*~Anti~*
Poznat
- Poruka
- 7.272
Ukrašavanje božićnog drveta i pevanje prazničnih pesama u Rusiji imaju dugačku i burnu istoriju
Jelku u početku kitili samo na dvoru. U vreme revolucije zabranjena. Pisac Mihail Bulgakov podsetio na lepotu carskog običaja postavivši je na scenu, a publika padala u nesvest
Pre ravno sto godina u peterburškom časopisu "Maljutka" uoči Božića 1903. prvi put su štampani stihovi o novogodišnjoj jelki. Pesmu "Jelka" danas sva deca i odrasli u Rusiji znaju napamet, kao svojevrsnu novogodišnju himnu.
"U šumi se rodila jelka, u šumi je rasla, zimi i leti vitka i zelena je bila. Vejavica joj je pevala uspavanku, spavaj jelka, baju, baj, Mraz je snegom kitio..." - pevuše svi u Rusiji.
Stihovi su bili potpisani inicijalima A.E. i gotovo 40 godina nije se znalo ko je autor pesme koja je postala ruska novogodišnja himna.
Pesma "Jelka" je osvojila i agronoma Leonida Karloviča Bekmana, koji je držeći u krilu svoju dvogodišnju kćerku Vericu napravio muziku za stihove. Verica je zapamtila tu pesmu, a njena majka, poznata ruska pijanistkinja zapisala je na notnom papiru. Vremenom je Verica sakupila nekoliko pesama koje je komponovao njen otac, a zapisala majka, a roditelji su izdali "Veričine pesme". Taj prvi zbornik pesama o jelki ubrzo je postao pravi hit u Rusiji. Ukrašavanje doma zelenilom, odnosno girlandama od svežih cvetova, počinje od rimskih patricija. No, hladnije evropske zemlje među kojima Nemačka, umesto ruža uzimale su jelove grane za Božić i Novu godinu. Od njih su taj običaj preuzeli Rusi u vreme carice Aleksandre Fjodorovne, koja se udala za cara Nikolaja Prvog 1817. godine.
Jelove grančice ukrašavale su stolove peterburškog Zimskog dvorca uoči Božića, kao sećanje bivše princeze na detinjstvo, gde su pravljeni pokloni i jelka se kitila ukrasima i poklonima. Kako je na ruskom dvoru bilo mnogo sveta, trebalo je okititi veću jelku. Jelku su u početku ukrašavali dvorjani, zatim Peterburžani i najzad cela Rusija. Revolucija je strogo zabranila božićne jelke kao buržujsku tekovinu. To je bilo teško vreme i za decu i roditelje. Nova godina je postala običan radni dan - na posao zorom, nikakvih poklona, ni jelki, koje je bilo nemoguće kupiti, a poseći je bilo veoma opasno.
Ruski pisac Mihail Bulgakov se prvi "drznuo" da podseti Moskovljane na lepotu carskog običaja. Na početku drugog čina legendarnog spektakla Moskovskog hudožestvenog teatra "Dani Turbinih" publika na sceni ugledala novogodišnju jelku sa svećama i trakama, i čula pucketanje sveća. Miris četinara ispunio je ceo parter. Ljudi su bili oduševljeni, a istovremeno dirnuti. Nekima je i pozlilo od iznenađenja i ushićenja, pa je uprava pozorišta uvela dežurstvo hitne pomoći, prenosi agencija RIA "Novosti".
Veruje se da je videći na sceni zelenu raskoš i čuvši uzdahe u publici, Staljin (koji je ovaj spektakl video najmanje 15 puta) "tajno" odlučio da vrati jelke u ruske domove. Prva sovjetska jelka, visoka 15 metara bila je i zvanično svečano postavljena u dvorani Doma Sojuza 10. januara 1937. godine.
Reportaža o tom događaju prenesena je preko filmskih novosti "Sovjetski Savez". Naredne godine, sledeći kremaljski potez, pojavile su se stotine jelki širom Rusije. Kićenje jelke nije ometeno ni ratom, a ona je postala pravi kult kada je 1947. godine prvi januar proglašen kao neradni dan, kao nekada.
Vremenom je otkriveno i ko je A. E, autor pesme "Jelka". Bila je to pesnikinja Raisa Adamovna Kudaševa, koja u vreme otkrivanja "tajne" bila još živa, imala je 60 godina i radila kao bibliotekar. U mladosti je napisala mnogo stihova, priča i bajki za decu, ali je naglasila: "Nisam želela slavu, želela sam samo da pišem" i to pod pseudonimom, ne otkrivajući godinama da je ona napisala rusku novogodišnju himnu za sva vremena.
Autor: Lj. Šuković (izvor: Glas javnosti)
HIMNA JELKI STARA STO GODINA
Jelku u početku kitili samo na dvoru. U vreme revolucije zabranjena. Pisac Mihail Bulgakov podsetio na lepotu carskog običaja postavivši je na scenu, a publika padala u nesvest
Pre ravno sto godina u peterburškom časopisu "Maljutka" uoči Božića 1903. prvi put su štampani stihovi o novogodišnjoj jelki. Pesmu "Jelka" danas sva deca i odrasli u Rusiji znaju napamet, kao svojevrsnu novogodišnju himnu.
"U šumi se rodila jelka, u šumi je rasla, zimi i leti vitka i zelena je bila. Vejavica joj je pevala uspavanku, spavaj jelka, baju, baj, Mraz je snegom kitio..." - pevuše svi u Rusiji.
Stihovi su bili potpisani inicijalima A.E. i gotovo 40 godina nije se znalo ko je autor pesme koja je postala ruska novogodišnja himna.
Pesma "Jelka" je osvojila i agronoma Leonida Karloviča Bekmana, koji je držeći u krilu svoju dvogodišnju kćerku Vericu napravio muziku za stihove. Verica je zapamtila tu pesmu, a njena majka, poznata ruska pijanistkinja zapisala je na notnom papiru. Vremenom je Verica sakupila nekoliko pesama koje je komponovao njen otac, a zapisala majka, a roditelji su izdali "Veričine pesme". Taj prvi zbornik pesama o jelki ubrzo je postao pravi hit u Rusiji. Ukrašavanje doma zelenilom, odnosno girlandama od svežih cvetova, počinje od rimskih patricija. No, hladnije evropske zemlje među kojima Nemačka, umesto ruža uzimale su jelove grane za Božić i Novu godinu. Od njih su taj običaj preuzeli Rusi u vreme carice Aleksandre Fjodorovne, koja se udala za cara Nikolaja Prvog 1817. godine.
Jelove grančice ukrašavale su stolove peterburškog Zimskog dvorca uoči Božića, kao sećanje bivše princeze na detinjstvo, gde su pravljeni pokloni i jelka se kitila ukrasima i poklonima. Kako je na ruskom dvoru bilo mnogo sveta, trebalo je okititi veću jelku. Jelku su u početku ukrašavali dvorjani, zatim Peterburžani i najzad cela Rusija. Revolucija je strogo zabranila božićne jelke kao buržujsku tekovinu. To je bilo teško vreme i za decu i roditelje. Nova godina je postala običan radni dan - na posao zorom, nikakvih poklona, ni jelki, koje je bilo nemoguće kupiti, a poseći je bilo veoma opasno.
Ruski pisac Mihail Bulgakov se prvi "drznuo" da podseti Moskovljane na lepotu carskog običaja. Na početku drugog čina legendarnog spektakla Moskovskog hudožestvenog teatra "Dani Turbinih" publika na sceni ugledala novogodišnju jelku sa svećama i trakama, i čula pucketanje sveća. Miris četinara ispunio je ceo parter. Ljudi su bili oduševljeni, a istovremeno dirnuti. Nekima je i pozlilo od iznenađenja i ushićenja, pa je uprava pozorišta uvela dežurstvo hitne pomoći, prenosi agencija RIA "Novosti".
Veruje se da je videći na sceni zelenu raskoš i čuvši uzdahe u publici, Staljin (koji je ovaj spektakl video najmanje 15 puta) "tajno" odlučio da vrati jelke u ruske domove. Prva sovjetska jelka, visoka 15 metara bila je i zvanično svečano postavljena u dvorani Doma Sojuza 10. januara 1937. godine.
Reportaža o tom događaju prenesena je preko filmskih novosti "Sovjetski Savez". Naredne godine, sledeći kremaljski potez, pojavile su se stotine jelki širom Rusije. Kićenje jelke nije ometeno ni ratom, a ona je postala pravi kult kada je 1947. godine prvi januar proglašen kao neradni dan, kao nekada.
Vremenom je otkriveno i ko je A. E, autor pesme "Jelka". Bila je to pesnikinja Raisa Adamovna Kudaševa, koja u vreme otkrivanja "tajne" bila još živa, imala je 60 godina i radila kao bibliotekar. U mladosti je napisala mnogo stihova, priča i bajki za decu, ali je naglasila: "Nisam želela slavu, želela sam samo da pišem" i to pod pseudonimom, ne otkrivajući godinama da je ona napisala rusku novogodišnju himnu za sva vremena.
Autor: Lj. Šuković (izvor: Glas javnosti)