Лектира из школе која вам се заправо допала

bernardo

Veoma poznat
Poruka
12.892
Велика већина ученика презире лектире. Али се сигурно кроз све године школовања, издвоји и нека лектира која нам се заправо свиди.

Ја сам неко ко је успешно ескивирао лектире од петог разреда. Није ми баш на понос али нисам много читао

Ипак сам се извлачио тако што слушам друге на часу. Па покупим, па извучем тројку, четворку, некад и пет

Једина лектира коју сам узео да читам касније, добровољно, је "кад цветају тикве". Међутим, нисам до краја прочитао
 
Велика већина ученика презире лектире. Али се сигурно кроз све године школовања, издвоји и нека лектира која нам се заправо свиди.

Ја сам неко ко је успешно ескивирао лектире од петог разреда. Није ми баш на понос али нисам много читао

Ипак сам се извлачио тако што слушам друге на часу. Па покупим, па извучем тројку, четворку, некад и пет

Једина лектира коју сам узео да читам касније, добровољно, је "кад цветају тикве". Међутим, нисам до краја прочитао
Već si ovo isto ti izbacivao. Istu temu.
 
Već si ovo isto ti izbacivao. Istu temu.
Била је нека слична тема, али мислим да није била иста. Било је омиљене лектире из школе. Ово је ипак мало другачији угао. За оне који у генералу нису волели лектире
 
pavic

mogli smo da biramo sta cemo da procitamo , ja procitao sve
Како то мислиш могли сте да бирате? Мислим имаш школски план и програм. Барем ми, читали смо тако по тој шеми. Прва година једно, друга друго...
 
Robinzon Kruso. Sada već i zaboravio ali pročitaću opet. :D
Робинзон крусо је мени био у петом разреду. Сећам се том сојер, робинзон, и још нешто је било. Сећам се да је касније била нека мађарска лектира, нешто са улицом. Деца која се међусобно туку по квартовима...
 
Da nije napisao Hazarski rečnik i da se to nije spominjalo u kontekstu teorija zavere ne bih znao ko je on zaista.
Ево баш си добро то споменуо. У контексту одјучерашњих дешавања у израелу и палестини. Баш га убодосмо лепо. Савршен тајминг чини ми се
 
Била је нека слична тема, али мислим да није била иста. Било је омиљене лектире из школе. Ово је ипак мало другачији угао. За оне који у генералу нису волели лектире
Ja sam skoro sve pročitao od školske literature ali nisam voleo da čitam. Od onih crno belih stranica bez slika i dalje ima traume. Nije bilo kraja, jednu otkačiš a ono druga za njim sledi. Posle srednje škole sam još dve knjige pročitao (Da Vinčijev kod i Poniženi i uvređeni - odlične knjige). Pokušao sam još neke po par stranica nakon njih i digao sam ruke.
 
Procitao sam mnogo toga zaista jako mnogo knjiga, u kuci je uvek bila zamasna biblioteka, a davali smo knjige na citanje jedni drugima. Ponesto od toga sto sam procitao verovatno je spadalo u lektiru. Jos kad bi se setio sta je sve bila lektira u to vreme :) A sad i ne znam sta je lektira koja se sada preporucuje/zahteva. A inace citam ceo zivot a zbog stila i zahteva zivota licno mislim da ne stizem da citam dovoljno.

Problem sa lektirom je vidjenje da nesto treba da se zna u nekom uzrastu. Medjutim mi smo svi individualni, imamo neka interesovanja i razlicitu sposobnost poimanja, tako ima ono sto nas zanima i ono ne zanima. Ima nesto sto mozemo da shvatimo ili ne mozemo da ukacimo. Tako ja sam citao sve ono sto me zanimalo, a pokusavao sam da citam i ono sto me ne zanima - cisto da bi mogao sam sebi da kazem - eto bar si probao. Postoji neko odredjeno da tako kazem odusevljenje nekim knjigama koje preporucuje nastavni program, ali, ima tu i veliki uticaj nastavnika.

Moja impresija lektire je bila uvek odusevljenje nastavnika ili nastavnice srpskog jezika (u moje doba srpsko-hrvatskog) koji su iz nekih svojih licnih razloga favorizovali neka dela ili ih smatrali obaveznim (naravno u skladu sa programom).

Umesto da nastavnici vide ko cita i da njiga pitaju - sta si citao i zasto? i da inspirise one koji ne citaju, da citaju nesto i da vide kako im ide. Umesto toga uspostavlja se svojevrsni sistem nasilja u stilu - ovo MORAS da znas. To MORAS je u meni uvek izazivalo animozitet. Ne moram. I necu. Kad me bude interesovalo (za 10, 20, 30, 40, 50 godina) - procitacu, ili ne i dalje nece zanimati pa necu. Neke oblasti obaveznig skolskog znanja su mi bile zanimljive mnogo kasnije nego kad je to skolski program to zahtevao. A neke ni dan danas ne varim, ne razumem i ne zanima me.
 
Knjiga koju treba procitati i po drugi put posle skolovanja: Mali princ
jedna od najvise puta procitanih knjiga na svetu odma posle religiskih i to zaista i zasluzuje da bude
Ja bih pre opet procitao 'iluzije' rircarda baha - koju je sigurno procitalo malo ljudi.
Kad je nesto popularno - ne konzumiram.
 
Ja sam skoro sve pročitao od školske literature ali nisam voleo da čitam. Od onih crno belih stranica bez slika i dalje ima traume. Nije bilo kraja, jednu otkačiš a ono druga za njim sledi. Posle srednje škole sam još dve knjige pročitao (Da Vinčijev kod i Poniženi i uvređeni - odlične knjige). Pokušao sam još neke po par stranica nakon njih i digao sam ruke.
Мало скрећем са теме али...шта мислиш о да винчијевом коду? Да ли мислиш да има истине у томе, или је то само покушај Јевреја да разувери Хришћане... Знам многе који су прочитали али исто знам и уверљиве људе који те скроз "аргументовано" увере у нешто што није истина
 
Читао сам али преко оне ствари. Они дају нобелову награду андрићу поред толкина.
Како да не дају андрићу за онакво дело. Е сад ја сам неквалификован да судим будући да нисам читао. Али као што рекох, слушао сам на часу и мислим да је прича која траје више стотина година у једном граду пуном вера и различитих култура, опет, где је свака прича за себе а спојена са другом... Као омнибус, и врло јака прича. Како да не добије нобела за "на дрини ћуприју"?
 
Procitao sam mnogo toga zaista jako mnogo knjiga, u kuci je uvek bila zamasna biblioteka, a davali smo knjige na citanje jedni drugima. Ponesto od toga sto sam procitao verovatno je spadalo u lektiru. Jos kad bi se setio sta je sve bila lektira u to vreme :) A sad i ne znam sta je lektira koja se sada preporucuje/zahteva. A inace citam ceo zivot a zbog stila i zahteva zivota licno mislim da ne stizem da citam dovoljno.

Problem sa lektirom je vidjenje da nesto treba da se zna u nekom uzrastu. Medjutim mi smo svi individualni, imamo neka interesovanja i razlicitu sposobnost poimanja, tako ima ono sto nas zanima i ono ne zanima. Ima nesto sto mozemo da shvatimo ili ne mozemo da ukacimo. Tako ja sam citao sve ono sto me zanimalo, a pokusavao sam da citam i ono sto me ne zanima - cisto da bi mogao sam sebi da kazem - eto bar si probao. Postoji neko odredjeno da tako kazem odusevljenje nekim knjigama koje preporucuje nastavni program, ali, ima tu i veliki uticaj nastavnika.

Moja impresija lektire je bila uvek odusevljenje nastavnika ili nastavnice srpskog jezika (u moje doba srpsko-hrvatskog) koji su iz nekih svojih licnih razloga favorizovali neka dela ili ih smatrali obaveznim (naravno u skladu sa programom).

Umesto da nastavnici vide ko cita i da njiga pitaju - sta si citao i zasto? i da inspirise one koji ne citaju, da citaju nesto i da vide kako im ide. Umesto toga uspostavlja se svojevrsni sistem nasilja u stilu - ovo MORAS da znas. To MORAS je u meni uvek izazivalo animozitet. Ne moram. I necu. Kad me bude interesovalo (za 10, 20, 30, 40, 50 godina) - procitacu, ili ne i dalje nece zanimati pa necu. Neke oblasti obaveznig skolskog znanja su mi bile zanimljive mnogo kasnije nego kad je to skolski program to zahtevao. A neke ni dan danas ne varim, ne razumem i ne zanima me.
Све си погодио у срж. Пре свега сама та идеја да нешто мораш ти убија жељу да читаш. А онда иде и то, да све занима нешто друго. Али види, имаш и читалачке клубове који дођу као лектира. Имаш то и код нас на форуму. Прочитају нешто сви што један предложи, и дају сви своје утиске. Није то баш толико ни лоше. Најлошија је та свест да нешто просто мораш. Занима ме шта @Lagerta као професорица има да каже на ово
 
Како да не дају андрићу за онакво дело. Е сад ја сам неквалификован да судим будући да нисам читао. Али као што рекох, слушао сам на часу и мислим да је прича која траје више стотина година у једном граду пуном вера и различитих култура, опет, где је свака прича за себе а спојена са другом... Као омнибус, и врло јака прича. Како да не добије нобела за "на дрини ћуприју"?
Andrićev protiv kandidat je izmislio ceo univerzum, jezike, sve ovo što si nabrojao i još malo više. Žiri tada reče, drugorazredna proza. Drugorazredna proza prodata u 150 miliona kopija i prevedena na masu jezika.
 
Knjiga koju treba procitati i po drugi put posle skolovanja: Mali princ
jedna od najvise puta procitanih knjiga na svetu odma posle religiskih i to zaista i zasluzuje da bude
Тако је, нисам је читао, али сам као мали гледао цртаћ. И много сам га волео. Обожавао сам га јер је био препун емоција. Мали принц, његов лисац, планете и ружа.
 
Ja bih pre opet procitao 'iluzije' rircarda baha - koju je sigurno procitalo malo ljudi.
Kad je nesto popularno - ne konzumiram.
Ја баш напротив, мада то је сами психолошка баријера. Конташ, ако није популарно, не ваља. И то је лош приступ. Дефинитивно то морам да мењам.
 
Nisam se toliko opterećivao, to sam doživeo kao bestseler knjigu i toliko. Samo sam dosta razmišljao da li je Gospod Isus Hrist imao dece sa Marijom Magdalenom i toliko.
Davincijev kod je povrsinska verzija nastala posle:

https://www.dobraknjiga.rs/sr/Kultura_religija/Sveta_krv_sveti_gral/

Inace vrlo interesatna spekulacija na temu da se nesto mozda desilo na takav nacin.

Bolje za citanje nego davincijev kod.

Neke indicije se pojavljuju i u nasim narodnim pricama.
 
Nisam se toliko opterećivao, to sam doživeo kao bestseler knjigu i toliko. Samo sam dosta razmišljao da li je Gospod Isus Hrist imao dece sa Marijom Magdalenom i toliko.
Ја мислим да није искрено. Нема потребе Бога да се размножава са људима. А мислим да и та деца, опет, не би била Господња. Ипак је Господ имао две природе: Божју и човечју. Ово би био плод само његове човечје. Мада сад већ улазимо у религијску филозофију у коју се не разумем претерано
 

Back
Top