U Mostaru sam voleo neku Svetlanu
jedne jeseni.
Jao,kad bih znao sa kim sada spava,
ne bi joj glava..ne bi joj glava..
Jao,kad bi znao ko je sada ljubi,
ne bi mu zubi..ne bi mu zubi..
Jao,kad bi znao ko to u meni bere
kajsije,jos nedozrele.
Govorio sam joj:
"Ti si deriste,ti si balavica",
sve sam joj govorio.
I plakala je na moje ruke,na moje reci.
Govorio sam joj:
"Ti si andjeo,ti si djavo,
sto se pravis svetica"?
A padale su svu noc neke modre kise
nad Mostarom.
Nije bilo sunca,nije bilo ptica,
niceg nije bilo.
Pitala me je imam li brata,
sta studiram,
jesam li Hrvat,volim li Rilkea..
sve me je pitala.
Pitala me je da li bih mogao sa svakom tako,
sacuvaj Boze!
Da li je volim,tiho je pitala..
A padale su nad Mostarom neke modre kise...