Tada se umešala Nenadova majka, pitajući nešto oštro Zlatu, pa je Nenadov otac takodje odgovorio, kao da ćuti, pa je došlo do proklinjanja, dok sve nije stišao već promukli glas starog profesora . . .
."Deco, nemojte, nemojte, vidite gde smo, da ostavimo za kasnije, posle, ima vremena, za sve, osim za njega, da ga u miru ispratimo. . ."
Dosta je i tebi bilo, čuo sam Sanjin glas tu iza ledja, dosta je i tebi bilo, samo im još ti nedostaje sa tvojim glupim pitanjima, idemo kod mene, neću da te vidim da ideš na daću, oni su komunjare, preve, dve porodice, sad su se zakrvili, držali su nekad pola Novog Sada, samo im ti još nedostaješ, neka sada, nek se dave u svojim govnima, on je mrtav, a ona poluluda, tako im i treba. . .Ćutao sam dok...