Q. in perpetuum hibernum
Stara legenda
- Poruka
- 88.243
Zapisi Dubrovčanina (po poreklu Konavljanina) sa svoje posete starosrbijanskim krajevima (Novi Pazar), iz 1734. godine, Sime Budmanija:
Jedva tečemo što Turcima davamo za iskupit vjeru i zakon. Usio nam je teški danjak od čestijeh poreza, prijehoda pašinskijeh, bijeda turskijeh i krvninâ. Veće ne možemo ni kud ni kamo; zemlja je tvrda, a nebo visoko. Još su nam grđi sveštenici naši i zakonici: neće da nam vide zakona, ni svete vodice; ni prekadivaju, ne daju nam u crkvu doć, ni pak k nami prihodu ako im ne izdamo. Pedepšemo se od svake ruke, i veće ne možemo biti živi. A i sveti nam dohodi, koga ako ne slavimo, ne broju nas za rišćane. Evo našega teška hala i nevolje. Da li još komu ovako?
Naši sveci kojijeh služimo i slavimo nijesu življeli u raskošam, nit su svom telu popuštavali sve što bi ono htelo, nego su išli u pustoš, njeki k drvu, njeki k vodi, njeki k tvrdomu kamenu, i tako su se pedepsali; travu su pasli, skakavce su jeli, vodu su pili, a za sočicu nijesu ni znali. Tako su se posvetili, mučeći i pedepšući telo. A od velike pedepse i posta njihnijeh na obrazu bi im kora izrasla i po njom maha. Evo kako su se naši sveci posvetili. A mi ih nijesmo sušili prema ognju, ni prema suncu, kako nam vi velite.
Lamenti Srba, turskih podanika
Jedva tečemo što Turcima davamo za iskupit vjeru i zakon. Usio nam je teški danjak od čestijeh poreza, prijehoda pašinskijeh, bijeda turskijeh i krvninâ. Veće ne možemo ni kud ni kamo; zemlja je tvrda, a nebo visoko. Još su nam grđi sveštenici naši i zakonici: neće da nam vide zakona, ni svete vodice; ni prekadivaju, ne daju nam u crkvu doć, ni pak k nami prihodu ako im ne izdamo. Pedepšemo se od svake ruke, i veće ne možemo biti živi. A i sveti nam dohodi, koga ako ne slavimo, ne broju nas za rišćane. Evo našega teška hala i nevolje. Da li još komu ovako?
Kako Srbi odgovaraju kada Turci ruže njihove svetitelje
Naši sveci kojijeh služimo i slavimo nijesu življeli u raskošam, nit su svom telu popuštavali sve što bi ono htelo, nego su išli u pustoš, njeki k drvu, njeki k vodi, njeki k tvrdomu kamenu, i tako su se pedepsali; travu su pasli, skakavce su jeli, vodu su pili, a za sočicu nijesu ni znali. Tako su se posvetili, mučeći i pedepšući telo. A od velike pedepse i posta njihnijeh na obrazu bi im kora izrasla i po njom maha. Evo kako su se naši sveci posvetili. A mi ih nijesmo sušili prema ognju, ni prema suncu, kako nam vi velite.
