Moja prica..

Mackice skroz si u pravu, dete je vec zaceto, a ako zena ima mogucnosti i zeli da bude dobra majka, i ako ce ga odgajati sa ljubavlju treba da ga rodi. A sad da li su ova zena i njen ljubavnik moralni ili ne to je vec druga prica. Licno mislim da je jako neodgovorno i sebicno ulaziti u vezu sa ozenjenim covekom koji ima i decu, jer tu se ne misli na osecaje njegove zene i sto je jos vaznije njegove dece. A jos ako je svesno ostala u drugom stanju, onda je jasno da zena nije uopste moralna i da misli prvenstvano na sebe. Ali ipak mislim da joj trebamo pruziti podrsku, jer u pitanju je jedan mladi zivot, jedna bebica koja treba da dodje na svet, i nadam se da ce biti voljeno. Mislim da je beba vaznija od moralnog polemisanja, i da treba misliti na to dete, a da osudu njihove veze koja je i po meni greska ostavimo po strani. :bye:

Мислим, зар то нису ствари на које првенствено ОН треба да мисли?
 
Мислим, зар то нису ствари на које првенствено ОН треба да мисли?

Treba,ali ocigledno ne misli.
Uostalom,da sam ja na njenom mestu zestoko bi me grizla savest-samo zbog njegove dece,zena nije moj problem.
Ona samo komplikuje vec zakomplikovanu situaciju,ko u spanskim serijama.
 
S_lady, samo da ja napomenem da moj post nije bio upucen tebi :D

Onda se izvinjavam sto sam pogresno razumela.Mada kome god da je namenjen "LUPAJ ZENO" mislim da nije prikladno.Moramo se medjusobno uvazavati cak i ako ne mislimo isto,zar ne?:ok::bye:

Ma ipak nisam pogresno razumela,vrati se unazad...citirala si me,logicno je da sam pomislila da komentarises moj komentar.:rtfm:
 
zbog njegovog misljenja da ce zena tj njegova porodica prihvatiti njegovo vanbracno dete mislim da je on lazov i da celu pricu olako shvaata
meni se tu nista ne dopada, a kako li je tek njegovoj zeni?
 
Па шта знам, по мом мишљењу неко са стране не може бити одговоран за туђ брак, туђу жену и туђу децу.

Нити неко са стране може уништити туђ брак или растурити туђу породицу.

За то је, у овом случају, одговоран једино и искључиво тај тип.
 
Poslednja izmena:
На страну што ја у њеној ситуацији не бих никако размишљала о детету нити о не знам каквој љууубави према њему... Ваљда сам исувише матора, знам како све функционише...
 
КО прави дете?
Он, она или обоје?


У ствари, колико год сматрала да мушкарац и жена имају једнаку одговорност за контрацепцију, кад мало размислим, ипак се ради о женином телу, и она је та која ипак треба, себе ради, више да брине о томе и да не доноси олако одлуке о рађању.
 
Razvedena sam i imam dete od 7g.Sreli smo se u aprilu,danima smo se dopisivali,a onda konacno i upoznali.I bila bi to prica koja u potpunosti lici ili podseca na druge price,jer je sve bilo manje-vise isto.Rasplamsana strast,price,setnje,razumevanje,podrska...jednostavno kao da nadjete drugu polovinu sebe.
On,osobenjak,namcor,beskrajno sarmantan Bosanac,obrazovan...otac dvoje dece u zajednici sa zenom poslednjih 17god.Nije mi pricao price da je ne voli,da ce je ostaviti,nije je nikada ni pomenuo,ja ne pitam...Znam samo da je starija do mene 15 godina,rekla bih stalozena tolerantna zena,privrzena majka,dobra snaja.Moje misljenje o njoj koje se formiralo,dok sam slusala neke njegove price o njihovim zivotima isprepletanim sa ratovima sa ovih prostora.
Pre izvesnog vremena sam mu saopstila da sam u drugom stanju.Njegova reakcija,u skladu sa novim zivotom koji smo stvorili.Radost.Objasnjenje da ce to dete imati porodicu,da mu detinstvo nece biti lako,svakako drugacije od drugih...Da ce njegova porodica znati za nase dete.Nije bilo velikih obecanja,u stvari nije ih bilo u opste.On ostaje da zivi sa svojom porodicom kao i do sad...Moj zivot ce biti obogacen sa jos jednim detetom.I ja se tome radujem.Nemam zahteve za njega,nemam nikakva ocekivanja...Volim ga.Potpuno jednostavno bezuslovno.Da li gresim?

Ne razumem kako neko moze da zivi "od danas do sutra".
 
У ствари, колико год сматрала да мушкарац и жена имају једнаку одговорност за контрацепцију, кад мало размислим, ипак се ради о женином телу, и она је та која ипак треба, себе ради, више да брине о томе и да не доноси олако одлуке о рађању.

Apsolutno se slazem! Odgovornost je pojedinacna stvar svakog od nas: muskarac je odgovoran prema sebi i detetu koje zacinje, a zena prema sebi i detetu koje zacinje. Ali obzirom da ONA nosi to dete u svom telu, ona je odgovornija prema sebi, svom telu i buducem deteu od muskarca u svakom slucaju!
Ako si protivnik abortusa, onda moras da mislis unapred o tome da kontracepcija moze da zataji, pa da se ne petljas u vanbracne veze iz kojih ce eventualna trudnoca rezultovati automatskom osudom deteta na nemanje oca u samom startu. Price o tome kako moze majka da se zaljubi i kasnije i da drugi muskarac preuzme funkciju oca malo su mi smesne u najmanju ruku, Hellen: ne govorim ja o tome da li ce neko drugi da preuzme tu funkciju (sto je hipoteza, mozda bude neko drugi a isto tako i ne mora, zar ne), niti o moralnom pitanju vanbracne veze, niti o tome da li su deca koja rastu bez oba roditelja manje ili vise srecna od one koja srastu sa dva debila od roditelja. Poalzim od premese da decu prave (ili bi tako trebalo d abude po meni) dvoje odgovornih ljudi, zrelih ljudi, odgovornih prema sebi ali jos vise prema detetu kome treba d aobezbede NORLANE STARTNE uslove za zivot - koji pocinju jos dok je dete intrauterino, nastavljaju se po rodjenju i kroz ceo tok odrastanja i sazrevanja deteta. Govorim iskljucivo o toj vrsti odgovornosti, i o onome sto je psiholoski, emotivni, socijalni standard li ako neko insostira neka to nazove mentalno zdravstvenim stereotipom za zdrav razvoj deteta. Nikakve druge hipoteze me ne zanimaju d ao njima naglabam - sta bi bilo da su roditelji debili, da otac umre, da dodje drugi muskarac pa d ausvoji dete itd. Govorim o ODLUCI, odluci sa PREDUMISLJAJEM, da se automatski, u startu, dete ostavi bez kompletne porodice i normalnog (ako zelite neka se to nazove stereotip, ali ja smatram da je to NORMALNO) i zdravog okruzenja za psiholoski i emotivni razvoj i rast deteta. To je moj stav, dozvoljavam da drugi imaju drugaciji, sa tom razlikom sto aktuelna nauka o upravo tom, zdravom, psihosocijalnoseksualnom razvoju deteta nalaze i zahteva prisustvo OBA zrela i odgovorna roditelja od samog zacetka deteta, emotivno investirana kako u dete tako ijedno u drugo.
 
P.s. DA ne bi upali u bespotrebnu polemiku oko toga kolko su ok i srecna deca iz razvedenih brakova i rastrenih porodica: razvodi i rasturanja se desavaju, ali niko ne ulazi u vezu niti brak sa idejom da ce sutra da se razvede (najcesce) vec iz ljubavi i zaljubljenosti, pa makar i zanesenosti. Hellen, kad si ti pravila decu sa svojim muzem sigurno nisi mislila da ce sve da se lose zavrsi, da cete se rasturiti i da vas aveza nista ne vredi - imam utisak, mozda me vara da ste decu pravili iz ljubavi i odluke da imate decu, i verovatno ste mislili kako cete ih gledati zajedno kako rastu! To dal is u ili nisu one srecna i ok deca, u to ne bih da s emesam, vreme ce pokazati i ja od sveg srca zelim, i verujem da i deca iz rasturenih brakova mogu da budu srecna. Ali da nisu patila, i da ne pate - e to niko ne moze d ame ubedi, a da ne pate vise od dece iz kompletnih brakova u kojima su dva normalna zrela odgovorna roditelja koja se vole - e to tek niko ne moze da me ubedi.
Ni ni u tome nije stvar kao sto rekoh - stvar je u odluci sa predumisljajem, kjoa je bazirana na iskljucivoj sebicnosti umesto na odgovornosti prema detetu.
 
Apsolutno se slazem! Odgovornost je pojedinacna stvar svakog od nas: muskarac je odgovoran prema sebi i detetu koje zacinje, a zena prema sebi i detetu koje zacinje. Ali obzirom da ONA nosi to dete u svom telu, ona je odgovornija prema sebi, svom telu i buducem deteu od muskarca u svakom slucaju!
Ako si protivnik abortusa, onda moras da mislis unapred o tome da kontracepcija moze da zataji, pa da se ne petljas u vanbracne veze iz kojih ce eventualna trudnoca rezultovati automatskom osudom deteta na nemanje oca u samom startu. Price o tome kako moze majka da se zaljubi i kasnije i da drugi muskarac preuzme funkciju oca malo su mi smesne u najmanju ruku, Hellen: ne govorim ja o tome da li ce neko drugi da preuzme tu funkciju (sto je hipoteza, mozda bude neko drugi a isto tako i ne mora, zar ne), niti o moralnom pitanju vanbracne veze, niti o tome da li su deca koja rastu bez oba roditelja manje ili vise srecna od one koja srastu sa dva debila od roditelja. Poalzim od premese da decu prave (ili bi tako trebalo d abude po meni) dvoje odgovornih ljudi, zrelih ljudi, odgovornih prema sebi ali jos vise prema detetu kome treba d aobezbede NORLANE STARTNE uslove za zivot - koji pocinju jos dok je dete intrauterino, nastavljaju se po rodjenju i kroz ceo tok odrastanja i sazrevanja deteta. Govorim iskljucivo o toj vrsti odgovornosti, i o onome sto je psiholoski, emotivni, socijalni standard li ako neko insostira neka to nazove mentalno zdravstvenim stereotipom za zdrav razvoj deteta. Nikakve druge hipoteze me ne zanimaju d ao njima naglabam - sta bi bilo da su roditelji debili, da otac umre, da dodje drugi muskarac pa d ausvoji dete itd. Govorim o ODLUCI, odluci sa PREDUMISLJAJEM, da se automatski, u startu, dete ostavi bez kompletne porodice i normalnog (ako zelite neka se to nazove stereotip, ali ja smatram da je to NORMALNO) i zdravog okruzenja za psiholoski i emotivni razvoj i rast deteta. To je moj stav, dozvoljavam da drugi imaju drugaciji, sa tom razlikom sto aktuelna nauka o upravo tom, zdravom, psihosocijalnoseksualnom razvoju deteta nalaze i zahteva prisustvo OBA zrela i odgovorna roditelja od samog zacetka deteta, emotivno investirana kako u dete tako ijedno u drugo.

P.s. DA ne bi upali u bespotrebnu polemiku oko toga kolko su ok i srecna deca iz razvedenih brakova i rastrenih porodica: razvodi i rasturanja se desavaju, ali niko ne ulazi u vezu niti brak sa idejom da ce sutra da se razvede (najcesce) vec iz ljubavi i zaljubljenosti, pa makar i zanesenosti. Hellen, kad si ti pravila decu sa svojim muzem sigurno nisi mislila da ce sve da se lose zavrsi, da cete se rasturiti i da vas aveza nista ne vredi - imam utisak, mozda me vara da ste decu pravili iz ljubavi i odluke da imate decu, i verovatno ste mislili kako cete ih gledati zajedno kako rastu! To dal is u ili nisu one srecna i ok deca, u to ne bih da s emesam, vreme ce pokazati i ja od sveg srca zelim, i verujem da i deca iz rasturenih brakova mogu da budu srecna. Ali da nisu patila, i da ne pate - e to niko ne moze d ame ubedi, a da ne pate vise od dece iz kompletnih brakova u kojima su dva normalna zrela odgovorna roditelja koja se vole - e to tek niko ne moze da me ubedi.
Ni ni u tome nije stvar kao sto rekoh - stvar je u odluci sa predumisljajem, kjoa je bazirana na iskljucivoj sebicnosti umesto na odgovornosti prema detetu.

Svaka cast,uvek me odusevis ,ne samo kao psihijatar vec i kao zena :bye:
 
WWW, разумем ја шта ти говориш. То би било савршено да је у животу увек могуће обезбедити идеалне услове.
Међутим, колико се сећам, ти и ја смо давно баш имале супротстављена мишљења око, рецимо, хомосексуалних бракова и усвајања деце, где си ти говорила да је битна ЉУБАВ коју дете добије, а не у којој форми ће та љубав бити пружена...и тада смо се спориле око тога шта је то нормално и здраво породично окружење за психолошки и емотивни развој детета.
Значи, испада да је суштина само у БРОЈУ родитеља. Ако имаш, рецимо, два мушка родитеља, онда је ок (дете не пати) , али као имаш само једног женског - онда није (дете пати)?
 

Back
Top