Prijatelju, ima tu još jedan problem. Srbi su sedamdeseti i osamdesetih mnogo više voleli lovu nego Kosovo, masovno prodavali imanja za ogromne pare, dolazili u Srbiju, tako im je bilo lakše.
Ozbiljni stratezi ne prave planove od danas do prekosutra, nego od danas za narednih 50 - 100 godina. Nije tačno da su sedamdeseti i početkom osamdesetih, kad su počela prva s*anja imali podršku zapada. To znam pouzdano, nego je našim komunjarama bilo lakše da čekaju da mirno odu u penziju nego da se tad bave Kosovom. To su Šiptari iskoristili, našu inertnost i nezainteresovanost za tu teritoriju, za razvoj, za pomoć Srbima prvenstveno.
Šiptari su već tada imali plan, a mi smo počeli da pravimo planove trideset godina kasnije. Sad kukamo, al slaba nam vajda od kukanja. Podmazali su gde je trebalo na vreme, dok smo mi čekali da dodju Rusi da nam reše problem. Niko u životu ne može da te za*ebe koliko sam možeš sebe da za*ebeš. Niko, pa ni nas Šiptari.
Nije se Kosovo desilo odjednom, Kosovo se dešavalo dugo vremena, samo što nadležni, prvenstveno nadležni Srbi, to nisu videli ili nisu hteli da vide. Boleo ih **** za Kosovo, nadrpali se, nadobijali stanove, vile, pa ajde u penziju, a vi deco rešavajte Kosovo, pa kako vam bude.
Sad se mi koljemo medju sobom, ko je za Kosovo, a ko nije za Kosovo, a pitaj njih (bar ove preživele, ako ih još ima) da li su za Kosovo.
Jesu, ali da gledaju sa Dedinja i Senjaka.