno vreme za spavanje, u popodnevnim satima u kojima se više niko ne odmara od posla nego od obmora, u pokušaju da i to nekako preživim dižem slušalicu.Stari kreštavi dobro poznati glas.Bila je to Sanja, kratko i bez pozdrava. -"Hoću da vidim šta piše.Moram da vidim.Ima li šta o meni.Zašto je baš tebi dao.Moram da vidim.Eto me gore kod tebe.Za tpet minuta, samo da četvorka stane na stanicu." -"Sanja, nemoj da me gnjaviš. . ...
Tada se umešala Nenadova majka, pitajući nešto oštro Zlatu, pa je Nenadov otac takodje odgovorio, kao da ćuti, pa je došlo do proklinjanja, dok sve nije stišao već promukli glas starog profesora . . . ."Deco, nemojte, nemojte, vidite gde smo, da ostavimo za kasnije, posle, ima vremena, za sve, osim za njega, da ga u miru ispratimo. . ." Dosta je i tebi bilo, čuo sam Sanjin glas tu iza ledja, dosta je i tebi bilo, samo im još ti nedostaje sa tvojim glupim pitanjima, idemo kod mene, neću da te vidim da ideš na daću, oni su komunjare, preve, dve porodice, sad su se zakrvili, držali su nekad pola Novog Sada, samo im ti još nedostaješ, neka sada, nek se dave u svojim govnima, on je mrtav, a ona poluluda, tako im i treba. . .Ćutao sam dok...
Pevam i kada tugujem i kada slavim da nešto ne zaboravim Sve u želji da poneki trenutak u pesmi zaustavim neko će tome da se smeje a neko će to da pozdravi Pevam ne da se proslavim već da sa nekim tu svoju radost podelim možda neko ozdravi možda nečija rana zaceli Možda sto godina posle mene kad prestane srce ovoliko da mi zebe možda preživi neki stih možda neki od njih i tada posvedoči koliko sam samo voleo tebe i tvoje oči
U noci izbledelih secanja, u trnju sopstvenih osecanja, gazeci davna obecanja lutam liticom proslosti ubijajuci jos jedan pokusaj novog radjanja. Zanemeleli su andjeli radosti, prigusila ih je tama, nestali su primamni glasovi u svom dvorcu bolnog srama... Opijena velom snova lelujam nesvesno za njima prateci njihov prasnjavi trag... Na beskrajnom crnom krugu neba jedna zvezda davno je sijala, venem prateci njen lazni odsjaj....
Voleo si me i onda kada sam bila ljuta Grlio si me u nocima i kada bih ti ledja okretala U kisnim podnevima kada sam bila zamisljena Zeleo si me,a verovao si da sam tudja Voleo si me i onda kada sam ti se smejala Dok se u tvom pogledu nazirala tuga,koja tu zivi godinama Bez obzira sto je nisam primecivala,voleo si me bez pogovora Oprosti sto sam takva bila,oprosti bila sam klinka Onda kada sam te sa osmehom ostavljala Odlazila,a nisam ni plakala Voleo se mi,iako sam te povredila Oprosti mi,bila sam nezrela Mnogo sam ti toga obecala Ni sama u svoje reci nisam verovala U sebi,svemu sam se smejala Oprosti ako mozes bar mojim godinama Znam da bi zeleo da me zagrlis Bez suvisnih pitanja,da me milujes po kosi Govorio bi o svemu,prepustio...
Ceo zivot provodimo zleći da nešto dostignemo, verujući da ćemo kada to dobijemo postati srećni, ali nije tako. Zivot je u putu ne na kraju, nije vazno koliko je lepo vazno je produhovljenost onoga čemu tezimo, poslednja stanica je uvek smrt. Ako ne umemo da budemo srećni, da budemo bolji, da budemo onakvi kakvi zelimo da budemo u putu nećemo to postići i na kraju. To je razlog zbog kojeg moramo uzivati u trenutku. Zivot je prepun blaga za kojim ljudi jure, to su one stvari za koje veruju da će im doneti sreću a za koje se uglavnom ispostavi da su varke i ponekad kad dostignemo ono za čim toliko zudimo zateknemo se sa prazninom u rukama.
Paradoks naseg vremena kroz istoriju je da imamo vece zgrade ali krace zivce,sire puteve,ali uza gledista. Trosimo vise ali imamo manje,kupujemo vise ali i uzivamo manje.Imamo vece kuce i manje porodice,vise pogodnosti ali manje vremena. Imamo vise diploma ali manje razuma,vise znanja ali manje manje rasudjivanja,vise strucnjaka ali i vise problema,vise medicine ali manje zdravlja. Pijemo previse,pusimo previse,trosimo nesmotreno,smejemo se premalo a ljutimo premnogo..prekasno lezemo,ustajemo previse umorni,vozimo prebrzo,citamo premalo,gledamo televiziju previse i...molimo se preretko. Umnogostrucili smo nase imetke,a smanjili svoje vrednosti. Govorimo previse,volimo preretko i mrzimo precesto. Naucili smo da prezivljavamo ali ne i da...
Da joj suze poteku činimi se svo bi joj nebo plavo u divnu isteklo reku Da joj grudi raspore požari bi uzdaha mogli do zore i nebo i zemlju da sagore Da joj srce otvore presvisli bi od ljubomore svi oni što o mojoj ljubavi kao o beskućniku govore...
Ona se još uvek negde budi sama i čuva levu stranu jastuka samo za mene i uredno briše godine sa naših zajedničkih slika jer ona još uvek veruje ona to zaista ume da veruje nepokolebljivo Ona se još uvek negde budi sama i svakog jutra kuva kafu za dvoje i naglas smišlja šta će mi sve reći jer samo ona još uvek veruje u naš ponovni susret Da nje nema i poslednja nada i sav ovaj bol sve bi izgubilo smisao jer jedino još ona veruje u nas jer ona nije kao ja ona je uvek verovala i još veruje u svoju ljubav a kada ona voli ona nikada ne pita koliko to košta i znam da me čeka uvek spremna da mi oprosti sva moja bekstva jer ona nije... Ona je bila i ostala moja najveća slabost i moja jača strana koja...
Imam ja vremena za zivot imam i oci za suze imam i srce za ljubav a ti mi ga polako uze... Imam ja i slamku za spas imam i tajnu samo moju imam i dusu prostu ali cu uzeti tvoju... Imam ja svega sto treba imam i nekog ko me voli imam i jednu dilemu koja sve vise boli... Imam, ma imam svasta imam i maste malo imam i srece u svemu, gde li mi je sve to stalo? Imam vremena za sebe imam i nekog ko me cuva ima i vetra u meni koji povremeno duva...;):)
Ja imam prijatelja, najboljeg na svetu... dobila je ime po mirisnom cvetu. Moj prijatelj ume sve da me razume, a kad mi je tesko utesi me vesto. Njene su mi oci najlepse na svetu, divim joj se uvek ko mirisnom cvetu. Bosiljka se zove a zovu je Bosa, mlada mi je uvek ko jutarnja rosa. Ima blage oci njima ko da grli, a ruke joj nezne kada me zagrli. Znam da nikad necu naci boljeg druga, da me sa njom nece savladati tuga. Shvatili ste vec da je ova dama, najlepsa na svetu moja draga MAMA. (za bracaca, nesto od decjih stihova koje pisem za najdraza bica na svetu...)
Nisu secanja probudila mi osecanja, tvoj pogled, price, glas... Ja jos uvek vidim nas, kao pre isto je sve uz tebe svetlost radja se i sve negativno umire... Zagrli me, reci mi to... znam da nije isto kao pre i kraj tebe druga sada sretna je, ali znam sta znaci ovo sve, bilo je jednom, a trajat ce zauvek.. Zasto mi reci moraju biti odabrane, teske i bol me razarat unistavajuci iskre srece, dok gledam te i saosecam sa tobom zalim za vremenom jer sada gubim te. Pod zvezdama, pokraj mora, na stenama doziveli smo najlepse trenutke, svaki pogled ili samo cutanje zauvek za tebe vezali su me, i sada si sreca, tuga, nada, sve... Trazim te u snovima- nema te.. Slusam tvoje reci- nada umire.. A u tvom pogledu- iste stare iskre.. I ono sto...
U polumraku svoje sobe kujem opasan plan večeras,kad zaspe ovaj topli majski dan tiho,na prstima ušunjat ću se u tvoj najljepši san. U njemu ću potražit' topli osmijeh tvoj, ukrast ću ga da bude samo moj Zauzvrat,ostavit ću ti jedan stih topao i drag da lakše mi udjes u trag. I kada bijela zora probudi tvoja oka dva skrivena u stihove čekaću te ja i priznat ću ti svoj grijeh: da,ja sam ukrala tvoj osmijeh a ako ti to ne bude milo nestat ću kao da me nikad nije bilo I vratit ću ti tvoj osmijeh mio samo,samo ako Ti to budeš htio!
Assicons
We all know those cute little computer symbols called "emoticons," where: means a smile and is a frown. Sometimes these are represented by :-) :-( Well, how about some "ASSICONS?" Here goes: (_!_) a regular ass (__!__) a fat ass (!) a tight ass (_*_) a sore ass {_!_} a swishy ass (_o_) an ass that's been around (_x_) kiss my ass (_X_) leave my ass alone (_zzz_) a tired ass (_E=mc2_) a smart ass (_$_) Money coming out of his ass (_?_) Dumb Ass
Dragi Bože, molimo Te da naša veza bude jedna divna i sveta avantura. Neka naša zajednica bude sveto mesto. Neka oboje nađemo ovde mir, luku za svoje duše. Otkloni od nas svako iskušenje da sudimo jedno drugome ili da upravljamo jedno drugim. Predajemo Tebi svoje sukobe i terete. Znamo da si ti naš Odgovor i naša stena. Pomozi nam da to ne zaboravimo. Poveži nas srcem, umom i telom. Spasi nas od iskušenja da kritikujemo ili da budemo okrutni. Neka nas ne iskušavaju fantazije i projekcije, nego nas vodi svetim putem. Sačuvaj nas od tame. Neka ova veza bude blesak svetlosti. Neka bude fontana ljubavi i mudrosti za nas, za našu porodicu, za naše društvo, za naš svet. Neka ova veza bude kanal prema Tvojoj ljubavi i isceljenju...
Back
Top