Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb strane. Trebalo bi da ga nadogradite ili koristite alternativni pregledač.
Šta Srbi znaju o desnici i ko je u Srbiji predstavlja?
Znaš šta, nećemo mi više diskutovati.
Meni je ... eto da kažem žao .., ali ja stvarno nemam vremena za tvoje, ni jednim dokazom potkrepljeno, papagajsko mantranje.
Kažeš da si čitao Moju borbu pa eto onda daj majku mu hajde nađi mi gdje to Hitler o sebi govori kao socijalisti, socijal-demokrati, marksisti, revizionisti, austromarksisti, anarhisti ili bilo čemu što je povezano sa lijevicom!
Nađi mi bilo šta što ukazuje na to i nastavićemo polemiku.
Osnovna prijatelju razlika između onoga što ti nastojiš izjednačiti je u ciljevima - fašizam ( kao pojam koji shvatamo kao sinegdohu) ima za ciljeve partikularitete (rasu, naciju, državu), a kod marksizama i komunizma ciljevi su univerzalne prirode, oni govore o cijelom čovječanstvu.
Ono što zbunjuje je sličnost u praksi, ali Marksovom učenju leševa nema, dok kod Hitlerove Moje borbe samo slijepcu na leševe ne smrdi.
Kod Hitlera praksa je očiti prirodni nastavak teorije, a kod marksizama staljinizam nije prirodni nastavak..
Agnes Heler kao jedan od najlucidnijih građanskih analitičara totalitarizma kaže kako su čak i poslije Lenjina "mnogi putevi još bili otvoreni" - staljinizam je bio samo jedan od njih.
Interesantno za fašizam Helerova takve konstatacije ne daje.
It deserves to be recalled that Hitler declared in one of his public speeches as late as February ,1941, that 'basically National Socialism and Marxism are the same'
(Bulletin of International News [published by the Royal Institute of International Affairs],XVIII, No 5, 269)
And let us listen to Hitler himself on the matter:
"There is more that binds us to Bolshevism than separates us from it. There is, above all, genuine, revolutionary feeling, which is alive everywhere in Russia except where there are Jewish Marxists. I have always made allowance for this circumstance, and given orders that former Communists are to be admitted to the party at once. The petit bourgeois Social-Democrat and the trade-union boss will never make a National Socialist, but the Communists always will."
Another quote:
"Of what importance is all that, if I range men firmly within a discipline they cannot escape? Let them own land or factories as much as they please. The decisive factor is that the State, through the Party, is supreme over them regardless of whether they are owners or workers. All that is unessential; our socialism goes far deeper. It establishes a relationship of the individual to the State, the national community. Why need we trouble to socialize banks and factories? We socialize human beings."
(Quoted in Hermann Rauschning, Hitler Speaks, London, T. Butterworth, 1940)
Tom Wolfe's biting essay on American intellectuals also summarizes the origins of Fascism and Nazism rather well. Here is one excerpt from it:
"Fascism" was, in fact, a Marxist coinage. Marxists borrowed the name of Mussolini's Italian party, the Fascisti, and applied it to Hitler's Nazis, adroitly papering over the fact that the Nazis, like Marxism's standard-bearers, the Soviet Communists, were revolutionary socialists. In fact, "Nazi" was (most annoyingly) shorthand for the National Socialist German Workers' Party. European Marxists successfully put over the idea that Nazism was the brutal, decadent last gasp of "capitalism."
{From the essay "In the Land of the Rococo Marxists" originally appearing in the June 2000 Harper's Monthly and reprinted in Wolfe's book Hooking Up.
Naravno da sam mogao da napishem, zato shto tako mislim... nego, bash ste me razocharali vas dvojica sada... mislio sam da smo prijatelji ... al' sada vidim kakvi ste... chim sam napisao da je bolje levo, to jest chim ste izvalili da se moje mishljenje malo razlikuje od vasheg, odmah sam buljash.... ... e pa kada je tako, gospodo, ne bih ja vas vishe zadrzavao...
Mislio sam da pod ''ljudskim pravima'' podrazumevaš prava manjina - nacionalnih, verskih, seksualnih, itd... - na šta se danas, budimo iskreni, uglavnom i misli kad se upotrebi taj izraz.
Nemam pojma gde si ti izvukao da te je neko nazvao buljašem.
Da su poznavali pojam levice... pa nista, opet ih ne bi smatrali levicom, jer ne zastupaju sve ono sto se pod levicom podrazumeva od francuske revolucije na ovamo. Pitanje je svejedno dosta smesno, kao da pitas "da li bi Dzingis Kan smatrao da je Margaret Tacer komunista?"
Ali bi ih verovatno predostrozno obesili pour encourager les autres.
Mislio sam da pod ''ljudskim pravima'' podrazumevaš prava manjina - nacionalnih, verskih, seksualnih, itd... - na šta se danas, budimo iskreni, uglavnom i misli kad se upotrebi taj izraz.
Nemam pojma gde si ti izvukao da te je neko nazvao buljašem.
Koliko god da se nas dvojica u mišljenju ne slažemo, poštujem način na koji iznosiš svoje mišljenje. Mislim da su desne stranke u Sbiji u malom broju, jedna od njih je SPO!
Znaš šta, nećemo mi više diskutovati.
Meni je ... eto da kažem žao .., ali ja stvarno nemam vremena za tvoje, ni jednim dokazom potkrepljeno, papagajsko mantranje.
Kažeš da si čitao Moju borbu pa eto onda daj majku mu hajde nađi mi gdje to Hitler o sebi govori kao socijalisti, socijal-demokrati, marksisti, revizionisti, austromarksisti, anarhisti ili bilo čemu što je povezano sa lijevicom!
Nađi mi bilo šta što ukazuje na to i nastavićemo polemiku.
Osnovna prijatelju razlika između onoga što ti nastojiš izjednačiti je u ciljevima - fašizam ( kao pojam koji shvatamo kao sinegdohu) ima za ciljeve partikularitete (rasu, naciju, državu), a kod marksizama i komunizma ciljevi su univerzalne prirode, oni govore o cijelom čovječanstvu.
Ono što zbunjuje je sličnost u praksi, ali Marksovom učenju leševa nema, dok kod Hitlerove Moje borbe samo slijepcu na leševe ne smrdi.
Kod Hitlera praksa je očiti prirodni nastavak teorije, a kod marksizama staljinizam nije prirodni nastavak..
Agnes Heler kao jedan od najlucidnijih građanskih analitičara totalitarizma kaže kako su čak i poslije Lenjina "mnogi putevi još bili otvoreni" - staljinizam je bio samo jedan od njih.
Interesantno za fašizam Helerova takve konstatacije ne daje.
Ok dokazane činjenice mnogi filosofi neće da priznaju, Eto na primer ti ubi se da opovrgneš moju tvrdnju da je desnica oduvek težila osvajanju slobode kao osnovne ljudske vrednosti i prava, dok su komunisti radili sve da je svedu na meru koja je prihvatljiva komunističkoj partiji, to je proverljiva i dokazana činjenica ako se pogledaju sve komunističke države, tako da je potpuno nepotrebno da građanski filisofi te činjenice i dokazuju. Takođe građanin je u centru interesovanja desnice, što podrazumeva građanina bez obzira na klasnu, versku, polnu pripadnost. Komunisti odnosno levi u svoj fokus stavljaju jedino radničku klasu. Sloboda kao osnovno pravo i potreba svakog građanina zamenjuje se za socijalnu pravdu, koja se opet odnosi na druge ali ne i na levičare koji su oduvek impresionirani privilegijama visoke klase.
Ajde pazi šta pričaš, temelji i ciljevi SPO ideje nikada se nisu bazirali na levici, pogledaj ne samo program već i sve ono što je SPO u 20 godina svog postojanja predlagao blage veze nema sa levicom. Jedino ako za ideološku klasifikaciju, stranaka ti imaš nekakvu nepoznatu metodologiju dokazivanja .
jer ako nečega nije bilo, onda je besmislena i spekulacija o kategorizaciji baziranoj na tom nepostojećem.
U suprotnom, odgovor u vezi sa pitanjem Džingis Kanove percepcije Tačerice bi bio - da, naravno da bi je smatrao.
Da su poznavali pojam levice... pa nista, opet ih ne bi smatrali levicom, jer ne zastupaju sve ono sto se pod levicom podrazumeva od francuske revolucije na ovamo.
Pa naravno da nisu mogli zastupati ono što je ljevica zastupala kada ... eto opet kategorizuješ na osnovu mjerila iz drugog vremena.
Mogli bi eventualno uprostiti stvar do elementarnog nivoa, pa kao prvo postaviti pitanje za koju stranu ideološkog spektra je više karakteristična težnja ka očuvanju postojećeg, a za koju je opet karakterističnija intencija ka promjeni.
Nakon nekog opšteprihvatljivog odgovora, stidljivo (ali krajnje stidljivo) mogli bi se i zapitati kome bi onda ona trojica na osnovu njihovog odnosa prema "postojećem" i prema "promjeni" eventualno mogli pripadati?
A odgovor na to je vjerovatno dan u ovome što si na kraju rekao
Ali bi ih verovatno predostrozno obesili pour encourager les autres.
It deserves to be recalled that Hitler declared in one of his public speeches as late as February ,1941, that 'basically National Socialism and Marxism are the same'
(Bulletin of International News [published by the Royal Institute of International Affairs],XVIII, No 5, 269)
And let us listen to Hitler himself on the matter:
"There is more that binds us to Bolshevism than separates us from it. There is, above all, genuine, revolutionary feeling, which is alive everywhere in Russia except where there are Jewish Marxists. I have always made allowance for this circumstance, and given orders that former Communists are to be admitted to the party at once. The petit bourgeois Social-Democrat and the trade-union boss will never make a National Socialist, but the Communists always will."
Another quote:
"Of what importance is all that, if I range men firmly within a discipline they cannot escape? Let them own land or factories as much as they please. The decisive factor is that the State, through the Party, is supreme over them regardless of whether they are owners or workers. All that is unessential; our socialism goes far deeper. It establishes a relationship of the individual to the State, the national community. Why need we trouble to socialize banks and factories? We socialize human beings."
(Quoted in Hermann Rauschning, Hitler Speaks, London, T. Butterworth, 1940)
Tom Wolfe's biting essay on American intellectuals also summarizes the origins of Fascism and Nazism rather well. Here is one excerpt from it:
"Fascism" was, in fact, a Marxist coinage. Marxists borrowed the name of Mussolini's Italian party, the Fascisti, and applied it to Hitler's Nazis, adroitly papering over the fact that the Nazis, like Marxism's standard-bearers, the Soviet Communists, were revolutionary socialists. In fact, "Nazi" was (most annoyingly) shorthand for the National Socialist German Workers' Party. European Marxists successfully put over the idea that Nazism was the brutal, decadent last gasp of "capitalism."
{From the essay "In the Land of the Rococo Marxists" originally appearing in the June 2000 Harper's Monthly and reprinted in Wolfe's book Hooking Up.
- 7. marta ’36, dva sata nakon ulaska njemačkih trupa u Rajnsku oblast Hitler pred „muškarcima njemačkog Rajhstaga“ drži govor u kojem kaže:
„Kao prvo, zaklinjemo se da nećemo pribjegavati nikakvoj sili kada budemo vraćali čast našem narodu ... Kao drugo sada više nego ikada, obećavamo da ćemo težiti razumjevanju među evropskim narodima, ... Mi nemamo teritorijalnih zahtjeva u Evropi! ... Njemačka nikada neće narušiti mir!“
- 26. septembra ’38. Na vrhuncu Sudetske krize u govoru u Sportpalastu nakon pretećeg urlanja, već iscrpljen zahvaljuje se Čembrlenovim naporima učinjenim u cilju održavanja mira i kaže kako su „Sudeti moj posljednji teritorijalni zahtjev u Evropi“ i dodaje „Mi ne želimo Čehe“.
- 1. aprila ’39 u Vilhelmshafenu, povodom porinuća Tirpica naglašava kako:“Njemačka ne namjerava napasti druge narode ... U ovom uvjernju prije tri nedelje sam odlučio da slijedeći zbor partije nazovem ’Sastanak partije mira’ “.
Po ovome gore veoma lako se može zaključiti da Hitler u suštini nije nikada ni imao namjeru da vodi agresorsku politiku, nego je u stvari na nju natjeran okolnostima i on je zapravo bio čovjek istinski posvećen ideji mira.
Ono što si ti naveo to su djelovi govora, a Hitler je u govorima pričao sve što je konkretna publika htjela od njega da čuje, kao i sve što je u određenom momentu bilo oportuno.
I da se razumijemo ja nisam mislio na govore nego na njegove dvije knjige i na Razgovore za stolom.
Ono prvo što si naveo je početkom ’41.bila normalna stavka u svim Hitlerovim javnim nastupima. Cilj mu je bio uljuljkati Sovjete, koji su upravo tada sa svih strana počeli dobijati informacije o tome da Njemačka planira skori napad na njih.
A ono od Raušinga, naročito ono drugo je upravo indikativno za lažnost socijalnog aspekta nacizma, a prvo opet govori o sličnosti u revolucionarnoj požrtvovanosti nacista i boljševika – što jeste donekle tačno .., no u vezi sa Raušingom postoji jedan ozbiljni problem - Raušing je naime za većinu istoričara izuzetno sumnjiv.
Naprimjer Trevor-Roper, kao najznačajniji istoričar koji je Raušinga u svojim djelima prije branio, nedavno je u velikoj mjeri svoj stav revidirao.
Keršou, kao autor monumentalne i zanatski perfektno urađene Hitlerove biografije, Raušinga npr. uopšte nije koristio, jer smatra da se radi o falsifikatu.
Nepovjerenje u Raušinga pokazuju čak i revizionisti.
A ko je boga ti Tom Wolfe?
Je l’ to onaj američki pisac i novinar?
Mogli bi eventualno uprostiti stvar do elementarnog nivoa, pa kao prvo postaviti pitanje za koju stranu ideološkog spektra je više karakteristična težnja ka očuvanju postojećeg, a za koju je opet karakterističnija intencija ka promjeni.
Ne, mislim da ne bi mogli ici u tom pravcu, jer su problemi ocigledni vec na prvom koraku. Staviti znak jednakosti izmedju neke apstrakcije desnice i odrzavanja datog statusa quo u bilo kom vremenskom periodu, kao i poistovetiti levicu sa trendovima promena, znaci odmah se banalno saplesti na testovima poput "Breznjev je desnicar", "Dioklecijan je levicar", "Jaruzelski je desnicar", "Avgust je levicar", "Stambolic je desnicar", "Henri VIII je levicar", "Napoleon je levicar", (i, naravno, "Hitler je levicar"). Da li je Milosevic levicar Stambolicevom desnicaru? Da li je Ciceron desnicar Cezarovim dvema levim trijumviratima? Da li je Robjespjer ubijen na desnim pozicijama odbrane statusa quo od levih Montanjara? itd. Na taj nacin se obesmisljavaju pojmovi levice i desnice.
Ocigledna je zabuna u izjednacavanju konzervativizma sa desnicom i radikalizma sa levicom. Ispravimo tu zabunu, stovani kolega!
Ne, mislim da ne bi mogli ici u tom pravcu, jer su problemi ocigledni vec na prvom koraku. Staviti znak jednakosti izmedju neke apstrakcije desnice i odrzavanja datog statusa quo u bilo kom vremenskom periodu, kao i poistovetiti levicu sa trendovima promena, znaci odmah se banalno saplesti na testovima poput "Breznjev je desnicar", "Dioklecijan je levicar", "Jaruzelski je desnicar", "Avgust je levicar", "Stambolic je desnicar", "Henri VIII je levicar", "Napoleon je levicar", (i, naravno, "Hitler je levicar"). Da li je Milosevic levicar Stambolicevom desnicaru? Da li je Ciceron desnicar Cezarovim dvema levim trijumviratima? Da li je Robjespjer ubijen na desnim pozicijama odbrane statusa quo od levih Montanjara? itd. Na taj nacin se obesmisljavaju pojmovi levice i desnice.
Pa nisam ja ni izjednačavao, odnosno pokušao sam da izbjegnem takvu generalizaciju sa korištenjem onoga "više karakterističnije" i "karakterističnije".
Pa nisam ja ni izjednačavao, odnosno pokušao sam da izbjegnem takvu generalizaciju sa korištenjem onoga "više karakterističnije" i "karakterističnije".
Mislim da ni to ne bi bilo ispravno, s obzirom na masu kontraprimera koja nam lako pada na pamet.
Kako bi bilo da "levicu" postavimo kao apsolutan a ne relativan pojam? Eskiviramo, dakle, anahronizme, ne zamaramo se razmisljajuci ko je bio levo a ko desno u Sparti ili Otomanskom carstvu, izbegnemo kao nebitne ideoloske podele medju trockistima, socijaldemokratama, itd. i levicom nazovemo politicke pokrete koji se odlikuju nekim kljucnim osobinama. Recimo da su te osobine u grubim crtama egalitarizam, republikanizam, sekularizam, kolektivizam, internacionalizam, redistribucija imovine i marksisticki pristup ekonomiji. Moze?
... al' sada vidim kakvi ste... chim sam napisao da je bolje levo, to jest chim ste izvalili da se moje mishljenje malo razlikuje od vasheg, odmah sam buljash....
