Poreklo biblijskog monoteizma: Izraelska politeisticka pozadina i Ugaritski tekstovi

Zdravo, Na planeti Zemlji , imamo oko 2.3 milijarde ljudi koji se izjasnjavaju kao Hriscani, i jos oko 2 milijarde koji se izjasnjavaju kao Muslimani, tokodje i Jevreja koji praktikuju Judaizam, mozda 10+ miliona. Monoteisticke religije , bazirane na Starozavetnom Bogu , Jahweh. Uglavnom sve informacije o njemu dolaze iz Starog Zaveta. Tora , Petoknjizje , veruje se da je pisano od strane Mojsija, koji je ziveo oko 1400 p.n.e. Kako znamo o njemu ? Pa naravno , pise u Mojsijevim knjigama o njemu, svima je poznato da je odgojen u domu Faraona , nakon sto ga je Faraonova kcerka nasla kako pluta u kosarici, i da je on taj preko kojeg je Bog izveo Izrael iz Egipatskog ropstva, i vodio ga kroz Crveno More, do Sinaja , i da je on taj koji se popeo na planinu , i od Boga dobio dve kamene ploce sa 10 zapovedi. U redu.
Do pronalaska Kumranskih spisa, 1947-1956. , sakrivenih u pecini , najstariji sacuvan primerak je bio Allepo kodeks i Lenjingradski kodeks , oba datiraju oko 1000 n.e. Najstariji Kumranski spisi datiraju oko 150 p.n.e. i od 900 tih spisa , takodje sadrze i Toru ( Mojsijeve knjige). Vremenski razmak preko 1000 godina, u kom nema drugih tragova , niti o postojanju Mojsija , niti o njegovim knjigama. Izvinjavam se , ali ovako kako je , mogao je neko napisati Toru i price iz Tore i u recimo 6. veku pre nase ere , kopirati iz Babilonskih biblioteka , promeniti imena ...i sad imamo Mojsija, koji je plutao u kosarici , bas kao sto je plutao i Sargon Veliki kakvih 900 godina ranije. Mnogo legendi iz Sumerskih vremena odjekuju kroz Starozavetne tekstove. Biblijski potop, Noa = Ziasudra /Utnapishtim . Knjiga o Jovu = Pravedni stradalnik, Stvaranje = Enuma Elish , ali jednako ima i pozajmljivanja iz Egipatskih izvora. Mozda se danas nebi ni brinuli oko svega ovoga , jer je do 380.n.e. Bog Starog zaveta bio samo plemenski Bog Izraelaca. Te godine car Teodosije je proglasio Hriscanstvo zvanicnom religijom Rimskog carstva, i od tada je pocela ekspanzija vladavine Jahwea. Hrist kao zacetnik i razlog postojanja Hriscanstca nije istorijski utemeljen, u smislu da niti jedan od desetina istoricara njegovog doba koji su ziveli u Judeji, Jerusalimu, Rimu nije niti rec napisao o njegovom zivotu i ucenjima, njegovom raspecu, a sto je najcudnije niti o njegovom uskrsnucu. Jedini izvor o svemu tome su Jevandjelja , ali niti ona nemaju istorijsku tezinu , jer su pisana 40- 70 godina nakon dogadjaja , dok neki autori sugerisu da bi moglo cak biti i oko 120-150 godine. Jevandjelja su pisana od strane ljudi koji Hrista nisu ni videli, a jos manje bili njegovi Apostoli. Da li je moguce da je Carski Rim kreirao Hriscanstvo, kao sredstvo da se umeksaju fanaticni Jevreji, i da se smanji njihova buntovnost , plasirajuci im Mesiju kojeg su tako dugo cekali , ali umesto lava , dali im jagnje? Da bi zatim tu istu formulu iskoristili i na ostale , ne jevrejske , podanike Rimskog Carstva , i nastavili vladati zarobljenim umovima naroda , bez upotrebe Rimskih Legija , do danasnjih dana...
Svakako da ova suluda ideja koju sam izneo , sama po sebi nema tezinu. Medjutim ako se obrazi paznja na rad Mauro Biglina , lingviste koji je zbog svoje vrsnosti svojevremeno bio angazovan od strane Vatikana da prevede Stari zavet , sto je on i delimicno ucinio. Nakon 17 knjiga koje je preveo, izasao je u javnost sa tvrdnjom da Stari Zavet nije duhovna knjiga, vec dnevnik vojnih osvajanja Kanana, od strane bica koje nije duhovno, vec radije od krvi i mesa, te da teoloske interpretacije nemaju osnova u lingvistici teksta. Mozda bi cak i ovo mogli odbaciti kao fanaticku tvrdnju , medjutim dodatni problem je u knjigama Zaharije Sitchina , kojima je siroj javnosti priblizio sadrzaj glinenih plocica koje datiraju iz Akadskih vremena , pa i jos ranije iz vremena Sumera. Do danas, otkako su nasli rusevine stare Ninive i sobu sa zapisima (na glinenim plocicama) oko 1850 , pronadjeno je preko 100000 plocica/ploca, koje govore o znanju i verovanju starih Sumera. (Usput , Abraham dolazi iz Ura -Kaldejskog, prestonice Sumera , time je Abraham Sumerijac ). Njihovi tekstovi govore o Bogovima , kao drugoj rasi koja je tehnoloski bila razvijenija i kolonizirala planetu. ( mozda bi ih neko nazvao i vanzemaljcima , ali po toj logici , jednako su vanzemaljci i Bog , kao i Andjeli)
Dugo me je kopkalo pitanje , ako je Jahweh zaista Bog, kako nemamo nigde u Istorijii da je on bio jos nekome Bog pre nego sto je sklopio savez sa Abrahamom iizveo ga iz Ura Kaldejskog ? I onda sam naleteo na informaciju o Ugaritskim tekstovima. Prevodi glinenih plocica , koje datiraju iz 12 veka p.n.e. nadjenih na teritoriji Sirije , od 1928 pa na ovamo, pisanih na Ugaritskom jeziku (grupa severozapadnih semitskih jezika). Nadjeno negde oko 1500 plocica i fragmenata. Nemaju veze sa Sumerijskim plocicama, i nisu na Akadskom. Izmedju ostalog govore o Kananskim Bogovima. Govore o Bogu El , koji je bio vrhovni Bog , a svi ostali su bili podredjeni njemu kao vladari teritorija. U ono vreme rec Bog je mogla oznacavati i Gospodara , koji je mogao biti i "Bog rata" ...ali nije imala konotaciju i tezinu titule koju toj reci pripisujemo danas : Stvoritelj Univerzuma i zivota. Nas prevod JHWH , "ja sam koji jesam" , Sitchin je u jednom video intervjuu oznacio kao ne adekvatan, da bi ispravan prevod bio " Ja sam ko god hocu da budem". Sa kojim razlogom je Jahweh skrivao svoj pravi identitet ? Da je on jedan od Anunnakija , poput Enkija ili Enlila , svakako bi se predstavio u svojoj punoj tituli " Ja sam Enlil , sin od Anu , prestolonaslednik, i Gospodar kopna ", ili " Ja sam Enki, provorodjeni od Anu, i gospodar mora " ... Mislim da nase razumevanje pojma Boga , i uopsteno termin vere isprepleten sa Biblijom nema dobru osnovu. A time i sva nodogradnja nije stabilna, i odrzava se misticizmom i crkvenim ceremonijama i bombasticnim recima.
vidi moju temu
https://forum.krstarica.com/threads/da-li-je-jahve-uopste-bio-bog.985747/

evo ti priznanja u Bibliji da Jahve nije Bog Tvorac nego lokalni vladar Jevreja po meni vanzemaljskog porekla

Ponovljeni zakon 32,8Kad je Višnji baštinu dijelio narodima, kad je razmještao sinove čovječje, odredi im međe po broju Božjih sinova:
Ponovljeni zakon 32,9tad Jahvu njegov narod zapade, Jakov bi njegova baština.

Višnji je El...Jahve je jedan od njegovih sinova...
U to vreme na bliskom istoku imamo kraljeve koji vladaju desetine hiljada godina...ljudi ne žive toliko
https://en.wikipedia.org/wiki/Sumerian_King_List
 
Čitaj par postova iznad, ti bar imaš vremena na bacanje. :p:lol:
nemam za bacanje, već imam SVE vreme ovog sveta!
ti bi kao BLEKSTAR barem trebao znati o čemu pričam
a sad vidim gde ga navlačiš...
vidi moju temu
https://forum.krstarica.com/threads/da-li-je-jahve-uopste-bio-bog.985747/

evo ti priznanja u Bibliji da Jahve nije Bog Tvorac nego lokalni vladar Jevreja po meni vanzemaljskog porekla

Ponovljeni zakon 32,8Kad je Višnji baštinu dijelio narodima, kad je razmještao sinove čovječje, odredi im međe po broju Božjih sinova:
Ponovljeni zakon 32,9tad Jahvu njegov narod zapade, Jakov bi njegova baština.

Višnji je El...Jahve je jedan od njegovih sinova...
U to vreme na bliskom istoku imamo kraljeve koji vladaju desetine hiljada godina...ljudi ne žive toliko
https://en.wikipedia.org/wiki/Sumerian_King_List

jasno ko dan!
samo niko neće da sedne da pročita gradivo nego se istrčava "jel mogu ja! jel mogu ja!"
 
vidi moju temu
https://forum.krstarica.com/threads/da-li-je-jahve-uopste-bio-bog.985747/

evo ti priznanja u Bibliji da Jahve nije Bog Tvorac nego lokalni vladar Jevreja po meni vanzemaljskog porekla

Ponovljeni zakon 32,8Kad je Višnji baštinu dijelio narodima, kad je razmještao sinove čovječje, odredi im međe po broju Božjih sinova:
Ponovljeni zakon 32,9tad Jahvu njegov narod zapade, Jakov bi njegova baština.

Višnji je El...Jahve je jedan od njegovih sinova...
U to vreme na bliskom istoku imamo kraljeve koji vladaju desetine hiljada godina...ljudi ne žive toliko
https://en.wikipedia.org/wiki/Sumerian_King_List
Кад читаш Стари Завет и кад га исечеш на фронцле, може франкештајн да се направи. Али то не значи да је неко то заиста и мислио.
Цитат ти не говори апсолутно ништа против тога да је Бог творац.
Jeси прочитао макар ту главу коју си цитирао ?

Слушајте, небеса, проговорићу! Почуј, земљо, речи уста мојих! Нека се спусти као киша наук мој, као роса нека пада моја реч. Износићу име Господње, величајте Бога нашега!
Он је стена, дело му је савршено, сви путеви његови прави су. Бог је веран, без неправде је, праведан је и правичан. Они се искварише према њему, нису његова деца. То је род зао и покварен.
Тако узвраћате Господу, народе глупи и безумни? Није ли он отац твој, створитељ који те је саздао и који те је утврдио?
https://srpski.global.bible/bible/ccae70e924e03490-01/DEU.32
 
Кад читаш Стари Завет и кад га исечеш на фронцле, може франкештајн да се направи. Али то не значи да је неко то заиста и мислио.
Цитат ти не говори апсолутно ништа против тога да је Бог творац.
Jeси прочитао макар ту главу коју си цитирао ?


https://srpski.global.bible/bible/ccae70e924e03490-01/DEU.32
misliš na ove reči ljubavi navodnog roditelja ljudskog koji je kobajagi ljubav...

19Господ виде то, разгневи се

и одбаци синове своје и ћерке.

20Потом рече: ‘Сакрићу од њих лице своје

да видим какав ће им крај бити.

То је искварен род,

синови у којима нема вере.

21Пробудише ми љубомору оним што није Бог,

раздражише ме безвредним идолима.

И ја ћу њих учинити љубоморним,

безвредним народом,

раздражићу их народом неразумним.

22Распламсао се огањ гнева мога,

гореће до дубина ада.

Спалиће земљу и род њен,

попалиће брдима темеље.

23Свалићу на њих зла,

стреле ћу своје одапети на њих.

24Осушиће се од глади,

врућица и љути помори уништиће их.

Послаћу на њих зуб зверињи

и отров змија пузећих.

25Напољу ће их убијати мач,

а унутра страх:

момка, девојку,

одојче и седог човека.

26Рекох: смрвићу их сасвим,

спомен ћу им избрисати међу људима.

27Уплаших се ругања непријатељског.
nema to veze sa Bogom...to je neki zli entitet...
 
misliš na ove reči ljubavi navodnog roditelja ljudskog koji je kobajagi ljubav...


nema to veze sa Bogom...to je neki zli entitet...
Ти покушаваш да убедиш цео свет да Библија тврди оно што ти хоћеш. Не иде то тако. Сам део који си цитирао када се прочита од почетка, говори управо тотално супротно.
И то јасно и директно се види.
Види се да ти ниси ни читао Стари Завет, па с обзиром на то ти онда пројектујеш оно што би ти хтео да тамо пише.
 
Ти покушаваш да убедиш цео свет да Библија тврди оно што ти хоћеш. Не иде то тако. Сам део који си цитирао када се прочита од почетка, говори управо тотално супротно.
И то јасно и директно се види.
Види се да ти ниси ни читао Стари Завет, па с обзиром на то ти онда пројектујеш оно што би ти хтео да тамо пише.
samo ti veruj da je Bog neki entitet koji se bavi osvajanjima i genocidom, koji naređuje da se ubiju oni koji ne veruju u njega pa ću te pitati šta ćeš kad odeš pravom Bogu na istinu....
 
samo ti veruj da je Bog neki entitet koji se bavi osvajanjima i genocidom,
Значи ту смо.
Ваљда треба да утврдимо у шта су веровали Израљци, барем сам запамтио да смо ту стали ?
Откуд сад овако личне реченице ?
Лепо сам те питао јеси прочитао почетак текста из кога си извукао цитат, ти ми одговараш неким другим цитатом ?
Колико те ја раније знам ниси толико избегавао да одговараш на питања, не знам шта ти је сад.
Питам те јасне и конкретне ствари, што цитираш неки други део а не одговориш на питање ?
 
Значи ту смо.
Ваљда треба да утврдимо у шта су веровали Израљци, барем сам запамтио да смо ту стали ?
Откуд сад овако личне реченице ?
Лепо сам те питао јеси прочитао почетак текста из кога си извукао цитат, ти ми одговараш неким другим цитатом ?
Колико те ја раније знам ниси толико избегавао да одговараш на питања, не знам шта ти је сад.
Питам те јасне и конкретне ствари, што цитираш неки други део а не одговориш на питање ?
ne izvrći....pitao si me da li sam pročitao tu glavu a ne početak...ja sam ti odgovorio drugim delom te glave iz koje je očigledna krvožedna egomanijakalna crta toga što ti pogrešno smatraš Bogom...
 
....................koji poziva na ubijanje svakog " ko ne poznaje ime njegovo" (Prva Mojsijeva....)
Неће баш бити да је тако.
Немојте цвелити удовице и сироте! 22Ако их уцвелиш и они к мени завапе, чућу глас њихов. 23Тада ће се гнев мој распалити и мачем ћу вас погубити. Тако ће жене ваше постати удовице, а деца ваша сирочад.
 
Колико те ја раније знам ниси толико избегавао да одговараш на питања, не знам шта ти је сад.
razgoropadio se ko jahve :mrgreen:
ne izvrći....pitao si me da li sam pročitao tu glavu a ne početak...ja sam ti odgovorio drugim delom te glave iz koje je očigledna krvožedna egomanijakalna crta toga što ti pogrešno smatraš Bogom...
pa nema veze, to je bio njihov bog ratnicki, jhvh koji ih je vodio u pohod na zemlju gde tece med i mleko, i kada su kukavicki slagali da su tamo divovi, i ljudozderi, ladno ih je istrebio ostavivsvi samo haleva koji je jedini hteo i smeo da ide da se bije, zargonski, ma pojescemo mi njih... uskoci ovde za ovo, prica je super:ok:
e, upravo se tako izgradio mit o divovima, kada se izvuice iz konteksta, ali da pogledamo sve sta pise, kako se doslo do divova?
https://biblija.biblija-govori.hr/glava.php?knjiga=Brojevi&prijevod=sve&glava=13

Mojsije ih salje u izvidnicu, da ispitaju kakva je zemlja, jel rodna i ko zivi u njoj. Izvidnica se vraca i donosi plodove, i opisuju ko sve zivi u njoj.
Znaci izvidncia uhode su isle da vide vredi li ta zamlja i moze li osvojioti, pokoriti koliko su jaki narodi, plememna, da li zive u satroima ili tvrdim gradovima itd.
4. Mojsijeva 13,29Ali je jak narod koji živi u onoj zemlji, i gradovi su im tvrdi i vrlo veliki; a vidjesmo ondje i sinove Enakove.

Dakle, po povratku, ne kazu da ima ikakvih divova, ali jeste narod jak, pomucili bi se da ih osvoje.
Onda se medju njima javljaju defetisti, kukavice kojima se i ne mili bas da osvajaju, da ne dobiju po p, jer su jaci ti koje bi da syebu

4. Mojsijeva 13,32Ali drugi ljudi koji idoše s njim govorahu: ne možemo ići na onaj narod, jer je jači od nas.
4. Mojsijeva 13,33I prosuše zao glas o zemlji koju uhodiše među sinovima Izrailjevijem govoreći: zemlja koju prođosmo i uhodismo zemlja je koja proždire svoje stanovnike, i sav narod koji vidjesmo u njoj jesu ljudi vrlo veliki.
4. Mojsijeva 13,34Vidjesmo ondje i divove, sinove Enakove, roda divovskoga, i činjaše nam se da smo prema njima kao skakavci, taki se i njima činjasmo.

Onda su pustili zao glas, zargonski buvu, da bi sakrili koje su kukavice da su oni zapravo divovi, ali na samom povratku kada pomenuse sinove Enokove ne rekose da su divovi, vec sada lazu jer su 3,14cke kukavicke, cak je drugi narod bio taj koji je jaci, a oni kazu enakovi da su divovi, lazu!

prvo je bila zemlja meda i mleka, a potom kada se pokazalo da su kukavice, da ne smeju da ih napadnu, onda su i ljudozderi, sio mi ga djura, lazu.
prosuše zao glas
da se ne bi proculo da su u stvari zentare oni, kukavice, samo je musko bio
4. Mojsijeva 13,31A Halev utišavaše narod pred Mojsijem; i govoraše: hajde da idemo da je uzmemo, jer je možemo pokoriti.
ostali zenetine
takvi kada zenu ne mogu da osvoje posle je olajavaju da je qrva, to je takav soj ljudi
 
razgoropadio se ko jahve :mrgreen:

pa nema veze, to je bio njihov bog ratnicki, jhvh koji ih je vodio u pohod na zemlju gde tece med i mleko, i kada su kukavicki slagali da su tamo divovi, i ljudozderi, ladno ih je istrebio ostavivsvi samo haleva koji je jedini hteo i smeo da ide da se bije, zargonski, ma pojescemo mi njih... uskoci ovde za ovo, prica je super:ok:
Da su imalii veru u boga ne bi sirili defitizam i da su bili i vanxemaljci u pitanju bilo bi uraa i zato im.je kazna bila 40 godina lutanja kroz pustinju. U tome je i poenta div naspram tebe kepeca a ti mu skines glavudzu ko david goliathu.Bez vere nista.
 
Da su imalii veru u boga ne bi sirili defitizam i da su bili i vanxemaljci u pitanju bilo bi uraa i zato im.je kazna bila 40 godina lutanja kroz pustinju. U tome je i poenta div naspram tebe kepeca a ti mu skines glavudzu ko david goliathu.Bez vere nista.
david je njega prackom i kamenom u celenku, bio div-glavonja pa nije mogao da ga promasi - ali to je za bukvaliste, a ja mislim da prica ima dublji i simbolican smisao, da ne sirimo sada
 
Zdravo svima, hvala sto komentarisete i dajete svoja razmisljanja i stavove. Oni koji su vjernici , vec imaju oformljenu prizmu gledanja na zivot , u kojoj njihov Bog je neko ko ce nedvosmisleno jednoga dana i da sudi , i da oni koji nisu uz Boga nemaju najbolje sanse. Unutar takvog shvatanja , vrhovni autoritet je , na nasim terenima Trojni Bog ( Otac , Duh i Sin). Osnova vjere u Boga je informacija koja potice iz prvenstveno Svetoga Pisma , gde se otkriva ko je taj Bog , a zatim i koja su pravila igre koja on ocekuje od nas da ih drzimo u svome zivotu. U Novome zavetu , je istaknuta ljubav Hristova (Boga sina) prema ljudima , kroz koju vernici nalaze duhovne snage da zive cistim zivotom. Vernici se drze tog oformljenog modela verovanja, koji zahteva da Bog u koga veruju to zaista i jeste, a i da izvor informacija nije nista manje nego istinit , buduci da dolazi po njihovom verovanju od samoga Boga tj njegovih vernih sluga koje je Bog nadahnuo Duhom svetim, ili tokom samih desavanja koja su opisana , ili one koji su pisali spise koji su usli u kanon sto Starog, tako i Novog zaveta.

S druge strane , ljudi koji nisu neophodno pod tom , ili nekom drugom verskom prizmom , nemaju odredjene postulate koje moraju braniti , i zbog toga na taj nacin objasnjavati okolnosti , koje se mozda mogu i jednostavnije i logicnije objasniti na neki drugi nacin , ali koje onda nisu u skladu sa prihvacenim verovanjem. Posledice tako necega su krajnje nepozeljan ishod za vernike , jer moze cesto rezultirati izopstavanjem iz verske grupe kojoj pripadaju. Cesto narodi imaju za jednu od svojih jacih karakteristika jedinstvo po pitanju verovanja , tj religija postane deo identiteta tog naroda . Nije prijatan osecaj iskakati od vecine, tako da se retki usude riskirati svoju zonu komfora da bi sledili svoju savest do kraja , kad je u pitanju sloboda razmisljanja.

Sveto pismo , danas je drugacije , jer se drzi uglavnom Danicic /Karadzic prevod , lepo ukoricen sa krstom na koricama , i jos se zove Sveto Pismo , pa odma vec asocira na Bozju svetost , i uliva strahopostovanje. I kad se pogledaju naslovi poglavlja , dobije se utisak , da su ti ljudi (cija imena uglavnom jesu deo naslova tih knjiga koje su ujedinjene u Sveto Pismo) su kako je koji dolazio na red kroz istoriju je dobijao nadahnuce Duha svetoga , i pisao uputstva i opomene narodu Bozijem , ali i izricao kazne u ime Bozje za neposlusne. I svakako kroz celu Bibliju , ostavljeno je upozorenja o konacnom Sudu , u kom ce biti skrgut zuba za one koji se ne odazvase pozivu Gospodnjem. OK.

Mozda ste se nekad pitali , zasto je proces stvaranja kanona Starog zaveta uzeo toliko vremena, a jednako i sa Novim zavetom. Zar nije bilo samo uzeti te knjige , sasiti ih u jednu i to je to? Citiracu "
Autorstvo] i širenje publikacija je bio vrlo javni posao i tajna policija Rima
bili veoma efikasni. Carevi su pazili na filozofe, vjerske ličnosti i pisce.
Iako autorima nije bio potreban štampač, trebao im je čitav niz marketinških metoda da bi stekli široku
publiku, a to je uključivalo dobijanje izdavača sa sredstvima za kopiranje velikog broja knjiga, održavanje lansiranja
stranke i distribuiraju kopije širom carstva. [264]
Što se tiče knjiga u starom Rimu, profesorica klasike dr. Mary Beard primjećuje:
Sav materijal za čitanje je mukotrpno ručno prepisivan. Drevni ekvivalent štamparije bio je a
bataljona robova, čiji je zadatak bio da prepiše jednu po jednu onoliko kopija Vergilija, Horacija ili Ovidija koliko je
Rimsko tržište bi kupovalo. [265]
Što se tiče potražnje, Beard konzervativno procjenjuje da je to od milion i nešto građana
u Rimu je oko 100.000 bilo pismeno, što bi predstavljalo značajno tržište knjiga. Ove
tekstovi nisu bili kodeksi o kojima danas razmišljamo, a koji su ušli u popularnu upotrebu tek nakon
drugog veka, nego, radije, duge i glomazne rolne papirusa. Sve u svemu, izdavanje knjige na
vrijeme o kojem je riječ bilo bi skup i zastrašujući zadatak. Brada nas također podsjeća na jedan razlog zašto
imaju nekoliko primjeraka antičkih tekstova, jer su masovno proizvedeni primjerci jeftino izmišljeni,
dok su one napravljene da traju duže bile veoma skupe. Kaže Brada:
Rola knjiga po sniženoj cijeni bi se vjerovatno raspala u komade brzo kao i moderno masovno tržište
meki povez. Ali što je još gore, pritisak da se brzo naprave kopije značio je da su bile pune grešaka i
ponekad neprijatno drugačije od autentičnih reči autora.
Pored svih grešaka koje bi mogle prenijeti pogrešnu poruku masama o
prema namjerama pisca, Rimsko Carstvo je bilo prepuno cenzure i špijunaže, kao što je izgledalo pobuna
biti svuda okolo. Malo knjiga bi imalo dug vek trajanja da ih rimske vlasti nisu odobrile.
Kao što je to slučaj danas, bogati ljudi bi mogli iznositi svoje stavove kroz monopolizaciju medija – to
to je način na koji su politika i religija često bile raširene kroz vijekove, a možda i u pravu.
Za bilo čije stavove – uključujući i Pavlove – da budu objavljeni i dospeli u oči javnosti
zahtijevalo bi bogatstvo i političku moć"
 
Teža optužba od one za netačnost ili nedostatak autoriteta leži protiv spisa koji su
dolaze do nas iz drugog veka. Nema sumnje da je tada postojao veliki broj knjiga
napisano bez ikakvog drugog pogleda osim da obmane prostodušno mnoštvo koje je u to vrijeme formiralo velikane
najveći deo hrišćanske zajednice.”
—Rev. John A. Giles, Hebrew and Christian Records (2.19)
“Važno je priznati da su, strogo govoreći, jevanđelja anonimna.”
—Dr. Craig L. Blomberg u filmu Slučaj za Krista Leeja Strobela (26)
“Većina apostola je bila nepismena i zapravo nije znala pisati... Nisu mogli ostaviti autoritativan
pisati ako im je duša zavisila od toga. Drugi problem je što su se počeli pojavljivati spisi za koje se tvrdilo da jesu
koje su napisali apostoli, ali je sadržavao razne bizarne i kontradiktorne stavove. Evanđelja su bila u opticaju
za koji se tvrdilo da su ga napisali Isusovi učenici Petar, Filip i Marija i njegova braća Toma i Jakov.
Pojavila su se pisma koja su navodno napisali Pavle, Petar i Jakov. Apokaliptični spisi koji opisuju
Smak svijeta ili sudbina duša u zagrobnom životu pojavila se u imenima Isusovih sljedbenika Ivan, Petar
i Paul. Pojavili su se neki spisi za koje se tvrdilo da ih je napisao sam Isus.
„U mnogim slučajevima, autori ovih spisa zapravo nisu mogli biti oni za koje su tvrdili da jesu, kao
čak su i rani hrišćani shvatili.”
—Dr. Bart D. Ehrman, Falsifikovani: Pisanje u ime Boga — zašto biblijski autori nisu ono što mi
Mislim da jesu (8)
„Matej verovatno nije napisao Matej, na primer, ili Jovan, Jovan... Ukratko, bilo je dugih,
dugotrajne, pa čak i žestoke rasprave u ranoj crkvi oko falsifikovanih dokumenata. Rani hrišćani su to shvatili
u opticaju su bili brojni falsifikati, a oni su hteli da znaju koje su knjige pisali oni
navodnih autora, a koji nisu."
—Dr. Bart D. Ehrman, Kovani: Pisanje u ime Boga (10, 22)
Od samog početka naše potrage da razotkrijemo Hristovu zaveru, nalazimo se u njoj
sumnjivo područje: gledajući u prošlost, otkrivamo da je pravi temelj kršćanstva
ne izgleda ništa slično slici koju su dali sveštenstvo i glavne vlasti. Zaista, one
sa stečenim interesima za porijeklo kršćanske religije slika je daleko ružičastija i veselija
slika nego stvarnost. Oni nam nude čudotvornog osnivača i pobožnih, nadahnutih apostola koji
vjerno i nepogrešivo zabilježio njegove riječi i djela ubrzo nakon njegovog dolaska, a zatim otišao
o širenju vjere s velikim guštom i uspjehu u „spašavanju duša“. Suprotno ovome
popularna zabluda, realnost je da, pored enormne količine krvoprolića koje
uz njegovo osnivanje, historija kršćanstva je puna falsifikata i prijevara. Tako je raširen
ovu izdaju i smicalice o kojima svaki ozbiljan istraživač mora odmah početi da se pita
sama priča. Istina, hrišćansku priču je uvek bilo teško progutati kao i mitove
i basne drugih kultura; ali bezbroj ljudi je bilo u stanju da racionalnost stavi na policu
malo više od religiozne „lojalnosti brendu. ”
Zaista, priču o Isusu kako je predstavljena u jevanđeljima[83] je toliko teško povjerovati da čak i
fanatični hrišćanski „doktor“ i svetac, Avgustin (354–430), priznao je: „Sa svoje strane, ne bih trebao
vjerujte evanđelju osim ako ga pokreće autoritet Katoličke crkve.”[84] Ipak, ovo je svejedno.
“monumentalno praznovjerno i lakovjerno dijete vjere” nije moglo biti previše otporno,
jer je već prihvatio „kao istorijsku istinu basnoslovno osnivanje Rima od strane Romula i
Rema, njihovo djevičansko rođenje od boga Marsa i njihovo dojenje od vučice.”[85]
Očigledno nesposoban da se racionalno uvjeri u valjanost svoje vjere, ranog crkvenog oca
45
Tertulijan (oko 160–200) je navodno dao ozloglašenu izjavu: „Credo quia absurdum est —I
vjerovati jer je apsurdno.”[86] U argumentaciji protiv doketizma “heretika” Markiona, koji
tvrdio da Krist nikada nije došao u tijelu, bivši paganin Tertulijan (De carne Christi, 5)
nastojao da odbrani svoju novu vjeru od paganskih prigovora falsifikata i izmišljotina od strane
priznajući da je kršćanstvo "sramno" i "apsurdno":
Sin Božiji se rodio - ne stidim se baš iz razloga što je ovo sramotno: i Sin Božiji
umro - potpuno je vjerodostojno, iz samog razloga što je apsurdno; i, sahranjen, ponovo uskrsnuo - sigurno je, za
razlog zašto je to nemoguće. [87]
Pored priznanja nevjerovatnosti od strane pagana i kršćana, susrećemo se i
ponovljene optužbe i priznanja falsifikata i prevare.
 
Nijedno od kanonskih jevanđelja nije napisao njegov navodni autor[88] i, zaista, ne spominje se
bilo koji tekst Novog zaveta može se naći u spisima pre početka drugog veka
Common Era (ce), dugo nakon navodnih događaja. Pošto se ispostavljaju tradicionalne autorske akripcije
da budu proizvoljni i lažni, a budući da upravo u njima nalazimo priču o Hristu, moramo biti
sumnja u njenu validnost. Što se tiče kanonskih jevanđelja, Wheless zaključuje:
Sva jevanđelja su sveštenički falsifikat više od jednog veka nakon lažnih datuma. [89]
Izlažući ovu tvrdnju, francuski arheolog dr. Salomon Reinach (1858–1932)
primjedbe :
S izuzetkom Papije (oko 120.), koji govori o Markovoj pripovijesti i zbirci izreka
Isus, nijedan kršćanski pisac iz prve polovine drugog stoljeća ne citira Jevanđelja ili njihove ugledne autore.
… Istina je da Sveti Justin (oko 150.) spominje Uspomene apostola, ali izvode koje daje iz
oni nikada nisu tekstualno identični odlomcima u našim jevanđeljima. Neki od njih dolaze iz nepriznatih
jevanđelja, zvana apokrifna, druga iz nepoznatih izvora. [90]
U Kratkoj istoriji Biblije, Bronson C. Keeler[91] se slaže sa ovom procenom nedostatka
književnih dokaza o postojanju kanonskih jevanđelja prije druge polovine drugog
vijek:
Za njih se čulo tek 150. godine nove ere, odnosno sve dok Isus nije bio mrtav skoro sto dvadeset godina. br
pisac prije 150. godine ih i najmanje spominje. [92]
Uprkos suprotnim tvrdnjama, otac rane Crkve i sveti Justin mučenik (100–165. n.e.)
ne citira nijedno od kanonskih jevanđelja doslovno:
Na samom pragu teme, susreće nas činjenica da nigde u svim Justinovim spisima on ne
samo jednom da spomenem bilo koje od ovih jevanđelja. Niti pominje nijednog od njihovih navodnih autora, osim
John. Jednom kada se pojavi njegovo ime; ne, međutim, kao autor jevanđelja, već u takvoj vezi koju pokreće a
veoma jaka pretpostavka da Justin nije znao za jevanđelje po Jovanu apostolu. [93]
Čini se da, umjesto da predstavljaju četiri kanonska jevanđelja, Justinovi "Memoari" se odnose na
jedan tekst, poput "Djela", vjerovatno Jevanđelja po Jevrejima, koje se također nazivalo
“Apostolsko jevanđelje.”[94]
U Kristu: Kritički pregled i analiza dokaza njegovog postojanja, John E.
Remsburg (1848–1919) objašnjava:
Četiri jevanđelja bila su nepoznata ranim kršćanskim ocima. Justin Martyr, najeminentniji od ranih
Očevi, pisali su sredinom drugog veka. Njegovi spisi kao dokaz Hristovog božanstva
zahtijevao korištenje ovih jevanđelja da su postojala u njegovo vrijeme. Zarađuje više od tri stotine
citati iz knjiga Starog zavjeta i skoro stotinu iz apokrifnih knjiga
46
Novi zavjet; ali nijedno iz četiri jevanđelja. [95]
Što se tiče Justina, oksfordski teolog velečasni dr. John Allen Giles primjećuje: „Sama imena
evanđeliste Matej, Marko, Luka i Jovan on nikada ne spominje – ne pojavljuju se jednom
u svim njegovim djelima.”[96]
Što se tiče dokaza o ranoj kršćanskoj povijesti, Waite zaključuje:
Nijedno od četiri jevanđelja se ne pominje ni u jednom drugom dijelu Novog zavjeta... Nijedno umjetničko djelo
vrsta nikada nije otkrivena, nijedna slika ili gravura, nijedna skulptura ili drugi relikt antike, koji bi mogao
da se smatra dodatnim dokazom o postojanju tih jevanđelja i koje je izvršeno
ranije od druge polovine drugog veka. Čak ni istraživanje kršćanskih katakombi nije uspjelo
iznijeti na vidjelo sve dokaze tog karaktera... Četiri jevanđelja su bila napisana na grčkom, a nije ih bilo
njihov prevod na druge jezike, ranije od trećeg veka. [97]
Waite kaže: „Skoro sve što je napisano u vezi s jevanđeljima do 325. godine, i sve
kopije samih jevanđelja iz istog perioda, su izgubljene ili uništene.”[98] Istina je da je to da
postoji vrlo malo ranokršćanskih tekstova jer su autogrami ili originali možda postojali
uništena nakon Nicejskog sabora i "retuširanja" 506. ad/ne pod carem
Anastasija, koji je uključivao „reviziju“ djela otaca Crkve.[99] Takvo petljanje u redakciji
bilo bi nezamislivo da su ti „dokumenti“ zaista dragoceni testamenti samog
sami apostoli u vezi sa „Gospodom i Spasiteljem“. Ponavljanje onoga što bi izgledalo izričito
bogohuljenje, različiti crkveni zvaničnici u jedanaestom i dvanaestom veku ponovo su "ispravljali"
“nepogrešiva Riječ Božja.”[100] Pored ovih velikih “revizija”, bilo je mnogo
drugi, uključujući greške u kopiranju i prevođenju i namjerno sakaćenje i zamagljivanje
značenje.
 
Nikada nisu samo klevetnici koji ne vjeruju bili ti koji su iznosili takve tvrdnje o falsifikovanju
i obmane biblijskih pisaca. Zaista, oni pojedinci koji su izmislili neke od stotina
„alternativnih“ jevanđelja i poslanica koje su kružile tokom prvih nekoliko vekova čak i priznato
da su falsifikovali tekstove. Od ovih brojnih rukopisa, Katolička enciklopedija
priznaje:
Kada su, dakle, poduzetni duhovi odgovorili na ovu prirodnu žudnju pretvarajući se jevanđeljima punim romantičnih
basne i fantastične i upečatljive detalje, njihove izmišljotine su željno čitane i uglavnom prihvaćene kao istinite od strane
obični ljudi koji su bili lišeni svake kritičke sposobnosti i koji su bili predisponirani da vjeruju u šta
luksuzno hranili njihovu pobožnu radoznalost. I katolici i gnostici su bili zabrinuti za pisanje ovih fikcija.
Prvi nije imao motiva osim pobožne prevare. [101]
Krivotvorina je u prvim stoljećima postojanja Crkve, doduše, bila rasprostranjena, dakle
Uobičajeno je da je ova fraza, „pobožna prevara“,[102] skovana da se opiše. Štaviše, dok
priznajući da su katolici bili umešani u prevaru, Katolička enciklopedija takođe implicira
da su gnostici bili istiniti u pogledu fiktivne i alegorične prirode svojih tekstova.
Što se tiče ove katoličke navike prevare, u Istini o Isusu: Je li on bio mit? , Rev. Dr.
Mangasar Magurditch Mangasarian (1859–1943) kaže:
Crkveni istoričar, Mosheim, piše: „Krišćanski oci su smatrali da je pobožan čin koristiti obmanu
i prevara.” Opet kaže: „Najveći i najpobožniji učitelji su skoro svi bili zaraženi ovim
guba.” Neće li nam neki vjernik reći zašto su falsifikat i prijevara bili neophodni da bi se dokazala istoričnost
Isuse?
Drugi istoričar, Milman, piše da su "pobožnu prevaru priznali i priznali" prvi misionari
47
Isuse. „Bilo je to doba književnih prevara“, piše biskup Elikot, govoreći o vremenima koja su neposredno usledila
navodnog Isusovog raspeća. Dr Giles izjavljuje: „Nema sumnje da je veliki broj knjiga
napisane samo s ciljem obmane.” I mišljenje je [Rev.] Dr. Robertson Smitha da,
„Postojala je ogromna lebdeća masa lažne literature stvorene da odgovara partijskim stavovima." [103]
Prevara je bila toliko fundamentalna za "vjeru" da je Wheless primijetio:
Sveštenička priznanja laži i prevara samo u teškim tomovima Katoličke enciklopedije
dovoljno ... da uništi Crkvu i potpuno uništi kršćansku religiju... Crkva postoji uglavnom za
bogatstvo i samoveličanje; da prestanemo da plaćamo novac sveštenicima bi ubio čitavu šemu u paru
godina. Ovo je suvereni lijek. [104]
Prema hrišćanskom ocu i crkvenom istoričaru Euzebiju (260?-340?), biskupu Korinta
Dionizije (fl. 170) se obrušio na falsifikatore koji su unakazili ne samo njegova pisma nego i
sama „reč Gospodnja“:
Kada su me moji suhrišćani pozvali da im napišem pisma, to sam i učinio. Ovi su đavolji apostoli ispunili
sa suzama, oduzimajući neke stvari dodajući druge... Svi se onda pitaju da li su se neki usudili da petljaju
čak i sa rečju samog Gospoda, kada su se urotili da osakate moje skromne napore. [105]
U tom smislu, dr. William O. Walker, Jr. profesor emeritus religije na Univerzitetu Trinity,
komentari:
Međutim, dodavanje kršćanskih interpolacija očito nije bilo ograničeno na nekršćanske dokumente. Za
na primjer, Dionisije, biskup Korinta sredinom drugog vijeka, tvrdio je da „jeretici“ imaju oboje
dodavao materijale i brisao materijale iz njegovih pisama. Slično, Irinej (kraj drugog veka)
„izrazio je [izrazio] najveću bojazan da će njegovi spisi protiv jeretika biti 'promenjeni', a pisac iz kasnog četvrtog veka Rufinus je tvrdio da su mnogi grčki patristički spisi interpolirani. Ostalo
mogli bi se navesti primjeri. [106]
Osim toga, jedan broj očeva, uključujući Euzebija, smatrani su od strane svojih vršnjaka
nepouzdani lažovi koji su redovno pisali svoje izmišljotine o onome što je njihov Gospodar rekao i učinio
tokom njegovog navodnog boravka na zemlji. Prema istoričaru Gibonu, Euzebije u jednom od svojih
djela, Evanđeoska priprema (12.31), nudi zgodno poglavlje pod naslovom: „Kako to može biti
Zakonito i prikladno koristiti laž kao lijek, a za dobrobit onih koji žele biti
Prevaren.“[107] O Euzebiju, Waite piše: „Ne samo najnezabluđenije laži, već i književne
falsifikata najgroznijeg karaktera, zamračuju stranice njegovih apologetskih i istorijskih spisa.”[108]
Viles takođe naziva Justina Mučenika, Tertulijana i Euzebija „tri svetleća lažova“.[109] Keeler
kaže: „Prvi kršćanski oci bili su krajnje neznalice i praznovjerni; i bili su
jedinstveno nesposobni da se nosi sa natprirodnim.
 
Biblijski izvori
“U suštini, ako Njegove riječi nisu bile tačno zapisane [u jevanđeljima], kako neko može znati šta On
zaista podučavao? Istina je da nismo mogli znati. Nadalje, ako ostatak Novog zavjeta ne može biti
utvrđeno kao istorijski pouzdano, onda se malo može znati o tome šta je pravo kršćanstvo zapravo, poučava ili
znači.”
—Dr. John Ankerberg i dr. John Weldon, Priručnik biblijskih dokaza (351)
„Uz sve razlike između Mateja, Marka, Luke i Jovana, i uz brojna druga evanđelja koja postoje,
imamo očigledan problem. Svako jevanđelje ima poseban način viđenja Isusa. Kako blisko istorijskom
su činjenice?"
—Dr. John Dominic Crossan, Ko je Isus? (4)
„Ako uzmete evanđelja kao činjenični izvještaj o Isusovom životu, ona nisu sva usklađena... postoji ono što mi
mogu identifikovati kao kontradikcije u izveštaju... Ako želimo da čitamo jevanđelja kao izveštaje očevidaca,
historijski zapisi i tako dalje, onda ne samo da nas čeka teško, mislim da postoje dokazi unutar
sam materijal koji nije namijenjen za čitanje na taj način. [Evanđelja] ne tvrde da su iskazi očevidaca
njegovog života… zabrinuti smo zbog toga što je književnost jevanđelja prožeta svim vrstama tendencija
i sve vrste pristrasnosti i preterivanja.”
—Dr. Allen D. Callahan, “Od Isusa do Krista: Šta su jevanđelja?”
“Ključno pitanje je sljedeće: da li je moguće da je bilo koji od ranih kršćanskih falsifikata dospio u Novo
Testament? Da neke od knjiga Novog zaveta nisu napisali apostoli čija imena
vezani za njih? Da neka Pavlova pisma zapravo nije napisao Pavle, već neko ko tvrdi
biti Paul? Da Petrova pisma nije napisao Petar? Da Džejms i Juda nisu napisali te knjige
nose njihova imena? Ili... da Jevanđelja po Mateju, Marku, Luki i Jovanu zapravo nisu napisali
Matej, Marko, Luka i Jovan? Naučnici već više od sto godina znaju da je to u stvari tako.”
—Dr. Bart D. Ehrman, Kovani: Pisanje u ime Boga (9)
„[Mnogo] nedavno proučavanje jevanđelja... zaključilo je da su jevanđelja pisana više od četrdeset godina
nakon Isusa od nepoznatih autora koji mu nisu bili očevici.”
—Dr. Robert E. Van Voorst, Isus izvan Novog zavjeta (13)
“Ne treba očekivati da ćemo u Svetom pismu pronaći punu naučnu tačnost ili potpunu istorijsku preciznost.”
—Društvo katoličke istine, Dar Svetog pisma (18)
Priča o Isusu Hristu može se naći samo u falsifikovanim knjigama Novog zaveta, an
asortiman jevanđelja i poslanica za čije je stvaranje bilo potrebno mnogo vekova i ruku. Biblijski
kanon (ovlašćeni skup i red knjiga) nije uspostavljen ni do šestog veka, kao što je navedeno
engleski teolog velečasni dr Nathaniel Lardner (1684–1768), u svom poglavlju (148) o
Hrišćanski pisac Kozma Aleksandrijski (fl. 535): „Kanon Novog zaveta nije bio
ustalio u doba ovog pisca, od strane bilo koje vlasti koja je bila odlučujuća i univerzalna
priznat.”[121] Stručnjak za gnostički tekst George R.S. Mead (1863–1933) opisuje zbunjene
kompilacija "nepogrešive riječi Božje":
Novi zavjet nije jedna knjiga, već zbirka grupa knjiga i pojedinačnih tomova, koji su bili
isprva, pa čak i dugo kasnije, kružila odvojeno... jevanđelja se nalaze u bilo kojem redoslijedu...
Egipatska tradicija stavlja Jn. prvi među jevanđeljima. [122]
U stvari, trebalo je više od hiljadu godina da se kanoniziraju Novi i Stari zavjet
Zavjetni kanon se do danas razlikuje između katoličke i protestantske verzije.[123]
Ova kanonizacija također je zahtijevala od mnogih vijeća da odluče koje knjige treba uzeti u obzir
„nadahnut“, a koji „lažni“. Za razliku od uobičajenog utiska, ova vijeća su bila
ne mirna okupljanja "dobrih pastira Kristovih" već razularena slobodno za sve između bendova
nasilnika i njihovih bahatih i ludih biskupa. Kako Keeler kaže:
Čitalac bi u velikoj meri pogrešio da je pretpostavio da je na ovim skupštinama selo sto ili dve stotine gospode
50
da tiho i dostojanstveno razgovaraju o pitanjima koja su im bila postavljena radi rešavanja. Naprotiv,
mnogi biskupi su bili neuki grubijani, a pratile su ih gomile opakih pristalica koji su stajali
spremni na najmanji izgovor da osakate i ubiju svoje protivnike. [124]
Na saboru u Efezu 431. godine, rulja koja se sastojala od ostataka društva i predstavljala je
izbile su zaraćene frakcije sirijskog grada Antiohije i egipatskog grada Aleksandrije
nerede i ubili mnoge jedni druge.[125] Ovaj okršaj bio je samo jedan od mnogih, i ovo prolivanje
Krv kršćana bio je samo početak užasnog vjekovnog nasljeđa. Crkva
istoričar Euzebije (8.1) opisuje haotičnu atmosferu koja je vladala u ranim danima
kršćanstvo:
Ali sve veća sloboda transformisala je naš karakter u aroganciju i lenjost; počeli smo da zavidimo i zlostavljamo
jedni drugima, režući sebi vratove, po prilici, oružjem od
riječi oštre ivice; vladari bacani
sami kod vladara i laika vodili su partijske borbe protiv laika, i neizrecivog licemjerja i
prikrivanje je dovedeno do granice opačine... Oni od nas koji smo trebali biti pastir
od sputavajućeg uticaja straha Božijeg i žestoko se svađali jedni s drugima, baveći se isključivo
bujajući sporove, prijetnje, zavist i međusobno neprijateljstvo i mržnju, mahnito zahtijevajući despotsku vlast
priželjkivali su. [126]
Takvi su bili načini na koje je Novi zavjet konačno kanoniziran. Što se tiče Novog
Testament kakav danas stoji, Wheless kaže:
27 novozavjetnih knjižica, koje se pripisuju osam pojedinačnih “apostolskih” pisaca, a koje su izvučene iz nekih 200
priznati krivotvorine koje se nazivaju Evanđelja, Djela i Poslanice, predstavljaju sadašnje "kanonske" ili prihvaćeno nadahnute
kompendijum primitivne istorije hrišćanstva. [127 ]
 
Takva pozadina nastanka Svetoga Pisma , nije niti malo ruzicasta , i razlog je vise da se pretresu sve dostupne informacije vezane za istorijske okolnosti njegovog nastanka. . Slicno kao i danas, ako jednoga dana buduce generacije budu pokusale da rekonstruisu kako smo razmisljali i kako i u sta smo verovali , bazirano na novinskim clancima , i snimcima na Youtube dobice skroz pogresnu ideju , oko ne znaju da smo ziveli u doba kada su se kontrolisala sredstva javnog informisanja , i kada su se ugusivala drugacija misljenje kancelovanjem svega sto bi dovodilo pod sumnju zvanicne stavove , bilo da je u pitanju politika , valjanost vakcina , pitanje o ravnopravnosti polova ...stanje ekonomije , ratne aktivnosti u svetu.... Svako ima pravo da veruje sta god mu dusa zeli , ovde samo razmenjujemo misljenja . (izvinjavam se imam obaveze , moram da begam)
 
Nisam niti teolog , a jos manje lingvista . Imali smo prilike u zadnjih desetak godina doci do informacija od strane Mauro Biglina , cijih 17 prevedenih knjiga Staroga zaveta po narudzbi Vatikana , ipak pokazuju da covek nije sarlatan,vec da je jedan od najboljih u toj oblasti. Konacno, dali su mu otkaz , ali ne zbog izvrsnih prevoda knjiga staroga zaveta , vec sto je izasao u javnost da lingvisticki gledano teoloska nadogradnja po pitanju tumacenja Starog zaveta nema osnovu, i to vise ni manje udario je pravo u definicije i tumacenja prirode Boga. Eto kako se problem po pitanju osnova vere umnozava. Ne samo da nije bila koherentna baza vec i tumacenje te baze nema solidnu bazu u tekstu. Po svoj prilici ,i kada su sastavljali sta ulazi u kakon , uslo je zato sto se slagalo sa tadasnjim verovanjem, a ako se nije slagalo , nije niti postalo deo kanona, a niti prezivelo do danasnjih dana. Poznavaocima ne moram ni spominjati ucesce Cara Konstantina 325 u Nicei , kada je kao paganin sedeo na saboru i donosio konacne odluke po pitanju verovanja u Crkvi. A gore sam citirao iz kojeg razloga je bilo oporecnih verovanja unutar Hriscanstva , buduci da je bilo na stotine spisa koji su bili u opticaju sa svim mogucim varijantama po pitanju doktrinalnih tema. I opet kanoniziralo se kako je najjaci medju njima odlucio. Danas je to za nas postalo sveto slovo. Spomenuo sam na pocetku i Ugaritske tekstove , koji bez sumnje pokazuju da su Izraelci kao narod , presli iz faze politeizma , i da je to bio proces, dok nisu postali monoteisti. A isti Ugaritski tekstovi pokazuju versku pozadinu Kananskih zemalja , i ne radi se o monoteizmu. Ne postoji niti jedan narod , poznad Istoriji, kojem je Jahwe bio Bog , pre nego je sklopio savez sa Abrahamom. U ugaritskom tekstu spominju vrhovnog Boga El koji je izrodio sa svojom suprugom sve Bogove ... i razdelio teritoriju svojim sinovima , da vladaju. Tako je i Baal dobio Kanan. Da li je i Jahwe jedan od potomaka El-a , pa se nezadovoljan svojim parcetom teritorije borio protiv svoga brata Baala ?
Bas kao sto Biglino i zakljucuje , da se radi o analima vojnih operacija osvajanja Kanana, od strane bica od krvi i mesa, a ne superiornog duhovnog bica. Pokusavam , ali stvarno mi je tesko shvatiti da se Stvoritelj Univerzuma , i citavog zivota, borio , ili obucavao svoje sledbenike da ratuju , pale i otimaju tudju zemlju. Ili da tom Stvoritelju Univerzuma prija kad mu se mole , kad mu sluze ...Bog Univerzuma ...bar kako ga ja dozivljavam bi trebao biti daleko daleko iznad tih ljudskih tastina , i potreba, jednako mi je i totalno nelogicna potreba nas , da verujemo kako ce Bog suditi, jer mi se opet ne uklapa u koncept Stvoritelja Univerzuma , da on eto jedva ceka da pocne da sudi , a onda baca u pakao sve koji mu nisu po volji... To mi lici na , bas kao da smo mi njega stvorili po svom oblicju , a ne on nas po njegovom. Da nismo bili naterani da prihvatimo varijantu Boga kako su ga Jevreji opisivali i dozivljavali, da li bi verovali u neku bolju varijantu ? Nekog humanijeg Boga ? Ili mozda cak i u reinkarnaciju ? Ili mozda i u neki bolji religiozni sistem koji bi bio baziran na Bogu koji se nije toliko kompromitovao , i koji bi nam mogao biti uzor da zivimo plemenitije i bolje izdanje nas samih ? Hrist je bio dobar pokusaj , ali sve upucuje da je bio fikcija , kao i deda Mraz , jednako dobar lik , ali takodje fikcija. I istina je da je kroz istoriju bilo jos junaka i likova koji su ziveli i do Milenijum pre Hrista , a takodje bili rodjeni od majke device , bili sinovi bozji , neki od njih razapeti, uskrsnuli treci dan ...jos je 1875 Kersey graves napisala knjigu o 16 razapetih spasitelja :
Šesnaest raspetih Spasitelja svijeta; Ili, Kršćanstvo prije Krista, koje sadrži nova, zapanjujuća i izvanredna otkrivenja u religijskoj povijesti, koja otkrivaju orijentalno porijeklo svih doktrina, principa, propisa i čuda kršćanskog Novog zavjeta, i daju ključ za otključavanje mnogih njegovih svetih Misterije, osim što obuhvataju historiju 16 paganskih raspetih bogova je nefikcijska knjiga iz 1875. koju je napisala američka slobodoumnica Kersey Graves,[1] koja tvrdi da Isus nije bio stvarna osoba, već da je bio kreacija u velikoj mjeri zasnovana na ranijim pričama o božanstvima ili bogoljudi spasitelji koji su bili razapeti i sišli u i uzašli iz podzemnog svijeta. Dijelovi su ponovo štampani u knjizi Knjiga koju vaša crkva ne želi da čitate koju je uredio Tim C. Leedom 1994. godine, a u cijelosti je ponovo objavljena 2001. godine.

Knjigu često koriste kao izvor zagovornici teorije mita o Hristu, kao što su Dorothy M. Murdock, [2][3] Tom Harpur i John G. Jackson. Mnoge od istih teorija koje se zastupaju u knjizi ponavljaju se u dokumentarcima The God Who Wasn't There, The Pagan Christ, Zeitgeist: The Movie i Religulous.
Grejvs, često citirajući Anakalipsu i druga dela Godfrija Higinsa (1772–1833) kao svoj izvor, tvrdi u knjizi da su mnogi "spasitelji" nalik na mesije bili razapeti na krstu ili drvetu pre nego što su uzašli na nebo.

"Jedno je jasno - mitovi Hindusa, mitovi Jevreja i mitovi Grka su u osnovi isti; i ono što se naziva njihovim ranim istorijama nisu istorije čovečanstva, već su izmišljotine pod pojavom istorije kako bi se ovekovečile doktrine." (Higins, Anakalipsa)

Evo Gravesove glavne liste, poredane hronološki:

Tulis iz Egipta, 1700. p.n.e.
Krišna iz Indije, 1200. p.n.e.
Krit iz Haldeje, 1200. p.n.e..[5][6]
Atys iz Frigije, 1170. p.n.e.
Thammuz ili Tammuz iz Sirije, 1160. p.n.e.
Hesus ili Eros 834. p.n.e.
Bali iz Orise, 725. p.n.e..[7]
Indra od Tibeta (Tibet), 725. p.n.e.
Iao od Nepaula (Nepal), 622. p.n.e..[8][9]
Buda Sakia (Muni) iz Indije, 600. p.n.e..[10]
Mitra (Mitra) iz Perzije, 600. p.n.e.
Alcest Euripidov, 600. p.n.e.
Quezalcoatl iz Meksika, 587. p.n.e.
Wittoba od Bilingonaca, 552. p.n.e..[11]
Prometej ili Eshil sa Kavkaza, 547. p.n.e.
Kvirin Rimski, 506. p.n.e.
On također navodi niz drugih svetih likova koji su uzeli obličje ljudi i potom uzašli na nebo, uključujući:

Salivahana sa Bermuda
Zuli ili Zhule iz Egipta[12]
Oziris Egipatski
Oru iz Egipta
Odin od Skandinavaca
Zoroaster iz Perzije
Baal od Fenikije
Taut, "jedinorođeni od Boga" iz Fenikije, izumitelj pisma[13]
Bali u Afganistanu
Xamolxis (Zalmoxis) iz Trakije
Zoar od Bonza
Adad iz Asirije
Deva Tat iz Siama (Tajland)
Sammonokadam (Sommona-Codom) iz Sijama (Tajland)[14]
Alcides iz Tebe
Mikado od Sintoosa
Beddru iz Japana
Bremrillah od Druida[15]
Thor, sin Odina od Gala/Nordjanaca
Kadmo iz Grčke
Hil/Feta Mandaita[16]
Gentaut iz Meksika[17]
Univerzalni monarh Sibila
Ischy of Formosa (Tajvan)[18]
Božanski učitelj Platona
Svetac od Xaca[19]
(Fohi) Kine
Tien of China
Adonis sin djevice Io od Grčke
Iksion iz Rima
Mohamud ili Mahomet od Arabije
Knjiga tvrdi da određen broj ovih božanstava ili bogo-ljudi dijele barem neke Isusove osobine kako je opisano u Novom zavjetu, povlačeći najsnažnije sličnosti s Krišnom. Na primjer, neke figure su imale čudesna ili djevičanska rođenja, bili su sinovi vrhovnih bogova, rođeni su 25. decembra, imali su zvijezde uperene na njihova mjesta rođenja, posjećivali su ih pastiri i magi kao dojenčad, bježali su od smrti kao djeca, pokazivali su crte božanstva u djetinjstva, provodili vrijeme u pustinji, putovali dok su poučavali, imali učenike, činili čuda, bili proganjani, bili razapeti, sišli u pakao nakon smrti, pojavljivali se kao vaskrsenja ili ukazanja ili su se uzdigli na nebo. Kraj citata.

Mnogo toga ne znamo . I zbog toga nekako ispada da je neznanje jedan od jacih temelja vere. U nekoj fazi ovih istrazivanja postavio sam sebi sta mi je vaznije , odnos sa Bogom , ili odnos sa Istinom. Lako je dok su ta dva pojma jedno te isto. Ali , ako su se razisli na dve strane , kuda cete onda , levo ili desno ? Plava ili Crvena pilula?
 
e, treba da citas bibliju.
Шта га вас је Сорбониних сведока, права инвазија из ''политичке'' Русије...

Забрини се за своје здравље, ако се налазиш и смеру ко овај новопридошли члан култа што спамује форум, којих је мали милион у Србији...
 

Back
Top