`De ste devojke! Sta,samo mi kriziramo,a ovi muskarci se prave da je sve ok,a `vamo vec ocelavili
Draga Betty,ne ide mi nesto danas ozbiljno,ne znam sta mi je...(imam krizu,podetinjila pod stare dane)
Evo malo ozbiljno! Ja imam tako oko 30,osecam se uglavnom mlado,pa se iznerviram kad naletim na ogranicenja tipa:
-oglas za posao:"Potrebna devojka izmedju 20 i 26 godina za distribuciju kozmetickih prozivoda"
-savet u novinama lepota i zdravlje:"Sa 30 ste jos uvek
relativno mladi,ALI..."
Onda se zapitam,da li ti ljudi poznaju samo nekakve olupine od ljudi i kakvu sliku imaju u glavi kad im neko kaze da zamisle osobu od 30 godina,zvuce kao da zamisljaju mladu bakutu?
Sto se ponasanja tice,smeta mi sto kad izadjem recimo,na zurku neku (vise ne idem)neko me pita koliko imam godina,ja kazem,a komentar bude otprilike:"Pa sta ces ti ovde?" A zasto da ne budem?
Pre nego neko bude lupio da je mozda problem provincijski mentalitet,da naglasim da se sve gore pomenuto desilo u Beogradu.
I?
Treba li sputavati sebe? Ne izlaziti po mestima gde izlaze tinejzderi maltene,iako mi se to mesto svidja? Ja vise ne izlazim. Skacem li kada se radujem necemu? Ne skacem,svi ce reci:"Vidi budalu,ima 30 godina,a ponasa se..." U sustini,uzdravanje,uzdrzavanje,uzdrzavanje...I dosada! Osecam se premlado da mi se zivot svede na sedeljke sa prijateljicama,zasto protraciti vreme,jos smo mladi,ali kako to dokazati ? U ovoj drzavi,koliko vidim,"racuna se " da se mlad do 25,posle toga "Kad ces se zeniti/udavati/radjati, a stalan posao," itd. Zezanje je apsolutno neprihvatljivo!
Ja sam to resila tako sto imam mladjeg decka,i mladje drugove,sa svojom generacijom se vec dugo i ne druzim,neka njih neka mene ogovaraju uz "heklanje i kaficu",a ja cu da zivim.
Smatram da je ovaj zivot previse dragocen i jedan jedini,da bih ga prozivela onako "kako komsija ocekuje",e,neces!Radim ono sto mi se radi,pa makar bilo i detinjasto.
Jedino mi je zaista krivo sto u nasoj zemlji jednostavno nije "normalno" da ljudi u 30-tim,40-tim izlaze normalno u grad,a gde da odu? U kafanu i restoran,poneki kafic,limitirani smo,ovde na 90% mesta izlaze za nas vec "klinci" koji nas "popreko gledaju" ako skapiraju da imamo "3 banke".
Porazvajuce mi je i to sto nisam postigla nista u zivotu,radim za platu (bednu,znam,nisam ja kriva,drzava propala,bla,bla),nekako me nije bilo sramota kad nisam imala para sa 19 godina,ali sad kad imam 30 a jos uvek sam "slepac",a nekada sam izlazila sa drugaricama bez dinara,uvek s e neko nadje da casti,sad je u ovim godinama to sramota. Isto,na primer,sa 16,19 sam se svercovala u vozu,isla malo do ovog onog grada kod drugarica,one dolazile kod mene "by autostop",sad imam jako malo prijatelja a iz drugih gradova vise nemam,jer nikad nemam dovoljno para da odem (sramota u ovim godinama stopirati,plus sramota u ovim godinama otici praznih ruku,isl.),pa imam jako malo ljudi oko sebe.
Uhhhh,kako ovo moze biti opsirna tema,ali sve u svemu,ja sam ovim postom napravila generalno gledano jedan dobar offtopic,ne znam sta mi je danas (sta cete,omatorilo se,senilna,ne znam ni sta sam htela reci
)