Blogovi

PESMA ŽENI - Jovan Dučić
PESMA ŽENI - Jovan Dučić Ti si moj trenutak, i moja sen, i sjajna Moja reč u šumu; moj korak, i bludnja; Samo si lepota koliko si tajna; I samo istina koliko si žudnja. Ostaj nedostižna, nema i daleka - Jer je san o sreći više nego sreća. Budi bespovratna kao mladost; neka Tvoja sen i eho budu sve što seća. Srce ima povest u suzi što leva; U velikom bolu ljubav svoju metu; Istina je samo što duša prosneva; Poljubac je susret najveći na svetu. Od mog prividjenja ti si cela tkana, Tvoj je plašt sunčani od mog sna ispreden; Ti beše misao moja očarana; Simbol svih taština porazan i leden, - A ti ne postojiš nit' si postojala; Rodjena u mojoj tišini i čami, Na suncu mog srca ti si samo sjala: Jer sve što ljubimo...
PESMA O KERUŠI - Jesenjin
PESMA O KERUŠI - Jesenjin U svitanje, u pojati niskoj, Gde se zlati rogoza gomila, Sedmoro je štenadi riđaste, Sedmoro je kučka oštenila. Ližući ih jezikom crvenim, Milovala štenad sve do mraka, I kopneo sneg je zagrejani Ispod njenog toploga stomaka. Kad je jato kokošaka lenih Zadremalo na motki sedeći, Pošao je seljak natmureni, Svih sedmoro noseći u vreći. Mučeći se da im priđe malo, Trčala je kroz nanose meke... I dugo je, dugo je drhtalo Nezamrzlo ogledalo reke. Kada se natrag vukla po prtini, Ližući svoje telo oznojeno, Mesec joj se nad kućom učini Kao jedno riđe štene njeno. Gledala je u visinu modru, Žalosni se urlik dugo čuo, Tanki mesec klizio po svodu I u polja za breg utonuo. Nemo, ko od milostinje bedne, Kada kamen...
Podeliću dan, podeliću noć staviću tvoje oci u ovom mraku staviću tvoj osmeh u sutrašnjem danu. Želim da noć sija želim da dan sija, onda ću udahnuti vazduh, uzeću te. U tvojim očima vidim zemlju, u tvom osmehu vidim sva mora, zakoračiću, zaplivaću.
Jesen,skaline,ti i ja
Znam,jos je ljeto ali jesen je pred vratima.Jesen koju volis,Volis zlatnu boju,lisce koje opada,Romanticna si,Cesto smo nosili sa sobom cebence,setali kraj mirne rijeke,nekim nasim stazama,puteljcima,skalinama.I potom bi zastali i spustili se lagano na to nase cebe.Znao sam ponekad sjesti sa strane,na neki panj ili vec polusatrulo oboreno stablo i posmatrati te.Sanjar si,valjda isto kao i ja.Sustalo je lisce opadajuci sa grana.Pirkao je lagani vjetric,voda je mirno proticala rijekom.Protece ta voda jednom i nikada vise ta ista,nije nam to nikada palo na pamet.Jednom i nikada vise.I bilo nam je lijepo,njeznost,emocije,rana jesen,zlatno lisce i tamnozelena rijeka.Ti i ja.I tisina.Rijeci nam nisu bile potrebne Sanjala je da me vise...
Ceo život provedemo želeći da nešto dostignemo
Ceo život provedemo želeći da nešto dostignemo Ceo život provedemo želeći da nešto dostignemo, sledeći snove, verujući da ćemo kad to dobijemo postati srećni. ali nije tako. Život je u putu, ne na kraju. Nije važno koliko je lepo produhovljeno je ono čemu težimo. Poslednja stanica je smrt. ako ne umemo da budemo srećni, da budemo bolji, da budemo onakvi kakvi želimo da budemo u putu, nećemo to postići ni na kraju. Život je prepun blaga za kojim ljudi jure to su sve one stvari za koji oni veruju da će im doneti sreću a za koje se uglavnom ispostavi da su varke i ponekad kad dostigne ono za čim je toliko žudeo, čovek se zatekne samo s prazninom u rukama. Horhe Molist – Prsten
Život je pitanje nerava
Život je pitanje nerava Životom ne vlada volja ili namera. Život je pitanje nerava, vlakana i sporogorecih celija u kojima se misao krije a strast doživljava snove. Možda zamišljaš da si bezbedan i smatraš sebe jakim. Medutim, neocekivana nijansa boje u sobi ili na jutarnjem nebu, neki narociti miris koji si nekada voleo i koji budi divna secanja stih iz zaboravljene pesme na koji si nekad naišao, akord iz muzickog dela koje si prestao da sviraš – kažem ti, Dorijane, od takvih stvari zavisi naš život. Slika Dorijana Greja (Oskar Vajld)
Ne znam da li je to glupo sada i u ovome trenutku, i u ovoj situaciji da placem kao malo dete. A nije ni bitno. Ti ionako neces znati ni da sam plakao niti da pisem sve to. A kako bi i znala? O, kako bi voleo umreti u tvome narucju, u tvojim ocima… I ne, ne pitaj me zasto placem, jer reci cu ti da nisam hladni kamen. I ne pitaj me zasto sam tuzan, jer reci cu ti da je moj osmeh nestao zajedno sa tobom. I ne pitaj me zasto me ljubav boli.I ne pitaj me sto te volim, jer reci cu ti da covek voli samo jednom u zivotu. Ne pitaj me, ne pitaj me nista. Samo me zagrli, i nedaj me nikome. Pusti me da nestanem u tvojim ocima, i izgubim u tvojim mislima. Kada bi samo videla tu suzu u mom oku, kada bi samo mogla osetiti taj pelin u mome grlu, sve...
Star vic ali dooobar Rambo, Brus Li i Mile Kitic ispred pecine. Zadatak: Isterati zmaja. Rambo udje, cuju se meci i bombe, Rambo izlazi kroz oblak dima, kaze: -jbote koji zmaj! I padne mrtav Udje Brus Li, cuje se brus kako cvili Ja caAA, izdje van, kaze: -jbote koji zmaj i padne mrtav Ulazi Mile Kitic i krene pesma: -...Nema vise cile mile,stigo mile kitic mile..." Izlazi zmaj i kaze: -jbote koja seljacina :rotf::rotf::rotf:
Ono što nikada nismo imali...ono što smo oduvek želeli..nadoknadjujemo snovima.Vreme za kajanje je vreme...koje gubimo na putu za sutra...zastali na raskršću za juče...jer...ne možemo se trkati sa vremenom..koje je zauvek prošlo...Uzalud je plakati za propuštenim šansama...možda nam želje nisu bile sasvim iskrene...možda smo lako odustajali...To što nam je preostalo..to što još imamo..ponekad osećamo..kao da je to tako malo...ali je dovoljno da nas prolaznost ne omete na putu do snova...koje smo u pesku..još bosonogi zacrtali..dok smo se bezbrižno..PUJ PIKE NE VAŽI..igrali
Samo rec dajem ti u jednoj zelji zivim da ja kao i ti zavolim i jednoj jedinoj divim Samo rec dajem ti tragac tvog lika bicu dan posle gasenja neka mi kroz snove tvoje zore prelepe svicu
Я вас любил... Я вас любил: любовь еще, быть может, В душе моей угасла не совсем; Но пусть она вас больше не тревожит; Я не хочу печалить вас ничем. Я вас любил безмолвно, безнадежно, То робостью, то ревностью томим; Я вас любил так искренно, так нежно, Как дай вам бог любимой быть другим.

DUG

Nemas vise vremena za moje paranoje koje su me sustigle Ledomat u tvom srcu potapa glecere na Antartiku Tvoje oci kao da dangube a tvoje misli davno su otisle od kuce Tvoje reci kao da pokrece kamen vodenicki A bar rec makar laz utehu dugujemo svojoj ljubavi Dovoljno smo odrasli da mozemo zaplakati toliko dugujemo nasoj ljubavi Mene nije sramota
BREZA ************* Tugujem... Tegobno breme U srcu od jeda i leda. Dosadno glasa se vreme Sto mi ni predaha ne da. Legnem, a cemerne misli Drze me, mozak mi stisli Zvuci, u glavi se vrti. O, sta cu? Dusu ce strti Zivot, da jadna mi klone. Niotkud utehe zrak. Dah mi se gasi i tone U tu divljinu, u mrak. Sudbino, zaSto nas snadje? Zivot je gorak i siv. Gde glava spokoj da nade? Tesko je biti ziv.
Prazna je dusa kada iz nje odu osecanja, ostanu suze i pusta mastanja ostanu reci da ponekad sete i tuzni stihovi sto ka tebi lete. Zasto te opet volim i ljubim, prstima prelazim po tvojoj kosi zasto te zelim i ako te gubim znam da sutra rastanak nosi. Ne treba mi uteha puste reci tvoje. Olaksanje u vidu suze lazne, odlazi i nosi sve svoje meni te suze vise nisu vazne. Nije mi vazno dal' patis il' zalis dal' ti iz srca iskra nekad krene, nije mi vazno sto umes da volis kad znam da nikada neces voleti mene.
Sve je laz i osmeh i suze i lazne reci te. I obecanje, uzalud potrosena rec I verovanje, pod noge baceni snovi. Sve je laz. I poljubac utisnut u usne meke i dodir koji na kozi ostavlja trag da pece i boli. I zakletva da ces jos jednom doci. Neka je laz. I povratak i obecanje i suza u oku sto sja Neka je laz i poljubac i dodir sto pece Dodji jos jednom da te zagrlim neka zauvek onda bude kraj.
Nije ni svaka sluza uzalud isplakana. Kroz suze sam ojacala, kroz suze sam se secala, kroz njih te nekada i videla. Ni uzdah iz grud setan, uzalud se ne otrgnu sa usana mojih, jer ...doneo mi je olaksanje, tu...negde duboko...u dnu srca. Jecala sam i smejala se u isto vreme. Secajuci se lepih dana i zaleci sto ih vise nema. Trazeci makar jos jednu pesmu da mi umiri dusu, jedno saputanje da mi smiri srce, jedan dodir da mi ugreje telo. Ostala je uspomena, setan pogled, zvezda sa mojim imenom, pesma za moju dusu...ostala sam i ja. Ti si otisao ne znam kuda. Najteze se prebole oni koji iznenada odu, najteze pate oni koji iznenada budu ostavljeni.
Схватићеш једнога дана да ниси цела да ти треба неко Неки би рекли твоја друга половина Знај само да друга половина никад није твоја слика Већ неко ко те надопуњује на различите начине А ти ћеш схватити да сам тај неко ЈА и само ЈА И све ће доћи на своје
jesenjin
OSEĆAM Osećam, draga, osećam kosu tvoju što blista, ali nisam srećan što odlazim zaista. Jesenjih se noći sećam dok senke breza kruže. Što dan nije bio večan, a mesec blistao duže. Još čujem dok patiš: "Proći će godine u letu i zaboravićeš me sasvim uz neku drugu na svetu." I danas lipa cveta i osećanja gore ko plamen. Ja sručih toga leta cvetove na tvoj pramen. Ne gubi srce, snagu. S drugom će poljupce tkati. I ja ću ko priču dragu tebe njoj spominjati *** I vernošću ne muči me, vernost svaka meni smeta. Ko pesnika rodiše me, ljubiću te k'o poeta. *** Neka zvoni pesma, nek se pesma lije, ipak neće biti što je bilo prije. Od gordosti prošle i snage, što posta? Ova svirka tužna jedino mi osta. *** Izljubiću te, taći telom i kao...
TI ne znas moje dane da odlaze... i ne vracaju se ne poznas moj lik sutra i noci same mi ostavljas A da molim te neces me videti dok kisne sate sa tugom provodim jos jedan moj san lako odlazi ti ne znas da vreme brzo prolazi!
Так и мне узнать случилось, Что за птица Купидон; Сердце страстное пленилось; Признаюсь - и я влюблен! Пролетело счастья время, Как, любви не зная бремя, Я живал да попевал, Как в театре и на балах, На гуляньях иль в воксалах Легким зефиром летал; Как, смеясь во зло Амуру, Я писал карикатуру На любезный женской пол; Но напрасно я смеялся, Наконец и сам попался, Сам, увы! с ума сошел. Смехи, вольность - все под лавку Из Катонов я в отставку, И теперь я - Селадон! Миловидной жрицы Тальи Видел прелести Натальи, И уж в сердце - Купидон! Так, Наталья! признаюся, Я тобою полонен, В первый раз еще, стыжуся, В женски прелести влюблен. Целый день, как ни верчуся Лишь тобою занят я; Ночь придет - и лишь тебя Вижу я в пустом мечтаньи, Вижу, в...
Не мысля гордый свет забавить, Вниманье дружбы возлюбя, Хотел бы я тебе представить Залог достойнее тебя, Достойнее души прекрасной, Святой исполненной мечты, Поэзии живой и ясной, Высоких дум и простоты; Но так и быть - рукой пристрастной Прими собранье пестрых глав, Полусмешных, полупечальных, Простонародных, идеальных, Небрежный плод моих забав, Бессониц, легких вдохновений, Незрелых и увядших лет, Ума холодных наблюдений И сердца горестных замет.
Within Temptation Forgiven Couldn't save you from the start Love you so it hurts my soul Can you forgive me for trying again Your silence makes me hold my breath Oh, time has passed you by Ooh, for so long I've tried to shield you from the world Ooh, you couldn't face the freedom on your own Here I am left in silence You gave up the fight You left me behind All that's done's forgiven You'll always be mine I know deep inside All that's done's forgiven I watched the clouds drifting away Still the sun can't warm my face I know it was destined to go wrong You were looking for the great escape To chase your demons away Ooh, for so long I've tried to shield you from the world Ooh, you couldn't face the freedom on your own And here I am...
Igrom slucaja u player-u u autu ostao je ne odsviran disk do kraja nakon voznje tih finih devojaka sa kojima radim.Zavrtela se neka pesma kojoj ni sada reci ne znam,ali znam da ima neke veze sa Imlekom(slazem se da je u pitanju cist monopol) i kroasanima. Da li je sad...on njoj ili ona njemu spremila dorucak u gore navedenoj pesmi ,stvarno ne znam,ali da dorucak bejase mleko i kroasan....i ritam sasvim solidan, zavodljiv, te je disk ostao da se vrti celim putem..a to nije dobro.Ovo je vodilo da auto skrene desno,starim putem kroz sektor davno zaboravljenih kafica i kafana.Sve onako mamurno bas kako pamtim od pre mnogo godina.Cuvari se rasanjuju nakon dobro prospavane noci u basti kafica,ne dospavane konobarice,kojima je to, naravno...
Onaj gore....a,inace mi jesmo dosta bliski,ali preterao je bas sa vrucinom neki dan ...onako bas je upeklo ,a na moju celavu glavu koja je navikla na zastitu i klima uredjaje svako nenadano izlaganje liči kao skolskom primeru kuvanja jaja na suncu. Porodica se u velegradu okupila,bas onako srpski, lepo svi na okupu,otac ,brat,pomajka,bratova cura,pomajcina decurlija,nesto malo komsija jer Dorcol bas u tom delu me seca na neko seoce gde su svi stari i dobro se secaju svog,pa onda i mog odrastanja.Kad krenem prema marini stare gospoje koje i sad stoje na prozoru vicu...stani,pa ti si Jovin?Stevooo,brzo dolazi ovamo ,evo ga Jovin sin ,vidi ,al je narastao...i tako zadnjih trideset godina. Zapakovali se i mi ,odgodili par stvari,jer...
Devedesete…. Toliko cesto pominjane.Tada su se desile neke stvari koje ne zasluzuju da se zaborave. Ali mi, kao narod, cesto zaboravljamo bitne stvari, te s toga nije zgoreg pomenuti makar neke iz nase svakodnevnice, koje su prozimale zivot, gotovo svakog obicnog, postenog coveka u Srbiji. Setimo se inflacija. Onih silnih milijardi sa cijim pravim vrednostima je i solidno obrazovan covek imao problema. Setimo se plata. Ili jos bolje vrednosti istih. Trcali smo iz banke (i to kakve banke?!) pravo u prodavnicu, jer novac podignut danas, sutra ne vredi nista! Kad vec pomenusmo banke: neko ce reci da je odredjeni sprski politicar, ekonomista i muzicar u jednom, uprospastio nase banke, dovodeci strane u nasu zemlju. Ne gospodo...
Zar postoji neka zena koja ne voli ruze crvene
Prelijepe su Imaju i poneku bodlju Ponekad ubodu pa zaboli Ali zadovoljstvo imati ih je ipak vece... Samo su granice plave Ne znam zasto ni one Crvena je vrela krv Sto tece nasim venama I srce sto u sebi cuva ljubav Koja se radja kad se dvoje spoje Crvene su tvoje usne Usne koje volim ljubiti Usne koje me vole ljubiti I lampa koja gori Dok te drzim u rukama Onako zavodljivu,pozudnu i vrelu I zalasci sunca znaju biti iste boje Ponekad,ne bas uvijek Zavisi kako brzo kuca srce moje Zavisi kako brzo kuca srce tvoje U crvenom si kad me zelis zavesti Kad smo...
Imala je oci boje...
Ne,ne znam kako da ti pisem Marija Imala si svoj molo Na koji sam dolazio Dok si kao sirena izranjala iz mora Presijavala se na mjesecini voda Dok srce mi je treperilo od radosti Marija Boginjo moja Sa kapljama morskim Sto niz tebe klize Pridji,pridji mi Marija Pripij se uz mene Zagrli me Poljubi i uzmi za ruke Njezno kao i uvijek I drzi me cvrsto A opet njezno i milo Dok setamo po tvom A nasem molu Marija Dok svijetla bljeste I zvijezde sijaju iznad nas Ne treba govoriti nista Samo dvije ruke Samo dva srca I more Voljela si da te ljubim na balkonu Dok vjetric pirka lagano Da u narucju te drzim Da me gledas u oci Da te gledam u oci Samo mi znamo koje boje A od boja Voljela si plavu Valjda zbog mora Mozda i zbog neba To te nisam...
UKRASCU TVOJU SJENKU...
...obuci na sebe i pokazivati svima... Ukrašću tvoju senku, obući je na sebe i pokazivati svima. Bićeš moj način odevanja svega nežnog i tajnog. Pa i onda, kad dotraješ, iskrzanu, izbledelu, neću te sa sebe skidati. Na meni ćeš se raspasti. Jer ti si jedini način da pokrijem golotinju ove detinje duše. I da se više ne stidim pred biljem i pred pticama. Na poderanim mestima zajedno ćemo plakati. Zašivaću te vetrom. Posle ću, znam, pobrkati moju kožu s tvojom. Ne znam da li me shvataš: to nije prožimanje. To je umivanje tobom. Ljubav je čišćenje nekim. Ljubav je nečiji miris, sav izatkan po nama. Tetoviranje maštom. Evo, silazi sumrak, i svet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipeo, ne...
Back
Top