Moje...tvoje...misli i osećanja

Fortuna nam ne daje ništa na što se možemo osloniti. Ništa, ni javno ni osobno, nije stabilno. Sudbine ljudi i gradova u stalnom su prevrtanju. Živimo usred stvari koje su osuđene na smrt. Rođen si kao smrtnik, rađaš smrtnike. Računaj na sve, očekuj sve.

Seneka
 
Jedna od laži ovoga svijeta je da ako si dobar prema ljudima oni će ti prije ili kasnije uzvratiti. To je glupa laž. Ima onih koji kao da uživaju povrijeđivati druge. Međutim, bez obzira koliko trula srca susretao, isplati se biti dobar, ne zbog toga što će ti neko uzvratiti, nego da pokažeš svijetu da ljudskost ipak postoji.
❤

n.a
 
Negde mora biti lakšeg života, vedrine događaja, što se slivaju kao čisti i hladni, prijatni, penušavi slapovi.
Odseliti se treba zato, otići nekuda, smiriti se negde, na nečem čistom, bistrom, glatkom kao što je površina dubokih gorskih jezera.
Živeti po svojoj volji, bez ove strašne zbrke, idući za svojim životom...

Miloš Cnjanski
 
"Prijatelja imam malo, jer ne mogu da pijem kafu s nekim, pred kim moram da pazim šta govorim. Instant prijateljstva za trač partije i poneki selfie me ne zanimaju. Ne umijem da se pravim da mi se dopadaš ako ne mogu da udišem vazduh u istoj prostoriji u kojoj si ti. Ne umijem da sakrijem emociju, kakva god ona bila. Užasava me svaki oblik komunikacije s nekim, s kim ne mogu da pričam otvoreno i šaljem mu svoje misli, pjesme koje u tom trenutku slušam i ostale nebuloze.
Dakle, ne "družim" se, jer se ne osjećam prijatno u društvu ljudi. Rijetki su oni sa kojima se osjećam slobodno da budem ja. Prezirem sve što je isforsirano i iscenirano. "Prijateljstva" pogotovo!
Život nije da se glumi, život je da se živi. Ako nisi ono što jesi, nisi uopšte. A ako nisi, ti i ja nemamo o čemu da razgovaramo!"
Mira Furlan
 
Uvijek dođe vrijeme kada valja izabrati između kontemplacije i akcije. To se naziva postati čovjekom. To je razdiranje užasno. Za ponosno srce, međutim, tu ne može biti sredine. Postoji Bog ili vrijeme, ovaj križ ili ovaj mač. Ovaj svijet ima viši smisao koji nadilazi njegove nemire, ili su istiniti samo ti nemiri. Valja živjeti s vremenom i umrijeti s njim, ili ga se osloboditi za jedan viši život.

Alber Kami
 
"Dok paziš na tuđe osjećaje, jer u tebi živi čovjek koji vjeruje u dobro u ljudima, pitaš se dali neko pazi na tvoje. Koliko je ljudima koji kroz tvoj život prolaze kao na nekoj traci stalo do tebe? Koliko njih zna tvoje slabosti, tvoje teške trenutke, koliko njih zna tvoja sumnjanja i strahove, koliko njih zna tvoje boli i pokušava ti biti rame za plakanje."
- M. Žuvela
 
Ako hoćete nešto da uradite – idite do kraja. U suprotnom, ni ne počinjite.

To bi moglo da znači da ćete izgubiti djevojku, ženu, rođake, poslove, i moguće je – glavu!

Moglo bi da znači da nećete jesti dva ili tri, četiri dana…

Moglo bi da znači da ćete se smrzavati na klupi u parku. Možda vam donese i zatvor, porugu i ismojavanje, ili izolaciju…

Izolacija je dar, sve ostalo je proba vaše izdržljivosti… vaše želje da to – stvarno radite!

A vi ćete uspjeti.

Uprkos odbijanju i slabim šansama, bit će bolje od bilo čega što možete da zamislite.

Ako ćete da pokušavate – idite do kraja!

Nema sličnog osjećanja, bit ćete sami sa bogovima, a noći će bukteti u plamenu. Jahat ćete život sve do savršenog smijeha.

I to je jedina borba vrijedna truda!”

Bukowski
 
Заљуби се поново

Пронађи старог пријатеља опет
Заљуби се у ново сећање
Пронађи се у новој песми, новом плесу
Заљуби се изнова
У цвркут птица
У осећај док ти ветар милује лице
У дане када је сунце одабрало твоје очи

Док исток сања сумрак, на западу се рађаш ти

Заљуби се у живот
Једноставно ..
Заљуби се у живот изнова

D.K.
 
Док рука клизи низ кичму
Додир твој ме чини неспремним
Зној са чела се слива у очи
Као сузе у море

Кап по кап, као со на рану
Затворених очију живим
Водећи се туђим нагоном

Желим опет сузе лити, со окусити
Ране отворити
И поново прогледати

D.K.
 
Nikad nemoj pitati ljude zašto nisu vjenčani? Zašto još nemaju djecu? Zašto su otišli iz svoga kraja? Zašto rade posao koji rade? Nemojte ih pitati zašto su rastavljeni i što se dogodilo? Nemojte ih pitati zašto su dali otkaz tamo gdje su radili? Ni zašto su im djeca takva kakva jesu? Ni što je s njihovim roditeljima? Nemojte ih pitati zašto više nisu sa starim prijateljima? Niti koje bolesti imaju? Niti ispitivati njihovu prošlost u tančine.

Ne znate tko je što prošao. Koliko ga je boljelo. I kolika je stvarno njegova rana. Možda vidite samo vrh ledene sante i ne znate što se tamo događa. Sve što možete je reći da ćete biti podrška. I da ćete biti tu ako bilo što bude trebalo. Kada dođe vrijeme reći će vam ako budu spremni. I ako s vaše strane osjete jedno dobro srce kojemu je stalo do njih. Ne forsirajte. Ne namećite se. Samo pustite ljude da budu ono što jesu. Možda vam sami kažu svoj život.

Mario Žuvela
 
Ljubav

U zamku iluzija, vešto smeštenom u lobanji nagoveštaja, postojiš u sobi kao noć koja me stavi naspram sebe i svuče rukama koje taje Mesec grlatije od razdora zvezde i svežnjeva tame, čiju erotičnost otključavaju juriši sumraka i jutra zapostavljeni i zarobljeni u tvom pogledu, koga sapliće noć i baca ga na gomilu svih lomača našeg zajedničkog vremena, koje gori izlazeći čvrstim korakom iz oblika naše prošlosti.

Tvoje lice, zagubi vreme čeprkajući po zgarištu ove noći, sećajući se rasporeda svih iluzija u toj sobi.

Moje lice, ostade zasuto buntovništvom jednog anđela koji žonglira sa smrću i sa životom uranjajući u naprasitost zvezda.

Sanda Ristić Stojanović
 

Back
Top