Zasto četnički pokret nije bio jači?

Last of the lost:
Hectorius, vjeruj mi da sam tek sada primjetio uz tvoj nadimak da stoji lokacija X hercegovacka itd

Da imalo imas srama i obraza obrisao bi to hercegovacka i ne bi brukao ime hercegovacko zastupanjem tih idiotskih stavova (tipa inteligencija, bilo bi vise srba da nije bilo njih itd) posto moras da shvatis jednu stvar, znam da istina boli al ybga tako je sta ces, a to je da kada Dobrica Cocis ili Dr. Smilja Avramov odsjeku nokat oni sa sebe otkinu deo inteligencije veci nego sto imate i ti i kiseli i vama slicni propagatori fasisto-komunisticke ideologije.
Od mene toliko
Kliknite za proširenje...
Oni seku nokte???

:eek:
 
E, Koco, Kocino...

Kad mu dam link da procita memorandum OSS-a za Ruzvelta na zvanicnom sajtu CIA-e gde se citira izvestaj Frica Kolba o cetnickoj saradnji sa nacistima, njemu to nije dovoljno legitiman izvor, iako redovno jezikom polira orden legije zasluznih, a kad mu neko, ama bilo ko kaze/napise bilo sta sto velica cetnike, a blati partizane, joj miline, raduje se jadnik ko dete za zvecku. :D
 
HECTORIUS:
Zesca inteligencija

Siri mrznju, lazi i paranoju medju narodom.

Smilja, Nedeljkovic i Cosic.

Da nije bilo takve "inteligencije" danas bi na Balkanu zivelo nekoliko stotina hiljada ljudi vise.

Da nije bilo takvih imali bi i dalje Kosovo za koje danas toboze kukaju.

Stari zlotvori.
Kliknite za proširenje...

Stvarno, nije telegencija niko ko nije lozio parket u kucama predratnih domacina nakon 2. Rata.

z:mrgreen:
 
Milanne:
E, Koco, Kocino...

Kad mu dam link da procita memorandum OSS-a za Ruzvelta na zvanicnom sajtu CIA-e gde se citira izvestaj Frica Kolba o cetnickoj saradnji sa nacistima, njemu to nije dovoljno legitiman izvor, iako redovno jezikom polira orden legije zasluznih, a kad mu neko, ama bilo ko kaze/napise bilo sta sto velica cetnike, a blati partizane, joj miline, raduje se jadnik ko dete za zvecku. :D
Kliknite za proširenje...

Naravno da nije jer mu nije ni stalo do istine.

Sve ovo ima samo jednu svrhu, ubediti svet da su pozitivci tj. antifasisti, ali sreca je da su u tome efikasni kao i u ratovanju.
 
Milanne:
E, Koco, Kocino...

Kad mu dam link da procita memorandum OSS-a za Ruzvelta na zvanicnom sajtu CIA-e gde se citira izvestaj Frica Kolba o cetnickoj saradnji sa nacistima, njemu to nije dovoljno legitiman izvor, iako redovno jezikom polira orden legije zasluznih, a kad mu neko, ama bilo ko kaze/napise bilo sta sto velica cetnike, a blati partizane, joj miline, raduje se jadnik ko dete za zvecku. :D
Kliknite za proširenje...

opušti se :mrgreen:
 
Major_Pavle_Djurisic:
Četnici to nisu radili, to su radile ustaše.
Kliknite za proširenje...

20080c.jpg
 
Momčilo Đujić i njegovi četnici nisu bili
nikakvi antifašisti
Pročitao sam u našim novinama da je u američkom listu New York Times u povodu smrti četničkoga
zločinca Momčila Đujića napisano da je on bio antifašist.
Unatoč tomu što su o Momčilu Đujiću kao izdajniku i sluzi talijanskih i njemačkih okupatora i
ustaša napisane knjige, neki su svjetski moćnici do danas ostali zaštitnici ovoga teškoga krvnika.
Istina, Đujić i njegovi sljednici na riječima i svojoj propagandi nisu priznavali ustašku vlast u Kninu.
Međutim, stvarno su živjeli i stanovali u Kninu. Primali su hranu od ustaške vlasti. Liječili se u
državnoj ustaškoj bolnici. Za sve četnike Ministarstvo financija NDH u Zagrebu plaćalo je bolnici
troškove njihova liječenja.
Evo nekih crtica o ovome »antifašistu« i njegovim četnicima«.
Prvi zamjenik Draže Mihailovića - crnogorski vojvoda Djedo Đekić dopremljen od Talijana iz Crne
Gore 1942. g. u Knin s 3000 njegovih četnika izbačenih od partizana iz Crne Gore - liječio se na teret
NDH u kninskoj bolnici.
Glavni organizator četništva u Lici i sjevernoj Dalmaciji Stevo Rađenović, nadležni organ nad
popom Đujićem, bio je član ustaške aprovizacije dopremljene hrane iz Zagreba za raspodjelu
građanima Knina i sela. Kao takav bio je na platnoj listi ustaške Župe Bribir i Sidraga i imao
mjesečni svoj honorar. Tako, na primjer, od 100 kilograma pristigle hrane iz Zagreba u Knin -
ustaška vlast na njegov nagovor odvajala je 40 posto za građane, 40 posto za četnike i 20 posto za
bolnicu u kojoj sam tada bio upravitelj.
Od tih 20 posto za bolnicu odvajao sam za partizanski odred na Dinari, sastavljen od 90 posto
Hrvata, mojih prijatelja, koji su ratovali protiv Talijana i četnika.
Kad bi ti četnici bili ubijeni od kninskoga partizanskog odreda na Dinari - Talijani bi ih dovozili u
mrtvačnicu bolnice u Kninu. Po šest pravoslavnih svećenika, uz veliku pompu i uz prisutnost ustaša,
bili bi ih sahranjivali u srpskome groblje Sv. Đurađ u Kninu.
Tako je pokopan glavni načelnik štaba Đujićeve Dinarske divizije Veljko Ilijić, bivši časnik
jugoslavenske vojske.
Ilijić je upao u poljičko selo Gate sa svojim četnicima i počeo klati u jednoj kući čija je majka imala
petero djece. Kad je provalio u kuću, majka te petero djece uzela je sjekiru i raspolovila mu glavu.
Talijani su ga dovezli iz Omiša u mrtvačnicu kninske bolnice. Ja sam im dao ključeve mrtvačnice.
Osam pravoslavnih svećenika uz delegate ustaške vlasti otpravili su na kninsko groblje toga zločinca.
Na Ilijićevu sprovodu sudjelovao je i pop Momčilo Đujić, uz ustaše i Talijane te uz četničke vojvode
Manu Rokvića, velikoga krvnika iz Gata, Branu Bogunovića, Stevu Rađenovića i mnogo Srba iz
Knina, ali nije bio ni jedan Hrvat, osim ustaške delegacije.
I sada kad se u javnosti iznašaju neistiniti podatci da su četnici popa Đujića ubili više Srba od
Hrvata, to je laž.
Ubijeni Srbi od četnika nisu bili nikakovi antifašisti, nego ljudi koji nisu trpjeli četničke namete da
hrane crnogorske četnike po svojim selima i željeli su da sa svojim susjedima Hrvatima žive u miru i
slozi.
A da su Srbi četnici bili antifašisti, ne bi dopustili da ih ustaška vlast hrani i oblači, a i svi njihovi
današnji potomci bili bi protivnici »balvan revolucije«.
Kliknite za proširenje...
...............
 
Evo, prvo o ulozi D. Mihailovića prije rata. Nakon završetka njegove vojno-diplomatske
karijere ( bio je vojni ataše Kraljevine Jugoslavije u periodu 1935.-1937., prvo u Sofiji,
zatim u Pragu ), pukovnik Mihailović je po povratku u zemlju bio na dužnostima u
Sloveniji ( kao načelnik štaba Dravske divizije, a zatim komandant puka ), zatim kraće
vrijeme nastavnik na Vojnoj akademiji, potom načelnik Opšteg odjeljenja Vrhovne Vojne
inspekcije. Potom slijedi njegova marginalizacija zbog ekscesa koji je napravio (
prisustvovao u uniformi političkom skupu, što je bilo strogo zabranjeno ), udaljen je u
Mostar, na beznačajan položaj pomoćnika načelnika štaba Šeste armijske oblasti, a potom
je postao zamjenik načelnika štaba 2. armije u Posavini, na kom ga je položaju zatekao
aprilski rat.
Međutim, mnogo je interesantniji onaj nezvanični, obavještajni rad Mihailovića u tom
periodu. Za to je ključno bilo njegovo veliko prijateljstvo sa pukovnikom Žarkom
Popovićem. Popović je bio šef obavještajnog odjela Generalštaba, iznimno sposoban
obavještajni oficir koji će kasnije igrati važnu ulogu i u prvim kontaktima izbjegličke
vlade sa Mihailovićem. Preko njega, Mihailović je upoznao i američkog i britanskog
vojnog atašea, koji su bili itekako zainteresovani za razne podatke vezane za stanje u
vojsci i na Dvoru ( Mihailović je imao puno prijatelja u Kraljevoj gardi, čiji je oficir i
sam nekada bio ), jer je upravo tada Jugoslavija pod vođstvom namjesnika kneza Pavla
počela da klizi prema Osovini.
Ipak, možda najvažniji rezultat prijateljstva Mihailovića i Popovića bilo je Mihailovićevo
upoznavanje sa generalom Borom Mirkovićem, preko Popovića. Mirković je bio
vazduhoplovni general koji je već tada, u saradnji sa britanskim i američkim
obavještajnim službama, radio na planovima za obaranje vlade i kneza Pavla, kako bi se
spriječilo stavljanje Kraljevine Jugoslavije na stranu sila osovine. Na taj način je
Mihailović postao dio oficirske klike koja je pripremila i izvršila puč od 27. marta. On
sam nije aktivno učestvovao u puču, jer se u to vrijeme, kako smo vidjeli, nije nalazio u
Beogradu.
U jesen 1940. pukovnik Žarko Popović je otišao na dužnost vojnog atašea K. Jugoslavije
u Moskvi, a na položaju načelnika Obavještajnog odjeljenja trebao ga je zamijeniti
upravo Mihailović. No, to je spriječio pukovnik Miloš Masalović, šef kabineta tadašnjeg
ministra vojske generala Milana Nedića ( Nedić i Mihailović se nisu podnosili i taj
animozitet će se nastaviti i tokom rata ). Interesantan je podatak da će 1944. godine
Masalovića u Beogradu ubiti Mihailovićevi ljudi po njegovom naređenju ( Masalović je i
tada bio Nedićev šef kabineta, samo što je Nedić bio sada predsjednik srpske vlade pod
okupacijom ).
Treba naglasiti i da je Mihailović imao kontakte sa britanskim obavještajnim službama i
neovisno od Popovića, pa se tako često sastajao sa agentima SOE ( Special Operations
Executive-britanska tajna služba zadužena za pomaganje pokretima otpora u Evropi ) kao
što su Amery, Taylor, Bailey i drugi.
Tako da se može reći da je obavještajni rad D. Mihailovića prije rata bio itekako u
funkciji pripreme rata sa silama Osovine ( jer je svakome bilo jasno da bi obaranje kneza
Pavla značilo rat sa Njemačkom i njenim saveznicima, što se i ostvarilo, sa
katastrofalnim posljedicama po Jugoslaviju ).
Kliknite za proširenje...
..............
 
"In the eight months I spent in Yugoslavia with the Partisans, I never once saw them fight the Germans. I heard a continual stream of anti-capitalist propaganda and saw incessant fighting by the Partisans against the Yugoslav peasants to force them to accept Communism."

Joseph Veselinovich,
former American officer who
went on three secret missions
to the Partisans in Yugoslavia
 
Basil Davidson writes: Experience with Chetnik apologists (usually non-Yugoslav, the native ones have some sense of shame) has long shown that rational discussion with them is fruitless. This correspondent is manifestly unaware of the vast bibliography of the subject, but is in no way dissuaded by this from joining irrelevant claim to squalid insult (as in his remarks on a book of mine of 1945). I will repeat, however, that the crucial charges against the Mihailovic Chetniks of active military collusion with the enemy did not arise from anyone’s opinion or preferences. They arose from the reading of enemy signals, chiefly of SD signals; and the decrypted evidence was without the slightest equivocation. This uncontaminated intelligence from enemy sources – typically, from one SD post signalling to another – was copiously enlarged, afterwards and for many months, by a wide spread of British officers in the field. As to the military record of the Partisans, this was and remained, until the confrontation over frontiers in 1945, overwhelmingly positive from the British standpoint (not least but not only in the obstruction of supplies to the Afrikakorps), and in all cases, from that standpoint, immeasurably preferable to the passivity or betrayal in which the whole Chetnik movement – from Mihailovic through to Nedic – had become deeply involved. As to myself, I went through some sixteen months of intensive warfare in Yugoslavia, and remain of the view that I had very well understood, by late in 1944, who was our friend and who was not.
Kliknite za proširenje...
................
 
Koča:
pa si malo resio da izmesas sa slikama nedicevaca i ljoticevaca :zcepanje:

da ne pricamo o onim o kojima smo milion puta pricali....

neko nam je frustriran i nervozan...i odavno nema sta da kaze:D

postavljanje slika zrtava u ovom kontekstu i u ovu svrhu, tebi na dusu...
Kliknite za proširenje...

One zrtve idu na dusu Draze Mihajlovica - samo na njegovu.

;)

Naredio da se ubijaju srpski civili, tip je bio ludak.
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Slične teme

Neno
Zašto Bošnjaci imaju Turska imena?
18 19 20
Odgovora
484
Pregleda
7.191
Meda Božanin
Meda Božanin
Neno
Svi priznaju: TESLA je bio Srbin
3 4 5
Odgovora
100
Pregleda
1.918
Neno
Neno
Nikita Kulganov
Zasto se ne mogu porediti Staljin i Hitler?
5 6 7
Odgovora
157
Pregleda
1.596
Nikita Kulganov
Nikita Kulganov

Back
Top