PSIHIJATRIJA: psihoterapija, panika, fobije, depresije, psihološke igre, itd.

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Ovo je isto kao da si pitala ,,zanimaju me iskustva onih koji su kupili pastetu u supermarketima?''. Koja neuroza? Koje savetovaliste?

Sto ne volim kad je neko drzak:roll:

Rekla sam neuroza jer pretpostavljam da nisu svi ljudi isli n.pr zbog socijalne fobije ili drugih fobija, anskioznosti, depresije, panicnog poremecaja i sl, zato sam stavila sve to u jednoj reci - neuroze.

A sto se druge stvari tice,
ne znam da li ovde smeju da se pominju imena konkretnih savetovalista.
 
Sto ne volim kad je neko drzak:roll:

Rekla sam neuroza jer pretpostavljam da nisu svi ljudi isli n.pr zbog socijalne fobije ili drugih fobija, anskioznosti, depresije, panicnog poremecaja i sl, zato sam stavila sve to u jednoj reci - neuroze.

A sto se druge stvari tice,
ne znam da li ovde smeju da se pominju imena konkretnih savetovalista.

Nije trebalo da zvuci drsko...:) Al' ovo je forum, greske u komunikaciji su moguce!
 
Molim nekog koje strucan da mi pomogne i uputi na pravo mesto.Moja devojcica ima 10 god bila je slobodna pred masom naroda igrala,plesala glumila odjednom neznam sta se desilo (naravno to sam tek sad shvatila posle 4 meseca )da je pocela da odbija da ide bilo gde, pocelo je nece kod drugarice na rodjendan ja sam to prihvatila ok neide joj se tako 3_4 puta onda je pocela da sanja ruzne snove da je jure da ce je neko ubiti zapaliti itd....pocelo je da joj bude lose na skupovima ljudi ako je svadba ispracaj a danas je kulminiralo imali smo slavlje ja sam je pripremala nekoliko dana ona je pristala nijednog momenta nisam primetila danas dok smo putovali da ce se nesto desiti medjutm cim smo usle ona je samo skenirala ljude (oko 60 ljudi i skoro sve ih poznaje) samo je pocela mama vodi me napolje hocu kuci odmah smo izasle napolje ali se i dalje nije smirala znaci unutra nismo bile ni dva minuta ona je plakala vristala srce je ludacki tuklo cak je pocela i kosu da cupa tako da su mi te scene bile strasne i kad smo krenuli kuci ona se smirila bila je sva iscrpljena i zurila je u jednu tacku i par puta mi je rekla mama molim te nemoj da se ljutis to je jace bilo od mene normalno ja sam joj rekla da mi je ona najvaznija.Molim vas kome da se obratim psihologu ili nekom drugom treba mi ime nekog dr koje simpatican zato sto mi je rekla da se plasi nekih arogantnih ljudi kome da se obratim hvala unapred moze i privatni dr.Imamo zakazan ekg i kod neuropsihijatra 13 marta a sta cu do tad.
 
Nisam lekar, ali mi sve ovo izgleda kao napad panike.Moja najbolja drugarica se trenutno suočava sa tim, sve je počelo posle rođenja drugog deteta, samo što su kod nje simtomi bili različiti, u smislu da je bolovala od nekoliko nevezanih bolesti-imala je probleme sa stomakom, svaki dan je povraćala,vrtoglavice, poremetila joj se štitna žlezda, problem sa visokim pritiskom, da bi je ja nagovorila da ipak potraži pomoć psihijatra.Do tog zaključka smo zajedno došle, posle napada panike na jednoj proslavi, gde je uglavnom bila sa ljudima koje poznaje, ali joj se to ipak desilo.

Možda je to kod tvoje devojčice samo neka faza u odrastanju, imala sam ih i ja, ne baš tako, ali je prošlo samo po sebi.Nadam se da će sve biti u redu sa njom, javi se ponovo, ako ikako mogu da ti pomognem.
 
I ja mislim da svi prolazimo kroz razne strahove i treba se malo obratiti paznja sta se u kuci desava da li se svadjaju roditelji ili u skoli da li je neki nastavnik ne voli..opet mozda joj se previse povladjuje pa se razmazi i onda kontrolise sve oko sebe ako ima manjak paznje rodiitelja..sta znam nekad roditelj ne zna sta bi pa ne vidi sustinu..ja dan danas prebacujem roditeljima sto nisu za mnoge stvari imali sluha i nista cute ili se naljute sto ih boli istina
 
Molim nekog koje strucan da mi pomogne i uputi na pravo mesto.Moja devojcica ima 10 god bila je slobodna pred masom naroda igrala,plesala glumila odjednom neznam sta se desilo (naravno to sam tek sad shvatila posle 4 meseca )da je pocela da odbija da ide bilo gde, pocelo je nece kod drugarice na rodjendan ja sam to prihvatila ok neide joj se tako 3_4 puta onda je pocela da sanja ruzne snove da je jure da ce je neko ubiti zapaliti itd....pocelo je da joj bude lose na skupovima ljudi ako je svadba ispracaj a danas je kulminiralo imali smo slavlje ja sam je pripremala nekoliko dana ona je pristala nijednog momenta nisam primetila danas dok smo putovali da ce se nesto desiti medjutm cim smo usle ona je samo skenirala ljude (oko 60 ljudi i skoro sve ih poznaje) samo je pocela mama vodi me napolje hocu kuci odmah smo izasle napolje ali se i dalje nije smirala znaci unutra nismo bile ni dva minuta ona je plakala vristala srce je ludacki tuklo cak je pocela i kosu da cupa tako da su mi te scene bile strasne i kad smo krenuli kuci ona se smirila bila je sva iscrpljena i zurila je u jednu tacku i par puta mi je rekla mama molim te nemoj da se ljutis to je jace bilo od mene normalno ja sam joj rekla da mi je ona najvaznija.Molim vas kome da se obratim psihologu ili nekom drugom treba mi ime nekog dr koje simpatican zato sto mi je rekla da se plasi nekih arogantnih ljudi kome da se obratim hvala unapred moze i privatni dr.Imamo zakazan ekg i kod neuropsihijatra 13 marta a sta cu do tad.
Да, код дечијег психијатра треба да је одведете.
А до тад будите максимално уз њу.
 
Да, код дечијег психијатра треба да је одведете.
А до тад будите максимално уз њу.

Ne do tada samo neka izbegava te situacije koje izazivaju napade panike .. tj velike skupove ljudi.

Imas li ideju odkada su poceli ti napade panike .. i kokva bi trauma mogla da bude usrok tome. Nesto sto je imalo veliki emocionalni efekat na nju.
 
Zdravo svima.Prvi put sam na forumu,i htela bih da postavim jedno(za sada) pitanje.uzasno sam tuzna,i najmanja sitnica moze da me rasplace,neraspolozena,nervozna.desava mi se da uhvatim sebe da samo razmisljam o nekim ruznim i tragicnim situacijama,pogotovo od kad sam se porodila pre 10 meseci.Npr.da silazim stepenicama sa bebom i da se okliznem...da nas na ulici napadnu neki likovi i da hoce da povrede moju devojcicu u najgorem mogucem smislu...i jos slicnih primera,i to mi se uglavnom desava kad legnem da spavam,nasta se tek onda uznemirim.Hvala u svakom slucaju,ako nista drugo bar sam nekom ispricala.
 
Zdravo svima.Prvi put sam na forumu,i htela bih da postavim jedno(za sada) pitanje.uzasno sam tuzna,i najmanja sitnica moze da me rasplace,neraspolozena,nervozna.desava mi se da uhvatim sebe da samo razmisljam o nekim ruznim i tragicnim situacijama,pogotovo od kad sam se porodila pre 10 meseci.Npr.da silazim stepenicama sa bebom i da se okliznem...da nas na ulici napadnu neki likovi i da hoce da povrede moju devojcicu u najgorem mogucem smislu...i jos slicnih primera,i to mi se uglavnom desava kad legnem da spavam,nasta se tek onda uznemirim.Hvala u svakom slucaju,ako nista drugo bar sam nekom ispricala.

Mozda si u blazoj post porodjajnoj depresiji.
Ne bi bilo lose da porazgovaras sa nekim psihijatrom.
 
Poslednja izmena:
Ja sam mislila da post porodjajna depresija traje mesec-dva.Razmisljala sam i o psihijatru,ali to je malo teze odabrati,neznam sta bi trebalo da znam o njima da bi nasla nekog kvalitetnog,koji mi nece samo dati bobe za smirenje.Osecam da mi je malo lakse,cim sam podelila problem sa vama.

Kvalitetnog psihijatra?
Gde to ima?
 
Ja sam mislila da post porodjajna depresija traje mesec-dva.Razmisljala sam i o psihijatru,ali to je malo teze odabrati,neznam sta bi trebalo da znam o njima da bi nasla nekog kvalitetnog,koji mi nece samo dati bobe za smirenje.Osecam da mi je malo lakse,cim sam podelila problem sa vama.

Pa sad..ja nisam dr, ali post porodjajna depresija (koliko ja znam) moze da traje i vise,
nekad prodje sama od sebe, a nekad je potrebna terapija.

Sto se kvalitetnog psihijatra tice
zavisi sta podrazumevas pod tim,
ali se obicno za depresiju daju lekovi i ne za smirenje
vec antidepresivi.
 
Poslednja izmena:
Molim doktorku da mi odgovori na jedno pitanje koje me izjeda!

Naime, ja sam (skoro) pa bivsi agorafobicar, sa napadima panike koje sam nekako sama savladala! Medjutim, moje pitanje se odnosi na nesto skroz drugo. Naime, moj rodjeni brat ima psihozu , tacnije psychosis f 29 vec deset godina. Uz lekove koje pije, nekako sve se to i podnosi, mada ima ponekada svakakve sumanute ideje, nece da ide kod lekara , itd... Ono sto mene zanima je da li i ja mogu oboleti od ove psihoze, ili od bilo kog oblika sizofrenije? Inace, imam 32 godine, a on ima 30. Da li postoji sansa da obolim od toga i da li su mozda moja buduca deca ( jos ih nemam ) ugrozena da i ona dobiju ove poremecaje?

Molim vas doktorka za odgovor, puno bi mi znacio!
Zao mi je sto nema odgovora na ovo pitanje...verovatno ste ga poslali devojci na pp. Naime, zanima me isto, s tim sto sam ja u situaciji da mi se majka razbolela u 39-oj godini od ove bolesti ( takodje ja prvo pisalo f29, sada joj na nalazima pise f22, simptomi su isti tj. slicni kao kod brata od devojke koja je pitala). Da li je nasledno? Koliko su vece sanse za mene i mog brata da obolimo, u odnosu na ljude koji u porodici nemaju ovakve slucajeve? Molim dr-a za odgovor, jer uskoro planiram prosirenje porodice, a ovo pitanje me jako muci...
Hvala unapred! Veliki pozdrav.
 
Nisam znala da je to smesno i nesto naverovatno.Kad biras doktora opste prakse raspitas se o njegovoj strucnosti,tako isto i sa ginekologom,urologom...pretpostavljam da tako ide i sa psihicem.hvala u svakom slucaju.

E, nemoj misliti da se neko smejao tebi, ni u kom slucaju. Samo je ideja o "kvalitetnom" psihicu smesna...oksimoron...i oni nisu doktori kao sto su ovi koje si nabrojala.
Pozdrav
 
Reci mi po cemu se razlikuju,pomozi mi malo da shvatim.Odem do neke zdravstvene ustanove i trazim gospodina psihijatra,posto nemam nameru da placam jer oni su precenjeni,sta da ocekujem?Da li je neko posetio ovakvu vrstu zdravstva?Da li postoji dobar,los?nije mi cilj da mi samo da antidepresive,htela bi da saznam sta je problem.Cak ni nemoram ici,ako nesto moze da se nadje na internetu,al ja to neznam,za sad.Slusam sve savete.
 
Zao mi je sto nema odgovora na ovo pitanje...verovatno ste ga poslali devojci na pp. Naime, zanima me isto, s tim sto sam ja u situaciji da mi se majka razbolela u 39-oj godini od ove bolesti ( takodje ja prvo pisalo f29, sada joj na nalazima pise f22, simptomi su isti tj. slicni kao kod brata od devojke koja je pitala). Da li je nasledno? Koliko su vece sanse za mene i mog brata da obolimo, u odnosu na ljude koji u porodici nemaju ovakve slucajeve? Molim dr-a za odgovor, jer uskoro planiram prosirenje porodice, a ovo pitanje me jako muci...
Hvala unapred! Veliki pozdrav.

Grebicbm nije dobila odgovor (bar ne javno) zato što je insistirala da joj odgovori isključivo neka doktorka (ne znam koja). Ja nisam lekar ali mogu da ti ponudim moje skromno znanje iz kliničke psihologije :) da probam da pomognem koliko mogu. Koliko sam ja na fakultetu i van njega čitao o sumanutim poremećajima, ne sećam se da je isticana naslednost niti da je bilo gde spomenuta mogućnost naslednog prenošenja. Iz neke moje prakse (pošto imam u bližoj okolini osobu sa ovakvom dijagnozom), takođe ne primećujem neke simptome kod potomaka ili siblinga ove osobe. To je neko moje skromno iskustvo a lepo bi bilo kada bi na forumu postojao i psihijatar sa dužim radnom stažom pa da on ispriča svoja iskustva iz prakse. Ja moje mišljenje ipak baziram više na teoriji.
 
Imam 27 godina,vec duze vreme patim od nesanice a kada ipak zaspim budim se umoran i isrpljen,konceracija mi je uvek nekako-misli mi na hiljade mesta a nikako tu gde trebaju da bude,nemam volju za nicim,bezvoljnost i nemogucnost koncetracije...a duzi period je skoro tri godine,svakim danom pricam sebi da ce biti bolje...ali nesto bas se nije popravilo...da napomenem da jos uvek studiram,majka mi je bolesna i tipicni problemi u Srbiji...:(
Ne znam kako da se malo normalizujem..
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top