PSIHIJATRIJA: psihoterapija, panika, fobije, depresije, psihološke igre, itd.

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Znaci brate, znaci...da li ista znas o hipnoterapiji? Sta mislis, zasto se ja i gomila pravih hipnoterapeuta mlati sa tim ako ne funkcionise? A ti se samo smej, smejanje je zdravo...
Videla sam sad stranu na kojoj se dosta pominje pa da se ne vraćam mnogo unazad,jel ta HIPNOTERAPIJA grana medicine ili je to nešto "drugo"?
doshla sam i ja da kukam o problemu sa pamcenjem :)
iz mene ne govori hipohondar, nego sam ozbiljna imam neke zeshce bagove u glavi,tipa neshto shto savrsheno znam mogu u trenutku da zaboravim to je neshto kao kad si extra plesach idesh na takmichenja, i onda jednog jutra iz chista mira zaaboravish da hodash.da ne pricham o orijentaciji,ima vec 5 god.kako se konstantno gubim na mestima koje poznajem,1000 puta sam proshla tuda, i sledeci put sve gledam kao da nikada nisam videla e sad,..mene ta moja tolika izgubljenost ne bi plashila da nije ta ista stvar pochela da mi se deshava kad treba da izadje na ispit.i chim pochnem da razmishljam o tome ja shvatim da ne znam i slusham sebe kao da to chujem prvi put e sada ne treba mi (mada bi mi znachila) struchna pomoc,ali isto tako bi mi dosta znachilo iskustvo drugih forumasha, ak su imali tako neshto.hvala

e pa vidiš,na sličnim smo mukama podebljala sam probleme koje imam i ja.a takođe ni iz mene ne govori hipohondar.

e ada ako je bitno dal' sam imala neke bolesti kako klinka,imala sam meningistis.ako je bitno ono drogiram li se,pijem...pijem:yes,yes,yeeees

ja ne pijem ali sam kao mlađa imala iskustva sa drogama

pa dobro imala sam i ja,al mi bilo gloopo da napishem :lol:

Koje droge mogu da dovedu do slabljenja pamćenja?Jel epilepsija može da dovede do toga?Jel može depresija da dovede do toga?Jel neki lekovi mogu da dovedu do toga?
 
Imam 27 godina,vec duze vreme patim od nesanice a kada ipak zaspim budim se umoran i isrpljen,konceracija mi je uvek nekako-misli mi na hiljade mesta a nikako tu gde trebaju da bude,nemam volju za nicim,bezvoljnost i nemogucnost koncetracije...a duzi period je skoro tri godine,svakim danom pricam sebi da ce biti bolje...ali nesto bas se nije popravilo...da napomenem da jos uvek studiram,majka mi je bolesna i tipicni problemi u Srbiji...:(
Ne znam kako da se malo normalizujem..

Ne bi bilo lose da porazgovaras sa nekim psihologom ili psihijatrom.
To sto opisujes lici na depresivnost.
 
Pre nekih 5-6 godina sam primetila da mi se to dešava i požalila se mom lekaru,ali nije ništa preduzeo (bilo je ono..."svakome se desi da ponešto zaboravi"...)do prošle godine kad sam išla na neka testiranja i kad mi je rečeno da "je malo slabije,ali nije strašno"???Ja ne znam koja je to granica od koje počinje da "bude strašno",jer meni je i ovo strašno.Mnogo slabije pamtim stvari skorijeg datuma,a ima MNOGO toga iz dalje prošlosti što bih volela da zaboravim ali mi se urezalo u mozak i ne mogu.Nemam problema da zaspim,jer se "tešim" time da sam sve do sad ustvari samo sanjala ili da se jednostavno neću ni probuditi.A svako jutro kako se probudim,otvorim oči i vidim da sam opet ovde bukvalno ISKAČEM iz kreveta skroz mokra,kao da me neko potopio u kadu (svake noći se presvlačim po 2 puta).
 
Videla sam sad stranu na kojoj se dosta pominje pa da se ne vraćam mnogo unazad,jel ta HIPNOTERAPIJA grana medicine ili je to nešto "drugo"?

U jednu ruku to nije medicina, bar ne u standardnom, zvanicnom znacenju te reci. Medjutim, ako uzmemo u obzir definiciju medicine - nauka koja se bavi odrzavanjem zdravlja, preventivom i lecenjem od bolesti - onda bi hipnoterapija mogla biti svrstana u takvu medicinu. O hipnoterapiji se moze mnogo procitati na netu, problem je sto postoji gomila gluposti takodje, a ako ne znas mnogo o tome neces znati kome da verujes.
Jedno je bitno da znas, ako se koristi na pravi nacin, radi ko sat. Skoro na svemu. Najveci broj problema koji nisu akutne prirode covek nesvesno radi sam sebi i to uglavnom iz dva razloga - osecaja velike krivice, zbog cega "kaznjava" sam sebe, i osecaja velikog besa, koji ga izjeda iznutra. Toga se treba odredjenom metodom resiti i skoro po pravilu, problemi za relativno kratko vreme, trajno nestaju, jer je uklonjen uzrok. :tajna:
Problem je da ljudi ne veruju da stvari mogu biti tako jednostavne, pogotovo danas kad te svi na svakom mestu bombarduju svakakvim glupostima, cudotvornim tabletama, koje nas truju a koje uzgred kostaju para i covek stvarno ne zna vise kome sta da veruje a ovo o hipnozi zvuci, priznajem - prilicno neverovatno...Sve ostaje na individui da proceni, kome ce verovati, da li u tome ima necega, vredi li probati, sta se moze izgubiti a sta dobiti. Samo, hipnoza NA SILU - ne radi...jedino ako punim srcem hoces da se resis problema i u potpunosti saradjujes sa terapeutom.
 
U jednu ruku to nije medicina, bar ne u standardnom, zvanicnom znacenju te reci. Medjutim, ako uzmemo u obzir definiciju medicine - nauka koja se bavi odrzavanjem zdravlja, preventivom i lecenjem od bolesti - onda bi hipnoterapija mogla biti svrstana u takvu medicinu. O hipnoterapiji se moze mnogo procitati na netu, problem je sto postoji gomila gluposti takodje, a ako ne znas mnogo o tome neces znati kome da verujes.
Jedno je bitno da znas, ako se koristi na pravi nacin, radi ko sat. Skoro na svemu. Najveci broj problema koji nisu akutne prirode covek nesvesno radi sam sebi i to uglavnom iz dva razloga - osecaja velike krivice, zbog cega "kaznjava" sam sebe, i osecaja velikog besa, koji ga izjeda iznutra. Toga se treba odredjenom metodom resiti i skoro po pravilu, problemi za relativno kratko vreme, trajno nestaju, jer je uklonjen uzrok. :tajna:
Problem je da ljudi ne veruju da stvari mogu biti tako jednostavne, pogotovo danas kad te svi na svakom mestu bombarduju svakakvim glupostima, cudotvornim tabletama, koje nas truju a koje uzgred kostaju para i covek stvarno ne zna vise kome sta da veruje a ovo o hipnozi zvuci, priznajem - prilicno neverovatno...Sve ostaje na individui da proceni, kome ce verovati, da li u tome ima necega, vredi li probati, sta se moze izgubiti a sta dobiti. Samo, hipnoza NA SILU - ne radi...jedino ako punim srcem hoces da se resis problema i u potpunosti saradjujes sa terapeutom.

Dobro je poznata činjenica da nismo svi podjednako podložni sugestiji. Šta radiš sa onima koji nisu dovoljno sugestibilni? Koliko je tu uspeh zagarantovan? Ovo pitam bez ikakve ironije, prosto me interesuje.
 
@mesmer....pozdrav prijatelju!Moram malo da se uključim pošto vidim da ima ljudi koji ne razumeju koncept koji ti zastupaš,ali moram i tebe da mali iskritikujem :)

Dakle ljudi su u zabludi ako misle da metoda koji ti zastupaš može da donese čuda...ali ako je koriste u kombinaciji kao alternativni sistem lečenja zajedno sa konvencionalnim tj saradnja između jedne i druge metode...tu može biti jaaako dobrih rezultata!!!
Sa druge strane Mesmer.u navlačiš mnogo srdžbe od ljudi koji ne veruju u sve to i daješ im povod da te napadaju...koristeći pljuvanje po medicini itd..Moraš shvatiti da je kod nas 2/3 ljudi od rođenja lečeno na jedan način i možda ne znaju ili ne veruju u druge sisteme lečenja.Moraš voditi računa o tome ako želiš ljudima da približiš tvoje gledanje hipnoterapije....
U svakom slučaju nije na odmet probati ali nije ni preporučljivo odlaziti od klasične medicina bez dobrih razloga i bazirati se na alternativi.SARADNJA JE REŠENJE!!!!
 
Dobro je poznata činjenica da nismo svi podjednako podložni sugestiji. Šta radiš sa onima koji nisu dovoljno sugestibilni? Koliko je tu uspeh zagarantovan? Ovo pitam bez ikakve ironije, prosto me interesuje.

Nema garancija...ne uspeva ni hipnoterapija bas u sto posto slucajeva (95%?;)). Svi ljudi su drugaciji, kao otisak prsta. Svi vidimo istu stvar malo ili potpuno drugacije, stvar percepcije. Ukoliko jedna metoda ne da rezultata, koristicemo drugu, ici naokolo, i sl. nema opasnosti od "predoziranja". Morate znati da je hipnotizer samo "operator" - sva hipnoza je samo-hipnoza i kakv god napedak da ostvarite ka ozdravljenju, veliki ili nikakav - sve ste sami uradili, hipnotizer vam je samo ukazao na put.

Ono sto jeste isto je cinjenica da svi ljudi normalne inteligencije (sto veca to bolje) mogu biti hipnotisani - ukoliko to zele! Ne postoji stanje nedovoljne sugestibilnosti per se, postoji samo nedovoljna motivisanost ili sto je najcesca pojava STRAH! Ljudi su uplaseni od hipnoze zbog raznih gluposti koje su culi i ne znaju sta da ocekuju. Ukoliko je osoba dovoljno motivisana za hipnoterapiju i upoznata sa time sta ce se u seansi dogoditi, i sta se od nje ocekuje - svi padaju u trans bez problema i rezultati su veoma brzo veoma vidljivi!
 
Poslednja izmena:
@mesmer....pozdrav prijatelju!Moram malo da se uključim pošto vidim da ima ljudi koji ne razumeju koncept koji ti zastupaš,ali moram i tebe da mali iskritikujem :)

Dakle ljudi su u zabludi ako misle da metoda koji ti zastupaš može da donese čuda...ali ako je koriste u kombinaciji kao alternativni sistem lečenja zajedno sa konvencionalnim tj saradnja između jedne i druge metode...tu može biti jaaako dobrih rezultata!!!
Sa druge strane Mesmer.u navlačiš mnogo srdžbe od ljudi koji ne veruju u sve to i daješ im povod da te napadaju...koristeći pljuvanje po medicini itd..Moraš shvatiti da je kod nas 2/3 ljudi od rođenja lečeno na jedan način i možda ne znaju ili ne veruju u druge sisteme lečenja.Moraš voditi računa o tome ako želiš ljudima da približiš tvoje gledanje hipnoterapije....
U svakom slučaju nije na odmet probati ali nije ni preporučljivo odlaziti od klasične medicina bez dobrih razloga i bazirati se na alternativi.SARADNJA JE REŠENJE!!!!

Pozdrav i tebi! Ja sam uvek za saradnju, problem je sto, da je nazovem "tvoja" strana bas nije uvek za to raspolozena tvrdeci uglavnom, da je hipnoza glupost ili da se barem ne bi trebala koristiti na taj i taj nacin jer, boze moj, to je opasno (regresija).

Sto se tice navlacenja srdzbe, moram priznati da si tu najverovatnije u pravu. Ja sam pokusavao drugaciji pristup u pocetku ali sam dobijao apsolutno istu reakciju kao i sada i sada sa ovakvim pristupom. Pa ako je vec tako, rekoh, onda bar da budem iskren i kazem sta stvarno mislim... Mislim da je sadasnja nauka koja se bazira na Njutnovskoj fizici, determinizmu, materijalizmu i redukcionizmu prilicno pregazena! Einstein je rekao: There is no place in this new kind of physics both for the field and matter, for the field is the only reality. ili The field is the only governing agency of the particle - sto znaci da energija (misao) upravlja materijom!I to se vec odavno zna ali se nacin na koji radimo stvari ne menja iz istog razloga sto ne vozimo auto na vodu i nemamo svi solarne panele na kucama i ne koristimo geotermalnu energiju i i dalje se vakcinisemo misleci da se time stitimo. Mi i dalje pokusavamo da lecimo ljude menjajuci hemijski balans u njihovom telu, tretirajuci simptom (ako ne osecas bol nije ti nista...a ovaj tumor sto ti je izrastao cemo da isecemo i super..zasto je izrastao, nema veze..) a ne uzrok koji je negde u nasoj dubokoj podsvesti koja je odlucila iz nekog razloga da nam radi to sto nam radi.
Medicina koja tretira coveka kao predvidljivu masinu nikada nije i nece imati sanse da uradi nista revolucionarno. Ili ozbiljno. Osim akutnih trauma, za to svaka cast.
 
Molim vas za svoje misljenje i savet..
Do pre neki dan nisam znala razliku izmedju psihijatra,psihoterapeuta,psihologa..recimo da mi je cela ta oblast bila i jos uvek jeste nepoznanica,i jako mi je zao zbog toga..Naime usled stresne situacije-razvoda,ja sam dosla do zakljucka da ne umem sama da se izborim sa sobom i crnim mislima koje su me opsedale.Otvorila sam imenik posle 7 dana borbe sa samom sobom i otisla.Krenula sam sa psihoterapijom,i vec 4 dana se cudim sta je sve bilo u meni,i kako sam mogla tolike godine da to krijem.
Psihoterapeut mi je ulio ogromno poverenje da se prosto plasim sto je to tako..jedan divan covek,koji mi je rekao ako nemate novac nastavite da dolazite,zelim da vam pomognem.
Sad me samo zanima,hocu li se ja "navuci" na psihoterapiju,hocu li biti ovisnik od nje,jer mi se za ta 2h resavanje zivotnih problema cini mnogo laksim..
 
Stvarno nemas razloga za brigu, bar po mom misljenju. "Navuci se" na osecati se bolje jer si nasla prijateljsku osobu sa kojom mozes da popricas o svojim problemima i za koju verujes da ti moze pomoci? Ne vidim puno opasnosti od tog poduhvata, vazno je da ti verujes da ti to pomaze i sve ce biti u redu. Jednog dana tuga ce otici i vise ti nece biti potrebno "rame za plakanje". Druga stvar koja je u danasnjem svetu veoma retka, i zbog koje bi neki od nas podigli obrvu ili dve, je to sto je retko da neko profesionalno hoce da pomogne a ne trazi pare...cuda se dogadjaju, istina, mada veoma retko...ja bih oberucke prihvatio tu pomoc ali bih uvek nekako probao da malo citam izmedju redova, pitajuci se...zasto?
 
Molim vas za svoje misljenje i savet..
Do pre neki dan nisam znala razliku izmedju psihijatra,psihoterapeuta,psihologa..recimo da mi je cela ta oblast bila i jos uvek jeste nepoznanica,i jako mi je zao zbog toga..Naime usled stresne situacije-razvoda,ja sam dosla do zakljucka da ne umem sama da se izborim sa sobom i crnim mislima koje su me opsedale.Otvorila sam imenik posle 7 dana borbe sa samom sobom i otisla.Krenula sam sa psihoterapijom,i vec 4 dana se cudim sta je sve bilo u meni,i kako sam mogla tolike godine da to krijem.
Psihoterapeut mi je ulio ogromno poverenje da se prosto plasim sto je to tako..jedan divan covek,koji mi je rekao ako nemate novac nastavite da dolazite,zelim da vam pomognem.
Sad me samo zanima,hocu li se ja "navuci" na psihoterapiju,hocu li biti ovisnik od nje,jer mi se za ta 2h resavanje zivotnih problema cini mnogo laksim..

Eh...a vidim poznat mi nick! Sad se sećam, htela si da svodiš životne račune:). Jesam li ti još tad lepo rekao da ćeš se izvući i da će ti biti bolje :D ???. A što se tiče ovisnosti...ne brini ništa! Terapeut će ti između ostalog pomoći da kad prestanete da se viđate, ti naučiš da se sama nosiš sa nekim problemima sa koja do tada nisi mogla. Naravno, ako opet iskrsne neki veliki problem, uvek se možeš ponovo obratiti terapeutu, ali nećeš imati problema sa ovom ovisnošću.
 
O hvala vam..tako dugo sam cekala da odem i nikad nisam ni bila svesna sebe same i svega ovog sto sam duboko cuvala u sebi i sakrila od sebe sveta..i kada sam sa terapeutom prosla trening secanja na detinstvo bilo je uzasno bolno i jos uvek ne znam sta cu sa svim time,uspomene samo naviru..trudim se da oprostim majci,ja znam da ona nije znla drugacije i da je mislila da cini pravu stvar za mene,i i dalje to misli..otisla sam terapeutu trazeci pomoc jer sam htela da se ubijem,i ta misao me proganjala jako cesto u zivotu kada sam se nalazila u situacijama sa kojima ne mogu da se izborim.I onda tokom razgovora smo dosli do zakljucka da se moja majka celo moje detinstvo,ceo moj zivot htela da ubije..i bas me zove juce i kaze da ce da se ubije jer ne moze vise da zivi,jako joj je tesko..
cini mi se kao da cu da naucim ponovo da zivim..
 
Poslednjih 10-15 dana imam problem...hm, kako da objasnim?
Recimo ovako - tokom dana osecam pritisak u grudima, onako poput stezanja.
Razlicitog inteziteta, znaci nije uvek isto, ali stalno prisutno :dash:
Nekad ono bas zaboli, ponekad kao poriv za kasljem, a da kasljem ne mogu :confused:
Najgore je kada legnem, bas mi se skrati dah, ma grozno je
Ne volim bas da idem kod lekara.:evil:
U poslednje vreme sam bila pod nekim stresom pa moze li to da bude posledica psihickog opterecenja?:think:
A opet pusac sam nekih 12-13 god, i pre par god tokom nekog preg dobila sam savet da ponovo uradim snimak pluca.
e da imam 28g
Bas mi se ne ide kod dr :(, a ne znam sta da radim,probala sam malo vise vremena da provedem na vazduhu ali ne pomaze:(
 
Poslednjih 10-15 dana imam problem...hm, kako da objasnim?
Recimo ovako - tokom dana osecam pritisak u grudima, onako poput stezanja.
Razlicitog inteziteta, znaci nije uvek isto, ali stalno prisutno :dash:
Nekad ono bas zaboli, ponekad kao poriv za kasljem, a da kasljem ne mogu :confused:
Najgore je kada legnem, bas mi se skrati dah, ma grozno je
Ne volim bas da idem kod lekara.:evil:
U poslednje vreme sam bila pod nekim stresom pa moze li to da bude posledica psihickog opterecenja?:think:
A opet pusac sam nekih 12-13 god, i pre par god tokom nekog preg dobila sam savet da ponovo uradim snimak pluca.
e da imam 28g
Bas mi se ne ide kod dr :(, a ne znam sta da radim,probala sam malo vise vremena da provedem na vazduhu ali ne pomaze:(

Ja bih ti predlozio da odmah odes kod kardiologa i da mu opises to isto sto si nama rekla! Ukoliko primetis da ti pored tih bolova i trne leva ruka, javi se dezurnoj sluzbi telefonom i pitaj za savet!
 
Ja bih ti predlozio da odmah odes kod kardiologa i da mu opises to isto sto si nama rekla! Ukoliko primetis da ti pored tih bolova i trne leva ruka, javi se dezurnoj sluzbi telefonom i pitaj za savet!

Hvala ti, ako se nastavi do ponedeljka ili utorka, otici cu.
Ali sumnjam da sam bas za kardiologa. Nema nikakvog trnjenja ponekad bol malo jaci u sredini grudi i malo na levoj strani ono kao presecanje ali nije bas toliko strasno.
U svakom slucaju hvala, lepo je kada neko obrati paznju, :bye:
 
Poslednjih 10-15 dana imam problem...hm, kako da objasnim?
Recimo ovako - tokom dana osecam pritisak u grudima, onako poput stezanja.
Razlicitog inteziteta, znaci nije uvek isto, ali stalno prisutno :dash:
Nekad ono bas zaboli, ponekad kao poriv za kasljem, a da kasljem ne mogu :confused:
Najgore je kada legnem, bas mi se skrati dah, ma grozno je
Ne volim bas da idem kod lekara.:evil:
U poslednje vreme sam bila pod nekim stresom pa moze li to da bude posledica psihickog opterecenja?:think:
A opet pusac sam nekih 12-13 god, i pre par god tokom nekog preg dobila sam savet da ponovo uradim snimak pluca.
e da imam 28g
Bas mi se ne ide kod dr :(, a ne znam sta da radim,probala sam malo vise vremena da provedem na vazduhu ali ne pomaze:(

Ja mislim da to itekako moze da bude posledica stresa.
Ali svakako nije na odmet da uradis snimak pluca.
 
Pa dobro, da probam. Mozda moze neko da me posavetuje sta/kako, da li je ozbiljno i sl.

Ovako: udata sam, bez dece (nemamo finansijkih mogucnosti jos), ali suprug i ja cesto razgovaramo o porodici i kako da budemo bolji za svoju decu. I on i ja smo primetili neke stvari koje nam smetaju kod nas samih, a i kod ono drugog, pa bismo to zeleli da promenimo. Govorim "mi" jer smo zajedno razgovarali, ali problemi nisu isti (osim socijalnih). Zaista bismo voleli neke stvari da ispravimo kako bismo mogli da budemo stabilni i odgovorni roditelji. A i zbog sebe.

Ja sebe mogu da opisem kao veoma stidljivu osobu koja se ne snalazi dobro u drustvu, i kao panicara. Ja stalno brinem. Najcesce zbog para (i to zna tako da me uspanici, stigne neki neocekivani racun i ja ne mogu da se povratim par dana), ali cesto su to i manje stvari, a veoma cesto i imaginarne (ok, ne bas imaginarne ali preterane, npr. kada se vozim autobusom preko most, a autobus podrhtava (kao sto vec GSP zna), ja se uplasim, i sl.) Sve ovo mi zvuci bas glupo dok ovako pisem, ali tako se osecam. Dakle, panicar sam i ljudi mi cesto govore da se opustim, ali ne znam kako.

On ima problem sa, kako kaze, pritiskom. Odnosno, male stvari znaju da mu tesko padnu i onda cesto plane ali se smiri za 5-10 minuta. Na primer, nestane nam vode i jave da ce doci u 5 sati. Vode nema do 6 i on se uznemiri. Ili: stoji u redu i neke devojke se ubacuju preko reda, on se smori. Ja ne znam kako da mu objasnim da te stvari nisu tako strasne kako ih on percipira. On to objasnjava "pritiskom" kako on to naziva, ne znam koja je bolja rec. Takodje mu fali samopouzdanje (to on kaze) i ponekad je hipohondar. Dakle, ponovo je rec o strahu.

A tu su i zajednicki socijalni problemi, tj. egzistencija, nedostatak novca i nesigurnost posla, od cega se odmah javlja strah. Kako to prevazici?

Dakle, i on i ja primecujemo neke stvari kod sebe koje bi mogle da se poprave. Nekako je razgovor sa psihologom delovao kao logicna ideja, ali izgleda da do njih nije tako lako doci (nas Dom zdravlja ih nema), samo psihijatri. Sad, ja nemam strah od psihijatra (da me je "blam"), ali priznajem, malo imam predrasudu da se oni vise oslanjaju na lekove nego na razgovor... Sta znam. Nekako mi psiholog deluje kao dobra opcija za pocetak, pa kako on(a) proceni.

Dakle, trazila sam ponesto o panici, i oni linkovi su dobri za pocetak, ali sve mi je nekako nejasno...

Izvinite na poduzem postu. :)
 
Zvezdice,
vidim da si iz Bg.
Psihologe mozes naci n.pr u Pravoslavnom pastirskom centru, mozda da probate tamo.
Pomoc je besplatna.

Ako ce ti biti ista lakse, i ja imam osecaj da brinem oko svega i svacega,
a sto se egzistencijalnih briga tice - mislim da ih ima svaki drugi covek u nasoj zemlji.

Nisam nikakav dr
ali moj savet ti je da potrazis psihologa n.pr u ovom savetovalistu koje sam ti predlozila.
 
Postoji besplatna psihoterapija u Beogradu za sledece probleme:

1) Depresija (neuroticna)
2) Anksioznost, fobije, panicni napadi
3) Bes
4) Osecanje krivice
5) Stid
6) Ljubomora, zavist
7) Neasertivnost
8) Prokrastinacija
9) Hipohondrija
10) Stres
11) Briga
12) Prihvatanje hendikepa
13) Povredjenost
14) Gadjenje
 
Poslednja izmena od moderatora:
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top