Kada se ustvari mladost zavrsava?

To sto ti osecas nije zavrsetak mladosti, vec detinjstva... Taj osecaj da mzoes da ruadis sve, punim plucima, je obicno vezan za slobodu da ne brines o egzistenciji. Dok god coveka izdrzavaju mama i tata, dakle, dok ne mora da misli od cega ce da kupi hranu i da plati komunalije, on(a) je dete.

Posle toga, vise nisi dete, sa prvim infostanom koji platis.

Ali ne znaci da nisi mlad.

pa ispalo bi da od 13 nisam dete, s obzirom na sve sta me zadesilo...
a nesto nisam bila nbi mlada..u smislu bezbrizna i zbrinuta...

e onda sam bila luckasta...
i sad sam...

a sta me sve u zivotu strefilo...hm...
2 dugometrazna fima...(komedija i drama) i jedna spasnka serija..minimum 300 epizoda...

kad pocnes da radis se svet promeni u smislu da nemas vremena ni za sta!
npr...
da gledas film...
jer se svako dan skrati bar za 10 sati...
bitno je svaki....
sto se mnogo razlikuje od 48 sati neprekidnog ucenja...i 48 sati neprekidnog gluvarenja...
 
Mladost se zavrsava kad pocnes da izgledas matoro, a to uglavnom primete drugi ljudi dok ti i dalje mislis (i osecas) da si mlada... klinci na ulici pocnu da ti persiraju... manje muskaraca te gleda kao potencijalan seksualni objekat... treba ti tri dana da se oporavis od pijanstva... sto bi rek'o oskar vajld, tragedija starosti nije u tome sto je covek star, nego sto je mlad ... smrc :)
 
Na pocetku "Dervisa" Selimovic kaze da je u godinama kad je previse mlad da bi mislio na smrt i kraj a previse star da bi mogao poceti iz pocetka. Cetrdeset mu je...Nezgodne godine.
Pa mislim da je covek ostario onda kad sve cesce misli na juce a manje na sutra, kad oseca da mu sve vise trebaju drugi ljudi a on sam drugima treba sve manje...
Opet svako ima svoje individualne kriterije.
 
mislim da ne postoji trenutak (tj dan niti godina) kojim se mladost završava
nekoliko godina si jednostavno i mlad i star, odn malo mlad malo star, čas razmišljaš kao mlad, , čas kao star
slično ko i pubertetu, malo si dete, malo odrastao čovek
ali je ovo ustvari vrlo individualna stvar. kad će početi taj prelazni period i koliko dugo će on trajati
 
...Sedim i razmishljam.... I osecam se kao da se moja zavrsava...Da li ste nekad osecali kao da vam mladost izmice iz ruku, a vi se grcevito trudite da je zadrzite?
I kad se ona to stvarno zavrsava? Kad postajemo odrasli, zreli,odgovorni i mudri?

Sa prvim pravim ljubavnim razocarenjem?
Mozda sa zavrsetkom fakulteta?
Sa trenutkom kada svecano kazes da ispred maticara?
Kad shvatis da ces postati roditelj?

U sustini u mom zivotu se nije promenila skoro ni jedna od navedenih stavki, ali se osecam kao da mi je ona prava mladost prosla, kad sam apsolvirala na fakultetu. I njemu se nekako blizi kraj, a ja kao da zmurecki zavrshavam ove poslednje ispite, jer ne zelim da odrastem...
I nekako...koliko god se trudila da budem ono shto sam bila...ne ide mi...Sad sam nekako odgovornija, opreznija...nisu mi zanimljive te stvari koje su mi tad bile...i nekako me...to boli...
Nedostaje mi onaj osecaj kad sam mogla da udahnem vazduh punim plucima, da uradim neshto shto zelim a da ne razmishljam o posledicama...da ne razmishljam o sutra...
I tako...

Звездица је већ јако лепо рекла.

Шта уопште подразумеваш под младошћу? Немање одговорности?

Сећам се тог периода после дипломирања. Студирање је било тешко као и свако, много рада, одрицања, самосталног сналажења у туђем граду, без родитеља...али једина обавеза и једина одговорност је била штребање и полагање испита! За све остало - ту су мама и тата!

А онда одједном схватиш да мама и тата више нису супермени, да си их на неки начин превазишао, нађеш се сам пред отвореним светом, пред великим животним одлукама и СВЕ зависи само од тебе! :sad2:
Е ТО је фрка! Не нека тамо имагинарна ''жал за младос' '', него страх од тога да ТИ САМ ДРЖИШ ЖИВОТ У СВОЈИМ РУКАМА, да само од тебе све зависи!

''Не желим да одрастем'' је реченица коју смо сви ми понекад изговарали, а она у ствари није нарочито романтична иако тако звучи, она је у ствари помало кукавичка.;)

А већина људи ипак успешно одрасте и тек после схвати да у ствари тек тада може да удахне пуним плућима, тада када више нема маму и тату за вратом, када је свој човек, са својом платом, у својој кући, са својим временом на располагању...

А то што ти нису занимљиве исте ствари - па хвала Богу на томе! Ни у 23. ти нису занимљиве исте ствари као у 17. а у 17. ти нису занимљиве исте ствари као у 12. и тако редом... Страшно би било стати и остати на истом цео живот. ;)

Само напред! Тек те чекају лепе ствари, а прави живот тек почиње! :D
 
Mladost se zavrsava kad pocnes da izgledas matoro, a to uglavnom primete drugi ljudi dok ti i dalje mislis (i osecas) da si mlada... klinci na ulici pocnu da ti persiraju... manje muskaraca te gleda kao potencijalan seksualni objekat... treba ti tri dana da se oporavis od pijanstva... sto bi rek'o oskar vajld, tragedija starosti nije u tome sto je covek star, nego sto je mlad ... smrc :)

Мене су тек после 35. почели да гледају као сексуални објекат! ;):mrgreen:
 
Na pocetku "Dervisa" Selimovic kaze da je u godinama kad je previse mlad da bi mislio na smrt i kraj a previse star da bi mogao poceti iz pocetka. Cetrdeset mu je...Nezgodne godine.
Pa mislim da je covek ostario onda kad sve cesce misli na juce a manje na sutra, kad oseca da mu sve vise trebaju drugi ljudi a on sam drugima treba sve manje...
Opet svako ima svoje individualne kriterije.

Valjda kad si nezadovoljan sobom i zivotom onda se osecas da nisi vise mlad..mlad je relativan pojam, uvek si u odnosu na nekog mlad a u odnosu na drugog ne.
Meni neka deca ni sad ne persiraju, a neki su mi persirali i kad sam imala 20..to nema veze, stvar vaspitanja i poimanja drugih na odredjen nacin. .
Osim toga, uvek su ti oni mladji od tebe klinci a oni stariji-stariji...secam se kad sam bila tinejdzerka ove devojke u kasnim 20-tim su mi bile matorke..sad sam ja matorka nekim tinejdzerkama..pa sta, nisam ja matorka one su klinke ;)
Nekad mi je zao samo sto drustvo ti servira da se ponasas u skladu sa godinama sto mi je totalno kretenski-ponasaj se kako se osecas..
Bilo je mi je zao moje keve kad je videla neke cipelice u izlogu koje su bile bas sexy i htela da ih kupi sebi, pa se setila (pazi-setila, svi se mi osecamo mladi ali nas drustvo podseca koliko godina imamo) da ima 50 i kusur godina pa nije prikladno da nosi takve cipele..meni je bilo bas tuzno kad mi je to rekla, i naravno da sam joj savetovala da ih obavezno kupi... pa to su samo cipele
 
Mislim da je individualno.
Uvek mozemo biti mladi duhom....Ali,pocevsi od mog slucaja,meni se mladost da kazem zavrsila onda kada sam postala roditelj.
Ne zelim da zvuci ovo kao da zalim za tim-ne,ja sam bas srecna zbog toga:-)
Jer,od tada vise nista nije bilo kao pre...Nije mi vise bilo svejedno da li cu u petak uvece da krenem sa drustvom u grad i obidjem uz lude lokale Beograda i lokale Novog Sada,Subotice...i dodjem u ponedeljak kuci.
Nije mi vise bilo svejedno da li cu se pokaciti sa sefom i dobiti otkaz...Jer ipak treba imati neke sigurne prihode,za sebe i mogu da se stegnem,kada treba,ali za dete..nikako.
Nije mi od tada vise nista bilo svejedno.
Moja mladost je bila jako burna.Tako,da kada pogledam sebe danas i recimo pre 10 godina...osecam se matoro.
Mada,u sustini idalje sam mlada....samo,zivim zreo i odgovoran zivot.
Bez mnogo dinamike,haosa i ludorija...kakv je bio moj mladalacki zivot.
 
...Sedim i razmishljam.... I osecam se kao da se moja zavrsava...Da li ste nekad osecali kao da vam mladost izmice iz ruku, a vi se grcevito trudite da je zadrzite?
I kad se ona to stvarno zavrsava? Kad postajemo odrasli, zreli,odgovorni i mudri?

Sa prvim pravim ljubavnim razocarenjem?
Mozda sa zavrsetkom fakulteta?
Sa trenutkom kada svecano kazes da ispred maticara?
Kad shvatis da ces postati roditelj?

U sustini u mom zivotu se nije promenila skoro ni jedna od navedenih stavki, ali se osecam kao da mi je ona prava mladost prosla, kad sam apsolvirala na fakultetu. I njemu se nekako blizi kraj, a ja kao da zmurecki zavrshavam ove poslednje ispite, jer ne zelim da odrastem...
I nekako...koliko god se trudila da budem ono shto sam bila...ne ide mi...Sad sam nekako odgovornija, opreznija...nisu mi zanimljive te stvari koje su mi tad bile...i nekako me...to boli...
Nedostaje mi onaj osecaj kad sam mogla da udahnem vazduh punim plucima, da uradim neshto shto zelim a da ne razmishljam o posledicama...da ne razmishljam o sutra...
I tako...

E bas me ubode tema!
Ja sam oduvek bila preterano zrela za svoje godine, a nikada fizicki to nije bilo praceno izgledom.... (po misljenju okoline....)
Po mom misljenju, ja cu ostati vecno mlada (u dusi), a pod tim mlad podrazumevam pun entuzijazna, duha i pozitivne energije!
Uvek sam cuvala dete u sebi, iako trezvena i realna, i nikada ga nisam ugusila
Uvek sam verovala u svoje snove i sledila ih
I da, ostacu vecito dete, jer je mladost kategorija kopja se nosi u dusi!:sanke::sanke::sanke:
 
Daj da vidimo snimak.. pa ću da ti žemka dal njaške.

dala sam Marininom dečku da mi sa VHS-a prebaci na CD :lol:
o mladosti govorimo... Ja sam još mlada... zato sam to napisala imam malo godina a izgledam ko da mi je još manje... Možda mi nije vreme da pričam na ovu temu ali ne verujem da će mi biti jasnija kasnije

Šta se računa kao kraj mladosti, kad te prvi put na ulici oslove sa Vi?
Ili kad u prolazu snimiš kako klinci pikaju basket na terenčetu?
Ili kad počneš da se oblačiš i ponašaš ozbiljno? Ili kad skontaš da se samo ti ponašaš i oblačiš neozbiljno od cele tvoje generacije i da to nema nikakvog smisla?
Možda bi bio dobar pokazatelj ono kad je ona mnoooogo mlađa od tebe a nije nelegalna za neke ozbiljnije radnje... ili on, svejedno :roll:


U fizičku lepotu mladosti neverujem baš sasvim - ove klinke lepotinje nesrazmerno rastu u odnosu na dupeta, dupeta ih duplo šiju... Dok ove ,,matorke" od posle triespete - ta triespeta je za žene knjiški odlučena kao kraj mladosti jer su ti posle te famozne šanse za dete manje a testovi da vidiš jel si dobro besplatni... izgledaju ko avioni, srazmerne, lepe, doterane...

Eto
 
...Sedim i razmishljam.... I osecam se kao da se moja zavrsava...Da li ste nekad osecali kao da vam mladost izmice iz ruku, a vi se grcevito trudite da je zadrzite?
I kad se ona to stvarno zavrsava? Kad postajemo odrasli, zreli,odgovorni i mudri?


I nekako...koliko god se trudila da budem ono shto sam bila...ne ide mi...Sad sam nekako odgovornija, opreznija...nisu mi zanimljive te stvari koje su mi tad bile...i nekako me...to boli...
Nedostaje mi onaj osecaj kad sam mogla da udahnem vazduh punim plucima, da uradim neshto shto zelim a da ne razmishljam o posledicama...da ne razmishljam o sutra...
I tako...

Auuuu ...sele ti vec staris i to brzo:lol:
 
dala sam Marininom dečku da mi sa VHS-a prebaci na CD :lol:
o mladosti govorimo... Ja sam još mlada... zato sam to napisala imam malo godina a izgledam ko da mi je još manje... Možda mi nije vreme da pričam na ovu temu ali ne verujem da će mi biti jasnija kasnije

Šta se računa kao kraj mladosti, kad te prvi put na ulici oslove sa Vi?
Ili kad u prolazu snimiš kako klinci pikaju basket na terenčetu?
Ili kad počneš da se oblačiš i ponašaš ozbiljno? Ili kad skontaš da se samo ti ponašaš i oblačiš neozbiljno od cele tvoje generacije i da to nema nikakvog smisla?
Možda bi bio dobar pokazatelj ono kad je ona mnoooogo mlađa od tebe a nije nelegalna za neke ozbiljnije radnje... ili on, svejedno :roll:


U fizičku lepotu mladosti neverujem baš sasvim - ove klinke lepotinje nesrazmerno rastu u odnosu na dupeta, dupeta ih duplo šiju... Dok ove ,,matorke" od posle triespete - ta triespeta je za žene knjiški odlučena kao kraj mladosti jer su ti posle te famozne šanse za dete manje a testovi da vidiš jel si dobro besplatni... izgledaju ko avioni, srazmerne, lepe, doterane...

Eto

I love you..too :worth:
 
Prochitah odgovore i primecujem da je za svakog zavrshetak mladosti asocijacija za drugu stvar...za neke je to materijalno osamostaljivanje, za neke je to trenutak kad postanesh roditelj...ili kad postanesh svestan da ti telo stari...Na neki nachin svaki od ovih preokreta jeste pokazatelj toga da si prevazishao mladost..ali...onaj osecaj koji sam imala juche nije se izjednachavao ni sa jednom slichnom situacijom...a sa druge strane po malo jeste sa svim navedenim...
Imam 28 godina. Za neke sam mlada, za neke stara. Valjda mu to dodje neki prelazni period. Zavrshavam fakultet za par meseci, josh uvek nisam udata, ni trudna. Sa telom sam sasvim zadovoljna...Mislim da dete u meni, nikad nece ischeznuti jer sam prosto karakterno takva - zvrk sam. Tako da nije ni to...
Ono shto me je istinski zabolelo sinoc, jeste chinjenica da nikad necu moci da vratim onu nevinost i chistocu, koju sam imala u srednjoj ili za vreme faxa...Kao da su mi godine donele neku vrstu mudrosti koju sad trenutno ne zelim da posedujem.
I mozda je Helen u pravu...mozda jesam kukavica...
Ali da li se neko od vas ikada osecao tako? Da li pozelite nekad da budete naivni i "chisti" kao shto ste bili nekad, da mozete bez ikakvih predrasuda i straha da se prepustite u bilo kojoj situaciji? Da se zaljubite prvi put, da padnete ispit, ili slavite polozen ispit sa drushtvom negde bogu iza tregera,da poljubite nekoga prvi put, da volite nekoga prvi put, da se oshishate na kratko bez razmishljanja o tome kakve ce biti posledice sutra kad se probudite jer vas ne cheka posao i odgovornost, da jednostavno budete sve shto zaista istinski jeste bez ikakvih ogranichenja...jer je valjda samo mladima to "dozvoljeno"...
Nadam se da je neko razumeo shta sam htela da kazem...
I vishe zaista nikad nece biti isto kao shto je bilo. Ne zato shto ja ili neko drugi to ne moze, vec zato shto prosto okolina vishe nije takva. Ne bi bilo bash prikladno da odem na sred kalemegdana kao nekad i da sviram akustichnu gitaru, dok 2 drugarice pevaju sa mnom na sav glas...Ne bi bilo prikladno sa 28 sesti u shkolsko dvorishte neke osnovne shkole i popiti pivo iz flashe sa drushtvom, oshishati se skroz na kratko i ofarbati se u roze zato shto eto..neshto zelite da promenite u svom zivotu..a kosa ce svejedno izrasti...
vacariti se sa dechkom ispod klupe na predavanju iz nekog predmeta...itd...
Sve se svodi na dosadne, potpuno nekreativne izlaske sa drushtvom koje se sastoji iz parova, izlasci sa drugaricama na kafu, gde slusham par sati shta je koja videla u kom butiku, shta ima novo u vezama, i kad se koja seli, udaje...NE ZELIM TO! To nisam ja! Ne zelim da odrastem...APSOLUTNO NEOPOZIVO ODBIJAM DA ODRASTEM I POSTANEM OGRANICHENA NEZADOVOLJNA DOSADNA ZENETINA!
I tako...Izvinjavam se na monologu, nekako mi je lakshe kad sve iskuckam ovde...A ako neko ima slichna iskustva...nek se javi...
Pozdrav svima...
 

Back
Top